Na umjereni i razuman komentar rada Hrvatskog sabora u prošlom sazivu koji je Ivan Miklenić napisao u Glasu Koncila reagirao je predsjednik Sabora Vladimir Šeks. Mjeru primitivizma, sirovosti i bahatosti koju je Šeks pri tome iskazao rijetko se vidi na hrvatskoj političkoj sceni, kojoj raznih primitivaca svakako ne nedostaje. "Taj komentar je bezobrazni pamflet, kakav nije viđen u hrvatskoj povijesti. Nitko se nije na takav način obrušio na Hrvatski sabor" - reče Šeks i ostane živ. Hrvatska povijest je vidjela svašta. Počnimo od trenutnog predsjednika Sabora Vladimira Šeksa. On se prvo trudio biti jednom od glavnih pouzdanica Tuđmanove državotvorne politike, da bi se danas kada ga vidimo prvo sjetimo njegove poruke - "Locirati, identificirati, uhititi, transferirati...". No, nije ovdje glavni problem Šeksova politika. Šeks je prekršio elementarno pravo na slobodnu riječ. Jer ako je ono što je Miklenić napisao o Saboru "bezobrazni pamflet" onda nije jasno kako se može uopće imalo kritično pisati o Hrvatskom saboru kojim predsjedava uvaženi zastupnik Šeks. Njegova nasilna reakcija zapravo posredno ukazuje kako je Miklenić u svom komentaru pogodio bit: "I peti saziv Hrvatskog sabora, kao i svi prethodni, trpio je od manjka unutarnje slobode, hrabrosti i vjernosti savjesti i istodobno je tolerirao višak stranačke poslušnosti i moralno-političke podobnosti. Takvo, upravo ponižavajuće stanje posljedica je postavaka u izbornom zakonodavstvu koje sve zastupnike, osim neovisnih, u samom startu degradira na poslušnike, puke izvršitelje, mašineriju za glasovanje... Taj propust, koji ne ide kao teški grijeh na dušu samo zastupnicima nego i svim političkim strankama, zapravo je kočenje razvitka demokracije u hrvatskom društvu i sprečavanje stvaranja onih bitnih preduvjeta za stasanje Hrvatske kao zrele demokratske, pravne i prosperitetne države.".

 

 

Čini se da predsjednik SDP-a već sasvim zaživio s „dvopartijskim“ sustavom u kojem će se na vlasti, od sada pa zauvijek, izmjenjivati njegova stranka i HDZ. Zato je valjda predložio premijeru Ivi Sanaderu da se njih dvojica sučele na televiziji, kao što to rade kandidati na američkim predsjedničkim izborima. No, po kojem bi to ključu SDP, odnosno Milanović, trebao bi taj koji se sučeljava sa Sanaderom? Na kraju krajeva, Milanović uopće nije SDP-ov kandidat za novog premijera. Niti su ovo predsjednički izbori, kada se kandidati izravno biraju. Pa, SDP je najjača oporbena stranka reći će neki. Da, ali nije jedina. Možda bi i neki drugi mogli imati nekakvog utjecaja na sastav nove Vlade. Ako ne, što će nam uopće parlamentarni izbori? Idemo podijeliti plave i crvene zastavice, a pobjednik neka bude onaj za kojeg se njegovi više deru.(mm)

 

 

Iz Hrvatskog slova prenosimo obavijest urednika Nenada Piskača o tome kako je na inicijativu dr. Milana Vukovića poglavarstvo općine Veliko Trgovišće u srpnju ove godine prihvatilo prijedlog za utemeljenjem kulturno – povijesne manifestacije stručno – znanstvenih susreta povjesničara, koja bi nosila naziv "Dani dr. Franje Tuđmana – Hrvati kroz stoljeća". Prva takva manifestacija trebala bi se održati u njegovom rodnom mjestu u svibnju 2008. godine, a uskoro će biti raspisan i javni poziv na sudjelovanje.

 

 

O problematici vlasti u Osijeku kao i o modelima financijske konstrukcije tamošnje športske dvorane već smo pisali. Prisjetimo se, razlika između modela koji je predložio Đapić u suradnji s Vladom RH, i modela koji je predlagao HDSSB je u «zanemarivih» 400 milijuna kuna. Čelnici HDSSB-a optužili su danas premijera Ivu Sanadera i Vladu da "pokušavaju prikriti financijski inženjering oko izgradnje nastavno-športske dvorane u Osijeku, ali i u drugim gradovima", te da su "upleteni u jednu od najvećih pljački od uspostave samostalne Hrvatske". Predsjednik HDSSB-a Vladimir Šišljagić je na konferenciji za novinare u Saboru ustvrdio da Vlada uporno odbija HDSSB-ov model izgradnje osječke dvorane i inzistira na "Đapićevu" modelu javno-privatnog partnerstva (JPP) Jučer je u Vladi održan i treći jalovi sastanak o toj temi, na kojem se ministar financija Ivan Šuker ponašao kao 'pijani milijarder' i nije dopustio da Grad Osijek potpiše jeftiniji ugovor, iako se ni on, ni potpredsjednik Vlade Damir Polančec, ni premijer Sanader nikad nisu izjasnili zašto", rekao je Šišljagić. Premijera i članove Vlade optužio je da "uporno guraju model koji omogućuje pljačku", te da su, nakon pokušaja izgradnje dvorana izravnom pogodbom i predlaganja pa povlačenja prijedloga posebnog zakona, "pronašli gdje se može 'maznuti' lova i krenuli s JPP-om". Bez obzira tko je u pravu, hrvatski bi politički lideri konačno trebali shvatiti da se u situacijama poput ove, gdje se radi o nekoliko stotoina milijuna kuna koje će po svom džepu najbolje osjetiti hrvatski porezni obveznici, ne mogu i ne smiju oglušivati na pitanja koja im javnost s pravom postavlja. Ili mogu, sve do izbora. (mmb)

