Donosimo stenogram saborske sjednice održane 10. lipnja 2015. o prijedlogu odluke o proglašenju Dana sjećanja na 20. lipnja 1928. godine kad je u beogradskoj skupštini Puniša Račić pucao u hrvatske zastupnike. Iz stenograma je vidljiv konsenzus zastupnika oko navedenoga prijedloga Branka Hrga, što je prava rijetkost. (hkv)
10. lipnja 2015., nastavak 17 sjednice
NASTAVAK NAKON STANKE U 15,00 SATI
NENAD STAZIĆ:
Kolegice i kolege nastavljamo s radom. Sada ćemo raspraviti:
- Prijedlog odluke o proglašenju Dana sjećanja na 20. lipnja 1928.godine – Predlagatelj zastupnik Branko Hrg.
Prijedlog akta ste primili. Kod donošenje odluke primjenjuju se odredbe Poslovnika koje se odnose na drugo čitanje.
Raspravu su proveli Odbor za zakonodavstvo i Odbor za obrazovanje, znanost i kulturu. Izvješća ste primili na sjednici. Vlada RH je dostavila mišljenje.
Želi li predstavnik predlagatelja dodatno obrazložiti prijedlog? Da.
Poštovani zastupnik Branko Hrg.
Izvolite.
BRANKO HRG:
Hvala lijepo gospodine potpredsjedniče.
Poštovane kolegice i kolege.
Evo meni je drago da je došlo do ovog trenutka da se raspravlja o ovom prijedlogu, posebno zahvaljujem predsjedništvu Hrvatskog sabora i vodstvu Hrvatskog sabora što se to događa danas, dan uoči rođendana Antuna i Stjepana Radića koji je sutra.
Kao što je već najavljeno ovdje ovo je jedan usuglašeni prijedlog, moglo bi se tako reći, naime nakon prvotnog prijedloga mene kao zastupnika i mišljenja Vlade koje se malo razlikovalo od prijedloga koje sam ja dao, zaustavili smo malo proces daljnje rasprave i dogovorili da probamo uskladiti ovaj prijedlog. I u onom dijelu amandmana koji sam u principu predao na prijedlog koji dan prije je sadašnji usuglašeni prijedlog.
Dakle, 3.srpnja sam podnio Prijedlog o proglašenju Dana sjećanja 20. lipnja 1928.godine. Vlada je 7.srpnja 2014. utvrdila novi prijedlog te odredila Ministarstvu kulture kao svoje predstavnike koji će u vezi sa iznesenim mišljenjem biti nazočni na sjednicama Hrvatskog sabora i njegovih radnih tijela.
Obzirom da se radi o povijesno vrlo značajnom događaju i osobama za RH gdje nema mjesta političkim nadmudrivanjima, zatražio sam odgodu donošenja te usuglašavanja sa Ministarstvom kulture.
Prijedlog je usuglašen sa Ministarstvom kulture u obliku da se izmijeni sam naziv znači da ne bude naziv Dan sjećanja na 20.lipnja 1928.godine nego da bude 20.lipanj Dan sjećanja na Stjepana Radića i lipanjske žrtve.
Događaj koji se zbio 20.lipnja 1928.godine obilježio je u svakom slučaju hrvatsku povijest. Riječ je o atentatu srpskog političara Puniše Račića na zastupnike Hrvatske seljačke stranke u Narodnoj skupštini u Beogradu. Posljedica navedenog zlodjela bila je smrt troje i ranjavanje dvojice zastupnika Hrvatske seljačke stranke koji su u Beogradu branili hrvatske interese.
Na mjestu su ubijena dvojica zastupnika Pavao Radić i Đuro Basariček, dok je tadašnji predsjednik HSS-a Stjepan Radić od posljedica zadobivenih u pokušaju ubojstva preminuo 8.kolovoza. ranjeni su bili i zastupnici Ivan Granđa i Ivan Pernar.
Hrvatskim se zastupnicima prijetilo i prije samog atentata. Naime, u tamošnjem tisku izlazile su poruke koje su otvoreno upozoravale hrvatske zastupnike da prilagode svoje interese interesima srpskih političara. Nakon atentata tisak u Hrvatskoj izvijestio je hrvatsku javnost o događaju u narodnoj skupštini. Atentat na narodne zastupnike u beogradskoj skupštini doživljen je kao napad na cijeli hrvatski narod, te su uslijedili burni prosvjedi diljem Hrvatske.
Zagrebačka Večer, Obzor i Novosti izvješćuju detaljno o svim tim krvavim događajima i dopremi mrtvih zastupnika u Zagreb. Stjepan Radić je preminuo 8.kolovoza u Zagrebu.
U međuvremenu hrvatski tisak puno je prostora posvećivao ovom događaju, dok je u isto vrijeme srpski tisak vodio protuhrvatsku kampanju, štoviše s obzirom da nije ostvaren konačan cilj političkih elita koje su inicirale pokolj do Radića se pokušalo doprijeti u Zagrebu što govore zagrebačke Novosti dan prije njegove smrti.
Povodom 60. obljetnice smrti Stjepana Radića godine ... Sjevernu Ameriku obilazi budući utemeljitelj nove Hrvatske države povjesničar, doktor Franjo Tuđman. Održao je niz predavanja u Kanadi, SAD-u na temu Stjepan Radić u hrvatskoj povijesti, te je u prvoj rečenici svog predavanja ustvrdio, "6 desetljeća poslije mučeničke smrti Stjepana Radića može se s punom povijesnom osvjedočenošću tvrditi da on spada u red onih hrvatskih velikana što su svojim imenima obilježili opstojnost i samobitnost hrvatskog naroda u europskoj i svjetskoj povijesti.
