Istarski istržci (1)

Nedjelja, 21. srpnja, 2013.

Istra je predivan dio Lijepe Naše. A koji dio to nije? Ovo priznaju i oni što Hrvatsku ne vole. Zapravo, riječ je o onima koji vole Hrvatsku kao zemlju lijepu i bogatu, ali ne vole Hrvate, jer na njoj žive, evo od stoljeća sedmog, a prema najnovijim spoznajama dr. Jurića, vjerojatno i od mnogo vjekova ranije. A trebali su nestati, pretopiti se u Mađare, Turke, Talijane, image001 2Austrijance, Srbe, Jugoslavene, a ako to ne može, onda bar ostati razmrvljeni prema regionalnoj pripadnosti koja bi se digla na razinu etnonima. Mislili smo kako je zadnji pokušaj da ih se pretopi u Jugoslovene konačno i posljednji, ali smo se prevarili. Sada se Hrvate pretapa u Europljane, a paralelno s time mrvi ih se u regionaliste. Mnogima je hrvatsko ime mrsko, pa maštaju o zauzimanju njegovoga životnog prostora bez pučanstva koje je tom teritoriju dao identitet i povijesno trajanje. U literaturi ih se definira terminima hrvatožderi, odnosno kroatofobi. Ukoliko je riječ o odnarođenim pripadnicima hrvatske etnije, tada se za njih koristi tuđica: intrašovinisti. Kroatofobi rado dolaze u našu zemlju kao turisti, a i kao djelatnici iz «viših razina» političke, gospodarske, kulturne, sportske i ine vlasti. Pri tome biraju područja s miješanim pučanstvom, ili ona u kojima je komunistička vlast uspjela pučanstvu ruinirati nacionalnu historijsku svijest. U takvim se mjestima osjećaju sigurni, kao nekada. Dakle, koriste naše unutarnje parbe, a koje su, dakako, na razne načine prethodno potaknuli, pa uz podršku domaćih intrašovinista, odnosno sljedbenika Đure Vilovića, braće Anđelinovića, Viktora Novaka, Miloša Žanka i sl., plaze po Hrvatskoj kao provokatori, neprijatelji nasmiješenih lica krcati političkim frazama. Pri tome dobivaju besplatan smještaj i devizne dnevnice. «Oluja» je davno minula, a udbojugofilska ekipa se nametnula braniteljskoj populaciji, pa su ovakvi aranžmani mogući. Ne radi se samo o srpskim «orlovima» i drugim lešinarima. Ima tu dosta ptica kukavica i iz drugih država. Jedna od hrvatskih pokrajina u kojoj ovakvi „poslanici“ djeluju nesmetano do orgijanja je Istra. Sve u ime „multikulturalnosti“, „regionalnog transgraničnog povezivanja“,“ tolerancije“ „antihrvatskog nacionalizma“, „antifašizma“ i ostalih fraza iza kojih se kriju antihrvatske političke igre. Eto, zbog toga ovaj kratak posjet dragoj Istri, „zemlji roda hrvatskog“.

Evo okvirne spoznaje: Istra, odnosno Županija istarska, danas je samo de jure u Hrvatskoj. Stvarno, ona je posebna autonomna jedinica kojoj je Hrvatska tek međunarodno-pravna membrana. Politički regionalizam uspio je kod mnogih ovdašnjih Hrvata pokrajinsko ime dići na razinu subetnonima, a cilj je dići ga na razinu etnonima. Da nije skupine intelektualaca koji vode bitku o kojoj se u Zagrebu malo znade, ovo bi se već i dogodilo. Sve se to čini tobože demokratski, snažnom promidžbom, forsiranjem animoziteta prema „onima prik Učke“, uvjeravanjem kako smo „mi nešto drugo“ – Istrijani, i trebamo imati „sve z_crnjasvoje“, književni jezik, institucije vlasti, kulturne i znanstvene institucije, zapravo u svim područjima života naglašavati istrijanstvo i Istru, a Hrvatsku navoditi samo ondje gdje službeno se to mora, forme radi - kao Republika Hrvatska. Dakako, hrvatstvo je kao oblik nacionalne samobitnosti nepoželjno. Eventualno u varijanti „istarsko hrvatstvo“.