 

 

U ljubavi i politici izgleda, sve je dopušteno. Cilj ponekad i opravdava sredstvo, ali što je previše – previše je. Uzmimo samo najeksplicitniji primjer skandala bivšeg bračnog para Pokos- Radeljak, koji svoje prljavo rublje bez imalo srama već mjesecima razvlače po svim medijima, vođeni pritom svaki svojim interesima, a pozadina svega su moć, novac i naravno – slava. Pa smo tako bili svjedoci kako je jadna Vlatka bez ičeg izbačena na ulicu, njegovom privođenju od strane policije, navodnom ne vraćanju njene garderobe što je dobilo i svoj epilog na sudu. Većina Hrvata možda i ne zna pouzdano čime se Vlatka bavi. No jedna joj se stvar ipak mora priznati – od sebe je, ničim izazvana uspjela napraviti proizvod ili kako to ona voli istaknuti «brand» koji osim malo ambalaže i hrpe tračeva ne sadrži ništa.. Njenim kredom – neka se piše pa makar i dobro, počele služiti i malo veće face u Hrvata. O kom pričamo? Koji se hrvatski političar daleko najviše od svih drugih bavi i "hrani" tračevima i malo čim drugim? Da li je potrebno posebno napominjati da je riječ o predsjedniku Mesiću, ili ste ga iz gore navedenog sami uspjeli prepoznati?  Jedan od njegovih bisera, koji bi po formi i sadržaju svakako mogao ući u top 10 svih vremena jest izjava kako je počeo dobivati anonimna pisma i prijetnje od – ni manje ni više nego Rusa, te upozorenje da pusti Zagorca na miru, jer da je on veliki hrvatski patriot. Ali i Mesić sebe smatra velikim domoljubom pa kako su ta dva domoljuba došla u «sukob interesa» i jesu li uopće? U svojim izjavama nije naveo ni od koga su poslana (jer ih navodno ima više), ni kome još točno. Predsjednik je izjavio da Bajić istražuje detalje, no istovremeno rusko veleposlanstvo o svemu tome ne zna ama baš ništa, i tvrde da im se po tom pitanju nitko nije ni obratio. Stječe se dojam da se radi o običnom predizbornom prodavanju magle, jer ne postoji nikakav konkretan dokaz koji bi potvrdio njegove tvrdnje. Tu opet dolazimo do Pokos, jer ona je jadna bar na televiziji javno pokazala Dikanove prijeteće sms poruke, a Stipe nije pokazao ništa. A očekuje da mu vjerujemo, čak je i djelovao prilično uznemireno – možda se ipak radilo o noćnoj mori?(mmb)

 

 

Danas, 8. listopada, se u Hrvatskoj obilježava Dan nezavisnosti. Toga su datuma 1991. godine, na saborskoj sjednici održanoj u podrumu Inine zgrade u Šubićevoj ulici u Zagrebu, prekinuti svi državno-pravni odnosi sa SFRJ. Ovaj dan slavi se od 2001. godine, kao što se od 2001. Dan državnosti slavi 25. lipnja (Sabor proglasio hrvatsku samostalnost), a ne kao što je to bilo prije 2001. godine 30. lipnja (sastao se prvi višestranački Sabor). Ovo igranje s datumima dovelo je do toga da mnogi građani ne znaju što slave. No, to očigledno političare koji su ovakve odluke donijeli nije posebno brinulo, ili im je to možda čak i bio cilj.

 

 

Zoran Vukman, u kolumni u Hrvatskom slovu upozorava na očiti odmak današnjih generacija od kršćanskog nauka te naglašava kako tekovine civilizacije za sobom ne smiju nužno povlačiti distancu u duhovnom smislu. Pitajući se što danas znači biti kršćanin on nalazi kako: «Kršćanin danas mora biti spreman na još veća odricanja jer su i kušnje veće, a padovi puno lakši, neprimjetniji i s lepezom dopadljivih izgovora. Karl Rahner je govorio o kršćaninu našeg doba kao mistiku. Uistinu, usred visoko-tehnološke civilizacije biti usredotočen na duhovno, znači već biti mistik. Jer samo takav kršćanin moći će biti nenavezan na sve primamljivo što mu se nudi! I kršćanin danas je čovjek koji dolazi iz pustinje. I koji se pustinje ne boji. Kršćanin u svijetu ludizma mora nositi ozbiljnost, dostojanstvo i ponositost Božjeg djeteta. Strah, tjeskoba, mržnja, ludost, malodušje, mlakost, nasilje i bludnost – što dalje od nas!»

 

 

Ovogodišnje, petnaesto hodočašće Hrvatske vojske i policije u Lurd i Mariju Bistricu, u sklopu proslave 10. obljetnice Vojnog ordinarijata, svojevrsna je kruna jubilejske radosti svih vjernika hrvatske Vojne biskupije u zajedništvu sa svojim biskupom i svećenicima. Njima se pridružuju također mnogi gosti i prijatelji iz inozemstva, voditelji ili predstavnici vojnoga dušobrižništva. A u znak zahvale Majci Božjoj, u Mariju Bistricu pješice hodočasti i jedan vod od 67 gardista iz 2. gardijske brigade. Njihova hodnja iz Petrinje, u duljini od 100 kilometara, traje dvije noći i dva dana. U Mariji Bistrici, u nedjelju 7. listopada, svečanu sv. misu zahvalnicu izravno će prenosti HTV, Hrvatski radio i još nekoliko radijskih postaja.