Izdvojeno mišljenje zaključka Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost na sjednici zatvorenoj za javnost 5. ožujka 2014. godine, donio je sljedeće zaključke:

1. Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost provest će neposredni nadzor nad radom SOA-a koji ima za cilj utvrditi načine, kriterije, pravilnike te preporuke po kojima se provodila politika primanja djelatnika u SOA-a, utvrditi da li su u službu primani djelatnici koji nisu ispunili sigurnosne i zakonske kriterije, kao i utvrditi da li su primani djelatnici koji su kasnije premještani u druga tijela državne uprave. Nadzor će se provesti za period od 2006. do danas.

2. Neposredni nadzor provest će radna skupina u sastavu: Miroslav Tuđman, Igor Dragovan, Tomislav Čuljak, Milorad Batinić, Igor Rađenović, Franko Vidović i Dinko Burić.

3. Nakon provedenog neposrednog nadzora u SOA-i, provest će se neposredni nadzor i u ostalim sastavnicama sigurnosno-obavještajnog sustava.

Održana su četiri sastanka Radne skupine:

Tomislav Culjak13. ožujka 2014.: Utvrđivanje načina i smjera rada Radne skupine te zahtjev za dostavom dokumenata iz Sigurnosno obavještajne agencije.

26. ožujka 2014.:Analiza dostavljenih dokumenata, postupaka i načina rada sa ravnateljem SOA-e i suradnicima.

02. travnja 2014.:Neposredni nadzor na dijelom dokumenata i pojedinih osobnih djelatnika u sjedištu SOA-e.

21. svibnja 2014.:priprema prijedloga zaključaka Radne skupine za Odbor.

Osim dva navedena zajednička sastanka članova Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost s ravnateljem SOA-e i njegovim suradnicima, ravnatelj SOA-e dr. sc. Dragan Lozančić uputio je 8. travnja 2014. (KLASA: 806-21/14-01/3, URBROJ: 539-017010/1903-14-06) dodatne odgovore i pojašnjenja u svezi analize podataka relevantnih za neposredni nadzor Radne skupine u SOA-i.

Predlažemo Odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost da zaključke o izvršenom neposrednom nadzoru o politici primanja djelatnika u SOA-u za razdoblje od 2006. do 2014. godine temelji prvenstveno na dva dokumenta:

• analizi politike primanja djelatnika u SOA-a u razdoblju 2006. – 2014., prezentiranu od dužnosnika SOA-e 26. ožujka 2014.,

• očitovanju ravnatelja SOA-e od 8. travnja 2014. godine. (KLASA: 806-21/14-01/3, URBROJ: 539-017010/1903-14-06).

O b r a z l o ž e n j e

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost formirao je radnu skupinu koja će istražiti moguće nepravilnosti u politici zapošljavanja u SOA-i na osnovu medijskih natpisa i politički motiviranih pritisaka te je zato predmet istrage bio usmjeren samo na određeni a mali broj djelatnika SOA-e, primljenih u razdoblju od 2006.-2008. godine. Dakle, motivi formiranja Radne skupine nisu posljedica napora Odbora za sustavnim uvidom u politiku zapošljavanja djelatnika u svim sastavnicama sigurnosnog i izvještajnog sustava RH.

Slijedom navedene činjenice moramo voditi računa o nekolikogrupa razloga zašto u konkretnom slučaju nije ni pravno ni politički oportuno prihvatiti zaključke koji bi išli dalje od utvrđenih pravnih i materijalnih dokaza što ih je u svojim prezentacijama i analizama dostavila SOA. Odnosno, zaključci Odbora bit će vjerodostojni ako:

a) slijede iz pravnih normi i nadležnosti Odbora;

b) izbjegavaju generalizacije na osnovu uvida u mali broj slučajeva, tj. na osnovu parcijalnih uvide i fragmentarnih pristupa;

c) ne degradiraju ulogu i zadaću Odbora nametanjem sporednih tema od interesa za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost;

d) ne instrumentaliziraju rad Odbora u dnevno-političke svrhe i obračune.

Ad a) Pravne norme i nadležnosti Odbora. Uvidom u dokumentaciju te iz izvješća ravnatelja SOA-e od 8. travnja 2014. nedvojbeno je utvrđeno:

• „bilo /je/ ukupno sedam tzv. kratkotrajnih zapošljavanja i to: tri tijekom 2006. godine, dva tijekom 2007. godine, dva tijekom 2008. godine".

