U očiglednom nedostatku bilo kakvih originalnih ideja s kojima bi se ušlo u predizbornu kampanju za sljedeće parlamentarne izbore, opozicijski političari ipak stižu obdariti hrvatsku javnost nekoliko mjeseci prije izbora raznim prijedlozima korjenitih promijene sustava vladanja, odnosno ničim korisnim kritikama postojećeg stanja. Tako se na Antu Đapića, predsjednika HSP-a, koji se u ponedjeljak zauzeo za promjenu predsjedničkih ovlasti, nadovezao se Slavko Linić koji bi mijenjao promjenom Ustava ulogu Vlade ne bi li Saboru osigurao "jaču ulogu". Što se tiče kritike postojećeg stanja, zapaženo mjesto prošli tjedan odlučio je zauzeti Radomir Čačić kritizirajući neuspješnost hrvatske vatrogasne službe u suzbijanju požara. Što bi to trebalo u sustavu ove službe promijeniti (a na čemu bi što se nas tiče odista trebalo ozbiljno poraditi zakonodavno i izvršno) Čačić nije rekao, kao što ničim nije prokomentirao uzroke katastrofalnog požara u dubrovačkom zaleđu koji je došao iz Istočne Hercegovine. U nastavku prenosimo tekstove Vjesnikove kolumnistice Silvane Oruč Ivoš koja je smogla snagu osvrnuti se podrobnije na zadnje izjave dvaju od tri ovdje spomenutih dokonih hrvatskih političara, Linića i Čačića.

M. M. 

 Opasno prekrajanje Ustava

Još jedan briljantni potez glavnog SDP-ovog meštra Slavka Linića Čovjek koji u SDP-u vuče sve konce, predlaže promjenu Ustava i jačanje uloge parlamenta. U kojem bi se ubuduće izrađivali zakoni, a ne kao do sada u stručnim Vladinim službama. Tu genijalnu ideju - koja bi za posljedicu imala višemjesečno prepucavanje oko promjene Ustava, pa višemjesečno kadrovsko pretumbavanje između Vlade i Sabora (što predlaže i sam Linić), pa onda vjerojatno višegodišnje stanje u kojem se ne zna tko pije a tko plaća i nakon kojeg bismo se onda svi još godinama oporavljali jer je to »veliki posao« - meštar ne predla- že zbog nekakve opće dobrobiti nego zbog zbrinjavanja svog štićenika Zo-rana Milanovića. Kojeg kao ne zanima podjela funkcija nakon izbora, osim dakako one na koju sam cilja - a to je mjesto predsjednika Sabora.

Osim što je inzistiranje na promjeni Ustava zbog tako banalnog razloga kao stoje zadovoljavanje osobne taštine i jačanja pozicije čelnog SDP-ovog čovjeka ravno prvorazrednom političkom cirkusiranju, ono govori o još nekoliko stvari. A to je da se Milanović nije samo tako lako odrekao prve pozicije - mjesta premijerskog kandidata i velikodušno ga prepustio Ljubi Jur-čiću. Upravo suprotno, Jurčiću je prepustio mjesto koje bi nakon SDP-ova dolaska na vlast trebalo biti donekle oslabljeno u korist mjesta šefa parlamenta koje je Milanović zacrtao sebi. I zbog čega je spreman i na promjenu Ustava.

Međutim, spomenuti model razmišljanja, koji nam ovih dana pompozno promovira meštar, vrlo je opasan. Jer Ustav ne može stvar koju političari mogu mijenjati kako se sjete. Zbog kozmetike ili jačanja pozicija, ni zato da ga prilagode političkom konfekcijskom broju jednog čovjeka. Naprotiv, Ustavu bi se trebali prilagođavati političari, a ne obrnuto. Kako se tko sjeti.

