Nedavno je umro dr. Johann Georg Reißmüller, bivši urednik i izdavač Frankfurter Allgemeine Zeitunga, koji je bio veliki zagovornik međunarodnog priznanja Republike Hrvatske. Dne 19. siječnja 1995. Senat Sveučilišta u Zagrebu donio je odluku kojom se Reissmülleru dodjeljuje počasni doktorat Sveučilšta u Zagrebu. Odluku je potpisao tadašnji rektor Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. sc. Marijan Šunjić. Povodom smrti dr. Reißmüllera donosimo pozdravni govor prof. dr. sc. Marijana Šunjića na svečanoj dodjeli počasnog doktorata, kao i Izvješće povjerenstva koje je predložilo dodjelu.

Dr. Johann Georg Reissmüller, počasni doktor Sveučilišta u Zagrebu

Senat Sveučilišta u Zagrebu donio je na svojoj 4. sjednici u šk. godini 1994./1995., održanoj 19. siječnja 1995. godine, odluku kojom se „Johannu Georgu Reissmülleru, doktoru pravnih znanosti, publicistu i članu uredništva novina 'Frankfurter Allgemeine Zeitung', Njemačka“ dodjeljuje počasni doktorat Sveučilišta u Zagrebu. Odluka koju je potpisao tadašnji rektor Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. sc. Marijan Šunjić donesena je na prijedlog stručnog povjerenstva Sveučilišta u Zagrebu u čijem su sastavu bili prof. dr. sc. Viktor Žmegač, predsjednik, te članovi akademkinja Alica Wertheimer-Baletić, dr. sc. Mirko Valentić, znanstveni savjetnik, prof. dr. sc. Željko Horvatić i dr. sc. Mirko Mataušić, znanstveni suradnik.

Pozdravni govor prof. dr. sc. Marijana Šunjića

Svečana dodjela počasnog doktorata održana je 5. travnja 1995. u auli Sveučilišta u Zagrebu. Uvodno slovo uputio je prof. dr. sc. Marijan Šunjić, tadašnji rektor Sveučilišta u Zagrebu:

„Štovane dame i gospodo, kolegice i kolege!

Čast mi je u ovoj svečanoj prigodi dodjele počasnog doktorata Sveučilišta u Zagrebu pozdraviti ugledne goste i članove Senata.

Dame i gospodo!

U svojoj višestoljetnoj tradiciji naše Sveučilište, kao najveće i najstarije hrvatsko visoko učilište, a istodobno jedno od izvorišta duhovne i intelektualne snage hrvatskoga naroda, u svom se djelovanju uvijek oslanjalo na velikane duha i uma. Povezujući izvorne vrijednosti hrvatskoga kulturnog identiteta s najvišim dometima europske kršćanske civilizacije i uljudbe, nastojalo je stvarati i pridonositi kulturi i znanosti u ovom važnom, ali često ugroženom i razaranom prostoru Europe. Na taj način intelektualna elita hrvatskoga naroda – povezujući se i integrirajući na kulturnom prostoru – pridonosila je dobrobiti svoga naroda, razvoju političke i gospodarske samobitnosti, što je nakon višestoljetnih napora urodilo stvaranjem demokratske hrvatske države.

Taj zadatak nastavljamo i danas. I naše Sveučilište i hrvatski narod, pogotovo njegova duhovna i politička elita, ujedinjuju i razmjenjuju svoje snage sa svim ostalim narodima srednjoeuropskoga kulturnog i civilizacijskog okruženja, bez čega bi trajna stabilnost ove regije, a posebno opstanak i napredak suvremene Hrvatske bili nemogući. Svijest o toj nužnosti, svijest o ulozi i važnosti Hrvatske kao čimbenika stabilnosti u ovom dijelu svijeta, svijest o nacionalnoj, kulturnoj i političkoj opstojnosti hrvatskoga naroda, sve to mora biti predmetom znanstvenog istraživanja, ali i činom intelektualnog i osobnog poštenja i temeljem političkog djelovanja.

Zašto to spominjem u ovom svečanom času dodjele počasnog doktorata našem uvaženom gostu i prijatelju, dr. Johannu Georgu Reißmülleru?