U podrobnoj raščlambi svih političkih čimbenika iz vremena Radića i kasnije Tuđman zaključuje kako je Radić jedan od malobrojnih koji su od sudbonosnog značenja u povijesti hrvatskog naroda. Istovremeno tako misli i književnik povijesni istraživač i publicist Zvonimir Kulundžić koji također povodom 60.obljetnice smrti Stjepana Radića izdaje knjigu "Stjepan Radić i njegov republikanski ustav".
Početkom '90.-tih počinje se ostvarivati Radićev san i san hrvatskog naroda, Hrvatska država postaje stvarnost, stoji na naslovnici Večernjeg lista 20. lipnja '91. godine. U unutrašnjosti veliki intervju predsjednika Franje Tuđmana.
Vjesnik u to vrijeme objavljuje feljton Franje Tuđmana, Stjepan Radić u hrvatskoj politici i povijesti u 11 nastavaka. Ali vijest u Vjesniku od 20. lipnja '91. o Beogradskom atentatu je posve nezamjetna u malom povijesnom okviru.
Istraživanje Večernjeg lista i Vjesnika u 20-ak godina postojanja današnje Hrvatske države pokazuje se da ta dva dnevna tiska od '91. do 2013. godine atentat u Beogradskoj skupštini smrt Stjepana Radića bilježe samo marginalno. Pretežno su to kratke vijesti o polaganju vijenaca, čelnika HSS-a i služenju mise zadušnice na dan 8. kolovoza za Stjepana Radića iznimno rijetko i neuočljivo podsjećaju na obljetnice krvoprolića 20. lipnja '28. godine i ubojstva hrvatskih saborskih zastupnika u Beogradskoj skupštini. Iznimno rijetki spomen ubojstva zastupnika Pave Radića i Đure Basaričeka u Beogradskoj skupštini.
Nešto više o tom događaju zabilježeno je jedino u vremenu od '91.-'98. godine ukupno u prvih 8 godina samostalne Hrvatske države četiri podliska o nastavcima i tri članka vezano uz obljetnice Beogradskog atentata 20. lipnja '28. godine.
Od '99. do 2012. godine izostaju pisanja o atentatu u Beogradskoj skupštini, politički značaj tih događaja a vijest o obljetnicama smrti Stjepana Radića posve su zanemarive.
U tom smislu 20-ak godina publicist Damir Borovčak uočio je samo jednog novinara koji se pobunio na ta zanemarivanja a to je Milan Jajčinović u Večernjem listu pod naslovom "Zaboravljeni Stjepan Radić".
U cijelom razdoblju od '91. do 2013. godine nije upamćeno da je Izaslanstvo Hrvatskog državnog sabora polagalo vijence na grobove ubijenih hrvatskih zastupnika niti da se Hrvatski državni sabor na svojim sjednicama prisjetio svojih zastupnika koji su poubijani u Beogradu.
Ponavlja se pitanje imamo li pravo kao narod i ima li vlast po narodu izabrana pravo zaboraviti takve presudne povijesne događaje.
Smatramo da obilježavanje Dana sjećanja na ovaj nemili događaj ne bi trebala biti dužnost samo članova HSS-a već bi trebala biti dužnost svih zastupnika u Hrvatskom saboru.
Reći ću da je Radić prvi političar u Hrvatskoj koji politiku spušta u narod. Moglo bi se reći da je on stvaratelj hrvatskog političkog naroda. Stjepan Radić, Pavao Radić, Đuro Basariček, Ivan Granđa, Ivan Pernar zaslužuju da se ova odluka izglasa jednoglasno.
Predlažem da se dan 20. lipnja znači uvede kao Dan sjećanja i .../Govornik se ne razumije./... sjednicu u Hrvatskom saboru. Da na taj dan Izaslanstvo Hrvatskog sabora položi vijence na grobovima zastupnika, da se smrtni dan 8. kolovoza '28. godine hrvatskog zastupnika Stjepana Radića također treba obilježavati Hrvatski sabor izaslanstvom zastupnika i polaganjem vijenaca na njegov grob.
Došao sam malo gledajući do ove knjižice to je hrvatska seljačka politika prvi put u Hrvatskom državnom saboru govor Stjepana Radića. U ovom svom uvodnom obrazloženju samo jedan kratak ulomak.
Kaže Radić, prema tomu sam eto kazao i dokazao da je agrarizam ili seljačka politika kako ju ja zovem po domaću svjetska pojava. Ja ću biti slobodan upozoriti još na nešto što je jednako važno da se vidi kako se mi po tomu pitanju ne možemo oteti.
Poznato je da je prva demokracija nastala u Francuskoj, ekonomski se je zvao liberalizam ili ako hoćete slobodna konkurencija. Za tu su čifuti bili jako oduševljeni. Druga demokracija bila je radnička ili socijalistička. Ekonomski se to veli konfiskacija ili zapljena, dotičnom i uništenje privatne imovine po državi. I za tu su čifuti oduševljeni u nadi da će se drugima konfiscirati a samo ne njima.
Treći je demokratizam seljački, to je demokratizam koji se ekonomski zove produkcija ili privreda. Produkcija u najpodobnijem smislu riječi. Dok smo na zemlji ne pomaže liberalizam ni konkurencija. Jer s čime ćeš konkurirati kada nemaš ništa. Ne pomaže ni konfiskacija. Jer što ćeš konfiscirati kada nemaš ništa.