• „Iako nije utvrđen točan razlog ovakvog kratkotrajnog zadržavanja u Agenciji, kod dijela osoba je vidljivo da cilj njihovog postupka prijma nije ni bio zapošljavanje u samoj Agenciji".
Kako je u nadležnosti Odbora da se bavi pravnim normama i zakonskom regulativom, važne su slijedeće konstatacije:

• „Za predmetne slučajeve utvrđeno je kako su kandidati zapošljavani u Agenciju ... temeljem sporazuma čelnika SOA-e i ministra financija, premješteni u Ministarstvo financija, Carinsku upravu".

• „Sukladno Zakonu o sigurnosno obavještajnom sustavu člankom 96. ... predviđena je mogućnost premještanja u drugo državno tijelo. Premještaj je moguće realizirati bez obzira na dužinu prethodnog staža".

Na temelju iznijetih činjenica nije moguće tvrditi da su tzv. kratkotrajna zapošljavanja i premještaj djelatnika iz SOA u druga tijela državne uprave bila nezakonita. Ona su bila po zakonu.Bilo koji dodatni zaključak mogao bi se izvesti tek nakon uvida u potpisane sporazume, uvide u operativne planove rada Agencije i Ministarstva financija, odnosno Carinske uprave. Upitno je ima li Odbor ingerencije za takvu vrstu nadzora. Nije upitno da tek nakon uvida u sporazume, planove i izvješća o radu „spornih slučajeva" moguće zaključiti o nepravilnostima ili nepoštivanju zakona.

Slijedom medijskih natpisa Radna se skupina trebala baviti i sa zapošljavanjem u Agenciju djelatnika koji su u rodbinskim vezama s visokom dužnosnicima aktualne službene politike. Agencija u svojem izvješću navodi sljedeće:

• „Agencija je obavila i analizu postupaka prijema za ukupno devet djelatnika koji se kroz napise u novinama povezuju s pojedinim osobama iz javnog i političkog života RH".

Kako zakon ne postavlja ograničenja ni u ovakvim slučajevima, to nije prihvatljivo ni u ovom slučaju stigmatizirati kako primljene djelatnike, tako ni prigovarati za kršenje zakona onima koji su ih primili. Za Odbor je pak neprihvatljivo da svoj interes usmjeri samo na jednu ili pak na drugu skupinu „slučajeva" ovisno o političkim preferencijama članova Odbora.Cjelovitu ocjenu o 'načinima, kriterijima, pravilnicima te preporukama' zapošljavanja te politici zapošljavanja u SOA-i nije moguće donijeti samo na temelju uvida u pojedine osobnike djelatnika SOA-e, a na temelju ne-uvida u osobnike djelatnika čije se zapošljavanje povezuje „s pojedinim osobama iz javnog i političkog života RH", te na temelju neistraženih podataka o nezakonitostima u raspoređivanju djelatnika sigurnosnog sustava i „kršenju Pravilnika o unutarnjem redu" što se navodi u anonimnoj predstavci upućenoj Odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost.

Sigurnosne provjere „prošli" su sedam tzv. kratkotrajno zaposlenih a premještenih djelatnika iz SOA, te devet djelatnika kojima mediji imputiraju da su zaposleni zahvaljujući političkim ili rodbinskim vezama. Odbor nije provjeravao vjerodostojnost sigurnosnih provjera.

Nepridržavanje nalaza sigurnosnih provjera utvrđeno je samo u jednom slučaju i to jednom koji nije u svezi sa gore navedenim slučajevima:
• „Odstupanje od dotadašnje prakse postupka prijema utvrđeno je samo u slučaju M.M.".

Negativna sigurnosna provjera u slučaju M.M. izvodila se iz „postojanja sigurnosno indikativnih podataka" za njegova brata, dok ti isti kriteriji nisu sporni za najviše dužnosnike u Vladi RH i MUP-u. Nakon raščišćavajućeg razgovora ovlaštene osobe, dopisom iz Kabineta ravnatelja je „iskazano mišljenje kako ne postoje zapreke za prijem imenovanog". Radna skupina nije upoznata, da je M.M. kao djelatnik SOA-e tijekom svojega višegodišnjeg rada u SOA-i bio predmetom sigurnosnih istraga, a što je potvrdio i ravnatelj Agencije.

