Bog nam sreću daj! - Hrvatski nek živi zmaj!

U zmajskom gnijezdu gdje ih čuva Majka Božja od Kamenitih vrata proslavljena je ovih dana 106. obljetnica Družbe "Braća Hrvatskoga Zmaja". Prvi je naziv družbe bio "Družba zmaja ognjenoga", a današnje ime "Ordo fratres draconis croatici" je dobila tijekom 1907. godine. Od svoga osnutka zauzima se za domoljublje i afirmaciju hrvatskoga identiteta, za kršćanska načela u znanosti i umjetnosti, kao i u javnom i privatnom životu, promiče kulturne vrjednote hrvatskog naroda, jača narodnu svijest, oživljava uspomene na slavne događaje iz hrvatske povijesti i znamenite Hrvate, te čuva i obnavlja hrvatsku kulturnu baštinu.

Trg Braće Hrvatskog Zmaja

Povodom 900. obljetnice Zagrebačke biskupije imenovan je prostor ispred Kamenitih vrata u Trg Braće Hrvatskog Zmaja (15. studenoga 1994.). Tom prigodom Družba je postavila kip Sv. Jurja (djelo kipara A. Kompatschera i A. Windera), koji je davne 1938. dr. Želimir Mažuranić, potomak pjesnika i hrvatskog bana Ivana Mažuranića, darovao gradu Zagrebu. Novo postolje kipa izradio je kipar Ivan Kerdić, Zmaj od Kamenitih vrata II.

Možemo li si zamisliti danas grad Zagreb bez Kamenitih vrata?

1841. – Gradski magistrat na sjednici održanoj 26. VIII. donosi zaključak da se Kamenita vrata sruše. Rušenje su predložili gradski zidarski majstori Felbinger i Horbeld:

"Rušenje zgrade ovih vrata i iznad njih smještene djevojačke škole ne samo da je moguće, već i s razloga usrećivanja grada većim ukrasom i zbog pružanja tražene udobnosti i sigurnosti javnosti koja ovuda neprekidno prolazi potpuno poželjno...".

Do realizacije projekta ipak nije došlo.

1875. – ponovno se aktualizira ideja o rušenju vrata, ali se toj ideji javno suprostavlja Isidor Kršnjavi: "Ne rušimo starine! Kupole, vrata, tornjevi gradski i crkveni najprikladnija su sredstva lijepu profiliranju gradova ..."

1878. – Gradski magistrat izdvaja iz proračuna 2500 forinti za rušenje Kamenitih vrata, no ovaj put Zagrepčani podnose Magistratu molbu da se vrata ne ruše.

1907. – poslije rušenja Bakačeve kule, koja je zajedno s bedemom ispred Katedrale bila srušena od 1906. do 1907. godine, kao i prije nje srušene Sjeverna i Južna gradska kula, ponovno se razmatra ideja o rušenju Kule Kamenitih vrata. No nju nisu dali zmajevi. Meštarski zbor je na prijedlog Velikog meštra Emilija Laszowskog 13. ožujka 1907. donio zaključak, da se ova povijesna građevina očuva za potomstvo hrvatskoga naroda. Isposlovali su da nam ostane najstariji dio Zagreba, posljednja gradska vrata i jedan od simbola grada.

Viteška dvorana u Zmajskoj kuli nad Kamenitim vratima.

1907. – Zmajevi su ponudili Gradskom poglavarstvu da o svom trošku obnove Kamenita vrata i u njima hrvatsko Marjansko svetište - kapelicu Blažene djevice Marije od Kamenitih vrata, i da u kuli nad Kamenitim vratima urede Gradsku knjižnicu i Gradski muzej s arhivom;

Poglavarstvo je 11. svibnja obavijestilo Družbu "Braća Hrvatskoga Zmaja" da im povjerava i daje na korištenje Kulu nad Kamenitim vratima, i pravo da u njima bude sjedište Družbe.