Treba dakle produkcije, proizvodnje, privrede pa ćeš onda moći konkurirati a ako baš hoćeš i konfiscirati. Već se iz toga vidi da je agrarizam svjetska pojava i da se i to pitanje upravo nameće svakome koji je demokrata, pučanin.
Evo poštovane kolegice i kolege toliko samo za uvod. Dakle ja vas molim da u svojim raspravama podržite ovaj prijedlog, da u svojem glasanju kada dođe na red također isti podržite. Mislim da naši sunarodnjaci, saborski zastupnici, kolege u krajnjem slučaju zaslužuju da ih se jedan dan u godini prisjetimo i da odluku o tom danu sjećanja donesemo jednoglasno.
Hvala vam lijepa.
NENAD STAZIĆ:
Zahvaljujem.
Žele li izvjestitelji odbora uzeti riječ?
Želi li predstavnik Vlade uzeti riječ? Da.
Poštovani Alen Kajmović, zamjenik ministra kulture.
.../Upadica se ne čuje./...
A oprostite zamjeniče nisam vidio.
Izvolite u ime Odbora za obrazovanje.
mr. JASEN MESIĆ:
Nije u ime odbora, u osobno ime.
Moram samo nešto ukazati gospodine predsjedniče.
NENAD STAZIĆ:
Samo malo, moramo se držati Poslovnika.
Pitao sam žele li izvjestitelji odbora uzeti riječ? Znači sada imaju pravo za govornicu izaći predstavnici odbora a onda predstavnik Vlade da se očituju.
mr. JASEN MESIĆ:
Ali predstavnik Vlade mora biti apostrofiran u odluci odnosno mišljenju Vlade a gospodin zamjenik.
NENAD STAZIĆ:
Čekajte malo, ovako ne možemo svi voditi sjednicu jer onda ćemo napraviti cirkus ovdje od Sabora.
.../Upadica: Dakle./...
Samo malo, dati ću vam obrazloženje.
Vlada je dala, došao je prijedlog, Vlada je dala mišljenje ...
.../Upadica: Točno./...
Na taj prijedlog. Predlagatelj je dao amandman na vlastiti prijedlog. Predstavnik Vlade će se očitovati u odnosu na taj amandman kasnije.
Je li vam jasno sada? Je.
Izvolite.
Zamjeniče ministra izvolite.
ALEN KAJMOVIĆ:
Da kratko objasnimo, znači da smo se dogovorili. Nema primjedbi na ovaj novi usuglašeni prijedlog gospodina Hrga i prihvaća se u cijelosti kao takav.
Hvala.
NENAD STAZIĆ:
Sad otvaram raspravu.
Morali bismo po klubovima sada, ako se s tim složi i gospodin Mesić, a slaže se koliko vidim.
Onda će u ime kluba HDSSB-a govoriti poštovani Boro Grubišić, izvolite.
BORO GRUBIŠIĆ:
Hvala lijepo uvaženi potpredsjedniče Hrvatskog sabora.
Kolegice i kolege zastupnici.
Evo za 10 dana će upravo biti da kažem obljetnica događaja koji se dogodio u skupštini Kraljevine Jugoslavije, stare Jugoslavije ili najprije Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca kako je to glasilo ime kada je u atentatu dakle velikosrpskog eksponenta Puniše Račića ubijen ne samo Stjepan Radić, odnosno ranjen najprije, a kasnije 10. kolovoza i umro od rana zadobivenih u skupštini u Beogradu. Među njima, među žrtvama tih je bilo još i gospodin Pavle Radić, Đuro Basariček, Grandža i ostali.
Dakle taj događaj koji je opjevan u našim narodnim pjesmama, znamo i diljem Slavonije, Dalmacije, Hrvatskog zagorja i nakon čega ne samo zbog tog čina razbojstva i velikosrpske agresije izražene još u to vrijeme 1928. godine je da kažem u neku ruku ti mučenici hrvatski koji su atentatom Puniše Račića ranjeni ili ubijeni u skupštini u Beogradu postali opjevani u našim narodnim pjesmama. Postali su zapravo legende.
Evo i u našem hodniku ovdje u Hrvatskom saboru ovdje u predvorju imamo spomenik Stjepanu Radiću ne samo zbog ovoga nego zbog svih djela i dakle autorstva mnogih izreka izrečenih na našem hrvatskom narodnom jeziku nepatvorene potpuno izvorne, originalne misli, dakle jednog velikog hrvatskog seljačkog vođe Stjepana Radića.
Da sad ne citiram s obzirom da sam čitao još kao član HSS-a djela braće Radić, toga se ne stidim iako se kolegica Zgrebec tome smije, ali ja to nikada ne tajim niti ću zatajiti, dakle da sam bio član HSS-a i pri tome vrlo pozorno čitao djela braće Radić i Stjepana Radića, izjave i sve ono što diči politiku koja je u to vrijeme u okviru mogućega bila prije svega hrvatska. Dakle u okviru mogućega.
Da sad ne spominjem misao o hrvatskoj inteligenciji, da je ona što je sol kruhu to je inteligencije Hrvatskoj, da ne spominjem što je bat zvonu to je inteligencija Hrvatima i Hrvatskoj. Da ne spominjem da izjave o školstvu gdje kaže da hrvatske škole ne smiju biti samo obrazovne ustanove nego prije svega odgojne ustanove i danas se time nakon 100 godina bavimo i pravimo kurikulume u vezi toga i naglašavamo obitelj na prvom mjestu kao što je to nekada davno radio i Stjepan Radić i cijela ekipa oko ondašnjeg vodstva HSS-a.
