Kultura sjećanja ili politika zaborava?

Potpredsjednik vlade RH iz SDSS-ove kvote Boris Milošević je putem svojega Facebook profila objasnio svoje razloge odlaska na obilježavanje obljetnice Oluje u Kninu. Njegovu objavu prenosimo u nastavku.

Milorad PupovacDodat ćemo kako je dosadašnja politika SDSS-ovog čelništva prvenstveno izazivala nove antagonizme između srpske manjine i većinskog hrvatskog stanovništva i da svaku promjenu ove politike, ako do nje dođe, treba pozdraviti. Milorad Pupovac posebno se tu isticao kao političar koji je koristio svaku priliku kako bi politički naštetio Republici Hrvatskoj, kako na domaćem tako i na međunarodnom planu.

Ako se tzv. „kultura sjećanja“, koje su kao po nekoj naredbi odjednom hrvatski mainstream mediji puni, ne pretvori u politiku zaborava onda ne može biti ništa lošega ni u obilježavanju srpskih žrtava pojedinih zločina u službenoj nazočnosti nekog hrvatskog ministra. Sve žrtve zaslužuju poštovanje i pijetet. No, pri tome se nikad ne smije izgubiti iz vida uzroci i posljedice, niti se smije dozvoliti prekrajanje povijesne istine kako se to pokušalo suđenjima u Haagu uz obilatu pomoć haaške kolone u Hrvatskoj koja se nadala konačnoj presudi Tuđmanovoj Hrvatskoj.

Štoviše, smatramo da „kulturu sjećanja“ treba proširiti na 2. svjetski rat i to izuzetno teško razdoblje u hrvatskoj povijesti napokon rasvijetliti mimo jugokomunističkih mitova i kvazi-povjesničara koje pojedini hrvatski mainstream mediji uporno promoviraju. No, jedno su naše želje i proklamirani ciljevi, a drugo je medijska i politička realnost.

Zato i nismo posebno optimistični što se „kulture sjećanja“ tiče, jer da se ona zaista iskreno željela promovirati na temelju istine moglo se to učiniti već odavno, a nije. Umjesto toga, hrvatskim novcima financiraju se povijesne krivotvorine, koje se onda odlukama Plenkovićevih ministrica nameću djeci u školama. Takva nam „kultura sjećanja“ sigurno ne treba, nagledali smo je se u Jugoslaviji pa smo vidjeli kako je to sve završilo. A vidjeli smo i dosadašnje uspjehe Plenkovićeve vlade koji se, na žalost, najviše mjere brojem iseljenih.(mm)

Boris Milošević: U Knin dolazim kao potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske zadužen za ljudska prava

U Knin dolazim kao potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske zadužen za ljudska prava. Kao član Vlade, Srbin iz Hrvatske, svjestan opterećenja ratnog nasljeđa u društvu koje osjećaju Srbi u Hrvatskoj, ali ne samo oni, nego i svi građani Republike Hrvatske, moram razmišljati racionalno i odgovorno te pokušati doprinijeti boljem društvu i građenju kulture mira.

Nije mi bilo lako donijeti ovu odluku kako zbog privatne obiteljske tragedije, tako zbog svih onih Srba koji su u Oluji nekog izgubili, onih koji su u izbjeglištvu kao i onih koji su se vratili iako im je proces povratka opstruiran. Sudbinu tih ljudi dobro znam jer skoro cijeli profesionalni i politički staž, proteklih 18 godina, pomažem u rješavanju njihovih problema.

Ovih dana dok sam razmišljao što učiniti prisjetio sam se svojeg doživljaja Oluje. Samu Oluju sam dočekao u rodnom Šibeniku, brinući tih dana za oca koji je bio mobiliziran kao hrvatski vojnik, za svoje prijatelje koji su bili u Hrvatskoj vojsci, kao i za rodbinu koja je bila na drugoj strani.

Zahvaljivao sam tih dana Bogu što se otac vratio živ i zdrav i što su svi koje sam poznavao bili dobro.
Nakon što je otac demobiliziran odlazili smo na selo Bribirske Mostine gdje sam svjedočio pljački napuštenih srpskih kuća. Obilazili smo babu, očevu majku koja je ostala nakon Oluje tamo živjeti. Nije htjela napuštati svoju kuću, nije htjela poći ni k nama u Šibenik.

Početkom rujna otišao sam u Rijeku zbog fakultetskih obaveza. Sedmog rujna kasno popodne nazvala me sestra. Išla je s ćaćom obići babu.

Našli su je mrtvu, bila je ubijena vatrenim oružjem iz neposredne blizine. Ubojica je pronađen slučajno zbog vlastitog bahaćenja, smatrajući da nitko neće istraživati ubojstvo „četnikuše“, kako je sam rekao. Osuđen je na 7,5 godina, da bi izašao za 3,5 godine, nakon što je dobio predsjednikovo pomilovanje.

S teretom ove obiteljske tragedije, pa i kroz bol mojeg pokojnog oca, odluku da idem na obilježavanje Oluje u Knin mi je bilo još teže donijeti. Meni, koji sam dobio Domovnicu tek nakon Oluje premda sam rođen i cijeli život živio u Šibeniku.

U Knin idem otvorena srca, iskreno, s nadom da ova Vlada može napraviti taj tako važan korak, korak prema budućnosti, boljem društvu, društvu razumijevanja, poštovanja i tolerancije i da možemo izaći iz rovova u kojima smo ukopani. Nakon 25 godina potrebno je prestati s mržnjom, prestati s ratom.

A rat za mnoge u društvu, nažalost, nije gotov, i to najbolje znaju djeca srpske nacionalnosti koja u svojim školama moraju trpjeti stigmu zbog nečeg s čime ni njihovi roditelji nemaju veze, i koja moraju osjećati krivnju samo zato što su Srbi. Baš kao što je to osjećala moja generacija tijekom i nakon rata.

Idem, jer želim olakšati njihovu budućnost. Idem jer mislim da je sazrio trenutak da politika razumijevanja i poštovanja drugog pobijedi politiku mržnje.

Oluja nije samo vojno-redarstvena akcija, ona je i golema kolektivna trauma. Za Hrvate je ona simbol početka dugo žuđenog mira i prestanka okupacije, za Srbe je ona trauma početka novog egzodusa, stradanja, straha, neizvjesnosti i nemogućnosti povratka u svoje domove.

Svjestan sam da moj dolazak u Knin ne će kod većine promijeniti dva različita pogleda na Oluju, ali sam voljan prihvatiti svaku gestu koje ide ka tome da zajedničkom tolerancijom i uvažavanjem sami sebe potvrdimo kao demokratsko društvo koje može ostvariti suživot i prosperitet, bez obzira na svaku razliku, pa tako i onu u tumačenju zajedničke povijesti. Od mog odlaska u Knin, puno je važnije graditi atmosferu pomirenja i dijaloga u kojem kao društvo moramo priznati i prihvatiti sve žrtve bez obzira na nacionalnost.

Boris Milošević

Uto, 29-09-2020, 18:14:45

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.