Potom je prvi kata kule pregrađen po visini pa su dobivena dva kata s prostorom u kojem je zmajsko bratstvo uredilo i vodilo Gradsku knjižnicu (do 9. travnja 1938. godine), Gradski muzej/Muzej grada Zagreba (do 26. lipnja 1925.) i Gradski arhiv (do 4. svibnja 1914.), a Zagrepčanima su predani na uporabu 7. prosinca 1907. godine.

Tim povodom je Grad Zagreb postavio spomen-ploču iza ulaznih vrata u Zmajsku Kulu:

 

OVDJE SE VEĆ GOD. 1429. SPOMINJU

"KAMENITA VRATA"

GOD. 1674. IZGORIO JE ZAGREB SVE DO

KAPELICE B.D.M. U OVOJ KULI.

ZA NAČELNIKOVANJA

Dr. MILANA AMRUŠA

OBNOVLJENA JE GOD. 1907. OVA KULA

I U NJU SU SMJEŠTENI GRADSKI ARKIV,

MUZEJ I KNJIŽNICA, ŠTO IH UREDIŠE

"BRAĆA HRV. ZMAJA"

 

Gradska knjižnica je prigodom otvaranja imala 7.000 darovanih knjiga, a krajem sljedeće godine 14.000 naslova i 42.672 korisnika ili 125 osoba dnevno!

1938. – obnova Kamenitih vrata i Zmajske kule po nacrtima arh. Jurja Denzlera, Zmaja od Harmice; unutrašnjost kule dobiva današnji izgled.

Ratne zastave Gardijskih brigada Hrvatske vojske.

Gardijske brigade Hrvatske vojske (Tigrovi, Pume, Kune, Pauci, Gromovi, Vukovi i Slavonski sokolovi) poklonile su Družbi svoje ratne zastave u znak zahvalnosti za sve što su učinili u obrani domovine od srpsko-jugoslavenske agresije.

Plakete Gardijskih brigada dodijeljene Zmajevima

Stjepan Širola, Velimir Deželić (u sredini) i Emilije Laszowski Szeliga početkom 20-ih godina prošlog stoljeća (ulje na platnu, akad. slikar Josip Bužan)

"Družba zmaja ognjenoga"je utemeljena 16. studenoga 1905. godine u Zagrebu (današnje ime je dobila tijekom 1907. godine). Utemeljili su je znameniti hrvatski kulturni djelatnici Emilije Laszowski Szeliga (Prazmaj Brloški i Ozaljski), povjesničar i arhivist, kasnije ravnatelj Kraljevskog državnog arhiva u Zagrebu (danas Hrvatski državni arhiv), i dr. Velimir Deželić stariji (Prazmaj Klokočki I.), književnik, sveučilišni bibliotekar i leksikograf, kasnije ravnatelj Kraljevske sveučilišne knjižnice u Zagrebu (danas Nacionalna i sveučilišna knjižnica).

Suosnovatelji Družbe bili su Stjepan Širola (pedagog i književnik), Janko Barle (svećenik, povjesničar, etnograf i glazbeni pisac), Božidar Kukuljević Sakcinski (književnik i glazbenik) i Ljudevit Tomšić ml. (knjižar i tiskar).

DSUP (Državni sekretarijat za unutrašnje poslove) Narodne Republike Hrvatske, Odjel narodne sigurnosti, je 4. ožujka 1946. godine donio odluku kojom se Družba "Braća Hrvatskoga Zmaja", kao "profašistička i nenarodna udruga" raspušta i zabranjuje njen rad. Konfiscirana je cjelokupna pokretna i nepokretna imovina.

Neki će reći da su bila takva vremena, ali teza da je svaki zahtjev za hrvatskom državom izraz fašističke ideologije postojala je do 1990. godine.

Družba je obnovljena i svečano ponovo uspostavljena 16. studenog 1990. u Zmajskoj Kuli nad Kamenim vratima u Zagrebu.

Grb Braće Hrvatskoga Zmaja

Grb Braće Hrvatskoga Zmaja je štit s hrvatskim grbom oko kojega se savija zeleni zmaj spuštenih krila i s repom omotanim oko vrata, koji čuva tu najveću svetinju i ne dopušta da mu se netko neovlašteno približi.

