Tužba protiv Srbije za genocid

Međunarodni sud pravde u Hagu odbacio je – očekivano – zahtjev BiH za reviziju presude po tužbi za agresiju i genocid BH vs. SRJ iz 2007.

Najkasnije kada je tajnik Međunarodnog suda pravde u Hagu u svibnju 2016. pismeno obavijestio g. Sakiba Softića, Sud pravdepravnog zastupnika BiH u tužbi za genocid BH vs. SRJ da će u slučaju da vlada BH odluči da je on zastupa u postupku zahtjeva za revizijom presude iz 2007. biti potrebno novo imenovanje. Bakir Izetbegović, član Predsjedništva BiH i predsjednik SDA, trebao je drugu dvojicu članova Predsjedništva BiH obavijestiti o podnošenju zahtjeva za revizijom presude iz 2007. No, on to nije učinio. Ako je sumnjao da bi netko od članova Predsjedništva BH mogao glasati protiv podnošenja zahtjeva za revizijom presude, zahtjev je Sudu moglo dostaviti veleposlanstvo BiH u Nizozemskoj.

Šef pravnog tima BiH za reviziju presude dr. Scheffer, vrsni međunarodni pravni ekspert i profesor prava na Sveučilištu Northwestern u Chicagu, nereagiranje na naputak tajnika Suda iz 2016. o potrebi obnove punomoći obrazložio je time da u Statutu i pravilima Suda nema takvog uvjeta. I tu je u pravu. Međutim, u izjavi od 9. ožujka o.g. koju potpisuje predsjednik Suda Ronny Abraham razvidno je kako Sud nije odbacio reviziju isključivo zbog dubioza oko statusa Softića već i zbog nedostatka odluke kolektivnog Predsjedništva da se podnese zahtjev za reviziju.

Dr. Nena Tromp-Vrkić, profesorica na Sveučilištu u Amsterdamu i bivša članica istraživačkog tima tužiteljstva Haškog tribunala, u postupku protiv Slobodana Miloševića u svojim javnim nastupima u više je navrata isticala kako je BH propustila nekoliko prigoda za pokretanje zahtjeva za revizijom presude od 2011., kada su objavljeni materijali sa sjednica Vrhovnog savjeta odbrane SRJ, kada su se pojavili novi dokazi sa suđenja Perišiću, presude Karadžiću, Tolimiru, kada je predočena vojna evidencije iz 95. pripadnika grupe Škorpioni iz koje je razvidno da su bili na platnom spisku Srbije (tada SRJ), a ne Vojske Republike Srpske, i drugi podaci koji potvrđuju kako je, osim u Srebrenici, od 1992. godine izvršen genocid u još šest BH općina. Također, u siječnju 2010. Federalna TV BiH objavila je kako postoje na stotine dokumenata koji su, internim dogovorom iz 2003. Carle del Ponte, tada glavne tužiteljice Međunarodnog tribunala za ratne zločine za ex Jugoslaviju u Hagu i Rasima Ljajića, uskraćeni tribunalu.

U predsjedništvu BiH od 2010. do 2014. sjedio je Željko Komšić, nametnut Hrvatima kao njihov predstavnik i Izetbegović je već tada – a najkasnije do kraja 2014. – mogao poduzeti aktivnosti oko zahtjeva za revizijom presude; imao bi dva sigurna glasa ''za''. Zato je smiješno čitati izjave Komšića za bosanske medije kako je hrvatski član Predsjedništva bio suzdržan kako bi dokazao da je ovakva BH neodrživa i da će Hrvati odbijanje Suda iskoristiti za ''treći entitet''. Premijer Andrej Plenković u nedavnom posjetu BiH ponovio je stav koji su zastupali svi hrvatski političari i prije njega, a to je da ''treći'' nije rješenje nego da se BH treba urediti na načelima “federalizma, decentralizacije i legitimnog zastupanja” u skladu s Rezolucijom Europskog parlamenta od 15. veljače 2017 .