U svezi prijama i rada djelatnika Centra SOA-e Osijek, što je bio predmet dodatnog zahtjeva i provjere člana Radne skupine zastupnika Dinka Burića, ravnatelj SOA-e je izvijestio da će se provesti izvanredni nadzor;o izvršenom nadzoruSOA je 7. svibnja 2014. izvijestila Odbor da nisu potvrđeni navodi o mogućim nepravilnostima.

U zaključku svojeg dopisa ravnatelj SOA-e ističe: „Radi donošenja odluke o postojanju eventualnih nezakonitosti u navedenim slučajevima, svi relevantni podaci bit će proslijeđeni Državnom odvjetništvu RH na daljnje nadležno postupanje".

Kako će svi podaci o slučajevima kojima se bavila i Radna skupina biti proslijeđeni i državnom odvjetništvu, to konačnu odluku o (ne)zakonitosti zapošljavanja u SOA treba prepustiti nadležnim institucijama. Zato je predložen zaključakkoji ne prejudicira ocjenu nadležnih institucija, budući da Odbor ne bi trebao prejudicirati odluke tih institucija, te da se stavovi Odbora ne bi mogli tumačiti kao pritisak na DORH i/ili sud.

Ad 2. Generalizacije na osnovu uvida u mali broj slučajeva. Cjelovitu ocjenu o 'načinima, kriterijima, pravilnicima te preporukama' zapošljavanja tepolitici zapošljavanja u SOA-i (kao i u ostalim sastavnicama sigurnosno-obavještajnog sustava) nije moguće donijeti samo na temelju fragmentarnog uvida u osobnike djelatnika kratkotrajno zaposlenih i premještenih iz SOA-e, na temelju ne-uvida u osobnike djelatnika čije se zapošljavanje povezuje „s pojedinim osobama iz javnog i političkog života RH", te na temelju neistraženih podataka o nezakonitostima u raspoređivanjudjelatnika sigurnosnog sustava i „kršenju Pravilnika o unutarnjem redu" što se navodi u anonimnoj predstavci upućenoj Odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost.

Ocjenu o 'načinima, kriterijima, pravilnicima te preporukama' zapošljavanja te o politici zapošljavanja u SOA-i (tako i u ostalim sastavnicama sigurnosno-obavještajnog sustava) moguće je donijeti tek nakon uvida u godišnje planove rada i zadaće SOA-e, nakon analize godišnjih izvješća i procjene realizacije ostvarenih zadaća, nakon uvida u „kvote" mogućih zapošljavanja sukladno odlukama pojedinih Vlada RH o politici zapošljavanja u institucije državne uprave, nakon uvida u ocjene primarnih korisnika sigurnosnog sustava i Vijeća za nacionalnu sigurnosto učinkovitosti SOA-e i drugih sastavnica sustava.
Postojeći zakonski okviri kojima je određen djelokrug rada Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost ne omogućavaju članovima odbora pristup većini tih dokumenata i podataka a da bi mogli donijeti cjelovitu i objektivnu ocjenu ne samo o politici zapošljavanja izvještajnih i sigurnosnih službi, nego i o njihovim planiranim i ostvarenim zadaćama.

U postojećim okolnostima Radna skupina mogla bi doći do potrebnih podataka za cjelovitu ocjenu samo pod pretpostavkom da postoji politička volja primarnih korisnika sigurnosnog sustava, odnosno Vijeća za nacionalnu sigurnost da članovima Odbora omogući pristup potrebnim podacima.

Ad 3. O degradiranju uloge i zadaće Odbora nametanjem sporednih tema. Nadležnost Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost definirana je čl. 63 Poslovnika Hrvatskoga sabora. Po logici stvari Odbor bi se trebao baviti ključnim pitanjima unutarnje politike i nacionalne sigurnosti, i to kako zakonskim odrednicama tako i nadzorom svih sastavnica sigurnosnog i izvještajnog sustava RH.