"Zmaj zelenih krila brani ono veliko blago koje je družbi povjereno, a to je kultura hrvatskoga naroda, ono najveće što jedan narod može imati."

Fernkornov zmaj

Zaštitnik Družbe "Braća Hrvatskoga Zmaja" je Sv. Juraj Mučenik.

Sveti Juraj ubijen je za Dioklecijanovog progona kršćana 303. godine.

"Mučenik koji je radije izgubio glavu nego da se odrekne Krista i tako sačuva visoki položaj u Rimskoj vojsci sav život svjedočio je i prosječnim ljudima da državna vlast ne mora uvijek imati pravo, da i državni zakoni mogu biti nehumani i nepravedni. Čovjek mora svojom glavom misliti i svojom slobodnom voljom odlučivati što je dobro, a što zlo. Ta poruka slobode morala je uplašiti vladara samodršca i sve koji su bez obzira na savjest služili svojim i državnim interesima. Ta se poruka na svoj način uosobila u liku mučenika Jurja."

Crkvu je njemu u čast podigao već sredinom 4. stoljeća Dioklecijanov nasljednik Konstantin Veliki.

S Istoka se njegovo štovanje vrlo brzo proširilo i na Zapad. Kao svoga zaštitnika slavili su ga srednjovjekovni vitezovi i križari, a od visokog srednjeg vijeka ikonografija ga prikazuje u vojničkoj opremi na konju kako kopljem ubija zmaja da bi, prema pučkoj legendi, spasio djevojku (djevicu).

I štovanje sv. Mihovila, koji ubija sedmoglavog apokaliptičkog Zmaja, počinje na Istoku u 4. stoljeću.

Kompatcher-Winderov zmaj

Zmajevi ili "zmije s krilima" su dobra ili zla čudovišta u mitovima gotovo svih naroda svijeta. Najčešće su čuvari nekakvog blaga (npr. Zlatno runo).

Mons. dr. Juraj Kolarić, predstojnik Ureda za kulturu i crkvena kulturna dobra Zagrebačke nadbiskupije, umirovljeni profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu, i Zmaj Hrašćanski od sv. Jurja u Trnju:

"Zmija u svim religijama i u svim mitologijama igra vrlo značajnu ulogu. Zato što je zmija po uvjerenju bila čuvar voda. A voda život znači. Ta voda, kad ona prelazi u oblak, se kao kiša spušta i postaje plodonosna. To je nešto lijepo i dobro. A zmija da bi mogla štititi tu vodu u zraku mora imati krila. Tako je zmija dobila krila i od nje je postao zmaj.

Kako su grmljavine i munje također dio toga procesa kojim se zemlja natapa vodom, to je onda u kasnijim tumačenjima došlo do toga da netko priječi tog dobrog zmaja da natapa zemlju. Tako onda imamo u mitologiji istočnih naroda u sanskritskom jeziku naziv ahir – u arapskom aždaja – pojam zla, zmaja koji utjelovljuje zlo. To je crveni zmaj.

A onaj koji čuva dobro i koji čuva čovjeka, i sve ono što je vezano uz dobro čovjeka i čitav svijet – to je zmaj zelenih krila. Taj dobar zmaj je dobio naziv u sanskritskom jeziku agnu – samo dobrota, čuvar dobrota."

Grb Viteškog reda Braće Hrvatskoga Zmaja

"Samo ime 'Braće Hrvatskoga Zmaja' nije se tako brzo rodilo. Namislili smo, neka bude jedno ponešto eksotično ime i spominjali smo razna imena, a sam sam rekao, da bi lijepo bilo, da se društvo prozove 'Zmaj' jer je to ujedno nešto energična, neobična. Kad je to Emilije čuo, odmah se je sjetio, da je već godine 1408. zasnovano društvo zmajskih vitezova za kralja Sigizmunda, u kojem su pretežni dio bili Hrvati. Na osnovi toga i kako su proučena pravila toga društva, odlučili smo da se to staro društvo obnovi. Zato je nastalo društvo 'Braća Hrvatskoga Zmaja'". (Velimir Deželić, 1914.)

