Đavlova glava u zagrebačkoj katedrali (3/5)
Drugom dijelu reportaže možete pristupiti ovdje.
Zalaganjem biskupa Thuza (+1499.) katedrala je bogato opremljena gotičkim i renesansnim oltarima i slikama, a do 1510. u sve tri lađe dovršeni su jednako visoki gotički mrežasti svodovi i krovište.
Nakon što je 1624. izgorjela unutrašnjost katedrale i sva skupocjena ostavština biskupa Thuza, ponovno se ispočetka krenulo s njenim uređenjem. Gradnja južnog, novog masivnog zvonika-kule promatračnice s kupolom, dovršena je 1644. godine, a biskup Vinković (+1642) mijenja sliku ulaza u katedralu: ruši stari gotički portal i gradi novi u starom romaničkom stilu.
Kaptol s katedralom, i Gradec u pozadini; oko 1686.
Pročelje katedrale s Vinkovićevim portalom, akvarel E. Nordio, 1877.
Po cijeloj širini katedrale urušio se svod u velikom požaru koji je 1645. poharao Zagreb. Biskup Bogdan (+ 1647) s graditeljem Alberthalom potpisuje ugovor o popravku u kojem zahtjeva, i to u doba baroka, ponavljanje izvornih gotičkih oblika u obnovi: "Najpervo boltu, stup i chorus iliti gank porušeni zaspet na pervu zevzesma formu dobro, jako i tvrdno z dobra i jakoga kamena napraviti..."
Sljedeća dva stoljeća, sve do potresa 1880., uglavnom su obilježena neprestanim pregradnjama i popravcima unutrašnjosti crkve.
Zagrebačka katedrala 1870. godine
Krajem XVII i osobito tijekom XVIII stoljeća unutrašnjost katedrale preplavili su barokni oltari – od ukupno 32 oltara samo su tri našla svoje mjesto u «Bolléovoj katedrali».
Ovako bi danas izgledala katedrala da je obnovu vodio arhitekt Schmidt. Njegova skica katedrale, a to valja naglasiti, napravljena je prije potresa 1880. godine.
Vinkovićev portal prije rušenja
Bolléov portal
"BOLLĖOVA KATEDRALA"
U 7 sati, 33 minute i 53 sekunde, 9. studenoga 1880. u Zagrebu se dogodio razoran potres (6,3 stupnja po Richterovoj ljestvici), s epicentrom na području Zagrebačke gore (Medvednice). Materijalna šteta iznosila je polovicu tadašnjeg godišnjeg državnog proračuna. U potresu je teško oštećena i katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije (suzaštitnik je sv. Stjepan kralj), u kojoj je u to vrijeme kanonik Franjo Rački (+1894.) na pokrajnom oltaru služio misu. Svoje dojmove o potresu opisao je u Obzoru (5. studenoga 1880.): »... kad je započeo strahotan zviždanj, pa lom svodova i mrak, povećan prašinom, tako da se vidjelo gibanje crkvenih zidova i stupova posve sablasno.»
Potresom oštećena gotičko-barokna unutrašnjosti katedrale – pogled na srednju lađu i apsidu (foto Heinrich Krappek)
Pogled na ulaz i pjevalište s orguljama
Nakon potresa provedena je obnova katedrale (1880. – 1902.) u neogotičkom stilu pod vodstvom arhitekta Hermanna Bolléa i pokroviteljstvom Izidora Kršnjavog. Cijena obnove iznosila je 2.494.430 kruna i 76 filira. Zagrebačka prvostolna crkva dobila je svoj današnji oblik. Nedostaje krov od glaziranog crijepa (kakvim je pokrivena crkva Sv. Marka na Gornjem gradu), tzv. «zastava zagrebačke katedrale», koji je zbog dotrajalosti 1961. godine zamijenjen bakrenim limom.
