Kako javlja Hina, bivši ministar obrane i zastupnik Hrvatskoga sabora Šime Đodan umro je jutros u 80. godini nakon duge i teške bolesti u bolnici u Dubrovniku. Šime Đodan rođen je 27. prosinca 1927. u selu Rodaljice kraj Benkovca. Diplomirao je 1960. na Pravnom fakultetu u Zagrebu, a doktorirao 1965. na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu. Od 1961. godine predavao je političku ekonomiju na zagrebačkom Pravnom fakultetu. Đodan je od 1967.-1971. bio član predsjedništva i gospodarski tajnik Matice hrvatske. Kao sudionik Hrvatskog proljeća osuđen je na šest godina zatvora. Od 1981. bio je viši znanstveni suradnik i znanstveni savjetnik u Institutu za javne financije, a od 1991. bio je znanstveni savjetnik i redoviti profesor Pravnog fakulteta u Zagrebu. Šime Đodan bio je saborski zastupnik u dva saziva od 1990. do 1992. te od 1992. do 1995. godine, a dužnost ministra obrane je obnašao 1991. godine. Od 1991. do 1992. godine bio je podpredsjednik Matice hrvatske te član Predsjedništva HDZ-a. Đodan je objavio više knjiga i studija o robnoj proizvodnji, gospodarskom razvoju i djelovanju zakona vrijednosti te ekonomskom položaju Hrvatske. Knjiga žalosti u Hrvatskom saboru bit će otvorena sutra, 3. listopada od 8,30 sati do petka, 5. listopada do 15 sati. Pogreb Šime Đodana bit će u petak, 5. listopada u Dubrovniku.

 

 

Iz Hrvatskog lista donosimo razgovor s Milom Čatlakom, bivšim kapetanom fregate Hrvatske ratne mornarice, koju je, zbog njemu neobjašnjivog konstantnog onemogućavanja napretka napustio prije 6 godina. Naime, radi se o visoko školovanom časniku mornarice sa završenim fakultetom, specijalizacijom Pomorskog prava u Americi te ratnim iskustvom s najtežih ratišta na moru i kopnu. Čatlak u razgovoru komentira okolnosti svog odlaska iz HV-a te kritizira sustav koji je doveo do tog da se Hrvatska ratna mornarica danas nalazi na najnižim mogućim granama: "Hrvatska ratna mornarica više ne postoji. Žele ju svesti na Obalnu stražu. Svi mi koji smo 1991. godine bili u ratu i počeli s njezinim stvaranjem, kada smo oslobodili hrvatski Jadran, potjerani smo. Nakon toga HRM-u počinju pristupati ljudi koji su bili u bivšem JRM-u i koji su pobjegli, poskrivali se u Zagrebu, i nakon toga ju počeli preuzimati. Zatim dovode svoje strukture. Na kraju su postigli da su uništili HRM. Mornarica ne postoji. Imamo četiri ili pet brodova koji uglavnom nisu u funkciji. Gdje su mladići koji su probijali blokade JRM-a, koji je tukao po gradovima diljem Jadrana i koji, sjetimo se, nije dopuštao konvoju u Dubrovnik".

 

 

