Obilježena 19-a obljetnica osnutka legendarne postrojbe

1. gardijska brigada HVO-a "Ante Bruno Bušić"

1. gardijska brigada HVO-a

Na blagdan sv. Ante, 13. lipnja A.D. 2011., u Posuškom Gradcu, na doličan je način, uz bogat program, obilježena 19. obljetnica utemeljenja najpoznatije - prve profesionalne hrvatske vojne postrojbe HVO-a, u HZ Herceg-Bosni, "Ante Bruno Bušić". Postrojba je početkom ožujka 1992. osnovana u navedenom mjestu, ispred male vojarne, ondašnje ali i današnje seoske škole, po zapovijedi znamenitog nam hrvatskog generala Ante Zorislava Rose.

'Bušići' su utemeljeni u vrijeme kada HVO još nije ni bio osnovan, tj. ustrojen, a pristupali su im isključivo dragovoljci, u svrhu obrane od srpske agresije.

Ratni put 'Bušića' je općepoznat i kada bih ga makar dijelom pokušao navesti trebalo bi mi u najmanju ruku 20-ak kartica auktorskog teksta. Nu, bit će još prilika. Jer 'Bušići' nisu samo za danas, i ove godine, družeći se s njima, osjetih njihovu duboku ukorijenjenost, tj. povezanost s hrvatskim narodom, kao što to i danas jest hrvatski mučenik po kojemu su imali čast dobiti naziv.

Ante Bruno Bušić (Vinjani Donji kraj Imotskog, 6. listopada 1939. - Pariz, 16. listopada 1978.), zagovornik demokratske suverene i slobodne Hrvatske. Bio je domoljub, disident, književnik, povijesni istraživač, karizmatični prognanik 1970-ih godina i politički vođa hrvatske emigracije.

Brigadir Slavko Grubišić, prvi zapovjednik 1. gardijske brigade HVO-a

Brigadir Slavko Grubišić, prvi zapovjednik 1. gardijske brigade HVO-a "Ante Bruno Bušić"

Malonogometni Turnir

Dan prije, uoči obilježavanja 19. obljetnice utemeljenja 'Bušića' na igralištu kraj seoske Osnovne škole u PG-u održan je malonogometni turnir.

U posve neizvjesnoj utakmici za prvo mjesto između Udruge 1. gbr. "Ante Bruno Bušić" i Udruge specijalne policije "Munje" pobjedu je ipak izborila domaća momčad.

Osim ovih dviju momčadi na navedenom turniru, uz zavidan broj gledatelja, sudjelovale su i još dvije malonogometne momčadi i to: 1. gardijska brigada "Tigrovi" i 4. gardijska brigada (3. Imotska bojna), koje su prije samog finalnog susreta igrale za treće mjesto, a pobjeda je pripala zagrebačkim "Tigrovima".

Središnja svečanost

Posuški Gradac je pitomo hrvatsko mjesto smješteno nedaleko od Posušja u Hercegovini. Sama pak župa danas broji danas oko 1800 vjernika, a uz velebnu crkvu i seosku školu u mjestu se nalazi i prodavaonica, pa ovdašnjem življu skoro da ništa drugo i nije potrebno!?

 

Sama pak župna crkva me je već na prvi pogled osvojila svojom ljepotom i ista bi, da se kojom zgodom drugdje nalazi, bila na ponos većim selima – mjestima, pa i gradovima. Zadivljujući su kipovi Bl. Djevice Marije, Majke Božje, kao i sv. Franje Asiškoga. Šteta što o. župnika ne priupitah za imena auktora istih.

Na samom pak ulazu u crkvu postavljena je spomen-ploča na kojoj su prije stotinjak i nešto godina uklesane riječi:

O.N. † D.G.
»Ovu župnu crkvu, na čast s. O. Frane Asižkoga, O. O. župnici franjevci Dominik Šarac iz Jlićâ, i Blago Babić iz Radoča, oba rodjeni rodjaci sa župljanima: Graca – Batina i Bročanca, i sa dobročiniocima iz temelja sagradiše, koja se započe god. 1892. a dovrši god. 1902. Molite zanje!«

Pokraj lijeve strane vanjskog oltara podignut je kameni spomenik posvećen 'Žrtvama Prvog, Drugog i Domovinskog rata', na kojemu piše:

»Poneseni ljubavlju prema zemlji, kamenu, slobodi, narodu i Bogu, dali su svoj život za Domovinu.
Župljani
P. Gradac, 16.6.1996.«

Sveto misno slavlje pred nekoliko tisuća ljudi pristiglih sa svih strana Hercegovine, ali i obližnje Bosne, te Republike Hrvatske uz, dakako, visoke uzvanike predvodio je (u crkvi na otvorenom!) mjesni - gradački o. župnik.