No obnova katedrale počela je prije potresa. U Italiji je Hermann Bollé upoznao Izidora Kršnjavog i đakovačkog biskupa Strossmayera koji 1874. pokreće u javnosti promidžbu za obnovu katedrale. Bollé dolazi u Hrvatsku, a Strossmayer mu 1878. daje idejne nacrte za rekonstrukciju katedrale. Već sljedeće godine zagrebački biskup Josip Mihalović (+1891.) krenuo je s novom obnovom katedrale koja će u medijima dobiti ime «Bolléova katedrala». Uoči Božića 1990. počela je vanjska obnova katedrale, a njena obnova traje i danas.
Na vrhu sjevernog zvonika, crkvenog tornja, popravljen je i ponovno pozlaćen križ - visok 2,55 m, širok 1,44 m i težak 1500 kg.
Sjeverni (lijevo) i južni zvonik (desno) razlikuju se u visini samo četiri (4!) centimetra.
Visoki, šiljasti i šuplji zvonici primjer su njemačke gotike dok su kod francuske gotike bili "kockasti" i niži. Bollé ih je gradio od 1889. do 1899. godine. Sjeverni zvonik visok je 108,20 m, a južni 108,16 m, pa tako mala razlika u visini rječito govori o umijeću zagrebačkih obrtnika.
Hrvoje Hitrec u knjizi "Lijepa moja: sjećanja jednog domoljuba 1988 – 1992." (Zagreb, Azur Journal, 1992.), na str. 56. opisao je ulogu tornjeva zagrebačke katedrale na samom početku Domovinskog rata.
Na visini od 60 metara svaki zvonik katedrale ima četiri ure izrađene iz bronce i s pozlaćenim kazaljkama. Satovi su teški 500 kg.
Niz fijala, tj. tornjića stvara dodatno opterećenje kojim se konstrukcija tornja statički stabilizira.
Pet zvona visi u sjevernom, a tri u južnom zvoniku. Svako zvono ima svoje ime - najveće je zvono Presvetog Trojstva (teško 6454 kg), a najmanje (110 kg) Svetog Florijana. Najstarije zvono nosi ime Svetog Stjepana kralja, teži 1300 kg, a izlio ga je 1777. godine u Zagrebu majstor Josip Angerer.
Radnim danom podne označava zvono Sveta Tri kralja (2163 kg), a nedjeljom i blagdanom zvono Velika Gospa (3098 kg).
Potkraj VI st., u nekada rezidencijalnoj četvrti antičkog Rima (campagna romana), zabilježena je prva uporaba zvona u kršćanstvu. Kod nas u Dalmaciji zvonik nazivaju kampanelo.
Između zvonika katedrale, na prvoj od tri galerije (balkona), vidimo timpanon (zabat pročelja). Nalazi se na visini od 39 metara i ima oblik trokuta sa stranicama od 15 metara. Ukrašen je kipovima Majke Božje, Isusa i anđela, koji su zajedno teški oko 9000 kg. Obnovljen je 1997. u radionici akademskog kipara Vladimira Herljevića, učenika Antuna Augustinčića.
Timpanon između zvonika
"Bogorodica s djetetom Isusom i anđelima"
Skulptura Bogorodica s djetetom Isusom i anđelima djelo je bečkog kipara Josefa Beyera, a isklesana je u Zagrebu 1890. godine. Kipove je izradio kipar Karlo Morak, nastavnik na zagrebačkoj Obrtnoj školi u kojoj su školovani majstori potrebni za obnovu katedrale. Obrtnu školu utemeljio je Hermann Bollé, i bio je njen dugogodišnji ravnatelj.
Grbovi ispod skulpture Bogorodica s djetetom Isusom i anđelima:
lijevo- grb kardinala Mihalovića (+1891.), sredina- grb Trojedne Kraljevine (Hrvatske, Dalmacije i Slavonije), desno- grb Zagrebačke nadbiskupije.
Je li ovdje povijesni grb Slavonije (i Hrvatske) krivotvoren?! Odakle na njemu peterokraka zvijezda, isklesana na način koji neodoljivo podsjeća na slobodnozidarsku Plamteću zvijezdu ili zvijezdu na jugoslavenskim ordenima?