Mnogi intelektualci u Europi prihvatili su taj izazov BorbaBraniti pravo Hrvata i ostalih malih naroda na samostalnost svoje države, koliko god utemeljeno na načelima povijesne istine i pravde, značilo je sukobiti se s ustaljenim predrasudama, nepoznavanjem činjenica i povijesnim zabludama, ali još više s političkim i gospodarskim interesima pojedinih država, posebno velikih sila. Ta borba za istinu, za provedbu inače općeprihvaćenih, ali često zaboravljanih načela, još uvijek traje i nigdje nije tako dramatično i sudbinski snažno prisutna kao na području Srednje Europe.intelektualnog i osobnog poštenja, koji je pored znanstvenog zahtijevao i duboki ljudski i društveni angažman. Nažalost, mnogi su pred tim izazovom pokleknuli te izdali imperativ intelektualnog poštenja i savjesti. Tim je više potrebno počastiti one prve, hrabre i odlučne, koji su riskirali nesporazume i suprotstavljanja svoje okoline da bi se odazvali pozivu srca i uma. Jedan od najvećih i najsvjetlijih je svakako dr. Johann Georg Reißmüller, znanstvenik koji je rezultate svoje znanstvene spoznaje, i teorijske i praktičke, svog dobrog uvida u geopolitičke zakonitosti ovog turbulentnog područja jasno izrazio i tumačio.

To je činio uporno i hrabro - jer braniti pravo Hrvata i ostalih malih naroda na samostalnost svoje države, koliko god utemeljeno na načelima povijesne istine i pravde, značilo je sukobiti se s ustaljenim predrasudama, nepoznavanjem činjenica i povijesnim zabludama, ali još više s političkim i gospodarskim interesima pojedinih država, posebno velikih sila. Ta borba za istinu, za provedbu inače općeprihvaćenih, ali često zaboravljanih načela, još uvijek traje i nigdje nije tako dramatično i sudbinski snažno prisutna kao na području Srednje Europe.

Nije nimalo slučajno da toliko naglašavam javno djelovanje intelektualca, znanstvenika, našeg počasnog doktora dr. Johanna Georga Reißmüllera, da naglašavam etički sadržaj njegova znanstvenog i ljudskog opusa. Vrijeme je velikih promjena u svjetskoj politici, u globalnim odnosima velikih sila, ali i malih naroda, u kojima se često gubi iz vida upravo taj etički, moralni sadržaj i imperativ.

Znanstveni i stručni temelj svakako je prijeko potreban, ali - kako često vidimo - i nedovoljan za časno i korisno djelovanje intelektualca u složenim i zahtjevnim prilikama poput današnjih. Važni su upravo pojedinci koji osobno svjedoče da je moguća ova sinteza znanstvenog i etičkog koja čini velikog čovjeka i znanstvenika.

Prof. dr. sc. Viktor Žmegač, kao predsjednik Povjerenstva Sveučilišta u Zagrebu i kao promotor našeg počasnog doktora govorit će iscrpnije o životu i radu dr. Reißmüllera. Ja želim samo dodati da je Sveučilištu u Zagrebu i meni osobno velika čast i veselje pozdraviti toga velikog čovjeka i prijatelja kao našeg počasnog doktora - DOCTOR HONORIS CAUSA.“

Izvješće Povjerenstva

Prof. dr. sc. Viktor Žmegač, predsjednik Povjerenstva za ocjenu prijedloga o dodjeli počasnog doktora dr. Johannu Georgu Reißmülleru i promotor počasnog doktora, podsjetio je na izvješće koje je povjerenstvo uputilo Senatu Sveučilišta u Zagrebu:

„Povjerenstvo za ocjenu prijedloga o dodjeli počasnoga doktorata dr. Johannu Georgu Reißmülleru, imenovano na temelju zaključka Senata Sveučilišta u Zagrebu odlukom rektora 1. prosinca 1994. godine, u sastavu: dr.sc. Viktor Žmegač, redoviti profesor Filozofskoga fakulteta, predsjednik; akademik Alica Wertheimer-Baletić, redoviti profesor Ekonomskoga fakulteta; dr.sc. Željko Horvatić, redoviti profesor Pravnoga fakulteta; dr.sc. Mirko Valentić, znanstveni savjetnik u Institutu za suvremenu povijest u Zagrebu, i dr.sc. Mirko Mataušić s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta, kao članovi povjerenstva, podnose zajedničko

