Zabrinjavajući grafiti ponovno osvanuli u Vukovaru
Pisali smo na Portalu o tome kako susjedi Srbi u svom parlamentu naveliko raspravljaju o pitanjima od «ključne» nacionalne važnosti. Spominjala se tu potreba pružanja zaštite svim «ugroženim» Srbima preko Drine, te traženje zabrane primanja Hrvatske u EU dok ne omogući povratak svih Srba njihovim kućama.
Za vrijema proslave dvanaeste godišnjice Oluje bili smo prisiljeni slušati prvenstveno iritantne, ali i nadasve zabrinjavajuće poruke o tome kako je Oluja najveći genocid počinjen nakon drugog svjetskog rata. Pritom se nisu oglasili samo susjedi preko granice, već i glavni predstavnik srpske manjine u RH – Milorad Pupovac. On je postavio pitanje koje se vrlo lako može okarakterizirati kao umotana provokacija – «Slavi li se u Hrvatskoj egzodus Srba?».
Ne treba ni spominjati da hrvatsko političko vodstvo na takve zlobne insinuacije nije ozbiljnije reagiralo, već su se i predsjednik i premijer nabacili sa nekoliko paušalnih i poluironičnih izjava za medije i time je to pitanje zatvoreno. No izgleda da cijela priča dobiva svoj epilog u najnovijim ekscesima na samom istoku države, točnije u Vukovaru.
O tom slučaju piše i Večernji list: «Na zidu u blizini Pete osnovne škole osvanuli su grafiti ispisani ćirilicom: «Srbija», «Beograd», «C.Zvezda», «Delije sever 1989», «VUCZ grad je naš» i slično».Valja napomenuti kako su ti isti zidovi već jednom iz tog istog razloga i prebojani.
Zanimljivo je kako je incident s grafitima s ustaškim obilježjima, odnosno sa svastikama, koji su osvanuli baš na putu s kojima su na blagdan Velike Gospe mnogi hodočastili u Aljmaš vrtjeli gotovo u svim informativnim televizijskim emisijama, dobivajući gotovo jednaku težinu kao i izvještaji sa samih proslava na kojima se okupile stotine tisuća ljudi. S druge strane, puno manje medijske pozornosti pobudili su ovi vukovarski grafiti. Zašto? Teško je naći neki objektivan kriterij.
Hoće li se većina hrvatskih medija i nadalje oglušivati na velikosrpske provokacije ostaje za vidjeti, ali postoji opravdana bojazan da se u dogledno vrijeme u tom smislu – na bolje – ništa promijeniti neće.
M.M.B.
{mxc}