Krivnju franjevaca trebalo je izmisliti

 

 

«Komunističko-boljševička promičbena služba u Beogradu objavila je nedavno u više navrata neistinite vijesti o franjevcima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, a posebno o hercegovačkim franjevcima na Širokom Brijegu. Te vijesti nadošle su poslije pada Širokog Brijega u ruke partizana. Poslije toga hercegovački franjevci i njihovi nastavnici na Širokom Brijegu nisu uopće spominjani u partizanskim krugovalnim vijestima. Jamačno komunisti nisu imali razloga napadati franjevce.

Kada je Široki Brijeg pao u ruke partizana, razorena je velika franjevačka gimnazija, crkva, samostan i konvikt vanjskih đaka teško su oštećeni i opljačkani.

Franjevački nastavnici i dušobrižnici zatvoreni su u jedan bunker, poliveni benzinom i zapaljeni. Drugi su ubijeni u samoj crkvi, a neki po raznim župama na zvjerski način mučeni i postrijeljani. Prije toga uništen je samostan franjevaca u Tomislavgradu, zapaljen samostan s crkvom na Humcu kod Ljubuškog, a franjevačku crkvu u Mostaru uništili su zrakoplovi. Sve je to učinjeno od strane komunista i partizana na veliko zaprepaštenje hercegovačkog puka, jer je na taj način hercegovačka franjevačka provincija upravo na svoju stotu godišnjicu opstanka ostala bez ijedne kuće, a mnogi su njeni članovi poubijani.

Sigurno su se samo komunisti prestrašili svoga nedjela, pa su naknadno morali izmisliti krivnju franjevaca, da tim opravdaju pred javnošću krvoločan postupak prema njima. To se dade zaključiti iz činjenice, da partizani ne dopuštaju nikome pristup na Široki Brijeg, da dobro ne upućeni pristaše partizana ne bi vidjeli grozan prizor na hrvatskom Montecassinu, porušenom i zapaljenom, s garištem poškropljenim krvlju franjevaca, profesora i dušobrižnika.

Partizani su na Širokom Brijegu zaigrali tako krvavo kolo, da niti poslije pokolja ne dopuštaju gledati mučan prizor izmrcvarenih žrtava na razvalinama stoljetnog rada franjevaca.

Klasični pjesnici izbjegavali su u svojim dramama krvave prizore, a komunisti su taj prizor upriličili da sami uživaju u ljudožderskom plesu uz isključenje ostale javnosti.

Franjevci su bili dugu niz desetljeća u ovom zabačenom dijelu Hrvatske jedini predstavnici zapadnoeuropske kulture i uljudbe i sada u tom njihovom poslanju bivaju spriječeni na brutalan način: ubijanjem. Uljudbena misija franjevaca na Širokom Brijegu obustavljena je tako da su nastavnike jednostavno strijeljali pred oltarom. Okrutni ubojice nisu se usudili spomenuti javnosti imena žrtava. Majstori u skupnim ubijanjima i ovdje su se pokazali u pravom svijetlu.

Pitamo javnost: u ime kojega naroda i pokrajine, zbog čijih ugroženih probitaka poubijaše komunisti franjevce na Širokom Brijegu, kad među ubojicama ne bijaše nijedan Hrvat, Hercegovac ili hrvatski rodoljub? Ubiše ih u ime Moskve, za volju komunističke internacionale. Njih ubiše bez ikakva suda i istrage, a druge na temelju nekakvih osuda», napisao je u prvom djelu članka Krvavi ples komunista u Širokom Brijegu fra. Radoslav Andrija Glavaš, te zatim nastavio «Žar iz nevini prolivene krvi sukljat će prema nebesima kao trajan ukor zločincima i njihovim pomagačima.

Žrtve franjevaca bit će zalog za sretnu budućnost Hrvatskoga naroda, njegove države i zemlje koja je natopljena dragocjenom krvlju dragocjenih sinova. Komunističke horde zaplesale su na Širokom Brijegu ljudožderski ples, ne dajući uvida općinstvu nego uživaju sami u krvavoj tragediji najstarijeg vjerskog i kulturnog žarišta u Hercegovini. Komunisti se straše dignuti zastor ispred tako groznog prizora. Stoga hrvatskoj javnosti nisu poznate potankosti užasnog pokolja na Širokom Brijegu, no neka žrtve stradalih franjevaca i njihova uništena kulturna baština budu, u nizu ostalih gubitaka, jedan prinos više u žrtvama hrvatskog naroda za životnu opstojnost i državnu nezavisnost.

Grobište poklanih franjevaca na Širokom Brijegu bit će trajan narodni spomenik i ujedno divna žrtva za vjeru i narod.

 

krvavipleskomunista.blog.hr

 

 

 

 

Krvavi ples komunista na Širokom Brijegu

 

Na one koji su nas jako puno zadužili. Nadamo se da ćete nam se javiti kako bi Vašim svjedočenjima, fotografijama ili izjavama Vaših bližih iz dana u dan popunjavali sliku o ovoj još uvijek neistraženoj temi.

