Da će i ove godine Pasionska baština svojoj vjernoj publici ponuditi bogat i sadržajan program, bilo je vidljivo iz same najave 28. svečanosti, a u to su se zasigurno mogli uvjeriti i svi oni koji su u subotu bili u Mimari na svečanom otvorenju.

Uz uvodni govor mr. sc. Joze Čikeša, predsjednika udruge Pasionska baština, donosimo vam i fotografije s otvorenja i, naravno, preporučujemo da posjetite 28. svečanosti. (hkv)

Govor mr. sc. Joze Čikeša na otvorenju 28. svečanosti Pasionske baštine

Dvadeset i osam godina neprekinutog rada i djelovanja jedne udruge, poprilično je dugo razdoblje, posebno ako se prihvati, a to je uglavnom opće uvjerenje, da je ono kvalitetno i uspješno.

Neka mi bude dopušteno stoga odmah na početku zahvaliti svima koji nas kroz sve ovo vrijeme podržavaju financijski, kao i onima koji participiraju u našim projektima. I jednih i drugih nemali je broj, pa bi svako nabrajanje ovdje bilo gotovo nemoguće.

Ipak, moram ovdje reći da bi bez domaćina ovog okupljanja, već po 21. put Muzeja Mimare, Pasionska baština imala sasvim drugu razinu, a ne onu koju joj kroz sve ovo vrijeme daje ova prevažna ustanova za kulturu ovoga grada i hrvatsku kulturu uopće.

Hvala, dakle, dosadašnjem direktoru Tugomiru Lukšiću i njegovoj pomoćnici, a sada ravnateljici gospođi Ladi Ratković Bukovčan.

Jednako tako naglašavam da bi bez crkve sv. Katarine i njezina ravnatelja, a sada i župnika župe sv. Marka, prečasnog Vladimira Magića, kroz svih ovih 28 godina, glazbena i duhovna dimenzija Pasionske baštine bila nepotpuna.

I da skratim, i ostavim prostor drugima, istaknuo bih samo dvije stvari.

Krećući u projekt Pasionske baštine i uzevši kao naš moto geslo: „Muka kao nepresušno nadahnuće kulture“, iskreno priznajem, nismo ni bili potpuno svjesni koliko dobru temu odabiremo, i koliko dubok sadržaj smo dodirnuli.

Svako naše kulturno događanje: međunarodni znanstveni simpoziji – njih 12, 8 trienalnih natječaja za novo pasionsko stvaralaštvo iz glazbe, književnosti i likovnosti, te korizmeno-uskrsne svečanosti – njih 28 s više od 500 priredbi, sve više nam osvjetljuju i uvjeravaju nas da je Muka i Uskrsnuće Kristovo doista nepresušan izvor i nadahnuće cjelokupnog života, dakle kulture, da je Pasion jednostavno epicentar onoga što nazivamo zapadnoeuropskim kulturnim prostorom, a da je europska prošlost i budućnost bez njega nezamisliva i neodrživa.

Mišljenja sam da su danas mnogobrojne uvezene tzv. kulturne ponude, bez svoga čvrstog i dubokog izvorišta, te da kao takve nisu kultura i da završavaju u zemlji Nigdiji. Zadnja događanja u Europi i svijetu o tome veoma tragično govore.

Drugo, što mi se čini veoma važnim jest svijest o dugoj europskoj tradiciji jedinstva u različitosti, koje nam je namrlo toliko kulturnih sadržaja da se nadolazeće generacije mogu nad njima trajno nadahnjivati, stvarajući na njima nove vrijednosti koje će doprinijeti procvatu zapadnoeuropske kulturne ponude.

Pasionska baština kroz svoje djelovanje i programe želi upravo to: otkrivati, njegovati i stvarati.

U Europi nacija i jedinstvu različitosti i hrvatska kulturna ponuda ima još toliko toga otkriti na zajedničkom europskom stablu, kako bismo i sebi i drugima oko nas pokazali i dokazali da smo bili i ostali kreatori, a ne samo puki participanti nama nečeg stranog i tuđeg.

Stoga, kažimo otvoreno, i ne prihvaćajmo zov nekih novih sirena, koji nam nude neka „nova“ čitanja naše prošlosti i budućnosti.

Nadam se da će i ovogodišnji program 28. svečanosti Pasionske baštine potvrditi da znamo tko smo, što smo i kamo idemo.

Završavam prepuštajući vas ljepoti ruha, tijela i duha ove mladosti te mislima i molitvama filozofa, književnika i političara gospodina Tomislava Žigmanova, a potom veličanstvenoj likovnoj uronjenosti u Muku i Uskrsnuće Kristovo dviju hrvatskih umjetnica, gospođa Karin Grenc i Leile Michieli Vojvoda.

Hvala na pozornosti!

Jozo Čikeš