Dakle prvo nije mi jasno da do sada, do 10. lipnja 2015. taj dan, taj značajan dan u hrvatskoj povijesti koji je opjevan u narodnim pjesmama, imamo autore nepoznate, ali su taj događaj opjevali, opisali pozorno i koji je potresao toliko duboko i neću reći promijenio ali usmjerio hrvatsku povijest i budućnost Hrvatske, dakle taj događaj kojim je mučki ubijen vođa HSS-a, da evo mi tek danas, 25 godina po našoj slobodi stvaranjem nezavisne, slobodne Hrvatske države raspravljamo o tome. Pa nema govora ni pogovora o tome da HDSSB i ja osobno dakle imamo i jedne riječi protiv ovoga prijedloga.
Jedino što bih možda u ovom amandmanu kojega je gospodin Hrg podnio na sami prijedlog odluke, a to je da se možda to nazove Dan sjećanja na hrvatske lipanjske žrtve. Sad možemo o tome raspravljati, dakle tamo u toj skupštini do Stjepana Radića koliko ja znam i opis događaja sjedio je i gospodin Pribičević u kojega nije pucano. To je tako. Oni su bili u koaliciji, da ne bi me netko krivo shvatio, pogotovo gospodin Horvat, dakle bili su u koaliciji ali u gospodina Pribičevića nije upućen nijedan hitac.
Prema tome, možemo slobodno reći da su to hrvatske lipanjske žrtve i ubojstvo dakle Stjepana, odnosno ranjavanje Stjepana Radića koje je kasnije završilo s obzirom na naprednost ili nenaprednost medicine i nepoznavanje antibiotika itd., moglo je drugačije završiti '28. godine ali tada u to vrijeme znamo da je penicilin izumljen tek '41. do '45. godine gospodina Fleminga.
Dakle HDSSB neće imati ništa protiv ovoga, naprotiv mislimo da je pomalo kasno ili prekasno da se ovaj datum obilježi ovako kako je u zakonu predloženo, dakle danom sjećanja na 20. lipnja dvadeset i osme godine, dakle i na lipanjske žrtve, hrvatske lipanjske žrtve, a možemo kasnije razgovarati i reći, dodati znamo na koga se to odnosi na one koji su ranjeni i ubijeni u skupštini u Jugoslaviji dvadeset i osme godine.
Znamo i to da je nakon toga kralj Aleksandar proglasio zbog problema u Parlamentu te države šesto siječanjsku ili januarsku kako netko kaže diktaturu. U školi smo učili mi stariji šesto januarska ali dobro, sad se zove šesto siječanjska diktatura. Tako da o povijesti dalje ne pričamo ovdje i da ne duljim i ne trošim vaše vrijeme klub HDSSB-a je u svakom slučaju za proglašenje dana sjećanja na 20. lipnja 1928. godine.
Hvala lijepo.
NENAD STAZIĆ:
U ime kluba HDZ-a govorit će poštovani zastupnik Jasen Mesić.
Izvolite.
mr. JASEN MESIĆ:
Zahvaljujem gospodine potpredsjedniče.
Uvažene kolegice i kolege, izuzetno nam je drago u klubu HDZ-a da evo nakon godinu dana došao prijedlog uvaženog saborskog zastupnika našeg kolege gospodina Branka Hrga koji na neki način ima za cilj dati, rasvijetliti i na neki način prisjetiti sve nas skupa na jedan tužan povijesni događaj koji nije sam po sebi jedna gesta, jedan atentat nego i određeni politički simbol jednog povijesnog vremena, odnosno načina političkog djelovanja u onoj ondašnjoj staroj Jugoslaviji.
I u tom smislu moramo reći da će klub HDZ-a apsolutno podržati ovaj prijedlog i drago nam je da je evo i predlagatelj u svom uvodnom izlaganju objasnio da je došlo do određenih korekcija, da je išao amandman i da će se korigirati vezano za datum.
No, prije nego što se ponovno vratim na to ipak ću si dopustiti gospodine potpredsjedniče obrazloženje onoga što sam pokušao reći. Dakle, prijedlog koji je podnio gospodin Hrg prije nešto manje od godinu dana na to je Vlada dala mišljenje gdje je rekla da predlaže jedan drugi datum i u svom mišljenju je eksplicite navela tko će zastupati nadležno Ministarstvo kulture prilikom rada saborskih tijela odnosno zasjedanja.
Nakon toga je došlo između uvaženog predlagatelja i ministarstva koliko smo mogli čuti do konzultacija, došlo se do zadovoljavajućeg rješenja i zadovoljavajućeg zajedničkog pregleda i u tom smislu je predložen amandman. Ukoliko Vladin predstavnik nije apostrofiran u mišljenju Vlade onda se on o amandmanu koji je u tijeku iznašava prilikom glasovanja. U tom smislu je bila moja objekcija gospodine potpredsjedniče.
Sreća je da se o ovome svi možemo složiti. Ono što je bitno reći vezano za povijesni rad Stjepana Radića i čitavog tog jednog političkog kruga koji se okuplja oko Hrvatske seljačke stranke u vremenima dvadesetih i tridesetih godina je bitno da na neki način rasvjetljujemo i odajemo počast i političkom djelovanju, formiranju političke nacionalne misli koje smo tada imali ovdje na prostoru današnje Republike Hrvatske, ali i izvan prostora Republike Hrvatske.
