Istarski istržci (5)

Za čudo božje, današnji «Glas Istre» ne donosi intervju s nekim od srbijanskih glumaca i inih «umetnika» koji ljetuju u Istri. Nema ni vijesti o gazdi Radi i njegovu koncertu u palači Grimani. A očekivao sam hvalospjev. Konačno, Radine pjevačke mogućnosti su impresivne. Čudim se kako nije poželio nastupiti u riječkoj Operi! Jer što on poželi to je za Istrijane i one oko Jovanovića i Milanovića, svetinja. Kud Rade okom, oni skokom. Za njegovo obiteljsko pozorište daje se Brijunsko otočje, stavljaju na raspolaganje plovila Hrvatske mornarice, osiguravaju sredstva iz miricDržavnog i zagrebačkog proračuna. Ravnatelj Stazić i Bandićev kušač koljiva Ljuština postali su specijalisti za takve «umetničke delatnosti». Ljušte li ga ljušte!

Kako se nitko ne zamisli zbog čega ovdje u Pulu nisu pozvali Peru Kvrgića, koji je bolji glumac od svih pozvanih zajedno? A Srbin je! Zbog čega Milanović nije književniku Milanu Miriću predložio Ministarstvo prosvjete i športa, premda ima za to sve preduvjete, ako je već želio da hrvatskom prosvjetom rukovodi Srbin, za razliku od postojećeg političara, koji nema niti jednog uvjeta? A Srbin je! Zašto na poziciji dožupana u Sisku nema Duška Lončara, književnika iz Novske, a Srbin je? A sposoban je za tu funkciju i bez staža u Martićevoj državi!

Dobro se sjećam pokojnog Srećka Bijelića. Sjedio sam s njime u saborskim klupama i često razgovarao. Bio je dobar kolega. Koliko mi je puta naglašavao kako voli Hrvatsku, svoju Domovinu. Tako mudro orijentiranog Srbina mogu zamisliti kao predsjednika RH. Sapienti sat!

rade-serbedzija 228415S1No, očito, za ove Istrijane i SDP-ovce/HNS-ovce ipak nije dovoljno biti samo Srbin, odnosno normalan Srbin, već moraš imati i još nešto uz taj etnonim! Očito politički rejting koji se naziva jugo-Srbin, ili veliko-Srbin. I to je ono zbog čega treba protestirati. Ovakva podjela vodi daljnjem produbljivanju distance, pa čak i protimbi između dva etnosa. Pisac ovih redaka spada među razumne ljude i smatra kako treba umanjivati parbe i protimbe, a to je moguće samo pravdom i istinom.

Sve dok gazda Rade javno ne prizna: da, bio sam u vodstvu JUL-a, velikosrpske političke stranke koju je vodila prof. dr. Mirjana Marković, žena vožda Slobodana Miloševića, da, zastupao sam Miloševićevu Srbiju na kulturnoj manifestaciji u Beču, da, snimao sam četnički film na ruševinama Vukovara i na još ne osušenoj krvi tamošnjih Hrvata, da, bio sam veliko-Srbin, da, na Hrvatsku je SrbiKako se nitko ne zamisli zbog čega ovdje u Pulu nisu pozvali Peru Kvrgića, koji je bolji glumac od svih pozvanih zajedno? A Srbin je! Zbog čega Milanović nije književniku Milanu Miriću predložio Ministarstvo prosvjete i športa, premda ima za to sve preduvjete, ako je već želio da hrvatskom prosvjetom rukovodi Srbin, za razliku od postojećeg političara, koji nema niti jednog uvjeta? A Srbin je! Zašto na poziciji dožupana u Sisku nema Duška Lončara, književnika iz Novske, a Srbin je? A sposoban je za tu funkciju i bez staža u Martićevoj državi!izvršena agresija, da, u Srbiji su mi dali pakrački dekret pa sam se dobro uhljebio u Hrvatskoj, da, dobio sam status profesora na Akademiji u Rijeci uz mnogo argumentiranih osporavanja, da, dobio sam na raspolaganje Brijune zbog političkih intrašovinističkih igara, da, u svome kazalištu udomljujem i dobro plaćam rodbinu i prijatelje Srbe, uz pokojeg Hrvata podrepaša, da, ... sve dotle će on biti nasilnik što je ušao u zemlju koju je izdao u vrijeme dok je vodila krvavi oslobodilački rat! Sve do tada Hrvatima će biti zazorna figura.