IZVJEŠĆE

1. Podaci o životu, javnom i znanstvenom radu dr. Johanna Georga Reißmüllera

J. G. Reißmüller rođen je 20. veljače 1932. u Litoměřicama u Češkoj kao dijete činovničke obitelji. Ondje je proveo djetinjstvo, sve do godine 1946., kada je obitelj doživjela sudbinu Nijemaca u češkim krajevima, naime progonstvo. Nastanila se u njemačkoj sjeveroistočnoj pokrajini Vorpommern. Pod režimom Istočne Njemačke srednjoškolac je stekao svoja prva politička iskustva, sukobivši se s komunističkim vlastima. Godine 1950. napustio je taj dio Njemačke i potražio utočište u slobodi, u Saveznoj Republici. Zanimanje za politička i pravna pitanja potakla su ga da upiše studij pravnih znanosti na glasovitu sveučilištu u Tübingenu, gdje je i završio studij državnim ispitom 1955. godine. Pokazavši sklonosti osobito prema proučavanju ustavnoga prava, rano se potvrdio svojom samostalnošću. Već je 1956. postao član uredništva pravničkoga organa 'Juristenzeitung', koji izlazi u Tübingenu. Darovit publicist afirmirao se tako brzo da je 1957. godine dospio na čelo uredništva. Iduće je godine (1958.) obranio disertaciju iz pravne znanosti o granicama općega prava na slobodu u njemačkom Ustavu.

Težnja za političkim novinarstvom dovela ga je 1961. godine u uredništvo političke rubrike jednih od najstarijih i najuglednijih njemačkih novina 'Frankfurter Allgemeine Zeitung'. To je list široka odjeka u svijetu, uređivan na načelima osebujna spoja konzervativnih i liberalnih shvaćanja u građanskoj tradiciji. Za dr. Reißmüllera to je bila prijelomna godina, jer je cijeli njegov rad ugrađen u težnje tih novina (za koje u daljnjem tekstu rabimo uobičajenu kraticu FAZ).

U uredništvu toga lista već je prvo razdoblje dr. Reißmüllera obilježeno spajanjem zanimanja za unutrašnju politiku (koju isprva prati u svojim člancima) s motrenjem europskih i globalnih zbivanja. Upravo ta sprega bit će i u daljnjem radu jedan od temelja sintetička pogleda na svjetska politička gibanja. S obzirom na specifično značenje različitih konstelacija u istočnoj Europi, komentator pokazuje oko sredine šezdesetih godina sve veće zanimanje za zbivanja u tim zemljama, a osobito za previranja u Jugoslaviji i u susjednim državama.

U želji da stekne trajniju evidenciju i produbljeno poznavanje političkih i društvenih prilika, on odlazi 1967. godine kao dopisnik FAZ u Beograd. Po svjetonazoru i naobrazbi nesklon totalitarizmu komunističke i svake druge vrste, on o zbivanjima koja prati na političkom poprištu izvješćuje vrlo kritički, motreći i prosuđujući ih uvijek u sklopu općih europskih i svjetskih procesa, a napose u okviru povijesti komunističkih diktatura. Godine 1971., vrativši se za stalno u Frankfurt, sabrao je i objavio svoje članke koje je napisao kao 'Balkan-Korrespondent'. To mu je prva knjiga.

Sedamdesetih je godina pretežno motritelj političkih zbivanja u svojoj domovini i u susjednim zapadnim zemljama, a u isti mah postiže dotada najveći uspjeh u svom publicističkom radu: godine 1974. postaje jedan od petorice upravitelja FAZ, vrhunskoga tijela koje je misaono i materijalno odgovorno za usmjerenje lista i nadzire stotinjak urednika i suradnika.

Stanje nastalo poslije smrti Josipa Broza, u kojemu je autor vidio neobičnu individualnost i beskrupulozna diktatora, ponovo je privuklo pozornost bivšega beogradskog dopisnika. Otada, isprva samo povremeno a poslije redovito, on komentira zbivanja na jugoistoku Europe, a napose znakove rasapa tvorevine Jugoslavije. U godinama dramatskih događanja, od godine 1990. do danas, dr. Reißmüller u svojim utjecajnim člancima, često na prvoj stranici FAZ, prosuđuje zbivanja koja su dovela do jedne od najokrutnijih agresija u novijoj povijesti nasilja. To njegovo publicističko zalaganje za bistroću pogleda i solidnost obavještavanja, ukratko: za iskaz o stvarima o kojima su mnogi čitatelji bili slabo ili pogrešno informirani, potvrdilo je njegovu ulogu autoriteta u raspravljanju o pojavama na tlu bivše Jugoslavije.

Dr. Reißmüller objavio je u FAZ stotine članaka, no bitan su dio bibliografije četiri knjige u kojima su sadržani najvažniji članci. To su knjige: 'Jugoslawien - Vielvölkerstaat zwischen Ost und West', Frankfurt am Main, 1971; 'Die vergessene Hälfte. Osteuropa und wir', München, 1986; 'Der Krieg vor unserer Haustür. Hintergründe der kroatischen Tragödie', Stuttgart, 1992; 'Die bosnische Tragödie', Stuttgart, 1993.