Izuzetan je uticaj bio Hrvatske seljačke stranke i u prostoru današnje Bosne i Hercegovine pa skroz do Boke kotorske, pa možete vidjeti ako pogledate povijesne fotografije samog pokopa gospodina, pokojnog Stjepana Radića da su to bile delegacije od Boke kotorske pa zapravo Slovenije što je zapravo objedinjavalo određenu političku misao koja se u Hrvatskoj tada zastupala.
Pogrešno je misliti da je ona bila bazirana samo na politici vezano prema agraru i prema selu. Zapravo ona je bila građanska politika onog vremena u pravom smislu koja je itekako respektirala jer vi kad opet pogledate koliko je recimo kulturnih društava na hrvatskom selu pokrenuto u to razdoblje, koliko je otvoreno narodnih čitaonica, koliko je pokrenuto bilo kakvih kulturnih djelatnosti upravo u tom razdoblju političkog djelovanja braće Radić, onda ćete vidjeti da se radi o istinskom, pa možemo reći i iz današnjeg aspekta gledano građanskoj političkoj sceni.
Potpuno bi bilo krivo da je Vlada ustrajala na prijedlogu da taj Dan sjećanja bude 8. kolovoz. S time bi na neki način se umanjilo upravo ta težina političkog atentata koji se desio u beogradskoj Skupštini, a na neki način bi se izuzela i ona žrtva koju su podnijeli i drugi hrvatski zastupnici koji su tada bili u društvu i sudjelovali u radu Skupštine, a koji su ili poginuli na licu mjesta ili bili teško ranjeni.
Zanimljivo je ovdje i da je predlagatelj citirao i spomenuo i prvog hrvatskog predsjednika dr. Franju Tuđmana. Jedna od programskih osnovica upravo informiranja prvih programa i programskih dokumenata Hrvatska demokratska zajednica kao jedna od je bilo i djelovanje Stjepana Radića, odnosno jednim dijelom se naslanja upravo na taj dio i to je pokojni predsjednik Tuđman više puta isticao, javno o tome govorio, pa i u programskim dokumentima jasno eksplicirao i upravo ukazivao na tu poveznicu što je na neki način dalo i kontinuitet bez obzira što je postojao veliki vremenski odmak od preko 50 godina, ali otprilike kontinuitet određenog političkog rada. U tom smislu je dobro da je pokrenuta ova inicijativa.
Evo, isto tako ću dodati još jednom da prilikom Svih svetih, moram to istaknuti, vrlo često ste mogli vidjeti upravo predsjednika Tuđmana da je pohodio grob Stjepana Radića i polagao vijenac, baš na neki način želeći odati počast i žrtvi, a i političkom djelovanju gospodina Stjepana Radića.
Evo u tom smislu klub HDZ-a će naravno podržati ovakav prijedlog. Nadamo se isto tako da će on biti jednoglasan. I u tom smislu zahvaljujemo i našem uvaženom kolegi gospodinu Hrgu da je pokrenuo ovu inicijativu.
Rekao sam već da ne bi bilo dobro da je ostalo mišljenje Vlade koje je bilo predloženo vezano za prvi prijedlog i na neki način kaže da bi se s time možda dao naglasak na atentat. Znate, oni koji često citiraju one rečenice da je povijest učiteljica života ja mislim da itekako ima smisla upravo da se daje atentat. Jer to nije bio atentat samo na čovjeka, to je bio atentat na demokraciju, to je bio atentat na ravnopravnost naroda unutar onakve državne organizacije, to je bio atentat na parlamentarizam. Sve posljedice koje su iz toga iznikle naravno nisu bezazlene i zapravo su rezultirale i pokazuju na kontinuitet jedne opasne politike koja je rezultirala na kraju i agresijom na RH i Domovinskom ratu vezanim uz obranu RH uslijed srpske agresije.
Hvala vam lijepa.
NENAD STAZIĆ:
Dobro, zahvaljujem.
Prije nego što prijeđemo na replike jedno kratko obrazloženje.
Kolega Mesić vi se vjerojatno pozivate na članak 201. koji kaže da se o amandmanima izjašnjavaju predlagatelj te Vlada ako nije predlagatelj zakona. Ali mi imamo i članak 223. stavak 3. koji kaže: "Predstavnik Vlade kad nije predlagatelj može u uvodnom izlaganju na početku rasprave govoriti najdulje 15 minuta, a prigodom svakog davanja objašnjenja tijekom rasprave kad dobije riječ najdulje 5 minuta."
Predlagatelj Vlade dakle može govoriti i o prijedlogu i o amandmanu i u sklopu te točke dnevnoga reda. Prema tome, ja shvaćam vašu primjedbu kao dobronamjernu ali tek toliko da bismo znali za ubuduće. Ovdje sad ne odlučujemo o amandmanima nego provodimo raspravu o tekstu prijedloga zakona i predstavnik Vlade dakako ima pravo reći i o tekstu zakona i o podnesenom amandmanu koji je sastavni dio toga prijedloga.
A sada prelazimo na replike na vaše izlaganje.
Prvo, poštovana potpredsjednica Doma Dragica Zgrebec.
Izvolite.
DRAGICA ZGREBEC:
Hvala lijepa.
Pa o Stjepanu Radiću, odnosno o braći Radić pozitivan stav imaju ja bih rekla sve stranke u RH. I Hrvatski socijaldemokrati u svom političkom programu se pozivaju na republikansku ideju Stjepana Radića. Prema tome, u tome ništa nije sporno.
