Blagoslov spomen-kamena u Crkvi sv. Kate u Divuši

Kao redoviti član Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja" proučavam povijest hrvatskoga naroda i oživljavam uspomene na slavne i važne događaje iz hrvatske prošlosti, kao i znamenite i zaslužne Hrvate, te ukazujem na povijesne zasluge hrvatskoga naroda u obrani kršćanstva . Sada obnavljam sjećanje na izumrlu plemićku obitelj Črnkovečki od Črnkovca, istaknutih i zaslužnih članova u više generacija u političkom, vojnom i crkvenom životu Hrvatske, a „posljednji iz roda" tih plemića je poginuo, zajedno sa brojnim hrvatskim vojnicima , u borbi s Turcima „na brdu sv Kate u Divuši" 19. rujna 1717. godine, što je i uklesano na ovom spomen-kamenu. Istraživanjem u arhivima pronašao sam opis bitke u dnevniku Baltazara Patačića (Kukuljević I, Zapisci,1869) ovim riječima:

Divuša

„1717 „ rujan. U to vrijeme grof Drašković, namjesnik, sazvao stanovnike Kraljevine i graničara u tabor, kojima je general Heister pridružio čete Varaždinskog generalata da udruženim snagama osvoje neprijateljsku utvrdu, gdje je Nikola Gotal, kapetan koprivničkih konjanika, u nekom okršaju zadobio ranu,od početka zanemarenu. Eto smo morali primiti nenadanu i isto tako vrlo tužnu vijest o našoj vojnoj posadi: da su naime na glas da neprijatelj dolazi s jačim snagama svojima u pomoć , raspustili opsadu Novog i premjestili tabor kraj sv Kate, tako zvane na domaćem jeziku, na rijeku Diussa (tj Divuša); međutim , svi su graničari raspušteni kući iz razloga da ne bi slučajno došlo do neprijateljske provale na pogranična sela, a neprijatelj je slijedio naš tabor i 19. izjutra pokazao se u blizini sa nekoliko četa, kojima je ususret izašlo isto toliko naših kao centurija. Budući da se broj neprijatelja i čete koje su postepeno izlazile iz susjedne šume stalno povećavao, dogodilo se zatim da je i gotovo sva naša konjica provalila u napad, dok je pješaštvo ostalo čuvati tabor tako čuvajući i braneći prijelaz preko rijeke Diussae (Divuše), inače vrlo koristan. I premda su naši, hoteći učiniti provalu neprijatelja težom, zauzeli mali brežuljak u sredini, Turci su, ipak se ne bojeći njegova uspona, silovito navalili na naše; dok su im prve čete hrabro i dostojanstveno odolijevale, druge koje nisu imale ni mnoštva za bitku, ni vremena , spremile su se ne za bitku, nego za bijeg; prema njihovom primjeru i pješaci ostavljeni u taboru okrenuli su se bijegu; odatle se dogodilo da su one čete koje su primile prvi napad, izgubivši zastave i kapetane, u pokolju kao izbrisane, preostali pak, ne nalazeći spasa u bijegu, pretrpjeli su golem poraz. Brojni su plemići ili zarobljeni ili ubijeni a tabor je postao plijen pobjednika. Poginuli su toj bitci istaknuti zapovjednici banderijalnih četa: Christophorus Chernkoczy (Krsto Josip Črnkovečki), posljednji izdanak ovoga starog roda, Nikola Jelačić,Mihanović, Bušić, Presek mlađi, Cinderi i mnogi drugi. Ne mnogo manje ih je zarobljeno, među kojima i Jakov, sin Franje Jelačića, izgubljeni obični vojnici, kako ubijeni, tako i zarobljeni, više od 1000, isto toliko iz Generalata sa svojim oficirima doživjelo je istu sudbinu. Tako su moji ljudi ispripovijedali o prerečenom porazu, što je potvrdio i svjedok koji je to vidio, baron Gabrijel Gotal „

Divuša

O povijesti crkve sv Kate u Divuši

Divuša je stara Pounska župa. U povijesnim izvorima spominje se već 1272. ( župa blažene Djevice Marije) a nakon obnove župe 1805. nebeska zaštitnica je - sveta Kata. Stara župna crkva iz 1699. je bila drvena , a tek od 1799. zidana. Više puta je u ratnim sukobima rušena, pa obnavljana, kao i sada nakon Domovinskog rata. A njenu zanimljivu povijest, da je kao izbjeglica-prognanik preseljena četiri puta, i to s druge strane Une, saznao sam od g Ante Milinovića, a to će uskoro objaviti u Zborniku Zrina:

