Donacija iz daleke Kalifornije

Početkom veljače pristigla nam je iz daleke Kalifornije donacija za portal Hrvatskoga kulturnog vijeća od naših iseljenika. Radi se o zajednici koja je okupljena oko hrvatske katoličke župe Uznesenja Marijina u gradu San Jose. San Jose smješten je u Silicijskoj dolini osamdesetak kilometara južno od San Francisca, i sa svojih oko milijun stanovnika treći je po veličini grad u Kaliforniji.

Hrvatsku župu u San Joseu vode fra Dujo i fra Ante. Iseljenici se okupljaju svake nedjelje u jedanaest sati na misi koja se održava na hrvatskom jeziku. Nakon mise se pored crkve malo popriča, uz čašicu pića, te oni koji zažele mogu i ručati uživajući u blagodatima sunčanog i ugodnog kalifornijskoga vremena, sjedeći u velikom vrtu.

Ručak, začinjen mirisima i ukusima zavičaja spremaju dragovoljno dežurni kuhari, koji se periodički izmjenjuju. Kako prolazi vrijeme djeca kao djeca ispune dvorište veseljem i vikom, pa ih je užitak gledati kako se slobodno igraju. Naime, ovakve slike su rijetkost za Ameriku u kojoj se traži stalna pasku roditelja da im tko što ne bi napravio.

Kako popodne ide oni zainteresirani za boćanje odu baciti koju balotu na natkrivenom terenu... Atmosfera domaća, a da bi ostala u tom tonu zna se počesto nešto ispeći bilo na ražnju, bilo na roštilju.

U okviru katoličke misije organizirano se gledaju športskih događaja - ne prođe ni jedna utakmica Hrvatske reprezentacije a da se naši ljudi ne skupe u velikoj dvorani pored crkve. Prijenos se plaća zajednički, a onda gleda uz nervozno grickanje noktiju projiciran na platno veliko kao u kinu. Osim ovakvih okupljana vezana uz nastupe hrvatskih športaša, iseljenici se okupljaju i u okviru kulturnih manifestacija.

Uz pomoć hrvatske župe i raznih donatora, u San Joseu djeluje već jedanaest godina i hrvatski folklorni ansambl Koraci, koji izvodi plesove iz raznih dijelova Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Internetske stranice folklornog društva Koraci su http://www.koraci.org/, dok su internetske stranice katoličke župe Uznesenja Marijina u San Joseu http://www.croatianparish.com/. S ovih drugih u nastavku donosimo zanimljiv tekst s više pojedinosti o načinu na koji je nastala hrvatska zajednica u dalekoj Kaliforniji u području San Josea.

N. Z. B.

Povijesni hod

Nije nam nakana hrvatsku župu Uznesenja Marijina u San Joseu gledati kao nasljednicu hrvatske župe u San Franciscu, jer su jedno vrijeme živjele usporedo. Mislim da će povijest župe u San Franciscu pomoći bolje osvijetliti prilike o počecima ove župe. Prvi hrvatski doseljenici došli su u San Francisco i okolicu oko 1850. godine. Bili su to pomorci iz Dalmacije. Uskoro se njihov broj znatno povećao, te su već, 1857, u San Franciscu osnovali Dobrotvorno društvo za pomoć u slučaju bolesti i smrti. Velečasni Stjepan Vladislavić s otoka Brača, spominje se kao prvi svećenik koji je povremeno obilazio Hrvatske doseljenike. On je nažalost umro vrlo mlad 1883 godine, u 37 godini života. Potom je došao slovenski svećenik vlč. Petar Jeram. On je pokušao nagovoriti Slovence da pođu u Eden Valley i tamo osnuju Slovensku koloniju. Taj je pokušaj propao kad se Fr. Jeram utopio 1897. godine.