Ivan Landeka

Fra. Ivan Landeka, st.

Homilija fra Ivana Landeke

»Poštovani pripadnici pukovnije, poštovane obitelji poginulih, braćo i sestre župljani i uzvanici!

Danas je blagdan sv. Ante Padovanskog. Sveti Ante, svetac svega svijeta, u našim je predodžbama najčešće jedan lijep i ugodan mladi čovjek. Takvog ga predstavljaju kipovi i slike. Ono što, s takvim predodžbama, nerijetko smetnemo jest hrabrost i odlučnost sv. Ante. U vremenu u kojem je živio predstavljalo je pravu hrabrost izabrati i ničim prisiljen odlučiti se za franjevački oblik življenja i svjedočenja Isusa Krista. Društveno i crkveno okruženje nije taj put vjere i kršćanskog svjedočenja ozbiljno shvatilo. Nakon toga su došla otvorena protivljenja. Povratak najjednostavnijem obliku duhovnosti i života kojeg su živjeli braća i sestre sv. Franje postala je i glavoboljom Crkvi. Sv. Ante je hrabrošću vjere prigrlio taj put i ostvario najelementarnije za jednog kršćanina – svetost života.

Uzvanici

Postrojba Hrvatske vojske čije utemeljenje danas slavimo stajala je, u jednom posve drugom pitanju, pred izborom – hrabrost ili podčinjenost. Odlučili su se za hrabrost makar je bilo i previše znakova da će to skupo stajati. Nije bilo dovoljno razvidno da je zajamčen uspjeh. No, misao zajedničkog dobra, potiskivanje osobnih interesa, donijela je i više od očekivanog. Pripadnici ove pukovnije stalno s 'glavom u torbi' stvorili su sigurnost i ljudi su se osjećali zaštićeni.

Ovdje smo se okupili da se to ne zaboravi. Taj 'ne zaboravi' nema ništa sa zlopamćenjem. U našoj duši i srcu nema pri ovom spomenu nikakve zle primisli. Naprotiv.

Mi se trudimo držati zajedno. Nikako iz razloga da bi smo stvarali blokove protiv nekih drugih. Želimo očuvati ono što nas veže s ovim krajem zemlje.

Od jednog sam vojnika osobno naučio dio životne filozofije. Jednom sam prigodom bio s vojnicima uz rovove. Razgovarali smo o ovom i onom. Postavio sam nekolicini pitanje, je li im teško daleko od kuće i obitelji? Kako podnose tvrdi ratnički život i opasnosti? Jedan je nakon kratke šutnje kazao: "Netko je morao iznit' glavu. Evo, mi smo". I nije to ni tumačio niti dodatno razjašnjavao. Postoje vremena u kojima se treba izni't glava – založit život. I toga se pripadnici ove pukovnije nisu bojali«.

Motiv

Početak mimohoda

Početak mimohoda

 

Poslije sv. mise svečanost je, kao i prijašnjih godina, nastavljena svečanim mimohom, koji je krenuo od župne crkve sv. Franje Asiškoga, pa sve do obližnje seoske škole u kojoj tijekom Domovinskog rata bijaše, kao što već rekoh, prva vojarna ove znamenite postrojbe, ispred koje je 13. lipnja A.D. 2009. postavljen i svečano otkriven spomenik (rad fra Vendelina Karačića) 106-orici poginulih pripadnika 'Bušića'.

Na zapadnom dijelu mjesne škole, da ne zaboravim, podignuta je i spomen-ploča, koja nama, ali i budućim hrvatskim naraštajima zorno svjedoči:

»Na ovom mjestu u Gracu na sv. Antu 1992. godine, prisegnula je i blagoslovljena prva profesionalna postrojba HVO HZ HB pukovnija Ante Bruno Bušić, koja je kao dobrovoljačka postrojba od ožujka iste godine sudjelovala u boju za slobodu. U krvavim bojevima obrane hrvatskog čovjeka i ognjišta stasala je u 1. gardijsku brigadu HVO Ante Bruno Bušić, a žrtvom svojih najboljih bojovnika donijela je slobodu puku Hrvata Herceg-Bosne. U Gracu lipnja 2006.«

Po završetku svečanog mimohoda uslijedila je izvedba hrvatske državne himne 'Lijepa naša', a potom je Minutom šutnje odana počast svim poginulim hrvatskim braniteljima, nakon čega se prišlo polaganju vijenaca i paljenju svijeća.

