U Slobodnoj Dalmaciji Snježana Dukić piše o eventualnoj pouci koja bi se mogla izvući iz nedavne zrakoplovne nesreće koja se dogodila kod Vukovara, a mi postavljamo pitanje - koliko će još "nesretnih slučajeva" poput ovog pada helikoptera Mi-8 i mogućih ljudskih žrtava biti potrebno da se poradi na poboljšanju i modernizaciji izrazito lošeg stanja vojne i tehničke opreme Oružanih snaga RH? Niti činjenica da posjedujemo iznimno kvalitetne pilote i mehaničare ne može ublažiti nemar i nebrigu koja nas je i dovela do situacije koja je danas "blago rečeno" alarmantna. U zrakoplovstvu raspolažemo prastarim istočnim letjelicama, na dijelu kojih je nedavno izvršen remont "kojim ni piloti ni tehničke službe nisu bili pretjerano zadovoljni". Što se pak tiče kopnene vojske, možemo se "pohvaliti" tenkovima starijim od 35 godina, više od 20 godina starim sredstvima za protuoklopnu borbu, te istrošenim pješačkim naoružanjem istočnog podrijetla. Netko će reći: "nije važno svjetlo oružje, već srce u junaka". No, osim inflacije Mesićevih generala, jedino što se zamjećuje novoga u Hrvatskoj vojsci je stalno smanjenje ljudstva u borbenim jedinicama. Kako se čini, HV po NATO standardima ima novu ulogu. Osim što prevoženje hrvatskih dužnosnika do daljnjega otpada, ostalo nam je ipak slati kontingente u Afganistan i konobariti na NATO vježbama na slunjskom poligonu. (mmb, mm)

 

 

Večernji list piše kako će na poziv predsjednika RH Stjepana Mesića Carla del Ponte odsjesti pri posjetu Hrvatskoj na Brijunima. Osim što će se sastati s Mesićem i Sanaderom, glavna haaška tužiteljica provest će na ovom otočju i nekoliko dana odmora. Doznaje se kako će Šerbedžijin Teatar Ulysses koji zadnjih nekoliko godina također svako ljeto na Brijunima izvodi predstave, ponudit "preko Mesića" Carli del Ponte da dođe na jednu od njihovih predstava. Iako to u vijestima koje prenosimo nigdje ne piše, nije teško predvidjeti kako će se hrvatska strana potruditi svojoj gošći pokazati sobu u kojoj je održan povijesni sastanak Franje Tuđmana s vojnim vrhom neposredno prije Oluje, a koji je poslužio za konstrukciju optužnice haaškog tužiteljstva o "zajedničkom zločinačkom pothvatu". Reklo bi se da su ovim trenutni najviši hrvatski predstavnici potrudili dati i zadnji dokaz da do poštovanja prema zemlji koju predstavljaju drže manje nego do lanjskog snijega. (mm)

 

 

U skladu s najavom koju smo objavili, od petka do nedjelje održan je 4. Hrvatski žrtvoslovni kongres. Prva dva dana rad kongresa odvijao se u Zagrebu u Hotelu Sheraton, dok se u nedjelju kongres preselio u Škabrnju. Kako javlja Hina, u zaključnoj izjavi 4. Hrvatskog žrtvoslovnog kongresa su Tužiteljstvo haaškog Međunarodnog kaznenog suda i glavna tužiteljica Carla del Ponte optuženi za zločinački pothvat protiv hrvatskog naroda i hrvatske države. Osim Hinine vijesti donosimo i detaljan program kongresa.

 

 

Čini se da most za Pelješac, koji se u zadnje vrijeme svako malo u nacrtima podizao zbog zahtjeva iz Bosne i Hercegovine, nikada ne će biti dovoljno visok. Naime,  član državne Komisije za granice Bosne i Hercegovine, Mugdim Čukle, izjavio je kako "razgraničenje na moru između Hrvatske i BiH nije završeno i zbog toga se mora prekinuta svaka aktivnost. Ako Hrvatska to ne prihvati, onda BiH mora tražiti svoje rješenje preko suda, a ne arbitražom". Čukle je još dodao: "Tek kada se uradi posao oko teritorijalnih voda u skladu s konvencijama UN-a, onda će se u tom kontekstu moći gledati i priča o pelješkom mostu i o tome ispunjava li uvjete ili ne”.  Više pojedinosti se može pročitati u nastavku iz članka kojeg prenosimo iz Dnevnog lista.

 

 

Prenosimo s portala Hrvati AMAC stilski možda nedorađen, ali sadržajno cjelovit i nešto oštriji komentar rada hrvatske diplomacije. Ukratko, autor se osvrće na način na koji su njemački mediji (televizija) prenijeli vijest o presudi Milanu Martiću, pri čemu je rečeno da je on osuđen radi protjerivanja "stotina Hrvata" za vrijeme balkanskog rata: "Kada čovjek čuje tu skandaloznu brojku od protjerivanja stotina Hrvata umjesto ispravno stotina tisuća Hrvata, ne može doći sebi. ARD i ZDF su povodom uhićenja Ante Gotovine isto pričali gluposti te ga spominjali u istom kontekstu sa srpskim fašistima i masovnim ubojicama Karadžićem i Mladićem, te su navodili da je on optužen za naređivanje zločina ili tako nešto, što uopće ne stoji u optužnici. Protiv Hrvata može pričati svatko što hoće - japanski diplomati bi odavno izvršili harakiri, hrvatski dajte bar ostavku. Gdje je u ovome svemu hrvatska diplomacija i stranke, lobiji, pravnici, itd., da nema nikoga da tuži ARD ili ZDF pa da se bolje drugi put informiraju prije nego nadodaju i blate... Do kada će nam bivša komunistička genocidna aristokracija krojiti medijske, pravne, političke i nažalost diplomatske standarde, zbog kojih se ništa pametno ni pozitivno o Hrvatskoj ne zna ako to nisu raširili njeni iseljenici, naši prijatelji po svijetu i ostali idealisti, dok naši plaćeni neradnici provode životni odmor na trošak hrvatskih poreznih obveznika.".