Ali zapravo sam se za repliku prijavila zbog toga kolega Mesiću što nije bilo potrebe da vi na ovakav način govorite ima li predstavnik Vlade pravo govoriti jer vjerojatno se pozivate na to da gospodin Kajmović nije naveden u mišljenju Vlade. On se i ne mora o amandmanu izjašnjavati s obzirom da Vlada nije predlagatelj. Predlagatelj je kolega Hrg koji je prije rasprave dao amandman i o njemu se ne raspravlja, on je sastavni dio njegovoga prijedloga. Zamjenik ministra kulture je ovdje samo potvrdio da se Vlada i predlagatelj su se usuglasili u datumu, dakle u tom smislu ispravka samog mišljenja Vlade, a ne da se izjašnjava o amandmanu jer on nije predlagatelj.
Prema tome, ako Vlada nije predlagatelj ne može se ni izjašnjavati o amandmanu.
NENAD STAZIĆ:
Odgovor na repliku, Jasen Mesić.
mr. JASEN MESIĆ:
Uvažena gospođo potpredsjednice pažljivo sam slušao vašu repliku, drago mi je evo što ste rekli da i u programskim osnovama se poziva i vaša stranka na djelovanje Stjepana Radića. Ako je ovo što ste vi rekli točno, a ja vama želim vjerovati, onda je potpuno nejasno zašto je prošli put u svojem mišljenju Vlada navodila imena tko će se o ovom pitanju izjašnjavati. A ako je ovo točno što ste rekli onda Vlada ne treba više u svojim dokumentima kad nije predlagatelj to navoditi.
Ja nemam ništa protiv toga da uvaženi zamjenik ministra govori i to nije sporno, želio sam s ovim zapravo ukazati na nešto drugo a to je da pojedini zakonski prijedlozi ili prijedlozi odluka koji dolaze od strane oporbenih zastupnika stoje i po godinu dana i po više i naravno da onda ova mišljenja koja su bila dostavljena na neki način ih vrijeme s obzirom da više ministrica Zlatar-Violić nije ministrica kulture da je novi ministar, da je novi zamjenik to sam želio apostrofirati sa time. Pa kad bi sad već željeli tjerati mak na konac, što mi nije bio cilj, ali evo ponukali ste me svojom replikom pa u tom smislu ako je ovo što ste vi rekli točno onda je bilo potpuno nepotrebno i prvi put u mišljenju Vlade navoditi imena.
NENAD STAZIĆ:
Nova replika, poštovani Boro Grubišić.
BORO GRUBIŠIĆ:
Hvala lijepa.
Kolega Mesić vi ste govorili o razmišljanjima i pisanjima pokojnog predsjednika Tuđmana kada se govorilo o Stjepanu Radiću i o njegovim dakle pozitivnim razmišljanjima o njegovom republikanstvu i njegovom slobodarstvu. Dakle, tu se potpuno slažem.
Kada ste govorili o posljedicama toga atentata i politici republikanskoj, demokratskoj, politici Hrvatske seljačke stranke u to vrijeme pa ste rekli da je i na izborima i u drugim republikama, evo sada bivše Jugoslavije ta ideja prolazila. Evo dakle ja iz nekih podataka i koje ima i za koje znam, pa čak je i u Šumadiji u nekim općinama pobijedila Hrvatska seljačka stranka u to vrijeme na izborima. A u borbi s najjačom strankom dakle radikalima u Srbiji, dakle od Pašića do Šešelja je jedna evo da kažem vertikala i onda su pokušali i u Bosni suprotstaviti Hrvatskoj seljačkoj stranci dakle svoju ekipu pa je bio telal, nije bilo tada reklama i ovih lightova i ne znam ni ja, pa je telal išao po selima u Bosni i vikao za radikale dakle "Šućur Alahu glasajmo za Spahu", "Ko glasa za Mačeka neka malo sačeka."
Unatoč tome u mnogim općinama u sadašnjoj Bosni i Hercegovini pobijedio je HSS pa je to na kraju rezultiralo i onom Banovinom Hrvatskom koja je ajde da kažem nekakav nedosanjani san mnogih nas.
NENAD STAZIĆ:
Odgovor na repliku poštovani Jasen Mesić.
mr. JASEN MESIĆ:
Pa je jasno je, zato je kažem dobro da je došlo do ovog amandmana jer taj pucanj nije bio da kažem jednostavno rečeno ubojstvo, nego je taj pucanj i pucnji u Skupštini su na neki način bili pucanje u parlamentarizam i u bilo kakva demokratska načela i u bilo kakva prava hrvatskog političkog naroda kako je to lijepo uvaženi zastupnik Hrg rekao. Ako je u tom vremenu HSS kao takav, kao najjača stranka artikulirao. Koliko je zapravo u tom smislu HSS bio ono što sam želio reći i građanska i hrvatska i demokratska opcija pokazuje i to da je kasnije došlo i do političkih koalicija sa Pribičevićem i ovakvih stvari gdje su se na određen način itekako mogle pokazati način kako pošteno, dobro u suživotu u suradnji razvijati politički život i domovinu i politički narod koji zastupaš. To je na neki način preteča i iskoni politički koaliranja i na neki način to isto tako treba .../Govornik se ne razumije./...
Ti pucnji koji su bili prije toga, ovog što sam naveo, evo zahvaljujem kolegi ali znam nisam, htio sam reći djelovanje političkom u HSS-u su naravno bili pucnji kako bi se to sve spriječilo a pokazalo se da se pametnom politikom može, a to je upravno ono što je predsjednik Tuđman i želio izvući iz političkog djelovanja brače Radić.
NENAD STAZIĆ:
Posljednja replika poštovana Ivana Posavec Krivec.
IVANA POSAVEC KRIVEC:
Zahvaljujem gospodine potpredsjedniče.