Divuša

„U srednjevjekovnoj Bosni spominje se 25 samostana franjevaca ( 12 u porječju Une i 13 u porječju Vrbasa), a među njima (na popisu 1494. godine) samostan „ s Catharinae de Podnovi" u Ustisanju (Bosanski Novi) gdje su izbjegli fratri fojničkog samostana. Zbog učestalih napada Turaka oni grade crkvu u nešto sigurnijem Vodičevu gdje prenose relikvije iz samostana. Pod naletom turskog osvajača Daltan-paše 1699. vjernici sa franjevcima bježe preko Une prenijevši i sve pokretne crkvene stvari , odnosno, sele i crkvu sv Kate na brdo Metla iznad Golubovca (a tada također i crkvu sv Križa- u Zrin ). Zbog novog uređenja tadašnjih upravnih i crkvenih granica ( rječica Divuša) po nalogu i uz suglasnost biskupa vjernici ponovno „prenose crkvu" (drvena) na - sadašnji položaj. "

Tako je otkriveno mjesto zaboravljene tragične bitke „na brdu sv Kate" iznad Golubovca pored rijeke Divuša , a koja ima sličnosti i podsjeća na poznatu bitku na Krbavskom polju kraj Udbine.

O crkvi Hrvatskih Mučenika u Udbini

Izgradnja crkve Hrvatskih mučenika na Udbini pokrenuta je iz Gospićko-senjske biskupije na poziv pape Ivana Pavla II kršćanskom svijetu da popiše svoje mučenike, kako bi se to blago prenijelo preko praga tisućljeća i idućim generacijama poslužilo kao uzor. Te riječi su i uklesane u podnožju nedavno blagoslovljenog kipa blaženog pape ispred crkve, koji s uzdignutim križem (križ krbavskih biskupa iz 13. stoljeća) i pastirskim štapom sv Kristofora (od istih biskupa iz 15. stoljeća).

Divuša

U činjenici da su upravo hrvatski branitelji na Krbavskom polju 1493. godine, njih više od deset tisuća u jednom danu, pali "za krst časni i slobodu zlatnu", među kojima i "cvijet hrvatskog plemstva", a kako mjesto Krbavske bitke do sada nije bilo obilježeno, kao izraz zahvalnosti svim stradalima u toj bitci i svim žrtvama na hrvatskim prostorima od prvih mučenika do današnjih dana, ova crkva je i spomenik.

Izgrađena je na mjestu gdje je bila župna crkva sv Nikole koju su srušile partizanske vlasti, kamen temeljac je uzet iz temelja stare krbavske katedrale, a blagoslovio ga papa Ivan Pavao II ( u Rijeci 2003.) i u temelje ga položio kardinal Bozanić (2005.).

Divuša

Projekt je nadahnut prvom hrvatskom katedralom- crkvom Svetog Križa u Ninu, uz ideju mučeništva koju izražava i sam tlocrt crkve koji simbolizira križ, a naglašena je i braniteljska sudbina hrvatskoga naroda kao "predziđa kršćanstva", te osebujnost glagoljske kulture ( na zvoniku je slovo „A", natpis na blagoslovljenom žrtveniku, na replici Vukovarskog križa, a i kamenu s tvrđave Klis- mjestu stradanja Kliških uskoka 1537. godine ) kao i vjernost krsnim obećanjima (u crkvi replika Višeslavove krstionice).

U velikom broju na Udbinu hodočaste hrvatski branitelji iz Domovinskog rata, neki od njih i pješice, a branitelji-motoristi tradicionalno donose kamenje sa hrvatskih stratišta koji će biti ugrađeni u Memorijalnom parku sa replikom Vukovarskog križa u središtu.

Tako su sada preuzeli, te će odnijeti ovaj blagoslovljeni spomen-kamen hrvatskih mučenika iz Divuše.

Divuša

Kako je kardinal najavio, od ove godine , na nacionalnoj razini, u skladu sa poticajima Europskog parlamenta, Dan crkvenog spomena na žrtve totalitarnih režima će se održavati upravo na Udbini, i to na posljednju subotu u kolovozu, kao spomen na žrtve daleke, ali i nedavne prošlosti.

Ivan Nađ

Sri, 16-10-2019, 00:32:48

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.