Voditelj programa bje g. Ljubo Kovač, novinar Radio Posušja, inače predsjednik Udruge hrvatskih novinara BiH.

Nazočnima se, na početku završne svečanosti prvi obratio predsjednik Udruge "Ante Bruno Bušić", pukovnik Josip Duspara, koji je, kako i priliči, ponajprije pozdravio članove obitelji poginulih i pripadnike postrojbe te nazočne uzvanike i, dakako, mnogobrojni Božji puk. U svom kraćem i dirljivom govoru isprepletenom emocijama izrazio je nezadovoljstvo ponašanjem državnih vlasti prema hrvatskim braniteljima (ništa novo, op.p.).

Spomenik - HVO

Nakon pukovnika Duspare skupu se obratio saborski zastupnik i predsjednik HVIDRA-e RH, g. Josip Đakić, koji je okupljenim 'Bušićima' prenio pozdrave od pripadnika elitne postrojbe HV-a - 81. gardijske bojne, jer ista je, skupa s njima, sudjelovala u oslobađanju Mrkonjić Grada.

Josip Đakić

Josip Đakić

Valja reći kako su, uz već spomenutog g. Đakića, na ovogodišnjoj proslavi 19. obljetnice osnutka 'Bušića', svakako jedne od ponajboljih, najpoznatijih i najslavnijih postrojbi iz Domovinskog rata, nazočili mnogi (bivši) pripadnici, te članovi obitelji njenih poginulih pripadnika, kao i njihov prvi zapovjednik, g. brigadir Slavko Grubišić, izaslanstvo Ministarstva branitelja i međugeneracijske solidarnosti RH, uz izaslanstva postrojbi s kojima su naši 'Bušići' ratovali rame uz rame, a riječ je o pripadnicima specijalne policije HVO-a 'Munje', 1. gardijske brigade 'Tigrovi' i 4. gardijske brigade 'Pauci'.

Svi izgovoreni govori bijahu smisleni i poticajni. Kako šećer dolazi na kraju, isplatilo se čekati i poslušati govor znamenitog zapovjednika brigade "A.B. Bušić", generala Željka Glasnovića, koji je, kao i prethodni govornici, pozvao na jedinstvo hrvatskog naroda u BiH.

»Kažu vam zaboravite, ne smijete zaboraviti!«

Na moju veliku žalost njegov govor nisam uspio snimiti (eh, koja sam ti ja 'Sedma sila'!), jer snimah samo slike. Kako, kad je u pitanju general Glasnović, nije riječ o tek običnom čovjeku i zapovjedniku, dužnost mi nalaže prozboriti i dvije-tri riječi o istom: Željko Glasnović je rođen u Zagrebu, dne 14. veljače 1954.

Dana 1. kolovoza 1991. dragovoljno pristupa ZNG-u (Specijalne postrojbe GS HV - Bojna "Zrinski"). Do okončanja Domovinskog rata sudjeluje u borbenim djelovanjima na raznim bojišnicama (Lika, Južno bojište ...), na raznim dužnostima (zapovjednik borbenih postrojbi: od voda, do gardijske brigade, Zbornog područja i snaga HVO-a u završnim borbenim djelovanjima tijekom okončanja rata u BiH, u koju je došao u veljači 1992.

Bio je zapovjednik obrane Općine Tomislavgrad. U travnju 1992. teško je ranjen na Kupreškom bojištu.

Od kraja srpnja 1992. obnaša dužnost zamjenik zapovjednika brigade HVO-a "Kralj Tomislav", a od 28. listopada i.g. do 21.siječnja 1993., zapovjednik je iste, nakon čega postaje zapovjednik 1. gardijske brigade HVO-a (ABB) sve do 19. svibnja 1995.

Po zapovijedi Zapovjednika HS (HVO i HV) generala Ante Gotovine, brigadir Željko Glasnović (ZP Tomislavgrad) zapovijeda postrojbama HVO-a u sljedećim oblicima: - IZPM Šuica 19.05.95., OG Vrba 31.07.95. - 16.08.95., OG Sjever 16.08.95. -17.09.95., OG Istok 17.09.95. - do potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma, 14. prosinca 1995.