2. Ocjena izuzetnog doprinosa dr. Reißmüllera znanosti i hrvatskom društvu

Tko želi objektivno prosuditi značenje publicističkoga djelovanja dr. Reißmüllera mora imati na umu činjenicu da su u njegovu radu sadržane tri bitne komponente: znanstvena, aktualističko-informativna i moralna. U ovom pojašnjenju prijedloga o počasnom doktoratu valja potanje raščlaniti bitne osobine tih komponenti.

O znanstvenoj silnici u navedenim publikacijama može se primjereno suditi ako se pođe od okolnosti da narav tih tekstova zahtijeva drukčiji diskurs nego što je uobičajen u akademskim raspravama, to jest u znanstvenim radovima u užem smislu. Ako je riječ o novinskom uvodniku ili srodnom članku, mjerilo znanstvenosti neće se primijeniti na oblik izlaganja, na retoriku tekstualnoga diskursa, nego na obaviještenost o povijesnim tijekovima i na utemeljenost argumentacije i zaključaka. Drugim riječima, valja razmotriti povijesnu i pravnu osnovu u tim knjigama, odnosno člancima.

Analiza koju provodi stručnjak, poznavatelj predmeta o kojima piše dr. Reißmüller, vodi zaključku da su ti radovi, bez dvojbe, ogledi eksperta za putove europske politike u dvadesetom stoljeću, a osobito u slavenskim zemljama. Pozoran će čitatelj utvrditi da je piščevo znanje čak i obuhvatnije, da obuhvaća i prošla stoljeća; njegova argumentacija naime zahvaća, kad god to zahtijeva povijesna narav predmeta, u dalju prošlost naroda ili zemalja o kojima raspravlja - uvijek s pouzdanim poznavanjem povijesne problematike.

Treba istaći da se to osobito očituje na području zbivanja o kojima njemačkim i drugim čitateljima u inozemstvu valja DosljednostUkupna prosudba publicističke djelatnosti dr. Reißmüllera mora istaknuti okolnost da se u njegovim analizama očituje potpuna dosljednost rasuđivanja. One se ne ravnaju prema prolaznim raspoloženjima, nego uvijek zadiru u bit pojava. Njihova je zadivljujuća lucidnost, koja ponekad ima i prognostičku snagu, posljedak činjenice da u njima progovara doista neovisan intelektualac, neovisan o bilo kakvim prizemnim interesima, suvremenik koji se zalaže za pravednu stvar, držeći se načela logike i morala.progovoriti s posebnom upornošću. Znatan dio članaka obavješćuje i raspravlja o povijesti hrvatskoga naroda, poglavito s obzirom na odnose sa Srbijom i sa srpskom manjinom u Hrvatskoj u posljednjih stotinjak godina. On, dakle, nikada ne gubi iz vida historijsku dimenziju današnjih zbivanja: raščlanjujući ih on razmatra etiologiju agresije na Hrvatsku i upozorava da je krajnje pogrešno shvaćanje jednoga dijela javnosti u zapadnim zemljama, u krugovima u kojima se zastupa teza o iracionalnim sukobima i građanskom ratu. Suprotno tome, on poteze velikosrpske politike tumači u njezinu pravom kontekstu, pokazujući njezinu ekspanzionističku narav još od sredine devetnaestoga stoljeća.

Razumljivo je, komentator aktualnih zbivanja svoje spoznaje mora iznositi sažeto i poentirano. No, upravo u takvu postupku očituje se autorova vještina, znanstvenost i upućenost. Publicistika dr. Reißmüllera nikada ne prikazuje pojave simplificirano, iako bi kratkoća pojedinoga teksta mogla izazvati takvu opasnost. Ne trošeći riječi na stvari koje su nebitne (iako bi mnogi novinari smatrali da su takve pojedinosti 'slikovite' i 'zanimljive'), on svoje čitatelje uvijek upoznaje s jezgrom problema, pišući zapravo oglede koji su male studije o povijesnim problemima, svakako mnogo više nego samo aktualni članci.

Hrvatski intelektualci imali su već često prilike u razgovoru s njemačkim kolegama utvrditi da su čitatelji FAZ (uz čitatelje novina 'Die Welt') osobito dobro informirani o zbivanjima na tlu bivše Jugoslavije. Važno je napomenuti da jasnoći pogleda i kritičke prosudbe odgovara jasnoća izlaganja: piščev diskurs obilježen je najvišom razinom jezičnog izraza pa se može reći da su autorovi ogledi uzorna, klasična njemačka proza.