Kolega Mesiću, potakli ste me na repliku upravo u kontekstu visokog doma u kojem se nalazimo. Ovdje u Hrvatskom saboru donosile su se ključne odluke za povijesnu određenost RH onakve kakva je danas. Upravo u ovom visokom domu su predstavnici Hrvatske nakon onoga što se dogodilo u Narodnoj skupštini u Beogradu se sastali i zapravo ovdje razgovarali i raspravljali o budućnosti Hrvatske te 1928. godine.
Upravo ovdje su se donosile važne odluke koje su odredile kako ste i sami rekli građansku Hrvatsku. I tada na jako znakovit datum 22.12.1904.godine kada su braća Antun i Stjepan Radić stvarali tada Hrvatsku pučku seljačku stranku u svojim osnovama ona je imala tu građansku misao, tu građansku ideju. Upravo taj datum kasnije, puno godina kasnije pokazao se kao sudbonosni datum za donošenje prvog Hrvatskog ustava.
Zapravo ono što sam željela reći i nadovezati se na kolegu Grubišića, ovdje u Hrvatskom saboru u predvorju sa jedne strane stoji kip Stjepana Radića a sa druge strane stoji kip Ante Starčevića. Na kipu Stjepana Radića pišu tri riječi "Sloboda, čovječnost i pravica.". "Sloboda, čovječnost i pravica" su riječi izuzete iz govora Stjepana Radića 1918.godine. Tada je on govorio o republikanskoj slobodi i o čovječnosti socijalne pravice. To su temelji koje svi skupa kao parlamentarne stranke baštinimo danas u Hrvatskoj i mislim da je za sve nas koji možda znamo nešto malo više o hrvatskoj nacionalnoj povijesti jako bitno da upravo ova odluka bude donesena jednoglasno.
NENAD STAZIĆ:
Odgovor na repliku poštovani Jasen Mesić.
mr. JASEN MESIĆ:
Pa slažem se kolegice sa svim što ste rekli, samo ću podsjetiti da je još nešto govorio pokojni Stjepan Radić 1918. godine vezano za ulazak u određene, poznato vam je vjerojatno o guskama i o magli. U tom smislu očito mu to nisu oprostili pa je možda nažalost i ovako tragično skončao. Vjerojatno bi još toga dosta imao reći o političkom životu Hrvatske. Ali evo apsolutno se slažem s vama što ste rekli da se može očekivati donošenje ove odluke jednoglasno i apsolutno mislim da ste to dobro rekli.
NENAD STAZIĆ:
U ime Kluba zastupnika SDP-a govorit će poštovani Dubravko Bilić.
Izvolite.
DUBRAVKO BILIĆ:
Zahvaljujem potpredsjedniče, uvaženi zamjeniče ministra, kolegice i kolege evo danas smo se okupili ovdje kako što je i kolega Hrg rekao u sabornici da podržimo prijedlog gospodina i kolege Hrga i da se 20.lipanj proglasi danom sjećanja na Stjepana Radića i lipanjske žrtve.
Ovdje smo počeli dosta pojednostavljeno govoriti o Stjepanu Radiću koji je zapravo hrvatski politički kolos i iznimno kompleksna politička osoba koji je djelovao dugi niz godina. Kroz taj dugi niz godina često se nalazio u prilici da prilagodi svoje mišljenje kontekstu u kojem živi i u kojem djeluje i zato je zapravo vrlo važno o Stjepanu Radiću govoriti temeljito, utemeljeno i puno jer on doista je jedan od evo temelja hrvatske političke misli.
Ovaj 20.lipanj kojega ćemo nadam se usvojiti jednoglasno je dan sjećanja na Stjepana Radića i na lipanjske žrtve. Meni je drago da je usuglašen ovaj prijedlog koji će istovremeno podsjećati na taj nemili događaj koji se desio u Beogradu za hrvatski narod, ali će još više apostrofirati i Stjepana Radića kao stožernoga političara toga vremena,ali ne samo toga vremena nego i onih vremena koja su prethodila tom njegovom životnom finalu '28.godine i zato mislim da je na pravi način usuglašena ovaj naziv toga memorijalnog dana koji se nadam da ćemo svi obilježavati.
Meni je s još jedne strane drago da ovdje govorim u ime kluba SDP-a jer Stjepan Radić je 1908.godine svoj prvi saborski mandat stekao u Ludbregu i ponovio gaje 1910.godine. zato ispred grada Ludbrega stoji spomen obilježje Stjepanu Radiću sa njegovim istaknutim riječima da "Nije dosta samo među narod stati, valja među narodom i ostati" što mnogi političari nažalost danas i zaboravljaju.
Stjepan Radić kao što sam već naglasio je doista kompleksna osoba, on je i reformist, reformator, on je poliglot. On je govorio gotovo sve slavenske jezike. Njegova supruga je bila Čehinja odnosno Slovakinja, on je ušao među češke književnike, objavio cijel, cijeli niz djela i na taj način je zadužio i hrvatsku političku misao, hrvatsku ekonomsku misao, to se isto ne smije zaboraviti, ali on je i prvi politolog.
On je prvi hrvatski politolog jer je studij završio u Parizu jer je imao hrpe nedaća u svome školovanju koje su posljedica njegovoga karaktera kojega je naslijedio od svoje majke koja je isto tako bila buntovna da tako kažem i imala je tu crtu pravičnosti, osjećaja za narodnu pravdu i narodnu pravičnost koju je Stjepan Radić pretvorio u tu temeljnu odliku svoga djelovanja, a to je socijalna osjetljivost i pacifizam. To su temeljne odrednice njegovoga ranoga političkoga rada ali isto tako i kasnijega.