Simboliku starog Žigmundovog reda "Ordo equestris draconis" (Red zmajskih vitezova) - znak je zmaj koji ovija rep oko vlastita vrata, a zaštitnik je sv. Juraj - dijelom je preuzela i nova "Družba zmaja ognjenoga", odnosno "Družba Braća Hrvatskoga Zmaja" (Ordo fratres draconis croatici).

 

Grb Viteškog reda Hrvatskog Zmaja

Opis grba "Viteški red Hrvatskog Zmaja":

Štit razdijeljen u četiri polja: 1 i 4 crvena i srebrena šahovska polja; 2 i 3 u srebrnom zlatni zmaj sa zelenim krilima i repom ovinutim oko vrata.

Nakit: kaciga s crvenom, bijelom modrom točenicom iz koje raste zlatni raskriljeni zmaj.

Čuvari grba: sa svake strane jedan oklopnik s kopljem u ruci drži štit.

Natpis: ZA BOGA I HRVATSKU

Grb je nastao 1941. godine. Lesonit, rezan po konturama; Slikan temperama, vis. 68, šir. 58 cm. Nalazi se u Hrvatskom povijesnom muzeju. Javnosti izložen 1995. godine na izložbi: Zbirke grbova, grbovnica i rodoslovlja.

 

Grb starohrvatskog roda Zrinskih (Zrinsko-frankopanski muzej, stari grad Ozalj, 2008.)

Opis grba obitelji Zrinski:

Štit crveni okomito razdijeljen: desno otvorena crna orlovska krila; lijevo iznad kamenog nazupčanog zida naravne boje uzdiže se kula s nazupčanim vijencem i puškarnicom naravne boje, koju gore sa svake strane prati jedna šestokraka zlatna zvijezda.

Nakit: kaciga s krunom iz koje raste raskriljeni, okrunjeni zmaj.

Plašt: crveno zlatni.

Grb pripada obitelji Zrinski (knezovi), banu Nikoli (1543-1556) . Nastao je spajanjem obitelji Šubića (otvorena orlovska krila) i obitelji Ernuszta (kula).

Viteškom Redu zmajskih vitezova pripadali su hrvatski knezovi Zrinski (zmaj u grbu) i druge hrvatske velikaške obitelji.

Meštarski stol

Družbu vodi Meštarski zbor, na čijem se čelu nalazi Veliki Meštar.

Čast Velikog meštra obnašali su:

Emilij Laszowski, Prazmaj Brloški i Ozaljski (1906.-1935.)

Milutin Mayer, Prazmaj Sv. Helenski I. (1936.-1941.)

Mladen Deželić, Prazmaj Klokočki I. (1943.-1945.)

a nakon obnove djelovanja

Antun Bauer, Prazmaj Vučedolski (1990.-1992.)

Đuro Deželić, Zmaj Klokočki V. (1992.-1993.)

Juraj Kolarić, Zmaj Hrašćanski od sv. Jurja u Trnju (1993.-2001.)

Matija Salaj, Zmaj Starovukovarski (2001.- 2006.)

Dragutin Feletar, Zmaj Velikootočki (2006. -2011.)

Nevio Šetić, Zmaj od Istre (2011. - )

Članovi se međusobno oslovljavaju sa "zmajski brate" ili "zmajska sestro", a meštri su "časna braća". Meštarski zbor bira se svakih pet godina.

Obred zazmajenja

Zmajska Pravila (Ordo draconicus) i Zmajski Obrednik (Rituale draconicum) određuju postupak i način primanja novih članova u Družbu "Braća Hrvatskoga Zmaja".

Družba ima tri vrste članova: redovite članove, članove prinosnike i počasne članove.

Broj članova je ograničen stavkom numerus clausus od 310 članova. Broj počasnih članova nije ograničen.

