Jučer je u Nadbiskupijskom pastoralnom institutu u Zagrebu predstavljena je zbirka poezije Ive Čuvalo „Grliti nebo“. Donosimi tekst i fotografije s predstavljanja, a kao priloge pogovor koji je knjizi napisao Đuro Vidmarović, predsjednik Društva hrvatskih književnika, te nekoliko pjesama iz izbora. (hkv)

Iva Čuvalo, „Grliti nebo“

U sklopu 'Pasionske baštine' u ponedjeljak, 15. travnja u Nadbiskupijskom pastoralnom institutu u Zagrebu predstavljena je zbirka poezije Ive Čuvalo „Grliti nebo“.

O knjizi su govorili predsjednik Društva hrvatskih književnika Đuro Vidmarović, urednik knjige Vladimir Lončarević te ilustrator knjige Želimir Ivanović i autorica Iva Čuvalo.

Stihove iz zbirke kazivao je dramski umjetnik Vinko Kraljević, a glazbeno ih izvodio Slavko Nedić.

Riječ je o drugoj zbirci ove autorice, koja poeziju objavljuje od četrnaeste godine. Prvom zbirkom „Rasanjane ptice“, zabljesnula je prije dvadesetpet godina, rekao je književni kritičar Đuro Vidmarović, ujedno autor predgovora.

Već prvom zbirkom ona je skrenula na sebe pažnju književne javnosti jer se u njoj autorca predstavila kao samosvojna književna osobnost. Tijekom tih godina autorica je ipak pisala, a pjesme su jednako zanimljive, uzbudljive i poticajne kao i one u prvoj knjizi. Vjerujem kako ovom zbirkom Iva Čuvalo obogaćuje suvremenu hrvatsku poeziju, poglavito onu kršćanskog nadahnuća, kazao je Vidmarović.

Također je naglasio da Iva Čuvalo pripada onim autorima koji sretno uravnotežuju kršćanske vrijednosti koje ih nadahnjuju s umjetničkom razinom u stihove pretočenog nadahnuća. A nadahnuće, prvi stih, pripada uvijek Bogu, kazao je.

Poezija Ive Čuvalo svijetli iz dubina vječnosti, ocijenio je Lončarević i dodao kako je u knjizi postignuta sretna ravnoteža između likovnih priloga te etičke i estetske razine napisanih stihova.

Zato ova zbirka ima, kako je rekao i Vidmarović, elemente pjesničko-likovne mape, dodao je Lončarević.

Zbirku pjesama “Grliti nebo” objavila je nakladna kuća Glas Koncila, a likovne priloge u njoj napravio je Želimir Ivanović.

Iva Čuvalo rođena je 1970. u Zagrebu. Diplomirala je engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavila je, uz ino, i zbirku pjesama “Rasanjene ptice”.

tekst: IKA/Hina
fotografije: hkv

Đuro Vidmarović: Povratak zvijezdama (pogovor knjizi)

Iva Čuvalo do sada je objavila tek jednu zbirku stihova („Ranjene ptice“, Zagreb, 1994.). Sjećam se iznenađenja koje su izazvali stihovi mlade poetese. Činilo se kako je pred njom lijepa književna karijera. No, onda je zašutjela. Prevladalo je roditeljstvo.

Knjiga „Ranjene ptice“ skrenula je na sebe pažnju književne javnosti jer se u njoj autorica predstavila kao samosvojna pjesnička osobnost. Kada se činilo kao da je odustala od pjesničke avanture i književničke neizvjesnosti, pokazalo se kako stvaralački instinkt ostaje trajnom svojinom istinskog književnika. Tijekom proteklih godina, od 1994. do 2019., dakle punih 25 godina, Iva Čuvalo pisala je pjesme i pohranjivala ih u ladicu svoga radnoga stola. I evo ih pred nama, jednako zanimljive, uzbudljive i poticajne kao i one u prvoj knjizi. Raduje me kao starijega kolegu što mogu svojim malim prilogom popratiti ovo djelo i poželjeti mu uspješan put do srdaca čitatelja. Vjerujem kako ovom zbirkom Iva Čuvalo obogaćuje suvremenu hrvatsku poeziju, poglavito onu kršćanskoga nadahnuća...

Uočljivo je kako svojim stihovima korespondira s povijesnim vremenom, poglavito s nacionalnom tematikom. Imala je hrabrosti, ali i poetskoga znanja, prihvatiti izazov, zapravo zov srca, premda ju je mogao odvesti u područje plakatnosti i izvanliterarnih poruka...

Iva Čuvalo je i u ovoj zbirci pokazala snažan lirski iskaz, zanatsku vještinu, koja joj omogućuje izražavanje u svim pjesničkim oblicima, od bijelog stiha, do soneta i pjesama u prozi. Stoga ne smijemo, a ja to otklanjam, ovu knjigu svrstati ponovno u ladicu, ovoga puta kao isključivo zbirku kršćanske provenijencije. Pjesme su ponajprije estetski relevantne i žive svoj poetski diskurs, a potom u njima možemo uživati na predmetno-tematskoj razini.