Zvane Črnja i gradišćanski Hrvati

Polazeći u Istru prisjetio sam se Zvane Črnje i Milana Rakovca. Črnju sam upoznao, 1979. u Čakovcu, na predstavljanu knjige Zvonimira Bartolića „Za vuglom provincija“ . Bio sam oduševljen što vodeća ličnost i kulturnog života hrvatske čakavske Istre predstavlja knjigu svoga kolege iz najsjevernije hrvatske kajkavske pokrajine. S Črnjom su me zbližili i gradišćanski Hrvati o kojima je on mnogo znao i dobro pisao. Posvetio im je vrlo lijepu pjesmu u kojoj se zrcali njihova povijest i povijesni usud. Nalazi se u Črnjinoj knjizi „Pogled iz provincije“, Pula, 1978. Ja sam ju uvrstio u knjigu „Gradišćanskohrvatske teme“, Crikvenica, 1996., 39.-44. Donosim ju u cijelosti kao znak sjećanja na Zvanu Črnju, ali i kao prilog manifestaciji koju su ovoga ljeta poduzeli Hrvati iz bivše zapadne Ugarske: pješice i na konjima krenuti iz Rogoznice stopama svojih „starih“ (službeni naziv: „Po Staza Naših Starih / Őseink nyomdokain / Auf den Spuren unserer Ahnen“) i stići do Bratislave. Ovako zahtjevna, ali nadasve poučna i atraktivna akcija je plod napora marnog djelatnika na polju afirmacije hrvatske samobitnosti među gradišćanskim Hrvatima, dr. Franje Pajrića iz Koljnofa (mađ. Kópháza), općinskog mjesta koje se smjestilo uz austrijsko-mađarsku (bivšu) granicu, nedaleko Šoprona. U planu je organizirati konvoj s kolima koje vuku volovi ili konji, zajedno s ženama, djecom i svom poputbinom koju su hrvatske izbjeglice vozile i nosile sa sobom, i ovako rekonstruirati napore koje su uložili Hrvati koji su nakon Krbavske katastrofe 1493. I poraza na Mohačkome polju 1527. bježali i sigurnije krajeve. Osmanlije su kroz slijedeće stoljeće uspjele skoro uništiti cijeli hrvatski narod. Nakon masovnog iseljavanja koje su prouzročili, velikih pokolja i zarobljavanja od strane vlaških martologa i akindžija u njihovoj službi, te poturčivanja u obliku islamizacije, očuvao se tek manji dio hrvatskoga etničkog korpusa.

Plakat s planom putovanja

Plakat s planom putovanja

Početak u Čunovu, Slovačka

Početak u Čunovu, Slovačka

Ispred prvostolnice u Bratislavi

Ispred prvostolnice u Bratislavi

Koljnof - Mađarska

Koljnof - Mađarska

Uzlop - Austrija

Uzlop - Austrija

Kola s oglasnim materijalom

Kola s oglasnim materijalom

Hrvat i Hrvatica iz Koljnofa u veselom dvoboju

Hrvat i Hrvatica iz Koljnofa u veselom dvoboju

Prelijepi ambijent u Hrvatskoj Kemlji - Mađarska

Prelijepi ambijent u Hrvatskoj Kemlji - Mađarska.

Doček u Čakovcu, odakle su Zrinski i Frankopan krenuli u smrt

Doček u Čakovcu, odakle su Zrinski i Frankopan krenuli u smrt

Stari varaždinski grad i gradišćanski Hrvati

Stari varaždinski grad i gradišćanski Hrvati

Zagreb

Zagreb

Ustani bane Hrvatska te zove

Ustani bane Hrvatska te zove... (Na konju je načelnik Koljnofa g. Feri Grubič)

U Brinju

U Brinju

aimage015

Ovdje je počela tragedija i rasuće hrvatskog naroda 1493.
Ispred crkve Hrvatskih mučenika u Udbini, na mjestu gdje je slomljena hrvatska obrana od Turaka i istrijebljen politički stalež

aimage016

Gradišćanskim Hrvatima pridružuje se i biskup Ličko-senjski, prof. dr. Mile Bogović dajući ovoj manifestaciji snažno simboličko značenje

aimage017

Rogoznica

 

Gradišćanska jačka ali tuoda se grie va Bieč

Jačka do jački,
ta krvava jačka, bič i ostruga.
na ov puot so muorali prit
svi gonjeni
z prokleti juga.
Ki ćemo to mrtvo jabuko
pozeleniti,
za vajme boga, Šimune,
i donest nam va njadra
zemljo i nebo
ča smo ih pogubili
a nikad ne odzabili
i odveselili
va človečansken
srcu?