Prilika, ali i kvalitetnih dokaza za pokretanje postupka revizije bilo je, dakle, i prije onih iznesenih na suđenju Ratku Mladiću, a na čemu tim dr. Scheffera bazira zahtjev za reviziju. Ali Izetbegović nije poduzimao ništa. Prema onome što se sada pouzdano zna, oko tog pitanja počeo se ozbiljnije aktivirati najranije od 2015. kada je održao neformalni sastanak s dr. Trump i Geoffreyjem Niceom, bivšim tužiteljem Haškog tribunala o potencijalnom angažmanu na zahtjevu za revizijom. Možda je i zato g. Nice u svojem javljanju za jednu TV postaju u BH diplomatski izjavio: ''Moguće je zamisliti neke razloge zašto predsjednik Izetbegović možda nije htio da ovo uspije?''

I predsjednik Predsjedništva Ivanić radio je bez znanja ove druge dvojice pa je tako u nedavnom gostovanju u emisiji na srpskoj televiziji na temu revizije presude izjavio kako je, sluteći što Izetbegović sprema, još 2016. u tajnosti poduzeo određene radnje. U emisiji je gostovao i Ivica Dačić, ministar vanjskih poslova Republike Srbije i posvemašnji sklad i razumijevanje između njega i Ivanića bio je očit. Zanimljiva je bila i mirnoća kojom je premijer Republike Srbije Aleksandar Vučić u javnosti komentirao događanja vezana uz zahtjev za revizijom.

Godine 1993. tadašnji predsjednik BiH Alija Izetbegović izrekao je onu poznatu rečenicu: ''Spreman sam da žrtvujem mir zarad suverene BiH.'' Dvadesetak godina kasnije njegov nasljednik i sin, pod izlikom ''moralne obveze prema žrtvama'', najmanje dvije godine drži građane BH u uvjerenju da čini sve kako bi dobili barem moralnu satisfakciju za pretrpljene strahote rata, a zapravo ih prodaje zbog političkih interesa i baca državu u najveću krizu od Daytonskog sporazuma iz 1995. Zato je i njegovo prozivanje Dragana Čovića – koji je glasao suzdržano - kako je ''trebao snažnije stajati, ako ne uz mene, onda uz ljude iz hrvatskog korpusa koji su doživjeli istu sudbinu kao i Bošnjaci'' licemjerno ne samo prema bosanskim žrtvama genocida nego spram svih žrtava.

Sada možemo samo spekulirati je li Izetbegović čekao zadnji čas jer zna, ili bi barem trebao znati, sve da je Čović i glasao ''za'', kako bi srpski član Predsjedništva mogao, prema Ustavu BiH (Čl. V, stavak c) i d) podnijeti veto zbog povrede vitalnog nacionalnog interesa. U roku od tri dana od usvajanja odluke Predsjedništva BH ona se upućuje Narodnoj skupštini RS i, ako se u roku od 10 dana dvotrećinskom većinom glasova izglasa protivljenje odluci Predsjedništva BH, onda ona nema učinka. Kako bi Sud u Hagu reagirao, pod uvjetom da je već prihvatio zahtjev za revizijom, bi li čekao odluku Narodne skupštine RS, teško je reći.

Na kraju, iako je potpuno jasno da Srbija na sudu pravde ne bi mogla biti optužena za genocid – to bi bio presedan koji bi ugrozio sve ostale države u svijetu – velika je šteta što do suđenja neće doći jer bi ono iznjedrilo brojne materijale koji bi poslužili za unapređivanje sudske prakse u pitanjima genocida i zločina protiv čovječnosti.

Zakulisne igre i nejasnoće u postupcima kojima smo svjedočili u ovom slučaju oko zahtjeva za revizijom presude samo su još jedan dokaz da, ako se želi opstanak i stabilnost u BH, neke stvari treba mijenjati. Ako politički čelnici triju naroda u BiH tome nisu dorasli, ili ako jedna strana uporno ne želi promjene iz svojih partikularnih interesa, bojim se da će se odluke opet donositi izvana, pod pritiskom i ucjenom. Svejedno je li to EU ili SAD ili jedni i drugi.

Vesna Škare Ožbolt
Večernji list

Uto, 15-10-2019, 07:18:15

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.