glaisiKada je o obitelji riječ, treba kazati sljedeće: Članovi obitelji ne smiju biti prozivani i pozivani na odgovornost zbog postupaka nekoga od svojih članova. Svatko punoljetan svojim djelom pokazuje slijedi li politiku (ovakvu, ili onakvu) svoga oca ili djeda, strica, ili ujaka. I snosi posljedice toga. Zbog toga sam s užasom pročitao u zagrebačkom «Jutarnjem blatu» kako se među osumnjičenima za kupovanje ispita na Pravnom fakultetu u Osijeku, nalazi i sin generala Glavaša. Vrijedan, pametan i domoljuban mladić. Vjerojatno jedna od budućih važnih ličnosti u našem političkom životu.

Pokvareni novinar priložio je članku i sliku mladoga studenta. Kasnije se sve to demantiralo, ali se novinar nije ispričao studentu Glavašu. A prozvao ga je samo zbog oca. To je više od pokvarenosti. To je vendeta. A promatrao sam tog dječaka kako se grčio od suza, straha i užasa kada su mu hapsili oca i dok je otac štrajkao glađu. Mislim da su ti događaji trajno obilježili njegovu ličnost. Imao sam hrabrosti javno braniti obitelj brata Radovana Karadžića kada su tzv. Europljani nasilno upadali u njihovu kuću na Palama, razbijali vrata i šokirali ukućane, samo zbog brata.

A kasnije se pokazalo kako taj brat nema nikakve krivnje. Bio sam užasnut kada su hrvatski policajci dobili naređenje upasti u kuću generala Gotovine i to u jutarnjim satima. Vršili su premetačinu pred generalovim dječakom Antom, bez razmišljanja o tome kako će na osjećaje i životni optimizam djeteta djelovati ovakvo nasilje. Scene policijske premetačine teško se zaboravljaju. Kako se osjećaju danas ti policajci, ali i ministar koji im je naredio da čine ovako nešto tragično?

Niti slova o Miroslavu Bulešiću

Istarski se avaz prostro kao perzijski ćilim ispred nogu srbijanskih glumaca. Napisi, intervjui, komentari, ushićenja... Doista, čitajući ovo glasilo čovjek se mora upitati: tko nas bre zavadi, kada se tako ljubimo, poštujemo, veličamo...? Ali, zato niti slova o skorom velikom događaju za Istru, odnosno njezine vjernike, ali i za cijeli narod hrvatski: ništa o pripremama za skoro proglašenje blaženim bulesic1-e1357380439559domaćeg svećenika Miroslava Bulešića.

A priprema se velebno slavlje u pulskoj areni 28. rujna 2013. godine. A to je «za tren». Porečko-pulska biskupija se naveliko priprema. Odbor za ovu svečanost predvodi generalni vikar Biskupije mons. Vilim Grbac. Održavaju se konferencije za tisak, pripremaju materijali za hodočasnike, knjige o blaženiku, protokol, etc. Baš kako treba. I članovi Hrvatskoga kulturnog vijeća, kao i njegovi simpatizeri, pridružiti će se beatifikaciji Miroslava Bulešića.

Pitam se što je ovdašnjim Istrijanima i SDP-ovcima zazorno u ovom slučaju? Jedan je jedini odgovor: vlč. Bulešića su zaklali istarski komunisti u selu Lanišću, mjestašcu na čarobnoj Ćićariji. Zločin se zbio 24. kolovoza 1947. nakon podjele svete krizme, događaja kojem se mladi tako raduju. Bulešić je bio kapelan, tek stupio u život. Imao je samo 27 godina. Tom prilikom brutalno je pretučen župnik Štefan Cvek i izaslanik Svete Stolice, biskup Jakob Ukmar.

Nakon što su izvršili ovakav gnjusan zločin, komunističke vlasti u Istri zabranile su ljudima doći na sprovod, što dovoljno kazuje da je zločin potaknut iz viših razina i da je bio dio državne politike. Nisu dozvolili niti da se pokojnik pokopa u Sventvinčentu, svojoj rodnoj župi. Ne samo to, isti su zločinci došli na pokop kako bi ometali ispraćaj nevine žrtve i vrijeđali mještane Lanišća koju su, unatoč tome, masovno ispraćali svoga kapelana. Pri tome su imali snage zapjevati lijepu kršćansku pjesmu «Hoćemo Boga za oca svoga».

