Popis ubijenih i nestalih Hrvata u prošlom ratu u Bosni i Hercegovini

 

U posebnom broju, sarajevski mjesečnik Svjetlo riječi - čiji je vlasnik Franjevačka provincija Bosna Srebrena - objavio je popis ubijenih i nestalih Hrvata u prošlom ratu u Bosni i Hercegovini. Ovi podatci objavljeni su u suradnji s Istraživačko dokumentacionim centrom (IDC) iz Sarajeva, organizacije koja pokušava prikupiti cjelovitiji popis ubijenih i nestalih za cijelu susjednu zemlju. Popis još nije završen, a postoji i mogućnost grešaka u do sada prikupljenim podatcima. Neovisno o tome, treba se složiti s urednikom Svjetla riječi Ivanom Šarčevićem kako se objavljivanjem imena ubijenih i nestalih Hrvata odaje dužan pijetet svima njima, odnosno iskazuje i solidarnost s njihovim bližnjima.

Na tužnom popisu trenutno nalazi se 7.762 imena, od čega je vojnika 5.610, a civila 2.152. Osim imena, popis donosi mjesto i vrijeme rođenja, kao i mjesto i vrijeme stradanja za svaku pojedinu osobu. Cjelokupni popis koji je do sada napravio Istraživačko dokumentacioni centar sadrži 96.749 osoba, a od ovog ukupnog broja ubijenih/poginulih ili nestalih Bošnjaci čine 65,86%, Srbi 25,63%, Hrvati 8,02%, dok je 0,49% osoba ostalih nacionalnosti.

 

U nastavku donosimo urednički uvodni komentar i tekst Mirsada Tokača, predsjednika Istraživačko dokumentacionog centra. U PDF formatu popis ubijenih Hrvata se u sklopu posebnog broja mjesečnika Svjetlo riječi može naći na našem Portalu na sljedećoj poveznici - Svjetlo riječi: Ubijeni i nestali Hrvati Bosne i Hercegovine 1991.- 1995. (5,1 MB). Autori naglašavaju kako popis nije potpun ni apsolutno točan, i mole članove obitelji, prijatelje, poznanike stradalih da se jave kako bi se otklonili nedostaci i pogreške. "Nije dovoljno konstatirati manjkavost, odgovorni smo da se to ispravi" - kako su napisali autori.(mm)

Dio popisa ubijenih i nestalih Hrvata Bosne i Hercegovine

 

 

Otvorenih očiju

Ubijeni i nestali Hrvati Bosne i Hercegovine 1991.- 1995.U suradnji s Istraživačko dokumentacionim centrom (IDC) iz Sarajeva koji je ustupio podatke Svjetlo riječi u ovom posebnom broju objavljuje imena ubijenih i nestalih Hrvata Bosne i Hercegovine u razdoblju od 1991. do 1995. prema kriterijima koje donosi predsjednik IDC-a gosp. Tokača u tekstu koji slijedi. Nakana nam je višestruka.

Iako je popisivanje ubijenih i nestalih vrlo osjetljiv posao, njime se trebalo započeti. Već su neki radili popise za pojedina mjesta i župe, a IDC nastoji dati cjelovitiji popis ubijenih i nestalih za cijelu BiH. Ovaj popis nije potpun ni apsolutno točan, pa zato molimo članove obitelji, prijatelje, poznanike stradalih da se jave kako bi se otklonili nedostaci i pogreške. Nije dovoljno konstatirati manjkavost, odgovorni smo da se to ispravi.

Ovim se brojem također želi vratiti “ušutkano” pitanje “smisla” rata kao poništavanje ne samo ideje čovjeka i čovječanstva nego posve konkretnog čovjeka s imenom i prezimenom za kojega se veže bezbroj odnosa: s bližnjima, zavičajem, domovinom, svemirom. Rat, iznad svega stradanje nedužnih u njemu, pitanje je i o samome Bogu, a ako smo vjernici, i pitanje (vapaj) Bogu. Ne možemo se – na tradiciji biblijske vjere – bez posljedica izmaknuti najtežem pitanju: Zašto zlo i patnja? Ne možemo prebrzo ni rat ni nepravde svesti na ljudsku slobodu i ljudsko zlo. Ako Bog ima veze s čovjekom ne možemo prebrzo ušutkati krik koji izlazi iz mraka ljudske patnje i pridružuje se Isusovu vapaju s križa zbog Božje odsutnosti i šutnje. Iznova, dakle, valja postaviti pitanje: Zašto i čemu smrt tolikih ljudi?