O primanju u punopravno članstvo odlučuje "balotiranjem" Meštarski zbor. Da bi novi član bio prihvaćen odluka mora biti jednoglasna, odnosno svih deset kuglica moraju biti bijele.

Tijekom zazmajenja (Rituale draconicum) izabrani zmajski kandidati stoje pred Meštarskim zborom.

Svakom zmajskom pripravniku daje se mogućnost da izabere jednu od sedam svijeća određene boje, odnosno kulturni zbor (sekciju) u kojem će ubuduće djelovati.

Ljubičasta "luč" – Povijesna sekcija , plava – Umjetnička sekcija, bijela – Prosvjetni zbor, zelena – Prirodoslovna sekcija, žuta – Pravna sekcija, crna – Zbor dobročinstva, crvena – Zbor kulturne baštine.

Kod polaganja prisege polažu desnu ruku na hrvatsku zastavu ukriženu sa zastavom Družbe i za meštrom kapelanom ponavlja riječi prisege.

Nakon prisege Veliki meštar uzima u ruke bilikum tj. kalež bratstva u kojem se nalazi vino i u njega srebrnom žličicom sipa pepeo srebrne lipe (Tilia tomentosa), mitska pozadina hrvatskih narodnih običaja i vjerovanja iz pradomovine da lipa čuva čovjeka od zla i uroka.

Potom svaki zmajski pripravnik popije gutljaj, a posljednji pije Veliki meštar, koji nove članove proglašava zmajskom braćom i naziva ih zmajskim imenom koje su sami izabrali.

Meštar protonotar stavlja ruke na ramena novog člana i izgovara geslo Družbe: "Pro aris et focis" (Za žrtvenike i ognjišta), a novi zmajski brat odgovara: "Deo propitio" (S Božjom milošću) te dobiva svoju lentu i značku.

Na kraju svečanosti zazmajenja svi zajedno pjevaju "Zmajevku" (himna Družbe napisana je 1905.) i Hrvatsku himnu.

Danas Družbu čine Matica u Zagrebu i 19 Zmajskih stolova koji su smješteni u županijskim središtima.

Zmajska pravila (Ordo draconicus):

(...)

- Družba je nevladina, nepolitička, nadstranačka i neprofitna udruga koja djeluje na području kulture, a poglavito očuvanja hrvatske kulturne i prirodne baštine te opstojnosti hrvatskog naroda i države.

- Njegovanje i promicanje iskonskog hrvatskog značenja te etičkih i kulturnih vrijednosti pojedinaca i naroda, po kojima se Hrvati ističu i razlikuju u zajednici europskih naroda, te promicanje hrvatskih narodnih običaja, svetinja, pravnih shvaćanja, izvornih umjetničkih i graditeljskih izričaja;

- Družba je zasnovana na hrvatskom rodoljublju i domoljublju, iskrenom prijateljstvu i bratskoj ljubavi, međusobnom poštovanju i pomaganju u javnom i privatnom životu, što je zajamčeno i zavjereno čašću, čestitošću i poštenjem njezina članstva.

- Družba okuplja kulturne, društvene, znanstvene i gospodarske djelatnike bez obzira na podrijetlo, društveni položaj, zanimanje, svjetonazor, vjeroispovijest, političko uvjerenje ili stranačko opredjeljenje, koji se ponose hrvatskim narodom i svojom domovinom Hrvatskom te su spremni složno i predano raditi na jačanju narodne svijesti i narodnoga bitka.

(...)

2005. godine u potpunosti je uređena unutrašnjost Zmajske Kule nad Kamenitim vratima.

U Zmajskoj kuli članovi Družbe po tradiciji kite božićni bor i pjevaju nabožne pjesme na predbožićnom domjenku. Svake godine nazoče misi za uzoritog kardinala Franju Kuharića, Zmaja od Kamenitih vrata III.

2008. Stari grad Ozalj

U vlasništvu Družbe je i stari grad Ozalj, Zmajsko gnijezdo Zrinskih i Frankopana iznad Kupe. Ozaljski župnik vlč. Josip Jakovčić, Zmaj od Novigrada na Dobri, blagoslovio je 4. siječnja 2008. stari grad Ozalj.