U svemu što piše dr. Reißmüller pokazuje da je svjestan odgovornosti koja mora prožimati istinskog intelektualca. Osobito u svojim prosudbama tzv. zapadne politike on često nastupa kao pravni stručnjak, znanstvenik i moralist u najboljem smislu riječi, to jest kao suvremenik kojemu je neobično stalo do istine i pravednosti, a napose do istine o Hrvatskoj, žrtvi bezumne mržnje i grabeža. Njegovo se moralističko uvjerenje očituje u tome što on ne prihvaća političku pragmatiku pojedinih vojno i propagandno moćnih država, upravo stoga što dobro poznaje povijesnu ili aktualnu pozadinu, to jest spregu interesa koja je posrijedi. Reißmüllerov stav, dakle, nije naivan moralizam, nego moralizam načelnosti, koji razlikuje žrtvu od napadača i kojemu su važniji principi prirodnoga prava nego rezultati zakulisna taktiziranja.

Posebno treba istaknuti jednu od najvažnijih odlika autorove publicistike. Stojeći - iz povijesno-pravnih i moralnih razloga - na strani hrvatskoga naroda, dr. Reißmüller u svojim člancima stalno upućuje apele političarima i široj javnosti, u Njemačkoj i izvan nje. Njegovi pozivi javnosti nisu sentimentalne naravi: iskusan poznavatelj međunarodnih odnosa, on zna da prizivanje osjećaja nije primjeren postupak. Stoga se njegova izlaganja najčešće temelje na trijeznu argumentu, primjerice na uvjerenju da je besmisleno i himbeno kada se neki odgovorni, formalno odgovorni, političari pozivaju na valjane zakone ili načela (npr. Ujedinjenih naroda), ali ih, na drugoj strani, ne provode ili ih čak krše. 'Razdoblje dvostrukih mjerila' - to je jedna od autorovih dijagnoza o našemu povijesnom trenutku. Tako, primjerice, u svom članku s naslovom 'So kann es nicht bleiben' (FAZ, 23. studenoga 1994.) utvrđuje da 'srpska okupacija u Hrvatskoj neprestano krši europski mirovni poredak' i stalan je izvor opasnosti. Nova je potvrda tome vijest da srpski pobunjenici iz Hrvatske kod Bihaća prelaze granicu i napadaju legalne postrojbe susjedne države. U svemu tome autor vidi i posljedice nedefinirane politike nekih zapadnih zemalja, kojima on upućuje vrlo oštru kritiku (usp. članak 'Und der Westen hat mitgetan', FAZ, 30. rujna 1994.).

Ukupna prosudba publicističke djelatnosti dr. Reißmüllera mora istaknuti okolnost da se u njegovim analizama očituje potpuna dosljednost rasuđivanja. One se ne ravnaju prema prolaznim raspoloženjima, nego uvijek zadiru u bit pojava. Njihova je zadivljujuća lucidnost, koja ponekad ima i prognostičku snagu, posljedak činjenice da u njima progovara doista neovisan intelektualac, neovisan o bilo kakvim prizemnim interesima, suvremenik koji se zalaže za pravednu stvar, držeći se načela logike i morala.

3. Prijedlog Povjerenstva

Uzevši u obzir sve navedene elemente, Povjerenstvo je jednoglasno donijelo ovaj zaključak i prijedlog: dr. Johann Georg Reißmüller, jedna od najuglednijih ličnosti u suvremenoj europskoj publicistici, svojim je znanstveno i moralno utemeljenim osvjetljavanjem povijesnih zbivanja u Republici Hrvatskoj i u susjednim zemljama neobično zaslužan za upoznavanje javnosti sa složenošću problematike i s političkim i etičkim dimenzijama sukoba. Njegov je rad u svim aspektima izniman doprinos znanosti i hrvatskom društvu, svjedočanstvo istinske humanosti, prožeto dubokom etičkom odgovornošću. Stoga Povjerenstvo predlaže Senatu Sveučilišta u Zagrebu da se dr. Johannu Georgu Reißmülleru dodijeli počasni doktorat Sveučilišta u Zagrebu.
U Zagrebu, 10. siječnja 1995.

Predsjednik Povjerenstva:
Dr. sc. Viktor Žmegač, red. prof.

Članovi Povjerenstva:
Akademik Alica Wertheimer-Baletić
Dr. sc. Mirko Valentić, znan. savjetnik
Dr. sc. Željko Horvatić, red. prof.
Dr. sc. Mirko Mataušić, znan. suradnik“

(hkv)