Objavljivanjem imena ubijenih i nestalih Hrvata želi se također izmaknuti poluodgovorima, paušalnim ciničnim opravdanjima kako je to zato što je bio rat. Želi se spriječiti da se ljudi još jednom mirno i samorazumljivo žrtvuju za nejasne ciljeve, na nekom oltaru mitske domovine koju su im moćni nacrtali da sanjaju po principu čistoće teritorija i dominacije nad drugima. Njihova je povijest vezana za povijest živih, nas svih, osobito onih koji su prognani ili “humano” preseljeni. Njihova imena i povijest ulaze u katastrofalni demografski poraz Hrvata u Bosni i Hercegovini. Upravo zato treba pitanje usmjeriti u najbolnije mjesto čuvajući se jeftine sentimentalne ljubavi koja ne može podnijeti činjenični gubitak. Ili, što je još gore, sve ove pojedinačne patnje pretvoriti u samosažaljenje zatvorene budućnosti, ili što je najgore, pretvoriti ih u manipulativno sredstvo političke moći ili materijalnog profitiranja na žrtvama. Objavljivanjem imena ubijenih i nestalih Hrvata u prošlom ratu želi se odati pijetet svima njima i iskazati solidarnost s njihovim bližnjima. Iznošenjem osnovnih podataka, dakle golih činjenica, želi se također potaknuti na razmišljanje i na argumentiranu raspravu o prošlosti i budućnosti Hrvata u Bosni i Hercegovini – budućnosti autohtonog naroda koji se našao pred demografskim i povijesnim ugasnućem u vlastitoj domovini. O tome govore prilozi S. M. Džaje, I. Bubala i I. Lovrenovića.

Poraz, gubitak i patnja nisu mjesto lažnoga trijumfalizma kojim se od poraza pravi pobjeda, nisu ni mjesto mitskoga bijega u okrivljivanje samo drugih ili u naučenu frazu o povijesnoj zavjeri svih protiv nas Hrvata. Poraz, gubitak i patnja ne mogu biti ni pasivna lamentacija kako smo sami sebi krivi za sve, ili što se neki nisu dobro borili, ili jer su neki “manji” Hrvati, ili jer nismo jedinstveni, niti izlaz smije biti pobožnjački skok u vjeru u Boga koji jedini daje utjehu u ovom pokvarenom i bešćutnom svijetu. Bog, očito, tješi drugačije! Poraz, gubitak i patnja su povijesna prilika da iz činjenica, otvorenih očiju prema svojoj i tuđoj patnji, prema svojim i tuđim promašajima i zlima, gradimo svoj zavičaj, ovu zemlju i ovaj svijet, a što najprije podrazumijeva susret s vlastitom istinom, vlastitom grešnošću i otkrivanjem zatomljenih potencijala dobra koje počivau svakome od nas. Krajnji cilj ovoga posebnoga broja Svjetla riječi koji darujemo čitateljima jest pomirenje u istini i ljubavi. Za pomirenje treba temeljit zaokret, obraćenje, strpljivi i dug put solidarnosti kako sa svojim stvarno ugroženim sunarodnjacima tako i s pripadnicima drugih naroda u njihovoj patnji. U pomirenje se ne može sumnjati ako želimo budućnost u ovoj zemlji, a osobito ako se želi ostati dosljedan Isusovu evanđelju.

Uredništvo Svjetla riječi zahvaljuje svima koji su pomogli objavljivanje ovoga broja. Na poseban način zahvalni smo Istraživačkom dokumentacionom centru i njegovom predsjedniku Mirsadu Tokači koji su svojim ozbiljnim radom na delikatnom popisu svih žrtava prošloga rata pokazali da je solidarnost s patnjom i žrtvama drugoga, drugih naroda i građana, rodno mjesto demokracije pluralnih država kakva je Bosna i Hercegovina, i istinski put humanosti.