Zapravo je apsurdno da je taj čovjek koji je vjerovao jedino u mir, jedino u mirna rješavanja svih sukoba stradao na takav način.
Kada je Stjepan Radić počeo svoje djelovanje Hrvatska je bila 90% ruralna odnosno seljačka država, dominantno seljačka država.
Mi se moramo prisjetiti da je u ranijem periodu Radićevog djelovanja na snazi da tako kažem, bila ona starčevićevska politička dogma ili ideologija koja je isključivala ove niže slojeve i intelektualizirala je hrvatsku političku scenu. Stjepan Radić je u seljaštvu vidio najveću snagu u tome trenutku u hrvatskom narodu, ali ne samo u seljaštvu, ne smije se zaboraviti ni radništvo.
Za njega su to bila dva sukladna termina i cijeli njegov politički angažman je vodio k osvješćivanju i uključivanju tih slojeva u aktivan politički život Hrvatske, bez obzira u kojem povijesnom trenutku i u kojem povijesnom okruženju se tada nalazile.
Ono što je isto tako kolega Hrg spominjao u svome obrazloženju je da se danas Stjepana Radića sjetimo sporadično. Evo i kolega Mesić i gospođa potpredsjednica je rekla da su njegove temeljne misli utkane gotovo u rad svih političkih stranaka koje žele raditi na demokratskim principima, koje žele promovirati mirotvorstvo i socijalnu osjetljivost kao temeljne zadaće svake političke aktivnosti.
I zbog toga se s pravom može govoriti o Stjepanu Radiću kao prvom hrvatskom socijalnom političaru čije su zasada utkane u cijeli hrvatski politički prostor.
Što je nasljeđe Stjepana Radića danas? To su svakako i HSS kao politička stranka koja djeluje od 1904.godine kontinuirano s manjim promjenama imena i sa malim pauzama u djelovanju. Ali ono što je još važnije u toj njegovoj političkoj ostavštini nisu samo imena ulica, trgova koje danas nose mnoga, mnoga naselja diljem Hrvatske ali i izvan Hrvatske. To nisu samo imena društava koja promoviraju hrvatsku riječ diljem kontinenata gdje postoje i rade Hrvati, to nisu samo revolucionarne zasade da tako kažem jer u našem kraju gore na Kalniku su djelovali i u Drugom svjetskom ratu dvije brigade koje su nosile ime Stjepana i Antuna Radića, to je jedno kompleksno nasljeđe.
Ali ono što se meni čini da danas možda i nedostaje a to je njegovo inzistiranje na dosljednom pacifizmu, socijalnoj pravdi i poštivanju demokracije i demokratskih principa u radu svake vlasti.
On se je cijelo vrijeme borio upravo za te principe i u toj borbi je i u skupštini evo 20. lipnja i stradao ali ne samo on iako su meci bili namijenjeni uglavnom njemu nego i njegovi suradnici.
Zato će SDP podržati ovaj usuglašeni prijedlog jer mislimo da politička tradicija Stjepana Radića u svakom slučaju treba živjeti u hrvatskom društvenom životu.
Hvala.
NENAD STAZIĆ:
Zahvaljujem.
Za pojedinačnu raspravu prijavio se poštovani kolega Domagoj Hajduković.
Nema ga, gubi pravo na raspravu.
Želi li predstavnik predlagatatelja zaključno riječ? Da.
Izvolite, poštovani Branko Hrg.
BRANKO HRG:
Hvala lijepo gospodine potpredsjedniče.
Pa evo ja ću reći da sam jako zadovoljan ovim vašim kratkim raspravama koje su bile jer i nema se tu što puno govoriti nije sat povijesti.
Reći ću sada da nije nikada kasno što je rekao kolega Grubišić da je dosta kasno što se sada to događa toliko godina poslije, nije nikada kasno ako nije prije napravljen, dobro je da se napravi sad. I ja sam počašćen da mogu biti dio ljudi koji će donijeti ovakvu odluku.
Inače inicijativa i ideja je krenula sa znanstvenog skupa povjesničara povodom 110 godina HSS-a održanog prošle godine u Križevcima, bilo je oko 35 povjesničara, publicista, znanstvenika koji su govorili i tada u slobodnom razgovoru su oni ukazali na taj problem zašto se to negdje ne definira nekom odlukom da Hrvatski sabor ipak obilježi taj dan.
Ono što je govorio gospodin, kolega Mesić, reći ću da je to bio pucanj u Hrvatsku u tom trenutku i to je tako bilo i o tome ne treba posebno više raspravljati. Bilo je, iz toga se je sigurno nešto kasnije, na toj žrtvi se nešto rodilo dobroga i jednostavno to moramo staviti kao gotovu stvar, moramo je uvijek označiti, obilježiti, moramo se istoj toj žrtvi pokloniti.
Meni je drago i zahvalan sam i Vladi Republike Hrvatske da je evo nakon ona dva različita prijedloga koji su ustvari došli pronađeno zajedničko rješenje i stvarno nema nikakvog razloga, nikakve svrhe da se oko tih velikih imena hrvatske povijesti na bilo koji način dijelimo.
Hvala svima koji su raspravljali i koji su podržali ovakav prijedlog.
NENAD STAZIĆ:
Zahvaljujem predlagatelju, zahvaljujem zamjeniku ministra, svima zastupnicima koji su sudjelovali u raspravi.
Zaključujem raspravu po ovoj točki dnevnoga reda.
Glasati ćemo kada se steknu uvjeti.