Prema arheološkim nalazima prva (?) službena uporaba peterokrake zvijezde, kao pečata grada Jeruzalema, datira u IV st. pr. Kr.. U židovskoj ikonografiji simbolizira pet Mojsijevih knjiga (Petoknjižje). Američka zastava iz 1776. je prva zastava s amblemom petokrake. U doba francuske uprave (1809. – 1813.) Dalmatinski grb unutar grba Napoleonovog maršala Soulta ima 11 peterokrakih zvijezda. Francuska odličja iz tog razdoblja također imaju oblik petokrake, a žuta (zlatna) petokraka je i u osnovi znaka EU.
Pitagorejski (+506. pr.Kr.) i gnostički hermetizam u petici vidi sveti znak ("zlatni rez"), vezu između zemlje i neba, čovjeka i božanskoga, simbol božanskog vjenčanja. Zato je u antičkoj kulturi petica (peterokraka zvijezda ili pentagram) sveti broj grčke Afrodite, odnosno rimske Venere.
I Hekata, grčka božica podzemlja, magije i putnika, se prikazivala s vijencem od ruža s pet latica, koja će postati najomiljeniji cvijet srednjovjekovnih alkemičara. Najvjerojatnije pod utjecajem arapske alkemije i židovske Kabale, koje se u srednjem vijeku šire Europom, Sv. Hildegard iz Bingena (+1179.), poznata i kao Sibila s Rajne, u knjizi Liber divinorum operum (Knjiga proročkih radova) razvija cijelu teoriju o broju pet kao simbolu čovjeka (mikrokozmos).
Jedini (?) primjerak grba Trojedne kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije s petokrakom nalazimo na mjedenom pečatnjaku Narodnog muzeja Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije u Zagrebu (1854 - 1865.).
Cista privilegiorum regni u jednom odvjetničkom uredu u Zagrebu, vjerna je kopija izvorne škrinje privilegija.
Pečat s tim grbom i natpisom Sigillum nobilium regni Sclavonie 1497. koristio se za potvrđivanje zaključaka zajedničkih slavonsko-hrvatsko-dalmatinskih sjednica sabora.
Krovište crkve Sv. Marka u Zagrebu
Za ovaj ustašluk kriv je arhitekt Herman Bollé koji je obnovio crkvu Sv. Marka (1876 - 1882.), i napravio slikovit krov od ocakljenih crjepova s grbovima Trojedne kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, i grada Zagreba.
Prema tome, teško je vjerovati da je Bollé zamijenio heraldičku «šesticu» s «peticom» u (nedavno obnovljenom) grbu Slavonije na katedrali. Hoće li nam netko suvislo objasniti razlog za promjenu zvijezda u povijesnom grbu Slavonije na Zagrebačkoj katedrali?
I obnovljeni grb Zagrebačke (nad)biskupije (desno od grba Trojedne Kraljevine) nosi istaknutu "peticu" – cvijetak s pet latica – koja ne mora nužno biti fitomorfni simbol za Kristijana Rozenkranca i mistično "Bratstvo Ruže i Križa", no pomalo zbunjuje što takvog cvijeta nema na povijesnom pečatnjaku i pečatu Zagrebačke biskupije (vidi fotografije u drugom nastavku reportaže). Kako si katolički vjernik u Hrvatskoj može objasnit čak dvije peterokrake zvijezde na katedrali u kojoj je pokopan bl. Alojzije Stepinac?!
Tri grba na fasadi pročelja katedrale
Gornji grb (biskupa Horvata) podijeljen je u dva polja: lijevo sadrži šest ljiljana, a desno tri rijeke. Donji lijevi grb (biskupa Kanižaja) prikazuje jedno rašireno krilo, a desni grb (biskupa Demetrija) kacigu s tri pera.
Grb kardinala Mihalovića
Mjesto u crkvenoj hijerarhiji označava se šeširima raznih boja te brojem kićanki («cofleka») kojima su šeširi ukrašeni: trideset kićanki za kardinala, a dvanaest za biskupa. Vremenom je i križ s prečkama iznad grba postao simbolom crkvene hijerarhije. Od XV stoljeća samo Papa ima pravo na križ s tri prečke (tijara), kardinali s dvije, a biskupi na jednostruki križ.