Urednik Ivan Šarčević

 

 

Sjećanje uz činjenice i poštovanje

U posvemašnjoj bosanskoj podijeljenosti može se činiti potpuno nevjerojatnim da se netko tko ne pripada hrvatskom nacionalnom korpusu želi pozabaviti žrtvama koje su obilježile jedan historijski/povijesni period toga naroda. Međutim, onoga časa kada sam odlučio baviti se problemima ljudskih gubitaka u Bosni i Hercegovini, prije nego sam sa suradnicima razriješio desetine tehničkih, organizacijskih, metodoloških i drugih problema, morali smo razriješiti, prije svega, jedno etičko pitanje. Radi se o tome može li istraživački projekt, koji pretendira na istinu, autentičnost i puni kredibilitet, žrtve rata diskriminirati na bilo koji način, bilo da se radi o njihovom socijalnom, etničkom, vjerskom, rasnom porijeklu ili ideološkoj i vojnoj pripadnosti.

Prihvaćajući, dakle, bilo koji oblik diskriminacije ljudskih bića, naš napor bi automatski postao bespredmetan, a naše nastojanje da utvrdimo istinu neostvarivo. Činilo mi se da je jedina šansa za uspjeh u našim naporima sadržana u opredjeljenju da striktno poštujemo dva kriterija. Prvi je da su sve ubijene ili nestale osobe u periodu 91-95. državljani, odnosno građani Bosne i Hercegovine i drugi da se radi o ljudskim bićima čije je ubojstvo/pogibija uvijek i u svim okolnostima neprebolna tragedija za njihove obitelji i da se spram te činjenice moramo odnositi s doličnim poštovanjem.

Stoga niti sam imao dileme, niti predrasuda; zapravo, bilo mi je potpuno prirodno, pa čak i obvezujuće pokušati dati osobni doprinos utvrđivanju istine o stradanjima bosanskih građana hrvatske etničke pripadnosti, kao što mi je to obveza i spram svakog drugog stradalog sugrađanina Bosne i Hercegovine. Jednostavno, pripadam onima koji odbacuju princip etničko-vjerske isključivosti i prava na “svoju etničku istinu”, a time uspostave, u osnovi suprotstavljenih i izoliranih “istina o svojem stradanju”. Duboko sam uvjeren da bi nas takav pristup držao u vječnoj ovisnosti i zarobljeništvu istina kreiranih i oblikovanih u uskim krugovima vlastitih etničko-političkih elita. Time bismo se stavili u poziciju vječne sumnjičavosti i suprotstavljenosti spram spoznavanja istine o stradanju onih “drugih”. Za sve nas koji dijelimo prostor zajedničke države bio bi to potencijalno novi izvor stalnih nesporazuma i konfrontacija, a nezaobilazni folklor balkanskih pretjerivanja i mitova dobio bi s protokom vremena neograničeni prostor.

Činilo nam se da iskazujući ogoljeno, elementarno ljudsko poštovanje spram ubijenih i nestalih, otvaramo vrata međusobnom suosjećanju i dugoročnom razumijevanju tragičnih posljedica koje proizvodi rat kao izraz ljudske nesposobnosti da mirnim putem, dijalogom i međusobnim uvažavanjem razrješavaju i najkompleksnije probleme društva. Iskustvo kontakata s bezbrojnim “običnim” sugrađanima učvršćivalo me u uvjerenju da time tkamo potku povjerenja i za, dugoročno gledano, konačan smiraj i pomirenje. Naravno, pomirenje zasnovano, ne samo na oprostu, nego, prije svega, ne pravdi za žrtve i njihove obitelji.