1901. godine došao je isusovac Fr. Henry Bontempo. On je rođen u Istri od talijanskih roditelja. Hrvatski je naučio održavajući misije po Dalmaciji. Njemu nadbiskup Patrick W. Riordan 1902, daje potrebne ovlasti da se brine za katoličke Slavene. Tako je osnovana župa Marijina rođenja u San Franciscu. Zamišljena je kao župa svih katolika slavenskog podrijekla. Ona je takva i bila veći dio svog postojanja. Samo Hrvati su tvorili njezin glavni dio. Već slijedeće 1903. godine upravu župe preuzeo je slovenski svećenik vlč. Francis Turk. Njemu je nadbiskup dao nalog da gradi novu crkvu. Ta crkva je izgrađena za 14,500 dolara. Dugogodišnji upravitelj župe Marijina rođenja u San Franciscu bio je hrvatski svećenik Don Ive Mihovilović.

Kad je bila ustanovljena župa u San Franciscu imala je oko 4.000 duša, većinom Hrvata iz Dalmacije, oko 300 obitelji. Slovenaca je bilo oko 100 obitelji i 80 obitelji Slovaka. Česi i Poljaci nisu se nikad pridružili župi. Mnogi hrvatski doseljenici došavši u San Francisco nisu se dugo u njemu zadržali, nego su potražili posla po okolnim mjestima. Mnogi od njih su se bavili voćarstvom, jer je kraj bio pun voćnjaka. Tako su se počele razvijati i druge naseobine. Ekonomski napredak Bay Area doveo je ovamo i mnoge Hrvate iz drugih predjela USA. Mnogi su izlazili iz San Francisca u okolna mjesta kad su financijski osnažili, a grad postao pomalo tijesan. To je išlo do te mjere da je nadbiskup Quinn godine 1995. zatvorio župu Marijina rođenja.

Stoljećima Hrvatska nije imala svoje samostalnosti. To je učinilo da se nacionalna svijest slabo razvijala, pa su mnogi došavši na ove strane bili Dalmatinci, Austrijanci, poslije Jugoslaveni.... Sve samo ne ono što jesu - Hrvati. Posebno u Drugom svjetskom ratu, promidžba s jugoslavenske i s američke strane učinila je svoje, te se ljudi ne samo nisu izjašnjavali Hrvatima, nego su počeli mrziti sve što je hrvatsko. A jezik im je bio jednostavno “naški”. S novim valom doseljenika nakon Drugog svjetskog rata došla je na ove strane i nacionalna svijest. U tom valu došlo je i nekoliko hrvatskih svećenika. Među njima i fra Petar Topić. Da bi nekako osigurao egzistenciju i osmislio svoj svećenički život, priključio se franjevačkoj provinciji sv. Barbare, koja mu je dodjeljivala razne službe. Zadnja koju je obnašao, bio je kapelan časnim sestrama u Aptosu.

Fra Petar Topić je stupio u dodir s mnogim Hrvatima i pokušao je nešto za njih učiniti. Pokušao ih je okupiti. Pošlo mu je to za rukom tek koncem šezdesetih godina. Točnije rečeno počeo je redovito držati misu u listopadu 1969. godine, u kripti crkve sv. Klare, u Santa Clara. Bili su to skromni počeci. Početak je bio s dvanaest vjernika, kao dvanaest apostola. Iako su počeci bili skromni nisu obeshrabrili fra Petra ni njegove suradnike, nego su odmah počeli raditi na osnivanju župe. U tom je veliku ulogu odigrao ondašnji provincijal Fra Petar Čapkun. On je često dolazio na ove strane i pomagao da se stvari srede. Čak je njegovom zaslugom, uz povoljnu cijenu od Sele kupljena zgrada i parkiralište. Sve ostalo Sele je poklonila franjevcima svakako s mišlju da će oni voditi brigu o Hrvatima na ovim prostorima. “Ni zgradu ‘Mary Ann Gardens’ ni zemljište oko nje ne smije se prodavati bilo kome, da se time ne bi naškodilo svrsi u koju će se ‘Mary Ann Gardens ima upotrebljavati, tj. U crkvenu pastoralnu svrhu...”