Od 1.kolovoza 1996. Upravitelj je, tj. voditelj Programa vojne stabilizacije hrvatske strane u F BiH.

Bio je Zapovjednik Zbora HVO (hrvatska vojna komponenta u VF) te Zapovjednik Zapovjedništva za obuku i doktrinu VFBiH.

11.siječnja 1997. promaknut je u čin djelatnog general-bojnik HV-a.

Nositelj je slijedećih Odličja i medalja: Spomenica Domovinskog rata, Spomenica domovinske zahvalnosti, Red hrvatskog trolista, Red hrvatskog križa, Red Nikole Šubića Zrinskog, Red Bana Jelačića, Medalja za iznimne pothvate (2 puta), Medalje Ljeto '95 i Medalje Oluja.

Od 14. svibnja 2010. član je Središnjeg odbora Udruge hrvatskih branitelja iz Hrvatske, BiH i dijaspore »Zavjet«. Svakako vrijedi pribilježiti (i) zavjetnu prisegu:

»Zavjetujem se, hrvatskom narodu i svima koji su dali žrtvu za Domovinu Hrvatsku, njezin mir, slobodu i nezavisnost, da ću kao član udruge »Zavjet«:

trajno čuvati nezavisnost, slobodu i mir RH,

ustrajno, časno i pošteno doprinositi njenom razvoju i prosperitetu,

zauzimati se za vrijednosti i ideale za koje su naši suborci dali živote u Domovinskom ratu,

doprinositi jedinstvu hrvatskog naroda ma gdje bio,

skrbiti, sukladno socijalnom nauku Crkve, o nemoćnima, bolesnima, ugroženima, a napose članovima Udruge,

trajno čuvati i njegovati uspomenu na poginule i preminule suborce,

poštovati Statut i tijela Udruge.

Tako mi pomogao Bog, Blažena Djevica Marija, Hrvatski mučenici i Svi sveci Božji!«

Kad govorimo o generalu Glasnoviću, (Čovjeku bez dlake na jeziku, dok neki na svojima imaju čak i bradu!), onda govorimo o prokušanom i potvrđenom ratniku, junaku Domovinskog rata, a potvrda ovom mom zaključku jest i činjenica da se imenovani nalazi i na famoznom "Dodikovu spisku": »Hrvatski generali i državni vrh optuženi za ratni zločin u Mrkonjić Gradu.«

Predsjednik zločinačke tvorevine tzv. Republike Srpske (međunarodno priznate države) u državi BiH (gdje li nesta naša HZ Herceg-Bosna!?) Milorad Dodik:

»Ako prihvatimo, primjerice, da idemo na takav popis dogodit će se da ste večeras legli kao Srbin, a probudili se kao Bosanac. Ja neću da budem Bosanac. Uopće se ne identificiram s tom vrstom priče. Ja sam Srbin pravoslavne vjeroispovijesti, govorim srpskim jezikom«, može govoriti što hoće, ali...

General Željko Glasnović je 'živa legenda' o čemu 6. studenoga 2004. svjedoči 'Inkvizitor', koji zbori:

»Imao sam čast biti njegovim vojnikom. Takav zapovjednik se rađa jednom u tko zna koliko godina. Zapovjednik koji je išao u izviđanje, koji je išao u diverzantske akcije.

Gledam ga sinoć (5.11.2004., op.p.) na OTV-u pa se sjetim svih onih bitaka i teških situacija koje smo prošli. Sjetim se kad je na Kupresu dobio metak pored srca, situacija očajna, sve palo, a on veli:

"Ej glave, ostavite mi jednu bombu za mene i četnike, a vi se izvlačite".

Ej, to se ne ostavlja! Preko snijegom zametenih planina izvukli smo ga preko Bugojna do franjevačkog samostana na Šćitu, a odatle u Split. Pobjegao je čim se malo oporavio nazad na Kupres. Ratnik, surovi ratnik. Ali znao je zaplakati. Kao kad je poginuo legendarni diverzant Jozo Kapetanović iz Lećevice, koji je četnicima na Kupresu bio noćna mora. Ili bolničarka Ljilja Zrno. Zarobljena i ubijena metkom u potiljak. Slušam ga sinoć i vidim da je ostao isti, beskompromisan, borben, a o ratovima i geopolitičkoj situaciji zna više od cijele vlade. Tragedija njegove obitelji se nastavila i preko brata Davora, kojega su četnici zarobili na Kupresu i kojemu su odrezali uši (besplatni face lifting kako kaže Željko u crnoj šali)«.