Na putu kojim smo krenuli bila su nam dostupna i iskustva ranijih perioda, a prije svega vremena nakon Drugog svjetskog rata, kada su žrtve postale predmetom ideoloških manipulacija, odnosno kada je ideološki predznak odlučivao o tome što je istina, a što nije, kada je političko-ideološko opredjeljenje određivalo što je istina a što nije i time dugoročno definiralo sudbinu cijelih obitelji, bez obzira na njihovu ulogu u ratu, njihovu krivicu ili nevinost. Istina, sjećanje i pravda su tako postali politički monopol pobjednika, neupitni ideološki diktat pred koji se nije smjelo ispriječiti niti jedno pitanje ili sumnja. Na takvom diktatu je stvoreno plodno tlo na kojemu su onda, veoma uspješno, počeli rasti mitovi o broju ubijenih u ex-Jugoslaviji, Jasenovcu i drugim stratištima, a činjenice o zločinima “oslobodilaca” i smrti onih koji su bili na drugoj strani (tzv. “domaći izdajnici i kolaboracionisti”), postali su najbolje čuvane državne tajne..

Saznanja o Bleiburgu, fojbama i drugim lokacijama na kojima su “oslobodioci” u pobjedničkom zanosu ubijali, vrlo često potpuno nevine ljude, žene i djecu, postale su, nakon gotovo šezdeset godina, novi prilozi za upotpunjavanje historije Drugog svjetskog rata. Bio je to trenutak kada se antifašizmom i partizanskom pobjedom i herojstvom, više nije mogao prikrivati i braniti očigledan zločin i lažna slika o razmjerima stradanja. Nažalost, nesposobnost da se do kraja iskreno i otvoreno suočimo s događajima koje je proizveo Drugi svjetski rat na ex-jugoslavenskim prostorima, velikim dijelom je poslužio pripremi sukoba tijekom devedesetih godina prošlog stoljeća.

Vođeni namjerom da spriječimo rađanje novih ideoloških manipulacija i mitova, odlučili smo se na rizičan pothvat kojim smo brojeve i procjene o stradanjima građana Bosne i Hercegovine u periodu 91-95, željeli pretvoriti u svima dostupne činjenice i identitet svake ubijene/poginule ili nestale osobe, duboko uvjereni da samo na taj način možemo utvrditi što približniju istinu o okolnostima stradanja, identitetu žrtava, njihovom statusu u ratu, mogućim počiniteljima zločina, a pogotovo da na taj način možemo sačuvati trajno sjećanje na događaje i njihove sudionike. Danas, kada je projekt okončan, ako ovakva vrsta posla uopće može definitivno biti okončana, imamo priliku građane upoznati s rezultatima našega rada i izložiti dodatnim provjerama i dopunama podatke do kojih smo došli, bez straha od suočavanja i s primjedbama i mogućim pogreškama koje smo napravili, ali koje uz vašu pomoć možemo popraviti.

Poziv redakcije Svjetla riječi bio je izuzetno zadovoljstvo i prilika da u specijalnom izdanju časopisa, čitateljima kojima se oni obraćaju, a radi se ponajprije o bosanskim Hrvatima i katolicima, prezentiramo dio podataka kojima raspolažemo s namjerom da i oni ostvare uvid u naš rad, a pogotovo da im omogućimo izravno sudjelovanje u ispravljanju nedostataka. Potom, možemo zajedno s vama trajno sačuvati sjećanje zasnovano na činjenicama i ne dopustiti izvrtanje, manipulacije i revidiranje fakata s određene vremenske distance. Da bi sadržaj prezentiranih podataka bio potpuno razumljiv, dužni smo pojasniti nekoliko stvari.