Predsjednik Odbora prof. dr. Miroslav Tuđman još je u srpnju 2013. godine uputio predsjedniku Hrvatskoga sabora gospodinu Josipu Leki svoju analizu stanja sustava nacionalne sigurnosti u kojoj ukazuje: a) da je „potrebno redefinirati sustav nacionalne sigurnosti kako bi mogao odgovoriti izazovima i prijetnjama kojima je Hrvatska izložena";b)dasupojedinazakonska rješenja disfunkcionalna; c) na (ne)svrhovitost postojećeg parlamentarnog nadzora nad izvještajnim sustavom, itd. Analiza jeupućena na znanje i primarnim korisnicima izvještajnog sustava (predsjedniku RH prof. dr. Ivi Josipoviću, predsjedniku Vlade RH gospodinu Zoranu Milanoviću) te svim članovima Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost. Ni od koga, doslovno, ni od koga nije bilo reakcije na prijedlog da se započne rasprava o sustavnom pristupu i redefiniranju sustava nacionalne sigurnosti. Takvu pak raspravu nije moguće započetina Odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, ako ne postoji politička volja da se te teme stave na dnevni red. Zašto? Zato što postojeći pravni okvir onemogućava Odborupristup svim relevantnim podacima i (operativnim) izvješćima, te bi rasprava umjesto o analizi sustava nacionalne sigurnosti poprimila političke konotacije i svela se na personalne i/ili stranačke (dis)kvalifikacije.

Pomanjkanje načelnog i sustavnog pristupa zorno dokazuje i način rada Radne grupe o politici zapošljavanja u SOA-i. Na osnovufragmentarnih podataka i necjelovitog pristupa mogu se artikulirati samo političke (dis)kvalifikacije, koje su unaprijed poznate - ovisno o stranačkoj pripadnosti onih koji ih zagovaraju. Takve su kvalifikacije kratkoga trajanja i ne mogu biti od koristi niti za sam sustav niti za stanje sigurnosti u Hrvatskoj.

No, takve kvalifikacije rad Odbora diskreditiraju,te degradiraju njegovu ulogu u Saboru i javnosti zato jer svoje vrijeme i energiju članovi Odbora troše nateme stare osam ili više godina – teme koje su u interesu samo pojedinih političkih opcija, ali nisuni od vitalne ni od posebne važnosti za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost.

Stranačku motiviranost i selektivnost takvoga pristupa, ilustrira i podatak da npr. ne postoji interes istražiti pogrešne odluke u isplati dohotkate nezakonite postupkeprema djelatnicima MUP-a u razdoblju 2000.-2004. godine. Na postavljeno zastupničko pitanje (18. ožujka 2014.) Vlada RH je odgovorila (22. travnja 2014.) da je temeljem pravomoćnih sudskih presuda a povodom tužbi državnih službenika i namještenika MUP-a iz Državnog proračuna isplatila 334.135.554 kuna. (Povodom tužbi djelatnih vojnih osoba Ministarstva obrane RH iz državnog je proračuna po istoj osnovi i za isto razdoblje isplaćeno 35.484.366 kuna).

Ad 4. O instrumentalizaciji rada Odbora u dnevno-političke svrhe. Da je cijeli slučaj tzv. kratkotrajna zapošljavanja i premještanja djelatnika iz SOA u druga tijela državne uprave motiviran stranačkim interesima, a ne interesom unapređivanja sustava nacionalne sigurnosti te interesom zaštite i promicanja nacionalne sigurnosti može se zaključiti iz medijskih prikaza i političkih izjava.

Tek ilustracije radi. U trenutku kada aktualnu Vladu RH potresa najveća afera, kada predsjednik Vlade donosi odluku o smjeni ministra financija Slavka Linića – ministar Linić izjavljuje „Ne želim štetiti SDP-u, o premijeru ću reći nakon izbora". Istoga dana, štoviše u istome članku (Večernji list, srijeda 7. svibnja 2014., str. 2-3) u kojem se donosi izjava S. Linića, a da bi ublažio moguću izbornu štetu za SDP premijer izjavljuje: „Bivša vlada .. je bila kriminalna – i stranački i politički...Glasajte za varalice! Varalica ima jako puno u HDZ-u. Nepoštenih ljudi i varalica ...". Na izravni upit novinara je li šef HDZ-a nepošten i varalica predsjednik Vlade RH Zoran Milanović odgovara da će to biti vidljivo „idući tjedan nakon sjednice saborskog Odbora za nacionalnu sigurnost koji će razmatrati i Karamarkovu ulogu u radu obavještajnih službi i zapošljavanju u obavještajnim službama".

Predsjednik Vlade RH i predsjednik SDP-a Z. Milanović zakazuje putem medija sjednicu Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, iako to nije u njegovoj nadležnosti. On očekuje od Odbora potvrdu njegovih teza da su samo u HDZ-u „nepošteni ljudi i varalice", te da odluka ne može biti drukčija jer je „Bivša Vlada ... bila kriminalna – i stranački i politički". Slijedom iste logike na sam dan kada je zakazana sjednica Radne grupe – čiji je rad zatvoren za javnost –u medijima se objavljuje vijest: „Miroslav Tuđman ... sazvao je danas u devet sati sjednicu radne skupine Odbora" na kojoj „Donijet će se zaključci o nalazu da je SOA u doba Karamarka, nezakonito zapošljavala ljude" (Jutarnji list, 21. svibnja 2014.).