Nu, vratit ćemo se, kako i priliči, u stvarnost (zaboravimo načas nadnevak generalova teškog stradavanja, 10. travnja 1992.), jer A.D. je 2011., a legendarni general Glasnović je za govornicom u PG-u, pred svojim 'Bušićima', koji su željno iščekivali njegov vatreni i, dakako, gromo/glasni govor, koji je on izrekao u svom svima nama dobro znanom, vojničkom stilu, između ostalog, zaključivši:

"Obračun s Crvenim kmerima još nije gotov. Trenutno smo u šestoj od 12 rundi i meč će se završiti tako što ćemo ih nokautirati. Danas se okreću od HVO-a kao od "ružne sestre" s kojom se ide u krevet, a ne na večeru. To neće uspjeti razdvojiti hrvatske branitelje. Kažu vam zaboravite, ne smijete zaboraviti", rekao je general Glasnović, burno pozdravljen od svih nazočnih, naglasivši "kako se Europa nalazi upravo u Posuškom Gradcu i da nikakve umjetne granice neće uspjeti rastaviti hrvatski narod i hrvatske ratnike".

Željko Glasnović

General Željko Glasnović

Glasnović je, valja reći, pozvao na jedinstvo svih Hrvata u BiH (ne bih!, op.p.), kao i inih iz domovinske i iseljene Hrvatske.

Poslije Glasnovićeva vatrenog, nadasve poučnog i sadržajnog govora uslijedila je podjela plaketa, koje su dobili: 1. gardijska brigada HV-a "Tigrovi", 4. gardijska brigada HV-a "Pauci", Udruga specijalne policije "Munje", gradonačelnik Grada Zagreba g. Milan Bandić (za pomoć pri izgradnji spomenika), ministar branitelja Zapadnohercegovačke županije g. Mladen Begić (za pomoć pri organizaciji 19-e obljetnice osnutka 1.gbr. HVO-a ABB), te grudska pivovara "Prima pivo". Tom prigodom podijeljene su zahvalnice i odličja i inim zaslužnim pojedincima, npr. g. brigadiru Slavku Grubišiću (hvala mu na gostoprimstvu), kao i svim sudionicima (dan prije) odigranog malonogometnog turnira.

Valja reći kako je, nakon službenog dijela programa, druženje negdašnjih pripadnika 1. gardijske brigade (i Pukovnije) HVO-a "Ante Bruno Bušić", i njihovih gostiju, dakako, uz bogati domjenak potrajalo, da parafraziram velikog hrvatskog pjesnika Dragutina Tadijanovića: 'dugo u noć, u proljetnu toplu noć'.

Kako ove godine u PG-u nije bilo M.P. Thompsona, a ni Mate Bulića, koji bi pjesmom uveličali njihovu 19. obljetnicu osnutka od Bušića se oprostih s istoimenom im pjesmom (svečanom pjesmom ove znamenite postrojbe) jednostavnog naziva 'Bušići', a koja u cijelosti glasi:

(IZVOR: hercegbosna.org)

'Bušići' su živjeli i ratovali pod sloganom "Korak ispred"

Tijekom Domovinskog rata kroz postrojbu je prošlo oko 5 000 bojovnika, podrijetlom iz 46 općina s područja BiH i RH, te iz nekoliko američkih i europskih država. Poginulo ih je 106, a čak 450 njih je lakše ili pak teže ranjeno.

Slike iz rata - HVO

'Bušići' su najvjerojatnije prva postrojba HVO-a koja je tijekom Domovinskog rata tiskala svoje glasilo pod nazivom 'Drmaj', a živjeli su (i ratovali) pod sloganom "Korak ispred"

I bili su, kako napisa novinarka Mirela Tučić, korak ispred svih, postrojba koja je kraj rata dočekala kao najustrojenija i najprofesionalnija na čitavom teritoriju BiH.

'Bušići' su svakako zaslužili (v. Posusje-online.info) da ih hrvatski narod vječno pamti i upiše zlatnim slovima u knjigu hrvatskih ratnika s ostalim proslavljenim junacima Domovinskog rata.

Petar Vulić

+
1. gardijska brigada HVO "Ante Bruno Bušić"
(Popis poginulih hrvatskih branitelja)

Za opstanak roda
i na slavu Boga
branili smo krvlju Zemlju
branili smo Nebo
Nebo u nama
i Nebo nad nama samima.