Milanović je relativno mlad i perspektivan političar. I vrlo vjerojatno u svojoj glavi ima još zacrtanih političkih ambicija. Što bi se dogodilo kad bi za koju godinicu Milanović poželio postati premijer? Bi li se i onda mijenjao Ustav? ni, ako bi i nakon toga, opet za koju godinicu, Milanović poželio otići na Pantovčak? Bi li predložio promje- nu Ustava po kojoj bi Hrvatska imala predsjednički sustav? Samo zato da se namire političke potrebe jednog čovjeka, ni zato da bi netko po svaku cijenu ostao prva politička figura.

Nekako paralelno s prijedlogom sive eminencije SDP-a, a samim tim i stranke koja mjesecima grmi o raznoraznim problemima u zemlji, a onda biračima nudi bespotrebnu i bahatu kadrovsko-ustavnu kozmetiku, neki domaći mediji prenijeli su tekst britanskog Guardiana o ideji venezuelan-skog predsjednika Huga Chaveza da skroji ustav po svojoj mjeri. Chavez je parlamentu predložio izglasavanje takve promjene ustava koje bi mu omogućile doživotni ostanak na vlasti. Ne znam u kakvim su odnosima Chavez i Linić, ali znam da molim Boga da se i Linić ne sjeti nečeg takvog.

 Silvana Oruč Ivoš
Vjesnik

Zaustavi se, vjetre

Ležerno zavaljen u sjedalicu terase kafića u Petričanima okružen palmama Radimir Čačić koji želi postati premijer promiješao je kapućino. Činilo se kao da uživa na odmoru. A onda se sjetio daje političar i da mora nekog kritizirati pa se u kameru televizije (koja je tek željela laganu ljetnu priču o tome kako političari provode svoj godišnji) okomio na vatrogasce. Koji nam u biti i ne trebaju. Jer po Ča-čiću, »izgori sve što može izgorjeti, a onda kad vjetar stane, sve se ugasi«.

Otkrio nam je Čačić tako pravu prirodu požara, ali i tvrdnju da je strpljivost vrlina. Sve oko tebe gori, a ti čekaš da vjetar stane. Ako imaš sreće, ne izgori baš tvoja kuća ili polje. A ako je nemaš, kriviš vjetar koji se nije zaustavio. Iako si ga lijepo zamolio: Zaustavi se, vjetre!

I to ponavljao, samo u zadnjih mjesec i pol dana, najmanje 1500 puta. Jer toliko je bilo požara. Vjetar se nije zaustavio, a vatrogasci sada Cačiću poručuju da su isključivo nadljudskim naporima u takvim okolnostima spasili više stotina ugroženih naselja, tisuće objekata i opožarenih hektara šume i zemljišta. Daje u tim požarima ozlijeđeno smo dvoje građana i desetak gasitelja. Da se od 1500 požara samo njih tridesetak razvilo u velike, dok su ostali ugašeni u samom početku. I ono što je Cačiću možda najbolnije, daje organizacija gašenja dobro funkcionirala.

Teško bi ( i ružno) bilo tvrditi da bi Cačiću zbog nekakvog sitnog politikantstva odgovaralo da nije tako bilo. Odnosno da su štete od vatrene stihije još veće. Ali takvu tezu nameće upravo on svojom tvrdnjom kako požari gore dok vjetar ne stane. I to baš u vrijeme dok cjelokupna javnost bez obzira na političke boje vatrogasce proglašava herojima. Stoje, uostalom, i istina.

Ili nas samo na vrijeme obavještava da će on kad postane premijer, ukinuti vatrogasne postrojbe, kanadere, pa čak i pjenu za gašenje. A požare neka gase meteorolozi i sinoptičari. Koji će u sekundu predvidjeti kad će vjetar stati. A onda automatski i požar. Čačić, čini se, voli bagateliziranje, ali ipak bi trebao, barem donekle, znati mjeru. I zato: Zaustavi se, Cačiću! Barem u bagateliziranju!

 Silvana Oruč Ivoš
Vjesnik

{mxc}