Da se u Hrvatskoj stranci prava zaista nešto događa pokazuju i najnovija unutarstranačka previranja. Naime, iz istih ili sličnih razloga zbog kojih su stranku prije nekoliko dana i službeno napustili Miroslav Rožić i Tonči Tadić, danas su to u Vukovaru učinili još dvojica istaknutijih, sada već bivših članova. Naime, član Poglavarstva grada Nikola Toth i vijećnik vukovarskog Gradskog vijeća Ivica Žulj, podnjeli su ostavke na sve stranačke dužnosti i zatražili brisanje iz registra članova stranke. Obrazlažući razloge napuštanja HSP-a, Nikola Toth je u priopćenju za javnost naveo kako je "djelujući kroz i za stranku došao do razočaravajuće i neprihvatljive spoznaje da interes HSP-a za Vukovar počinje deklaracijama, a završava polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća" ."Dosljednost, nepokolebljivost, ustrajnost i ukorijenjenost u hrvatski narod bili su snaga Hrvatske stranke prava, snaga koja je morala preporoditi Vukovar, a potom mogla voditi našu državu. Vodstvo stranke odustalo je od tih načela, a njihov primjer slijede i lokalni dužnosnici Vukovarsko-srijemske županije", ustvrdio je, uz ostalo, Nikola Toth u priopćenju. I gradski vijećnik Ivica Žulj je u priopćenju za javnost ocijenio da je Vukovar na margini stranačkih interesa. "Osobno, kao građanin Vukovara, a posebice kao vijećnik koji je preuzeo obvezu prema biračima sugrađanima, ne dopuštam i ne prihvaćam marginalizaciju Vukovara, te u njoj ne želim sudjelovati", navodi Ivica Žulj. Već smo pisali o dojmu koji Hrvatska stranka prava, svojim čestim i moglo bi se reći ponekad prepragmatičnim mijenama stranačke politike i stavova ostavlja na veći dio javnosti. Ne želimo ulaziti u osobne razloge moglo bi se reći – radikalnih poteza koje su u zadnjih nekoliko dana povukli već četvorica pripadnika stranke, no svakako je znakovito da se ovakve stvari jednoj ozbiljnoj stranci događaju neposredno prije izbora. Postavlja se pitanje kome bi zapravo ovakav dramatičan zaplet najviše mogao odgovarati, te radi li se tu o unutarnjim, ili pak eventualnim utjecajima izvan same stranke. Uzroci mogu biti različiti. (mmb)

 

 

 

 

Treba li vječno podcjenjivati ljude u dijaspori, koji bez obzira na broj kilometara koji ih dijeli od Hrvatske prilično dobro znaju što se kod nas kuha i kako se radi? Odgovor je naravno - ne treba, ali kojeg to danas hrvatskog političara briga. Dijaspore se sjete samo kada se približe izbori. Tako se ovih dana naveliko rasprava o tome treba li, ili ne, dijaspora sudjelovati na izborima u studenom. Stavovi dviju trenutno najjačih političkih stranaka u Hrvatskoj - HDZ-a i SDP-a - naravno ovise o tome koliko glasova očekuju od iseljenika. Tako SDP na nadolazećim izborima u 11. izbornoj jedinici za dijasporu uopće ne će ni nastupiti. Vrlo dosjetljivo. Naime, SDP već godinama ne uspijeva dobiti glasove dijaspore, pa je onda glasovanje najbolje i ukinuti. A, osmisliti neki program koji bi ponudio dijaspori nešto što ne nudi politička konkurencija u SDP očigledno ne smatraju potrebitim. S druge strane, jedan od rijetkih stavova koje HDZ unutar zadnjih nekoliko godina nije promijenio odnosi se upravo na pravo svih hrvatskih iseljenika da izađu na izbore. Čak čitamo o naputcima Ministarstva vanjskih poslova koji su upućeni veleposlanicima i konzulima da se više angažiraju i potaknu iseljenike kako bi izašli na birališta. Kako se teško sjetiti primjera kada je zadnji puta Ministarstvo vanjskih poslova prišlo hrvatskom iseljeništvu na ovako ozbiljan način, novootkrivena briga HDZ-a za iseljenike očigledno je nažalost jedino motivirana što boljim rezultatom ove stranke na predstojećim izborima.(mmb)

 

 