Interes javnosti za ovu, kao i za neke druge teme, ne bi trebao biti sporan. Upitno je kako novinari dolaze do klasificiranih podataka te zašto nadležne službe ne inzistiraju na dosljednom poštivanju zakona.
Međutim, dvostruko su neprihvatljive izjave predsjednika Vlade RH i predsjednika SDP-a, izjave koje instrumentaliziraju,odnosno diskreditiraju rad i Radne grupe i Odbora. Ako predsjednik Vlade smatra da ima dokaza o bilo čijoj kriminalnoj djelatnosti onda je po pozitivnim zakonskim propisima dužan svoja saznanja proslijediti nadležnim institucijama. U tom slučaju bilo bi normalno da o tim saznanjima, njihovoj političkoj dimenziji, raspravlja i Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost. Predsjednik Vlade RH Odboru takve informacije nije proslijedio.

Drugo, ako predsjednik Vlade i SDP-a smatra da su i neki članovi Odbora „nepošteni ljudi i varalice", on ima političkog utjecaja da postavi pitanje kredibiliteta tih članova kako cijeli Odbor ne bi bio stigmatiziran a njegov ugled doveden u pitanje, izrečenim ocjenama.

Treće, predsjednik Vlade nije trebao sazivati ni čekati izvješće Radne skupine i zaključke Odbora, jer kao supredsjedatelj Vijeća za nacionalnu sigurnost, te jedna od dvojice primarnih korisnika sigurnosnog i izvještajnog sustava, do rezultata istrage o „nezakonitom zapošljavanju ljudi" mogao je doći izravno uvidom u daleko veći broj dokumenata i podataka nego što je to na raspolaganju Odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost.

U konačnici, izvješće i analiza što ih je podnio ravnatelj SOA-e sa suradnicima, sadržajno ne mogu biti različiti bilo da su upućeni Odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost ili pak predsjedniku Vlade RH. Zato treba konstatacije iz tih izvješća prihvatitikao zaključak Odbora.

Zaključno

Predlažemo Odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost da usvoji sljedeće zaključke:

1. Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost uzima na znanje analizu politike primanja djelatnika u SOA-a u razdoblju 2006. – 2014., prezentiranu 26. ožujka 2014., te očitovanje ravnatelja SOA-e od 8. travnja 2014. godine.

2. Na temelju tih dokumenata nije moguće tvrditi da su tzv. kratkotrajna zapošljavanja i premještaj djelatnika iz SOA u druga tijela državne uprave bila nezakonita.

3. SOA je izvijestila da će svi podaci o slučajevima kojima se bavila i Radna skupina biti proslijeđeni i državnom odvjetništvu na uvid, pa konačnu odluku o (ne)zakonitosti zapošljavanja u SOA treba prepustiti nadležnim institucijama. Zato Odbor ne bi trebao prejudicirati odluke nadležnih institucija, jer bi se stavovi Odboramogli tumačiti kao politički pritisak na DORH i/ili sud.

4. Postojeći zakonski okviri kojima je određen djelokrug rada Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost ne omogućavaju članovima Odbora pristup svim dokumentima i podacima potrebnim za donošenje cjelovite i objektivne ocjene ne samo o politici zapošljavanja izvještajnih i sigurnosnih službi, nego i o njihovim planiranim i ostvarenim zadaćama.

5. Postojeća zakonska rješenja omogućavaju drugim institucijama – od Vijeća za nacionalnu sigurnost, Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, do Državnog odvjetništva RH – primjenu daleko većih ovlasti i učinkovitijih metoda nadzora nego što ih ima Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost. Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost može biti učinkovit u nadzoru sigurnosnog i izvještajnog sustava ako dođe do izmjena zakona koji će to omogućiti.

6. Stoga konstatacije iz izvješća i analize što ih je podnio ravnatelj SOA-e sa suradnicima, valja prihvatiti kao zaključak Odbora.

prof. dr. sc. Miroslav Tuđman
Tomislav Čuljak

Uto, 19-11-2019, 10:30:41

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.