Da bude perverzija tadašnjih komunista kompletna, gotovo sotanistička, ubojicu su kaznili sa šest mjeseci zatvora, ne zato što je zaklao svećenika, već što ZločinVlč. Bulešića su zaklali istarski komunisti u selu Lanišću, mjestašcu na čarobnoj Ćićariji. Zločin se zbio 24. kolovoza 1947. nakon podjele svete krizme, događaja kojem se mladi tako raduju. Bulešić je bio kapelan, tek stupio u život. Imao je samo 27 godina. Tom prilikom brutalno je pretučen župnik Štefan Cvek i izaslanik Svete Stolice, biskup Jakob Ukmar. Nakon što su izvršili ovakav gnjusan zločin, komunističke vlasti u Istri zabranile su ljudima doći na sprovod, što dovoljno kazuje da je zločin potaknut iz viših razina i da je bio dio državne politike.je remetio javni red. A na optuženičku stolicu su doveli župnika i biskupa. Predosjećajući smrt, dva mjeseca prije nego što je zaklan, vlč. Bulešič je napisao: «Ja želim, ako je Tvoja volja, čim prije doći k Tebi». Današnji vlastodršci u Istri sve ovo znaju. Šute i ne stide se.

martirologij-1Razmišljajući o beatifikaciji Miroslava Bulešića i radujući joj se, naravno, razmišljam o mnogim našim svećenicima koji su mučenici vjere, a o njima se malo znade. Zar je teško zaviriti u monumentalni Martirologij don Ante Bakovića, gdje je sve napisano. Evo, prilika je navesti župnika u Čačincima vlč. Augustina Dukovića. Župu u ovome mjestu preuzeo je 1946., dakle u vrijeme kada je trajao žestoki nasrtaj komunista na Crkvu. Kako stoji u Spomenici Duković je bio «mlad, svjež, poletan, agilan, inteligentan, pun ljubavi i blagosti prema svakoj povjerenoj mu ovci».

Djelovao je u Župi samo dvije godine. Sada dolaze sadržaji koji upućuju na razložnost beatifikacije: mučeništvo. Premda su mu stizale otvorene prijetnje smrću, premda su mu prijatelji savjetovali da se skloni iz mjesta i sačuva život, vlč. je Duković odlučio ostati. Nije želio ostaviti vjernika. Svjesno je pošao u smrt. Uslijedio je zločin: «Tako je 26. kolovoza 1948. kasno navečer oko 11 sati, dok se spremao na počinak, provaljeno u njegov stan. Pucano je u njega hicima iz pištolja, a da nije imao mogućnosti braniti se".

U Spomenici stoji:'Pucnjevi iz revolvera su prestali, a tada je počelo mučenje noževima na najzvjerskiji način. Pretragom trupla ustanovljeno je više uboda po cijelom tijelu, a na leđima izrezan križ koji je svojim crvenilom krvi davao grozan izraz modernog barbarstva'. Zločinci nikada nisu uhvaćeni, niti je ikada itko bio za taj neljudski čin optužen, osuđen pa ni kažnjen. Pokopan je 28. kolovoza 1948. u nazočnosti više svećenika i oko 5.000 vjernika iz svoje i drugih župa. Pokopan je čačinskom groblju». (Glas koncila od 21. srpnja 2013.).

Ostaje pitanje: kako do sada crkvene vlasti nisu ovom mučeništvu dale veći značaj, ili bar pokrenule postupak da dobije status «Sluge Božjega»? Uvjeren sam kako će do toga doći, jer je vlč. Duković svjesno prihvatio smrt i mučeništvo, a ono je bilo još svirepije nego kod vlč. Bulešića. Na žalost, imamo svećenika koji su ubijeni na još svirepiji način. Čitao sam o župnicima, redovnicima i bogoslovima kojima su partizani živima gulili kožu, koje su žive pekli na ražnju i činili zvjerstva od kojih se i danas čovjeku ledi krv u žilama. Zbog čega zaboravljamo na njihove žrtve? Ne smijemo procese beatifikacije zaustaviti s Drinskim mučenicama!

Đuro Vidmarović

Sri, 16-10-2019, 00:33:52

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.