Zoran Vukman, u kolumni u Hrvatskom slovu upozorava na očiti odmak današnjih generacija od kršćanskog nauka te naglašava kako tekovine civilizacije za sobom ne smiju nužno povlačiti distancu u duhovnom smislu. Pitajući se što danas znači biti kršćanin on nalazi kako: «Kršćanin danas mora biti spreman na još veća odricanja jer su i kušnje veće, a padovi puno lakši, neprimjetniji i s lepezom dopadljivih izgovora. Karl Rahner je govorio o kršćaninu našeg doba kao mistiku. Uistinu, usred visoko-tehnološke civilizacije biti usredotočen na duhovno, znači već biti mistik. Jer samo takav kršćanin moći će biti nenavezan na sve primamljivo što mu se nudi! I kršćanin danas je čovjek koji dolazi iz pustinje. I koji se pustinje ne boji. Kršćanin u svijetu ludizma mora nositi ozbiljnost, dostojanstvo i ponositost Božjeg djeteta. Strah, tjeskoba, mržnja, ludost, malodušje, mlakost, nasilje i bludnost – što dalje od nas!»

 

 

Ovogodišnje, petnaesto hodočašće Hrvatske vojske i policije u Lurd i Mariju Bistricu, u sklopu proslave 10. obljetnice Vojnog ordinarijata, svojevrsna je kruna jubilejske radosti svih vjernika hrvatske Vojne biskupije u zajedništvu sa svojim biskupom i svećenicima. Njima se pridružuju također mnogi gosti i prijatelji iz inozemstva, voditelji ili predstavnici vojnoga dušobrižništva. A u znak zahvale Majci Božjoj, u Mariju Bistricu pješice hodočasti i jedan vod od 67 gardista iz 2. gardijske brigade. Njihova hodnja iz Petrinje, u duljini od 100 kilometara, traje dvije noći i dva dana. U Mariji Bistrici, u nedjelju 7. listopada, svečanu sv. misu zahvalnicu izravno će prenosti HTV, Hrvatski radio i još nekoliko radijskih postaja.

 

 

Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić svojim postupcima u posljednje vrijeme više nalikuje nekakvom seoskom šerifu, nego osobi koja bi trebala voditi glavni grad jedne europske države. Posljednjih tjedana istaknuo se posebno svojim šetnjama od šahta do šahta, ispijajući jednu za drugom čaše vode «dokazujući» pritom opravdano uzrujanim građanima, stanovnicima Vrbana, kako je zagrebačka voda odlična i kako su priče o zagađenosti samo zločesta naklapanja njegovih političkih neistomišljenika. E pa gradonačelniče, kako vi volite reći - kaj god! Ovom predstavom jedino ste zaštitili investitore koji su isporučili ključeve kupcima novoizgrađenih stanova, i netragom nestali. No, nije Bandić jedini šerif u Zagrebu. Tu je i nesuđeni Bill Gates, Zdravko Mamić, koji je svojim ekscesnim ponašanjem već mnogo puta šokirao javnost. Ipak, njegovo ophođenje s novinarima na Dinamovom stadionu prošli petak predstavlja vrhunac primitivizma i bezobraštine. Kako je potvrđeno iz PUZ-a, zbog ovog "remećenja javnog reda i mira" Zdravko Mamić će biti prijavljen prekršajnom sucu. To ga dakako nije ničim impresioniralo. A zašto i bi? Već je odmah poslije kao gost Dubravka Merlića dobio priliku maltretirati i remetiti duhovni mir svih gledatelja HRT-a - na nacionalnoj razini, pa nek' svi puknu od zavisti.(mmb)

 

 

Kako javlja Hina, bivši ministar obrane i zastupnik Hrvatskoga sabora Šime Đodan umro je jutros u 80. godini nakon duge i teške bolesti u bolnici u Dubrovniku. Šime Đodan rođen je 27. prosinca 1927. u selu Rodaljice kraj Benkovca. Diplomirao je 1960. na Pravnom fakultetu u Zagrebu, a doktorirao 1965. na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu. Od 1961. godine predavao je političku ekonomiju na zagrebačkom Pravnom fakultetu. Đodan je od 1967.-1971. bio član predsjedništva i gospodarski tajnik Matice hrvatske. Kao sudionik Hrvatskog proljeća osuđen je na šest godina zatvora. Od 1981. bio je viši znanstveni suradnik i znanstveni savjetnik u Institutu za javne financije, a od 1991. bio je znanstveni savjetnik i redoviti profesor Pravnog fakulteta u Zagrebu. Šime Đodan bio je saborski zastupnik u dva saziva od 1990. do 1992. te od 1992. do 1995. godine, a dužnost ministra obrane je obnašao 1991. godine. Od 1991. do 1992. godine bio je podpredsjednik Matice hrvatske te član Predsjedništva HDZ-a. Đodan je objavio više knjiga i studija o robnoj proizvodnji, gospodarskom razvoju i djelovanju zakona vrijednosti te ekonomskom položaju Hrvatske. Knjiga žalosti u Hrvatskom saboru bit će otvorena sutra, 3. listopada od 8,30 sati do petka, 5. listopada do 15 sati. Pogreb Šime Đodana bit će u petak, 5. listopada u Dubrovniku.