1928. – Ponukan velikim zalaganjem i radom Dužbe "Braća Hrvatskoga Zmaja" u štovanju kulta Zrinskih i Frankopana, posljednji vlasnik starog grada Ozlja i ozaljskog plemićkog dobra, Albert Maria Lamoral Thurn-Taxis, darovao joj je 6. srpnja 1928. stari grad Ozalj i plemićko dobro od tri jutra i 96 četvornih hvati. Darovnica je izdana u Regensburgu, a pravnom činu preuzimanja darovnice je bio prisutan i njemački generalni konzul Ferdinand Seiler, te ravnatelj kneževih dobara Gustav Simon. Darovnicu su u ime Družbe potpisali E. Laszowski, Veliki Meštar i Meštar protonotar Leon Kaurić, a kao svjedoci dr. V. Deželić, zamjenik Velikog Meštra i Meštar obredničar dr. Gjuro Kumičić. Tom zgodom je Albert Maria Thurn-Taxis imenovan počasnim članom Družbe sa zmajskim predikatom Zmaj od Regensburga.

1928. – Zmajevci su u potpunosti obnovili zapušteni stari grad Zrinskih i Frankopana. U jednom dijelu grada uredili su izletište i ljetovalište s restoranom, opremili 32 sobe, a u drugom dijelu grada Zmajski muzej, arhiv i knjižnicu, koji su se sastojali od četiri dijela: 1.) Zrinsko-Frankopanski muzej, 2.) Galerija slika domaćih i stranih slikara, 3.) Dvorana hrvatskih grbova i zastava, 4.) Arhiv i knjižnica s 20.000 različitih povijesnih dokumenata i 7.000 knjiga.

Nakon oslobođenja Družba je zabranjena (1946.), a stari grad Ozalj u ime naroda oduzet i opljačkan. U slobodnoj i neovisnoj Republici Hrvatskoj Ozalj je vraćen Zmajevcima (1992.) koji ga ponovno obnavljaju i u njemu uređuju muzej, arhiv i knjižnicu.

Opširnije o Ozlju i životu Zrinskih i Frankopana može se pročitati u reportaži Modruš, Ozalj – U boj, u boj za dom!

Predsjednik Matice hrvatske Ljudevit Jonke otkrio je poprsja hrvatskih mučenika u zagrebačkoj Prvostolnici (1971.), i nazvao ih borcima za slobodu Hrvatske.

 

Među najznačajnijim djelima Družbe od njenog osnivanja do danas je prenošenje posmrtnih ostataka hrvatskoga bana Petra kneza Zrinskoga i markiza Frana Krste kneza Frankopana 1919. iz Bečkog Novigrada u zagrebačku Prvostolnicu, te očuvanje kulta štovanja Zrinskih i Frankopana koji je u hrvatskoj povijesti odigrao prvorazrednu državotvornu ulogu, pa su zrinsko-frankopanske teme na neki način bile barometar hrvatske slobode.

Svako njihovo spominjanje smatralo se, kako je to Krleža lijepo rekao, malograđanštinom, a za "dobro vaspitanu radničku klasu" i "jugoslovenskog nadčovjeka, udarnika i heroja" to je bila kategorija: nacionalizam, šovinizam, klerofašizam. Mlađi naraštaj Hrvata to ne zna, inače bi lako prepoznao tko su ti što štakorski uporno još i danas govore i pišu o "ustašofilima", i ponavljaju arhaične fraze "ustašluk".

Kult štovanja Zrinskih i Frankopana

O počecima, a i nastanku kulta štovanja Zrinskih i Frankopana možemo govoriti od 1861. do 1866. godine kad se u Zagrebu spremala svečanost u počast 300. obljetnici Nikole Šubića Zrinskog, zvanog Sigetski. Dr. Ante Starčević i njegovi Pravaši bili su inicijatori te svečanosti, a njihovi književnici poput Kovačića, Harambašića i Kumičića su pisali pjesme i obljetničke tekstove.