Tjedan dana nakon što su na saboru HSP-a predstavljeni kao dio pobjedničkog tima, mr. Miroslav Rožić i dr. Tonči Tadić napustili su stranku. Kao razlog za takvu odluku naveli su samo kako više nemaju entuzijazma za bavljenje politikom u toj stranci. Poznato je da se spomenuti dvojac već dulje vrijeme razilazi s politikom koji provodi predsjednik stranke Anto Đapić, odnosno da su unutar HSP-a bili veliki kritičari načina na koji se surađuje s HDZ-om, smatravši ga čistom političkom trgovinom. No, to nikako nije jedini razlog. Mr. Miroslav Rožić i dr. Tonči Tadić su za razliku od nesuđenog magistra ipak u javnim raspravama u većini slučajeva ostavljali dojam da znaju o čemu govore. A, po principu negativne selekcije koji je već neko vrijeme vlada unutar HSP-a, njihova daljnja marginalizacija unutar stranke, odnosno napuštanje stranke bilo je samo pitanje vremena. Stoga ovaj razlaz i nije neko iznenađenje. Prije je iznenađujuće to što se dogodio neposredno prije izbora za Hrvatski sabor. (mmb)

 

 

Jučer je Sveti Otac  primio u papinskom ljetnikovcu u Castel Gandolfu sudionike skupa predstavnika demokršćanskih i stranaka demokratskog centra, koji su se jučer sastali u Rimu. U delegaciji je bio i hrvatski premijer i predsjednik HDZ-a Ivo Sanader, koji je prije toga na skupštini u Rimu izabran za dotpredsjednika Demokršćanske internacionale, organizacije koja okuplja kršćanski orijentirane stranke iz cijelog svijeta. Kako piše IKA, čelnici pojedinih stranaka imali su prigodu posebno se obratiti Svetom Ocu. Sanader je prenio Benediktu XVI. pozdrav iz Hrvatske te ga i tom prigodom pozvao u posjet. Premijer je istaknuo da je upravo o Papinom dolasku u Hrvatsku nedavno na hodočašću u Mariji Bistrici razgovarao s predsjednikom Hrvatske biskupske konferencije kardinalom Josipom Bozanićem. Sanader je izrazio očekivanja da bi za vrijeme Papinog posjeta moglo doći i do proglašenja kardinala Alojzija Stepinca svetim. Sveti Otac je u svom kratkom odgovoru istaknuo kako se s veseljem sjeća svojih dolazaka u Hrvatsku, te da bi u Hrvatsku rado došao i kao Papa, o čemu će uskoro uslijediti dogovor.

 

 

Komentiramo članak Ivana Kaštelana iz Slobodne Dalmacije koji piše o djelovanju i financiranju neprofitne nevladine udruge GONG. Čitajući spomenuti tekst nameće se pitanje, po kojim se kriterijima te i takve udruge zapravo financiraju, te da li se ti isti kriteriji zaista i poštuju? Prisjetimo se, GONG je široj javnosti postao poznat na siječanjskom izborima 2000. godine kad su svojom kampanjom «Novo vrijeme» neosporno pridonjeli promjeni vlasti u Hrvatskoj. Kao jedna od zanimljivosti pojavljuje se činjenica da je predsjednica udruge Suzana Jašić, ujedno i članica Programskog vijeća HRT-a, te je radi toga već u nekoliko navrata prozivana zbog sukoba interesa. Iz većine nas medija preplavljuju njihove reklame i spotovi, koji se, kako i sami vole istaknuti – vrte potpuno besplatno. S druge strane, o njihovom se financijskom «angažmanu» ne zna gotovo ništa. U tom smislu autor teksta ističe: «Tijekom deset godina od osnutka prikupili su više od 40 milijuna kuna donacija, a u prošloj su godini svojim zaposlenim članovima i honorarnim suradnicima isplatili gotovo 2 milijuna kuna samo za plaće». Postavlja se pitanje na temelju kojih je to programa naprofitna organizacija u prošloj godini u kojoj nacionalnih izbora nije bilo, imala 18 stalno zaposlenih i 20 ljudi na pola radnog vremena? Donacije koje pristižu prilično često i broje se u stotinama tisuća kuna opravdavaju se trošenjem na istraživanje, evoluciju kampanje te uredski materijal. Netko će još pomisliti kako Gong nije nevladina udruga koja prati izbore već znanstveni institut.(mmb)