 

Na blogu se mogu pronaći svi detalji vezani za stradavanje hercegovačkih svećenika za vrijeme Drugog svjetskog rata, njihovo mučenje i ubijanje, dakako s njihovim osobnim podatcima, a sve one koji žele doznati više podataka o svemu ovome upućujemo da posjete blog: www.krvavipleskomunista.blog.hr.

 

Ovim tekstom ujedno želimo najaviti skorašnju obljetnicu stradanja širokobrijeških fratara i ostalih hercegovačkih svećenika, želimo potaknuti ljude na razmišljanje, želimo učiniti da ovaj događaj ostane neizbrisiv, a što je posebno značajno u današnje vrijeme kada se hrvatski političari za sitne novce prodaju zaboravljajući tko su, što su, odakle su…

 

Preživjeli partizansko ubijanje hercegovački fratri su od 1945. sve do 1990. godine osuđeni na preko 357 godina kazne. Ni u jednoj drugoj civiliziranoj državi ne bi se fratrima tako drastično sudilo. Od toga su odrobijali 249 godina, dva (2) mjeseca i deset (10) dana.

Čudnovato, ali je istina koju su pričali optuženi o istražiteljima, sudcima i mučiteljima bez imalo ogorčene opterećenosti. Vjerujemo da bi njihovi istražitelji, sudci i mučitelji bili zadovoljniji, kad bi i da su mogli biti poput njih radosni. Oni su bili davno prije drugih ogorčeni na sustav, koji je, moguće i njihovom zaslugom, propao. Međutim, činjenica je da ni u jednoj drugoj civiliziranoj državi ne bi fratri toliko čamili u zatvoru kao u komunističkoj Jugoslaviji.

U prvom djelu svog članka „Krvavi ples komunista u Širokom Brijegu“ fra. Radoslav Andrija Glavaš je nekoć pisao kako su hercegovački franjevački uznici prekaljeni u komunističkim mučionicama potvrdili i oblikovali svoje bogoljublje, čovjekoljublje i rodoljublje. Kod njih nije bilo ni kapljice mržnje ili želje za osvetom. Kao branitelji slobode i mira ništa nisu ni pomišljali protiv ljudske spodobe, bilo da je izvježbana da svjedoči protiv njih, bilo da ih sa sotonskom mržnjom muči u komunističkim kazamatima. Svojim svjedočanstvima su potvrdili da je njihovo rodoljublje i kršćansko i franjevačko. Oni su imali dušu čistu kao suzu.Oni su se zauzimali za slobodu i dostojanstvo svakog čovjeka i svakog Hrvata.

 

„Franjevci su bili dugi niz desetljeća u ovom zabačenom dijelu Hrvatske jedini predstavnici zapadnoeuropske kulture i uljudbe i sada u tom njihovom poslanju bivaju spriječeni na brutalan način: ubijanjem. Uljudbena misija franjevaca na Širokom Brijegu obustavljena je tako da su nastavnike jednostavno strijeljali pred oltarom. Okrutni ubojice nisu se usudili spomenuti javnosti imena žrtava. Majstori u skupnim ubijanjima i ovdje su se pokazali u pravom svijetlu“ – pisao je fra Radoslav Andrija Glavaš.

 

„Pitamo javnost: u ime kojega naroda i pokrajine, zbog čijih ugroženih probitaka poubijaše komunisti franjevce na Širokom Brijegu, kad među ubojicama ne bijaše nijedan Hrvat, Hercegovac ili hrvatski rodoljub? Ubiše ih u ime Moskve, za volju komunističke internacionale. Njih ubiše bez ikakva suda i istrage, a druge na temelju nekakvih osuda» - također je napisao u prvom djelu članka „Krvavi ples komunista u Širokom Brijegu“ fra. Radoslav Andrija Glavaš, te zatim nastavio «Žar iz nevini prolivene krvi sukljat će prema nebesima kao trajan ukor zločincima i njihovim pomagačima“!
 

Htio je zapravo reći da će žrtve franjevaca biti zalog za sretnu budućnost Hrvatskoga naroda, njegove države i zemlje koja je natopljena dragocjenom krvlju dragocjenih sinova, jer uistinu komunističke horde zaplesale su na Širokom Brijegu ljudožderski ples, ne dajući uvida općinstvu nego uživaju sami u krvavoj tragediji najstarijeg vjerskog i kulturnog žarišta u Hercegovini.

 

Komunisti se u to vrijeme straše dignuti zastor ispred tako groznog prizora. Stoga široj hrvatskoj javnosti nisu poznate potankosti užasnog pokolja na Širokom Brijegu, no neka žrtve stradalih franjevaca i njihova uništena kulturna baština budu, u nizu ostalih gubitaka, jedan prinos više u žrtvama hrvatskog naroda za životnu opstojnost i državnu nezavisnost.

 

Grobište poklanih franjevaca na Širokom Brijegu bit će trajan narodni spomenik i ujedno divna žrtva za vjeru i narod. To je naša povijest, dio naših života i zato moramo to sačuvati.  

 

Danijel Ivanković
ABCportal.info

 

Lista ubijenih franjevaca

 

{mxc}