Kršćanska poezija nisu samo nabožne, propedeutičke i teološki fundirane pjesme. Kršćanska etika je temelj ljudskog postojanja kao bića smisla, kao utjelovljenje Božanske emanacije.

U svojoj najnovijoj knjizi naša samozatajna pjesnikinja na zreo način razmišlja i promišlja o svijetu u kojem živi, o vlastitome mjestu u tome svijetu, a ponajviše o božanskoj emanaciji ljudskih vrijednosti, prvenstveno dobrote, a potom ljepote. Stoga ovi stihovi predstavljaju vrijedan doprinos suvremenoj hrvatskoj poeziji kršćanskoga nadahnuća. Kada se koristimo ovom sintagmom, izlažemo autora opasnosti od rubriciranja, a time i smanjivanja vrijednosti djela u očima šire javnosti. Stoga treba naglasiti kako književno djelo mora imati u prvome redu potrebnu umjetničku razinu, tzv. estetski doseg, a nakon toga možemo ga određivati prema književnom diskursu i literarnim žanrovima.

To znači u konkretnom slučaju kako nije dovoljno imati kršćansko nadahnuće pa da se automatski pišu i književno vrijedni stihovi. Štoviše, vrlo često upozoravam autore koji pišu u duhu kršćanskih vrijednosti na veliku odgovornost koju moraju osjećati i posjedovati u odnosu na vrijednosti i sadržaje koji ih nadahnjuju...

Na sreću, Iva Čuvalo pripada skupini autora koji sretno uravnotežuju kršćanske vrijednosti koje ih nadahnjuju s umjetničkom razinom u stihove pretočenog nadahnuća.

Vrijednost knjige koju preporučujem čine i likovni prilozi. Čest je slučaj kako upravo likovni prilozi mogu biti zbunjujući i odmagati sadržaju djela ukoliko nisu u suglasju s njegovom porukom. U knjizi Ive Čuvalo, zahvaljujući umjetniku Želimiru Ivanoviću, postignuta je sretna ravnoteža između likovnih priloga te etičke i estetske razine napisanih stihova. Ova zbirka stoga ima elemente pjesničko-likovne mape.

U našoj suvremenoj književnoj produkciji ponekad prevladavaju pjesnički uradci, nažalost oni manje vrijednosti. Brojni autori nisu dovoljno kritični, a iskoriste i mogućnost slobodnog izdavanja knjiga, zbog čega imamo pojavu subliterature. Iva Čuvalo je vrlo kritična prema svome književnome djelu i odgovorna prema temama koje obrađuje. Stoga je ovoj knjizi zajamčeno mjesto među knjigama recentne vrijednosti u našoj suvremenoj produkciji, a poglavito onoj kršćanskoga nadahnuća. Osim toga, Iva Čuvalo dokaz je kako istinski pjesnik, i onda kada ga životne okolnosti udalje od javnosti, od časopisa i izdavačkih kuća i kada se čini kako je njegovo pero doživjelo eutanaziju, ne prestaje stvarati.

Izbor iz pjesama

Pjesma za tebe

Evo je prošla godina dana
od kad su utihnule tvoje pjesme,
a isto sunce izlazi jutrom
i voda teče iz iste česme.

Kada se naše okupi društvo
ljudi se uvijek spominju tebe
i svi se slažu – dobar si bio,
volio druge više neg' sebe!

Ja živim dalje, no vrlo često
na tvome grobu provodim dane,
pa nađem meni neznanu svijeću:
to prijatelj neki kraj njega stane.

Na ovaj kamen sad sivi sokol
i bijela vila dolaze noću,
a ti se spuštaš u moje snove
i pjesmom tješiš moju samoću.

Spoznaja

Ne kažem ti:
Ne idi!
nego:
Pazi kako kročiš
na putu onkraj zvijezda,
kroz bespuća što misliš
da su meni strana.

Nađi svoju dušu!

Ja ostat ću ovdje:
s djecom,
podno Križa,
s krunicom u ruci nepismenih žena.

Kad nas svlada umor zemaljskoga hoda
čekat ću Te mirno
s one druge strane.

Ljubav je,
mislim,
jedina spoznaja.

U noći Svih svetih

Kad pogledaš, Bože, ove tihe noći
na raskošna groblja umrlih Hrvata,
Ti posebno svrni svoje svete oči
na one što leže bez mramora i zlata

u miru neke nepronađene jame,
pod livadom nekom ili na dnu rijeke,
u skladnoj tišini modre morske tame
il' na oštroj stijeni sred gudure neke.

Ti sve ih obiđi i svakome kaži
da su krijes što plamti na vrh moje njive
i rojevi iskri koje iz njeg' lete

samo slika moga duha što ih traži
i bezbroja svijeća koje u njem' žive,
koje za njih gore ove noći svete.

Vukovarska Žalosna Gospa

Mrtve su sinove majke predale
u moje naručje
i mrtve kćeri kraj njih položile
i svaka se suza njihova upila
u moje svodove.
Iz dana u dan,
iz noći u noć,
iz rata u rat:
iste su majke,
isti sinovi,
iste kćeri.

Ječe sad moji ranjeni svodovi
majčinim suzama
čitavoga Svemira.