A ti si to mieso vignano
naš Šimune.
korak po korak
z juga do severa
za kmetsko mieso
niso nam dali ni helera.

Tako
hodili su puki
človek do človeka,
i človek do človeka
z lopatami, oj Šimune,
za grob ti skopat.
Dohodili so i nahodili
i sejali si
i pogubili
oči
i lobanji
i gole ruoki
od prebielega turna do prebielega turna,
od lopati do lopati
po Gradišće zelenen
i s krivljuon tvojuon blagoslovljenen
oj Šimune, brižan ti naš Šimune.
A vilezla je ta jabuka,
i rinula koren si predimboko
va zemljo niemško
plačuć za lobanjami
ča so nan se tamo
pogubile.

I ki će pobrat to jabuko
premrtvo pod nebon,
naš Šimune?
Plačuće drievo prez cvita
ki će ga pobrat?
Ki će z subega diebla prijet
tvoje tielo z damni tamo naobešeno
i z damni tamo zlomljeno
i z damni tamo prenatučeno
i z damni tamo va prah razdrobljeno
i z damni s ten vetron razneseno
po tvojien Gradišće presunčanen?
Ni vrani ga niso
kljukale.
Samo je prah tvojega tiela
šenica vase ziela.

Šenica i
kokošica
od barfi
binca
žica.
Slišit će je
udovica
kad se zmakno
dica.
Saka jačka jedan kruh.
užgi, kume, potrbuh.
Smiej se ali plači
kako ti se rači.

A ja dozivan oni cviet
necvatući
po zemlje kade stuo liet
nan
sunce zahaja,
va hrvacken zajike i z novon jačkon
dozivam te
od Šoprona do Dunaja.

I kad na suhen drieve
va grade Želieznem
ona jabuka od zlata
dozri,
znat će se, oj Šimune,
da smo po krvaven puote
ovuda
va Bieč hodili mi.

Mi ča smo bili mieso njihovo
i zajik stuo put
mučen
i stuo put dotučen
do zipki
i pod sakon novon sabljon kako repa sprepolovljen
i sprepolovljen va državstve benetečken
i turačken
i va ungeriešken
i va hrvacken,
pak još dvanajs
put
tako
sprepolovljen
pod suncen ča va
Cindrofe zahaja
i va Uzloše i Čajte zahaja
i va Trajštofe
i va Klimpuhe
ča nan zahaja
z jačkon ka ti je kosti
z juga napeljala.

I još jači ta jačka:
cesare,
daj mi dva helera,
Kroboti dohode sa severa.
krobotske kosti, zajik i mieso,
pod vašen bičon kolena nan pliešo.

Tambu,
tambu
tambu-
rica,
denes glava ti je
tica.
Zletela in je z debelega panja
i od Zriny grofa,
i od
Frankapana
sanja.

Dvie krvave tice,
kako va kragulja.
Užegni Krobota
da tu ne šušmulja.

Sveti Blaž
grlomaž
podmaži
konop
i ča će mu
pop.
I hopsa,
jopsa,
tamburaši.
jur za mrtven
farnik maši.
Sursun corda
svi na nebe
naši ste
pajdaši.

I od tiela krobotskega, Šimune,
Gradišće ti je
prezeleno.
A zgubljena je stara jačka,
jačka krvava i duga.
Samo oblaki bieli
još ti dohode z juga

Zvane (Ivan) Črnja (Črnjeni kraj Žminja, 8. Listopada 1920. – Zagreb, 26. Veljače 1991.), istaknuti hrvatski pjesnik, prozaik,esejist, kulturolog, scenarist, dramaturg i filmolog, publicist, polemičar i nakladnik. Jedno od najznačajnijih imena koje je Istra dala Hrvatskoj u 20. stoljeću. Pseudonimi: Osip Suri, Barba Zvane, Filus i dr.

Đuro Vidmarović

Pon, 14-10-2019, 01:51:21

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.