Godine 1871. nešto slično urađeno je i za 200. obljetnicu smaknuća Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana. Starčević i Kvaternik bili su glavni pokretači proslave, i od tada svakoga 30. travnja služile su se mise zadužnice, poglavito u doba strahovlade bana Khuena Hedervarija kad se to zabranjivalo i kad je to bio izraz nacionalnog ponosa.

*Proslava 400. obljetnice bitke kod Sigeta (1966. g.) kod nas se nije održala jer ju je osobno zabranio dr. Vladimir Bakarić, predsjednik CK Saveza komunista Hrvatske.

1907. – Družba "Braća Hrvatskoga Zmaja" donosi zaključak da se kosti pogubljenih hrvatskih mučenika Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana iz Bečkog Novigrada prenesu u domovinu Hrvatsku.

- iz skupnog zapuštenog groba ekshumirali su zemne ostatke i 24. travnja 1907. pohranili ih u novi privremeni grob, no Franjo Josip I. osobno je zabranio prijenos posmrtnih ostataka u Hrvatsku.

1919. – Družba ekshumira posmrtne ostatke Zrinskog i Frankopana po drugi put, 28. travnja ih prevozi u Zagreb, a 30. travnja su svečano položeni u kriptu zagrebačke katedrale. Svečanost prijenosa i pokopa pretvorila se u pučko-hrvatsku svečanost, a 30. travnja je bio u Hrvatskoj blagdan. Štovanje kulta Zrinskih i Frankopana je nastavljeno.

1921. – Družba prenosi u Prvostolnicu posmrtne ostatke Rakovičkih žrtava, Eugena Kvaternika, Vjekoslava Bacha i Antuna Rakijaša, pa zagrebačka katedrala postaje hrvatski Panteon.

1944. – Tijekom višegodišnjeg istraživanja Zmajevi su otkrili u Grazu grob Ivana IV. Antuna Baltazara grofa Zrinskog, jedinog sina Petra i Katarine Zrinski. Posmrtne ostatke su prinijeli u Zagreb i 26. veljače, nakon mise zadušnice koju je služio zagrebački nadbiskup dr. Alojzije Stepinac, položili ih u istu kriptu u kojoj počivaju otac Petar i ujak Fran Krsto Frankopan u zagrebačkoj Prvostolnici.

1945. – Nova vlast u Hrvatskoj tabuizirala je temu Zrinski-Frankopani i hrvatskih povijesnih junaka. Danas je u Hrvatskoj tabuizirana tema "Ante Gotovina". Sve se ponavlja, ali na drukčiji način.

*1985.- Jugoslavenski generalni konzul u Münchenu službeno je prosvjedovao protiv "jedne ustaške opere", nazivajući "ustašlukom" praizvedbu opere "Nikola Šubić Zrinski" održane u Münchenu pod visokim pokroviteljstvom Franz Josef Straussa, predsjednika Bavarske.

 

Gospićko-senjski biskup mons. dr. Mile Bogović, Zmaj od Krbave

Od davne 1905. godine do danas Družba je ubilježila u članstvo preko 1.600 istaknutih imena hrvatske kulturne, vjerske, društvene, znanstvene i političke scene, te postavila više od 300 spomen-ploča i podigla brojne spomenike u cijeloj Hrvatskoj.

Spomenik HRVATSKOJ HIMNI u Zelenjaku pokraj Klanjca u Hrvatskom zagorju

Spomenik HRVATSKOM JEZIKU, Varaždinske toplice

Pavlinski samostan i crkva Majke Božje Remetske u Zagrebu

Kula Zrinski u Vrbovcu

Kula Zrinski u Vrbovcu

Kula Zrinski ostatak je starog vrbovečkog kaštela obitelji Zrinski izgrađenog za obranu od Turaka nakon 1528. godine. U njoj se 1621. rodio hrvatski ban Petar Zrinski. Kaštel je Družbi darovao 16. travnja 1921. godine zadnji vlasnik grof Pierre Denizoff.