Portal, zabat portala i rozeta na pročelju katedrale
Rozeta
Svijetlo i osvjetljenje katedrala osobito je važno za gotiku. Iznad ulaza u crkve grade se rozete, veliki okrugli ukrasni prozori s obojenim staklom (vitrai). Zagrebačka rozeta ima promjer od pet i pol metara, a sa svake strane su 1891. smješteni gotovo tri metra visoki kipovi sv. Ivana Krstitelja i sv. Josipa. Uz njih se na pročelju crkve, i na zvonicima, nalaze još i kipovi sv. Franje Ksaverskog, sv. Pavla Pustinjaka, sv. Ivana Kapistrana, sv. Dominika, sv. Ilije i sv. Roka.
U zabatnom trokutu iznad portala kip Krista učitelja stoji između kipova kralja sv. Stjepana i sv. Ladislava. Anđeli u lijevom i desnom uglu nose natpis Domus Dei et porta coeli (Kuća Božja i vrata nebeska).
Predvorje glavnog ulaza u katedralu
S obje strane predvorja glavnog ulaza u katedralu nalaze se po tri okrugla kamena stupa od crvenkastog andezita, koji služe kao postolje za kipove svetaca: Metod, Juraj, Barbara, Katarina, Florijan i Ćiril. Iznad njih, na vrhu svakog baldehina, nalazi se anđeo koji drži traku s imenom sveca.
Razdoblje kasne gotike (XIV st.), zbog brojni cvjetnih ukrasa, Talijani nazivaju cvjetna gotika (gotico fiorito).
Portalno predvorje nadsvođeno je s tri šiljasta luka koji oblikuju lunetu na kojoj se nalazi reljef
"Presveto Trojstvo" - rad hrvatskog kipara Roberta Frangeša Mihanovića.
Prošle godine (14. prosinca 2007.), Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić blagoslovio je obnovljeni portal katedrale, i tom prigodom izrazio divljenje ostvarenju kipara i klesara, graditelja i umjetnika koji su sudjelovali u obnovi portala. Napomenuo je: "Za higijenu duha dragoga nam Zagreba i Hrvatske nužna je suradnja institucija i pojedinaca koji će njegovati ljepotu i prepoznavati snagu simbola koji su sposobni poticati na dobro. Ova je prvostolnica obiteljski dom Zagrebačke nadbiskupije; ona je simbol našega grada i Hrvatske. Ako je to istina, ostaje pitanje odnosimo li se prema tomu simbolu na primjeren način".
Unutrašnjost katedrale - pogled s ulaza na srednju (glavnu) lađu i oltar u apsidi
Nije slučajna podudarnost pojave Gotike i Križarskih ratova. Naime, europski graditelji crkva nisu znali konstruirati elipsu (!), a kada su se domogli ratnog plijena – knjiga Euklida i Ptolomeja, koje su Mauri u Španjolskoj prevodili s grčkog na arapski, bilo je moguće u gradnji crkva primijeniti potpuno novi stil. Napušta se polukružni romanički luk (debeli stupovi) i u sve konstrukcije uvode «gotički» šiljati luk. Crkve naglo rastu u visinu (do 40 m), a njihove su lađe nadsvođene rebrastim svodovima i šiljastim lukovima oslonjenim na vitke stupove. Lukovi kao grane izrastaju iz debla stupova, koji funkcioniraju kao kišobran, i ukrštavaju se na svodu u zaglavnom kamenu. Nakon romaničkih debelih zidova i niskih bačvastih svodova, te prozorčića koji ne oduzimaju niti 5% zidne mase, gotički graditelj razbija zidove na divovske prozorske površine ispunjene obojenim staklom.
Gotika formulira temu vremena: «Bog je svjetlo». Gotičke crkve kupaju se u prirodnom svjetlu, obojenom prolaskom kroz staklo vitraja. Obojenost i osvijetljenost crkvenog prostora neprekidno se mijenja s prolaskom oblaka ispred Sunca, s dobom dana i s promjenom godišnjeg doba, pa crkveni prostor gubi težinu i postaje transcendentalan. To je Gotika. Duboki misticizam gotike, vrijeme neponovljeno iskrene i snažne vjere kao način življenja, poražen je od materijalističkog duha renesanse.