Prvo, predmet istraživanja bile su sve osobe koje su ubijene/poginule ili nestale kao rezultat direktnih vojnih djelovanja, odnosno kada je smrt nastupila kao posljedica bombardiranja, granatiranja, puščane paljbe i sl. ili je smrt nastupila kao posljedica nezakonitoga zatvaranja i mučenja. Dakle, istraživanje se u ovoj fazi nije bavilo drugim aspektima demografskih promjena (pad nataliteta, rast mortaliteta, raseljavanje i progon i sl.) kao ni indirektnim žrtvama rata (smrt zbog gladi, razne nesreće u vezi s ratnim uvjetima života i sl.). Ovom problematikom IDC će se baviti u narednim mjesecima i godinama. Lista koju objavljujemo sadrži podatke o 7.762 osobe koje su ubijene ili nestale u periodu 1991-1995. bilo na teritoriju Bosne i Hercegovine ili izvan zemlje, a pripadale su hrvatskom nacionalnom korpusu. Kao što se može vidjeti iz grafikona 1 i 2, u bazi podataka se trenutno nalaze imena 96.749 građana. Od ukupnog broja osoba evidentiranih kao ubijenih/poginulih ili nestalih njih 65,86% su Bošnjaci, 25,63% Srbi, 8,02% Hrvati i 0,49% osobe ostalih nacionalnosti.

Grafikon broj 3 ilustrira vremensku dinamiku stradanja građana Bosne i Hercegovine za svaku pojedinu godinu. Čak i površno promatranje potvrđuje tezu o najintenzivnijem stradanju u prvim mjesecima 1992. godine, dok je 1995. okončana stravičnim genocidom nad Bošnjacima Srebrenice. Prve grafikone nudimo vam kao dodatnu ilustraciju kako bi se razumio kontekst i omogućile usporedbe. U nastavku smo se fokusirani samo na analizu podataka koji se odnose na građane Bosne i Hercegovine hrvatske nacionalnosti.

Kao što je vidljivo iz grafikona 4 i 5, najveći broj u odnosu na ukupan broj stradalih odnosi se na 1993. godinu 45,33%, potom 1992. godinu 41,67%, na 1994. godinu se odnosi 6,24% i, konačno, na 1995. godinu 4,59%. Za svega 1,49% osobe nismo mogli utvrditi točan datum stradanja, dok se 0,68% ukupnog broja stradalih odnosi na 1991. godinu.

Grafikoni 6, 7 i 8 odnose se na status lica u ratu (civil ili vojnik) s tim da smo grafikonom 8 ponudili dodatno objašnjenje, jer osobe koje su ubijene/poginule kao vojnici ne moraju nužno stradati kao borci u borbenim aktivnostima. Naime, iz perspektive međunarodnog humanitarnog prava, vojnici u borbenim akcijama nisu zaštićene osobe, sve do trenutka dok su zarobljene ili ne sudjeluju u borbenim djelovanjima. To znači da smo u istraživanju vodili računa u kojim okolnostima je neki vojnik ubijen/poginuo. Kao što je vidljivo, 72,28% svih stradalih imali su vojni status s tim da je njih 65,82% poginulo u borbenim djelovanjima. Od ukupnog broja na civile otpada 27,72 % žrtava. Nužno je skrenuti pozornost da je najveći broj civila ubijen 1992. godine a da je najviše vojnika poginulo 1993. godine (grafikon 6).

Iz grafikona 9 može se dodatno vidjeti dinamika stradanja civila i vojnika za svaki mjesec pojedinačno tijekom 1992. godine, a iz grafikona 10 je vidljivo da je od ukupnog broja stradalih u 1992. godini njih 36,30% civila a 63,70% vojnika. Na grafikonu 11 i 12 vidljiv je daljnji trend smanjenja broja civilnih žrtava tijekom 1993. godine, odnosno porast broja stradalih vojnika.

Tendencija smanjenja civilnih i vojnih stradanja nastavljena je i u 1994. i 1995. godini što je vidljivo iz grafikona 13, 14, 15 i 16. Kada je riječ o odnosu između broja ubijenih i nestalih osoba, od ukupno 7.762 registrirane osobe njih 7.268 su smrtno stradali i njihov identitet je utvrđen, dok se za 494 osobe još uvijek traga, odnosno registrirane su kao nestale. Ovaj broj nestalih će se s vremenom mijenjati, jer će mnoga lica biti pronađena i identificirana. Nažalost, radi se uglavnom o osobama za koje je gotovo nemoguće pretpostaviti da su žive, odnosno još uvijek se traga za posmrtnim ostacima (grafikon 17 i 18).