Spomenik Nikoli Zrinskom, Čakovec

Slava u višnih Bogu! Na vaspominanie 1300-go leta krštenie Naroda Hrvata, iže zakle se vječnoju vjernostju Stijeni Petra, prijem ot jee objetovanie pomoći u svakoj pečali. Družba Bratie Hrvatskago Zmaja, sahranje svetine pradjedi, Preporučae Otačastvo Hrvata Velikoi Bogorodici 1941.

Natpis na spomen 1300. godišnjice pokrštenja hrvatskoga naroda (641.-1941.), i prvih veza Hrvata sa Svetom Stolicom (za vrijeme pape Ivana IV. 640.- 642., koji je podrijetlom bio iz Dalmacije), napisan uglatom glagoljicom, povrh kojega je zmajski grb, a koji se nalazi u zagrebačkoj Prvostolnici, blagoslovio 17. rujna 1944. hrvatski metropolit i Zagrebački nadbiskup dr. Alojzije Stepinac poslije svečane pontifikalne mise.

Blaženi Alojzije Stepinac, Zmaj od Bakačeve Kule; Gospić

Hrvatska gruda (Sokolska mogila) u perivoju Maksimir

Mogila, spomen-humak, podignuta je 1925. godine kao zajednički projekt Družbe «Braća Hrvatskoga Zmaja» i Hrvatskog sokola povodom obilježavanja i proslave tisućgodišnjeg hrvatskog kraljevstva. U temelje humka stavljeni su predmeti iz hrvatske kulturne baštine, a građen je od grumenova zemlje donesene iz 155 mjesta iz raznih hrvatskih krajeva u kojima se zbio neki važni povijesni ili kulturni događaj tijekom tisućgodišnje hrvatske povijesti. Od Mogile je poslije oslobođenja 1945. godine ostao samo brežuljak, a obnovljena je tek 1995. godine na inicijativu Družbe "Braća Hrvatskog Zmaja". Tom je prigodom preimenovana u Hrvatska gruda, i u nju je položen grumen zemlje koju je blagoslovio papa Ivan Pavao II.

Vraćena je i spomen-ploča skinuta 1945. godine: "925 – Tomislav prvi krune se hvata s njome da kruni ponos Hrvata", a stavljena je i nova: "1995 - Za ostvareni san Hrvata: slobodnu, nezavisnu i međunarodno priznatu hrvatsku državu. Sokola postavi Ministarstvo obrane Republike Hrvatske".

Družba je 18. travnja 2009. godine u kraljevskom gradu Kninu, u parku na Trgu Oluje, pretežito vlastitim sredstvima podigla velebni spomenik kralju hrvatske narodne dinastije Dmitru Zvonimiru (1074. – 1089.).

U predvorju rektorata Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli svečano je 26. rujna 2011. otkrivena bista velikog domoljuba Jurja Dobrile.

Kula Lotrščak, Zagreb

Družba "Braća Hrvatskog Zmaja" svojim djelovanjem spašava i kulu Lotrščak od rušenja.

- osnovali su Gradsku knjižnicu (1907.)

- osnovali su Muzej grada Zagreba (1907.)

- osnovali su Gradski arhiv (1907.)

- osnivali su Pučko sveučilište, prethodnik današnjeg Pučkog otvorenog učilišta (1907.)

- osnovali su "Društvo za spasavanje", današnju Ustanovu za hitnu medicinsku pomoć grada Zagreba (1909.)

- osnovali su Zemaljsko povjerenstvo za očuvanje umjetničkih i historičkih spomenika u kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji, kasniji Konzervatorski ured u Zagrebu (1910.)

- osnovali su Etnografski muzej u Zagrebu (1919.)

Kroz dvije godine uzdržavala je iz svojih sredstava oko 60 hrvatske djece u hrvatskoj školi na Sušaku (1909. i 1910.)

Zmajevci uoči Božića organiziraju dobrotvorne priredbe i daruju 420 djece poginulih hrvatskih branitelja (1995.-2001.)

Ljubomir Škrinjar