 

 

Iz Hrvatskog lista donosimo razgovor s Milom Čatlakom, bivšim kapetanom fregate Hrvatske ratne mornarice, koju je, zbog njemu neobjašnjivog konstantnog onemogućavanja napretka napustio prije 6 godina. Naime, radi se o visoko školovanom časniku mornarice sa završenim fakultetom, specijalizacijom Pomorskog prava u Americi te ratnim iskustvom s najtežih ratišta na moru i kopnu. Čatlak u razgovoru komentira okolnosti svog odlaska iz HV-a te kritizira sustav koji je doveo do tog da se Hrvatska ratna mornarica danas nalazi na najnižim mogućim granama: "Hrvatska ratna mornarica više ne postoji. Žele ju svesti na Obalnu stražu. Svi mi koji smo 1991. godine bili u ratu i počeli s njezinim stvaranjem, kada smo oslobodili hrvatski Jadran, potjerani smo. Nakon toga HRM-u počinju pristupati ljudi koji su bili u bivšem JRM-u i koji su pobjegli, poskrivali se u Zagrebu, i nakon toga ju počeli preuzimati. Zatim dovode svoje strukture. Na kraju su postigli da su uništili HRM. Mornarica ne postoji. Imamo četiri ili pet brodova koji uglavnom nisu u funkciji. Gdje su mladići koji su probijali blokade JRM-a, koji je tukao po gradovima diljem Jadrana i koji, sjetimo se, nije dopuštao konvoju u Dubrovnik".

 

 

Da se u Hrvatskoj stranci prava zaista nešto događa pokazuju i najnovija unutarstranačka previranja. Naime, iz istih ili sličnih razloga zbog kojih su stranku prije nekoliko dana i službeno napustili Miroslav Rožić i Tonči Tadić, danas su to u Vukovaru učinili još dvojica istaknutijih, sada već bivših članova. Naime, član Poglavarstva grada Nikola Toth i vijećnik vukovarskog Gradskog vijeća Ivica Žulj, podnjeli su ostavke na sve stranačke dužnosti i zatražili brisanje iz registra članova stranke. Obrazlažući razloge napuštanja HSP-a, Nikola Toth je u priopćenju za javnost naveo kako je "djelujući kroz i za stranku došao do razočaravajuće i neprihvatljive spoznaje da interes HSP-a za Vukovar počinje deklaracijama, a završava polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća" ."Dosljednost, nepokolebljivost, ustrajnost i ukorijenjenost u hrvatski narod bili su snaga Hrvatske stranke prava, snaga koja je morala preporoditi Vukovar, a potom mogla voditi našu državu. Vodstvo stranke odustalo je od tih načela, a njihov primjer slijede i lokalni dužnosnici Vukovarsko-srijemske županije", ustvrdio je, uz ostalo, Nikola Toth u priopćenju. I gradski vijećnik Ivica Žulj je u priopćenju za javnost ocijenio da je Vukovar na margini stranačkih interesa. "Osobno, kao građanin Vukovara, a posebice kao vijećnik koji je preuzeo obvezu prema biračima sugrađanima, ne dopuštam i ne prihvaćam marginalizaciju Vukovara, te u njoj ne želim sudjelovati", navodi Ivica Žulj. Već smo pisali o dojmu koji Hrvatska stranka prava, svojim čestim i moglo bi se reći ponekad prepragmatičnim mijenama stranačke politike i stavova ostavlja na veći dio javnosti. Ne želimo ulaziti u osobne razloge moglo bi se reći – radikalnih poteza koje su u zadnjih nekoliko dana povukli već četvorica pripadnika stranke, no svakako je znakovito da se ovakve stvari jednoj ozbiljnoj stranci događaju neposredno prije izbora. Postavlja se pitanje kome bi zapravo ovakav dramatičan zaplet najviše mogao odgovarati, te radi li se tu o unutarnjim, ili pak eventualnim utjecajima izvan same stranke. Uzroci mogu biti različiti. (mmb)

 

 

 

 

Treba li vječno podcjenjivati ljude u dijaspori, koji bez obzira na broj kilometara koji ih dijeli od Hrvatske prilično dobro znaju što se kod nas kuha i kako se radi? Odgovor je naravno - ne treba, ali kojeg to danas hrvatskog političara briga. Dijaspore se sjete samo kada se približe izbori. Tako se ovih dana naveliko rasprava o tome treba li, ili ne, dijaspora sudjelovati na izborima u studenom. Stavovi dviju trenutno najjačih političkih stranaka u Hrvatskoj - HDZ-a i SDP-a - naravno ovise o tome koliko glasova očekuju od iseljenika. Tako SDP na nadolazećim izborima u 11. izbornoj jedinici za dijasporu uopće ne će ni nastupiti. Vrlo dosjetljivo. Naime, SDP već godinama ne uspijeva dobiti glasove dijaspore, pa je onda glasovanje najbolje i ukinuti. A, osmisliti neki program koji bi ponudio dijaspori nešto što ne nudi politička konkurencija u SDP očigledno ne smatraju potrebitim. S druge strane, jedan od rijetkih stavova koje HDZ unutar zadnjih nekoliko godina nije promijenio odnosi se upravo na pravo svih hrvatskih iseljenika da izađu na izbore. Čak čitamo o naputcima Ministarstva vanjskih poslova koji su upućeni veleposlanicima i konzulima da se više angažiraju i potaknu iseljenike kako bi izašli na birališta. Kako se teško sjetiti primjera kada je zadnji puta Ministarstvo vanjskih poslova prišlo hrvatskom iseljeništvu na ovako ozbiljan način, novootkrivena briga HDZ-a za iseljenike očigledno je nažalost jedino motivirana što boljim rezultatom ove stranke na predstojećim izborima.(mmb)