 

Veljko (Franjo) Adžić
Marinko (Nikola) Andrić
Branimir – Matan (Stjepan) Anić
Ivo (Vinko) Bagarić
Branko (Anto) Bajec
Marinko (Franjo) Batarilo
Zvonko (Ivan) Begić
Miljenko (Pero) Bevanda
Renato (Nedeljko) Brajković
Ante (Milan) Budimir
Zrinko (Pero) Budimir
Pero (Pejo) Crnoja
Marko (Tomo) Ćavar
Jozo (Šimun) Ćesić
Veselko (Franjo) Ćesić
Nikola (Vidan) Drinovac
Zoran (Ivan) Drmić
Veselko (Zlatko) Duspara
Ilija – Fifi (Anto) Filipović
Brayan (Leo) Frederiksen
Vladimir (Ivan) Galir
Vladimir (Marko) Glavaš
Mario (Anđelko) Grubišić
Slaven – Slavo (Jerko) Grubišić
Anto (Miljo) Ivanović
Stipo (Anto) Ivešić
Mirko (Anto) Jakovljević
Ivica – Čarls (Bariša) Jelčić
Živko (Tomo) Jelica
Anto (Nikola) Jezidžić
Ivo (Vinko) Jezidžić
Ivan (Marinko) Jozić
Ivo – Ivoća (Marijan) Jukić
Tomislav – Top (Ivan) Jukić
Zvonimir (Ilija) Jukić
Željko (Marinko) Jukić
Ante (Vencel) Jurič
Marinko (Anto) Kašćel
Miroslav (Mato) Katavić
Tomislav (Mato) Katavić
Ivan (Mirko) Kelava
Marinko – Mraga (Niko) Keškić
Pero (Frano) Komarac
Zvonko (Jozo) Krajina
Stanko – Branimir (Nikola) Kraljević
Josip (Jozo) Krišto
Ilija (Nikola) Krstanović
Perica (Jozo) Kutleša
Mladen (Pero) Lučić
Novo (Jozo) Lupić
Jadranko (Ivan) Ljubić
Vlado (Augustin) Marinčić
Josip – Lorka (Drago) Maračić
Ivica – Lizo (Petar) Markanović
Marijan (Stjepan) Maroš
Damir (Marko) Martić
Ivo – Maćija (Marijan) Matijević
Rejsudin – Rejaso (Salih) Mehić
Slavko (Ante) Mihalj
Drago (Tadija) Mijić
Vinko (Božo) Milišić
Ivan (Jerko) Miloš
Armin (Ahmet) Mujić
Stipo (Zvonko) Orlović
Zdravko (Marko) Parlain
Ivan (Jozo) Pavičić
Tomislav (Jozo) Penava
Ante (Ivan) Perić
Dragan (Ante) Perić
Mirko – Tobara (Marko) Pervan
Ronald Pervesoff
Zoran (Mate) Piplica
Stanko (Franjo) Posavac
Niko (Stipo) Protuđer
Jakov (Slavko) Radoš
Draženko (Blaž) Relotić
Stjepan (Ante) Romić
Božo (Dragutin) Sedak
Senad (Džemal) Sejdić
Ferdo (Mate) Sučić
Tomislav – Tomo (Mato) Šarić
Vilim (Pero) Šetka
Miroslav (Franjo) Šimičić
Jozo (Anto) Šimić
Damir (Nikica) Šimić
Dragan (Branko) Šimić
Božo (Franjo) Širić
Zvonko – Pele (Ivo) Širić
Josip Ivica) Škraba
Dragan (Ivan) Šumanović
Dragan – Gagija (Branko) Šumić
Andrija (Petar) Tadić
Zoran (Ivo) Takuljić
Bojan (Anton) Teskač
Marinko (Ivo) Tomas
Damir (Janko) Tomić
Jozo Tomić
Ivica Višnjić
Borislav (Božo) Vučur
Marko (Franjo) Vukadin
Miroslav (Nikola) Zeko
Dragan – Ćiro (Božo) Zelenika
Dragan – Purgo (Jure) Zelenika
Dragan (Božo) Zovko
Željko (Andrija) Zovko
Josip (Karlo) Živec
Anđelko (Tadija) Žunić

 

U spomen pripadnicima pukovnije i Prve gardijske brigade
Ante Bruno Bušić što su dali živote za hrvatsku domovinu.
Neka im je vječna slava i hvala!

HVO - Slike poginulih

Sub, 26-09-2020, 11:41:16

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.