U grafikonima 19 i 20 predstavljena je starosna struktura stradalnika. Kao što je vidljivo, najveća koncentracija stradalnika je u rasponu od 18. do 45. godine i oni čine 62,49% ukupnog broja ubijenih/ poginulih ili nestalih osoba. Nažalost, 171 ili 2,2% žrtava su djeca. Za 814 lica nismo uspjeli saznati točan datum rođenja. Kada je riječ o vojnim formacijama kojima su pripadale stradale osobe, od ukupno 5610 poginulih/ubijenih vojnika njih 91,57% su stradali kao pripadnici HV-HVO, 7,75% kao pripadnici ARBiH i 0,68% kao pripadnici JNA-VRS (grafikon 21 i 22).

U grafikonima 23, 24 i 25 se može vidjeti prostorna distribucija stradanja s tim da grafikon 25 nudi dodatne informacije o odnosu civila i vojnika po regijama stradanja. Iz svega je vidljivo da je najveći broj stradanja u Centralnoj Bosni 38,57% i 21,97% Posavini. Interesantno je istaknuti da je samo u Sarajevu i Pounju broj ubijenih civila veći od broja poginulih/ubijenih vojnika. Da bismo što detaljnije ilustrirali prostornu distribuciju stradanja, u prilogu vam nudimo i dodatnu tablicu u kojoj su sadržani podaci o broju stradalih civila i vojnika u svakoj pojedinoj regiji i općini (Tabela na str. 10). Treba naglasiti da je gotovo zanemariva korelacija između mjesta stanovanja i mjesta stradanja (grafikon 26), odnosno da su stradanja uglavnom vezana za mjesto ili bližu regiju stanovanja (usporedi grafikon 23 i 26). Spolna struktura stradalih sadržana je u grafikonima 27 i 28. Od ukupnog broja stradalih žene čine 10,33%. Od ukupnog broja stradalih žena njih 93,27% je stradalo kao civili a 6,73% kao vojnici (grafikon 29 i 30). Od 802 stradale žene njih 80 je u kategoriji nestalih (grafikon 31 i 32).

Podaci koje vam nudimo samo su dio sveobuhvatne dokumentacione osnove Istraživačko dokumentacionog centra. Raspoloživi prostor i forma časopisa nam ne dopuštaju da još opširnije i dublje ulazimo u niz detalja vezanih za način i okolnosti stradanja pojedinih osoba te niz drugih podataka vezanih za svaku osobu. Mi ćemo se problemima žrtava vraćati ponovno kroz različite forme, a prvenstveno tijesno surađujući s uredom tužitelja tijekom njihovih aktivnosti na pripremi pojedinih slučajeva za procesuiranje osumnjičenih počinitelja. Stoga ovom prilikom nudimo skraćeni prikaz-analizu podataka kako bismo vam pored popisa s imenima ponudili i neke dodatne informacije kojima možete upotpuniti sliku o razmjerima stradanja.

Zahvaljujući redakciji Svjetla riječi, mi vam nudimo listu koju nikako ne smatramo apsolutno točnom i konačnom, a osobito ne smatramo da nisu moguće promjene i dopune nedostajućih podataka. Dapače, koristimo priliku pozvati vas da nam svojim informacijama i svjedočenjima pomognete u upotpunjavanju svakog nedostajućeg podatka, uvijek imajući u vidu da ne samo na nama leži odgovornost traganja za što potpunijom istinom. Dio odgovornosti nose obitelji, rodbina i prijatelji stradalnika. Vjerujemo, i tu poruku želimo podijeliti s vama, da samo u mjeri u kojoj poštujemo žrtve, bilo da su to naši srodnici, poznanici ili čak neznanci, bit ćemo u stanju olakšati teret suočavanja prošlosti i razumjeti posljedice zastrašujućih događaja iz naše ne tako davne prošlosti. Sve one koji žele pomoći u dopuni podataka ili ispravcima eventualnih nenamjernih pogrešaka pozivamo da se jave u redakciju Svjetla riječi ili nama u Istraživačko dokumentacioni centar. Mirsad Tokača, predsjednik IDC-a

{mxc}

Čet, 1-10-2020, 09:24:19

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.