 

 

Nakon gornjeg članka u kojeg se vidi posvemašnja neučinkovitost sustava kada je u pitanju organizirani kriminal, odnosno preprodaja droge, donosimo članak iz Vukovarskih novina koji opisuje sramotnu sporost u rasvjetljivanju ratnih zločina, odnosno nestanka 13 Hrvata iz mjesta Sotin: "U namjeri da sami okončaju mučnu potragu za onima kojih nema već 16 godina, a njihove krvnike konačno privedu licu pravde, sotinski Hrvati okupljeni u neformalnom Odboru za nestale već desetak mjeseci, na vlastitu se ruku, bave poslovima policijskih istražitelja, ali, sudeći po svemu, i lovaca na ratne zločince. - Preko "tajnih kanala" došli smo do adresa i telefonskih brojeva četvorice optuženika za ratni zločin iz '91. u Sotinu. Uslijedili su iscrpni pregovori i na kraju smo se sastali s njima u Srbiji. Iako nerado, ipak su pristali razgovarati - priča Igor, te dodaje kako je u potrazi za ocem, bez razmišljanja, bio spreman učiniti sve. Pa i zakoračiti na tlo države, koja krije moguće sotinske ubojice, bez ikakvih jamstava da će odande otići žive glave.". A mi se još jednom pitamo što čeka Državno odvjetništvo?

 

 

Prenosimo iz Slobodne Dalmacije ispovijest Mile Zdilar, majke ovisnika o teškim drogama, koja iz prve ruke otkriva spregu rasparčavača droge i policije: "Tražila sam razgovor s glavnim inspektorom za droge u Splitu. Primio me kao sestru, saslušao, obećao da će se stvari promijeniti. Kazala sam mu sve što znam, imena, baš sve, pa i kriminalna djela za koja znam da ih je počinio moj Stanislav, ali opet se ništa nije dogodilo. Dva sata kasnije, kad sam se vratila kući, stigla mi je sms-prijetnja glavnog dilera, da će me ubiti, da će mi dignuti kuću u zrak, i da on svuda ima svoje ljude." Na ove optužbe Nino Ćurić, načelnik Operativno komunikacijskog centra Policijske uprave splitsko-dalmatinske, je lakonski ustvrdio: "Zasigurno da naši inspektori rade savjesno svoje poslove, tu je sve čisto, i nema riječi o bilo kakvoj povezanosti s ljudima s kojima su direktno u sukobu...". A mi se pitamo što čeka Državno odvjetništvo, prisjećajući se izjave predsjednika Sabora Vladimira Šeksa dane prilikom imenovanja Mladena Bajića za glavnog državnog odvjetnika: "Državno odvjetništvo ima neobično važnu ulogu u ostvarenju vladavine prava i zaštiti sloboda i prava građana. Jednodušnu podršku koju ste dobili prate i velika očekivanja od vas osobno i od Državnog odvjetništva u cjelini. Nadam se da ćete ih ispuniti, posebice u progonu najtežih kaznenih djela, organiziranoga kriminala i korupcije, kako bi se ta rak-rana hrvatske države i društva, sa svim svojim pipcima, kracima i polipima što djelotvornije uklonila.".

 

 

Povodom susreta predsjednika hrvatske Vlade Ive Sanadera s američkim predsjednikom Georgeom W. Bushem portal Index.hr objavio je razgovor s Brankom Salajem, u kojem su raspravljeni argumenti hrvatskih političara za ulazak Hrvatske u NATO. I dok nije za očekivati da bi se današnji vodeći hrvatski političari osudili suprotstaviti pritiscima da i hrvatski vojnici sudjeluju u operacijama NATO-a, budući da se gotovo pri svim važnijim odlukama prvo osluškuju mišljenja zapadnih prijestolnica, ipak smo dojma kako bi ulazak Hrvatske u NATO mogla pratiti objašnjenja koja ne vrijeđaju zdrav razum. Primjerice, teško je išta dodati onome što je Salaj primijetio: "Imbecilna mi je tvrdnja kako do rata ne bi došlo da smo `91. bili u NATO-u i nikako mi nije jasno kako hrvatsko glasačko tijelo uopće prihvaća takve navode. Kao prvo, Hrvatske tada nije ni bilo, a u trenutku kad je nastajala Europa je imala priliku zaustaviti agresiju, ali to nije napravila. Reći da bi nešto bilo drukčije da smo onda bili u NATO-u jednostavno je neozbiljno". Netko će reći kako ovakva "imbecilna" objašnjenja više iskaz pokoravanja volji stranih čimbenika, nego što su pokušaj uvjeravanja hrvatske javnosti u svrsishodnost pristupanja NATO-u.