Počeli su dopisi s nadbiskupijom San Francisco, ali nije to išlo glatko, jer nadbiskup McGucken kako sam priznaje ne pozna prilike “pa se mora osloniti na mišljenje dekana.” A njihovo mišljenje nije bilo nimalo povoljno. Oni su se naime plašili da će uspostavom nove nacionalne župe ostati bez nekih vjernika. Zato su bili mišljenja da Hrvati mogu imati svoj društveni centar, a misu samo za određene svečanosti. Fra Petar Topić je pisao i obilazio od jednog do drugog, uvjeravajući ih da im hrvatska župa neće smetati. Jedan mu je od njih priznao da ne zna ništa o Hrvatima, nije čak znao niti koliko ima Hrvata u njegovoj župi. Bilo je poteškoća i s franjevačkom provincijom svete Barbare, jer dolaze fratri druge zajednice na njihovo područje, a postavlja se pitanje i redovničkog života, jer franjevci su određeni živjeti u zajednici. I taj spor je, uz pomoć fra Petra Čapkuna rješen. I konačno sve je pozitivno rješeno. Evo što Fra Petar Topić piše u prvom buletinu (12. listopada 1975.): "Baš u mjesecu listopadu 1969, započeli smo veoma skromno nedjeljnom svetom misom na hrvatskom jeziku u kripti svete Klare, crkvi u Sata Clara, jer nam u ono vrijeme nije bilo moguće naći bolje rješenje, dakako uzev u obzir ondašnju ordedbu nadbiskupa McGuckena. Ondašnja dozvola crkvene vlasti bila je privremene naravi - na eksperimentalnoj bazi. Nu, zahvaljujući Bogu, a i živoj svijesti i izdržljivosti ne baš velikog broja Hrvata katolika, ta privremena dozvola nadomještena je nedavno od istog nadbiskupa daleko boljom: posebnim dekretom nadbiskup San Francisca, preuzv. Joseph McGucken uspostavio je ovu našu misiju za trajno - dok se god bude pokazala na duhovno i nacionalno dobro Hrvata Katolika ovog kraja.”

Nadbiskupov dekret o osnivanju Hrvatske Katoličke Pastoralne Misije nosi datum 23. lipnja1975. Dobivši dozvolu zajednica se dala na posao, na uređenje bogoslužnog prostora, na imanju koje je kako smo već rekli p. Ana Pavličević "Sele" darovala. Određeno je da će to biti dotadašnji “Rumpes room” ili bolje rečeno točionica pića. Nije bilo puno dragovoljaca ali mali broj njih radili su svojski. Najprije je trebalo očistiti teren. Bilo je koji put i komičnih prizora. Ljudi bi stavljali stvari na kamion, a Sele bi ih skidala, jer bi još mogle poslužiti. Svečani blagoslov i otvor Misije zakazan je za nedjelju, 17. kolovoza 1975. U kombinaciji rješenja za župu u San Joseu bio je i fra Božo Ančić. On se našao u ovoj sredini upravo u vrijeme obnove i priprema za svečano otvaranje. Njegova pomoć u pripremi i organiziranju svečanosti bila je od neprocjenjive vrijednosti. On je zapravo sve i vodio...... Budući je kroz sve godine okupljanja na misu dolazio mali broj vjernika, strahovalo se da će proslava proći slabo. Nu međutim, posjet je nadmašio sva i najoptimističnija očekivanja. Sve je bilo puno. Misno slavlje predvodio je fra Bone Prcela, uz sudjelovanje Fra Petra Topića, fra Bože Ančića, fra Joze i fra Milana Mikulića. Prije samog slavlja upriličena je veličanstvena procesija. Poslije vjerskog dijela slavlja nastavljeno je veselje uz kulturni program. Tako je započeo hod male zajednice koja se razvila u solidnu zajednicu koja stoji na raspolaganju Hrvatskim vjernicima u Zaljevu (Bay Area) i šire.

http://www.croatianparish.com/