Gospa od Milosti na Visovačkom jezeru (2/2)
Korska sjedala nad ulaznim vratima crkve
Visovačka je crkva bila prvotno posvećena Sv. Pavlu apostolu (u popisu samostana Franjevačke provincije Bosne Srebrne naziva se "S. Pauli Visovachii"). Tek od turskih vremena crkva je bila posvećena Rođenju Bl. Djevice Marije, a kasnije Uznesenju Marijinu.
Pobožnost se prema Gospi osobito širila u vrijeme ratova, kada je Marija bila zaštitnica kršćanskoga oružja u borbi protiv nekrsta (sjetimo se krunica iz Domovinskog rata). O pobožnosti Hrvata prema sv. Mariji svjedoči hrvatska crkvena povijest, crkve i svetišta, zadužbine i samostani, pisci, umjetnici i pjesnici.
Visovački franjevac Pavao Posilović napisao je u "Naslađenju", tiskanom u Veneciji 1639., pjesmu posvećenu Gospi Visovačkoj
– "Verši na poštenje pričiste Divice i slavne Kraljice nebeske, Gospi Visovačkoj".
Moguće je slika
Gospe Visovačke, koja je prema tradiciji donesena iz Kraljeve Sutjeske, a signirana "P.F.F. 1576." djelovala na širenje pobožnosti. Kult Gospe su visovački fratri prenijeli u Šibenik (crkva Sv. Lovre) oko 1670. godine.
Barokni mramorni oltar Gospe Visovačke , južna (desna) apsida crkve, 1721.
Izvorna slika Gospe Visovačke potječe iz 1576. godine (danas u zbirci umjetnina samostanskog muzeja), a slika na oltaru kopija je originala izrađena 1679. godine.
Nakon Efeškog koncila (431.g.) crkve u srednjoj Dalmaciji su najčešće posvećene kultu štovanja Majke Božje, svete Marije. U Hrvatskoj je prvu zavjetnu crkvu posvećenu sv. Mariji podigla hrvatska kraljica Jelena (+976), žena kralja Mihajla Krešimira II.(+969.), u starohrvatskom Solinu.
Bilo je to naše prvo marijansko svetište. "Regnum Croatiae vere Marianum".
Suvremena kopija oltarne slike Gospa Visovačka koja se nosi u procesiji na blagdan Gospe od anđela i Veliku Gospu
Središte štovanja Majke Božje na Visovcu je Gospina slika koju su franjevci donijeli sa sobom kada su pred turskom najezdom napustili Bosnu i novo utočište našli na Visovcu. Zbog stoljetnog štovanja Majke Božje i sam otok Visovac nazivaju Gospinim otokom.
Visovački marijanski blagdani – Gospa od anđela (2. kolovoza) i Velika Gospa (15. kolovoza) najveći su blagdani šibenske Zagore, drniške krajine i puka skradinskog područja. Izvor i početak čašćenja Gospe od anđela bili su Porcijunkulski oprosti.
Naime, nedaleko Asiza (Italija) nalazila se benediktinska crkvica Porcijunkula (kasnije je iznad te crkvice sagrađena velebna bazilika Gospe od anđela) koju su benediktinci darovali svetom Franji Asiškom, a na njegov nagovor papa Honorije III. je 1216. godine odredio 2. kolovoza kao novi dan oprosta (Porcijunkulski oprosti).
Samostanski klaustar s dijelovima struktura (kratki stupovi iskošenih rubova s lukovima i krunište bunara) prvotnog eremitskog samostana.
Na samostanu i crkvi nalazi se dvadesetak uklesanih natpisa, uglavnom latinskih i prepisanih iz Biblije.
A M D C
CUM RUDIS EXTITERAM VARIOS STRUCTURA PER ANNOS
AC PROPE TENDEBANT LAQUEARIA SUMMA RUINAS
SOLLICITA CONSURGO CURA ELEGANTIUS ALTA
DUM PATER A SICO PAULUS NICOLICH REGIT ANNO
MILLENO CENTENO SEPTEM ET QUINQUE VIGINTI
"Na veću slavu Božju. Prije sam za mnogo godina bila priprosta građevina i gotovo mi bio uništen visok strop, a sad se marljivom brigom dižem još ljepša i viša za uprave oca Pavla Nikolića iz Šibenika godine 1725."
Jedna od prostorija samostanskog muzeja
Osim bogate knjižnice i pismohrane, u samostanu se nalazi i dobro uređen muzej, otvoren za brojne turiste koji izletničkim brodovima NP Krka svakodnevno dolaze na Visovac. Izloženi su arheološki predmeti pronađeni tijekom proteklih šest stoljeća u okolici Visovca, vrijedne knjige i umjetničke slike (XV.-XIX. st.) te dragocijeni, više stoljeća stari, primjerci liturgijskih predmeta i misnoga ruha.
Maketa samostana Visovac
Najstariji izlošci su iz neolitika, i uglavnom pripadaju danilskoj kulturi, koja je dobila ime po mjestu Danilu nedaleko Šibenika gdje su prvi put pronađeni (na primjer – zoomorfna keramička obredna posuda, tzv. rhytona).

Ophodni križ iz XIV. stoljeća, najstariji predmet visovačke riznice
Gravirana bisernica, XVIII. stoljeće
Hrvatske baština u vitrinama - među nakitnim predmetima visovačkog kraja, od kojih su neki zavjetni darovi, nalazi se i starohrvatski nakit (par jednojagodnih srebrnih naušnica).

Priručnik crkvenog pjevanja,
Arentinova ruka, rukopis iz XVII. st.

Jatagan, sablje i ferman sultana Mehmeda IV. iz 1672.
Franjevci su još tamo davne 1214. godine nakon Italije najprije stupili na hrvatsku zemlju. Poznato je kako među franjevcima ima više različitih redova: osim Manje braće (crkveni red ustanovljen 1209. po nadahnuću sv. Franje Asiškog), tu su i konventualci, kapucini, trećoreci glagoljaši i drugi. Kroz svu svoju povijest bili su i prosvjetitelji naroda – osim što su skrbili za hrvatsku baštinu, kulturu i nacionalnu svijesti, podučavali su čitati i pisati, poljodjelstvu, praktičnoj medicini… Hrvatski sveci sv. Nikola Tavelić (prvi proglašeni hrvatski svetac) i sv. Leopold Mandić dolaze iz redova franjevaca.

Spomen-soba muzeja
Domovinskog rata - Porušena hrvatska baština
Razularena srbo-četnička vojska je na okupiranim područjima temeljito opljačkala sve što su našli, a potom su palili i rušili. Katolički sakralni objekti bili su im posebna poslastica – npr. u crkvi Presveto Ime Isusovo, u miljevačkom selu Drinovci, kipovima svetaca kidane su ruke i glave, a bista prvog hrvatskog kardinala Jurja Utišinovića, smještena ispred glavnih ulaznih vrata u crkvu, srušena je i pregažena tenkom. Nakon Oluje župna crkva je obnovljena i u njoj je Gospićko-senjski biskup dr. Mile Bogović, prigodom svečanog otkrivanja spomenika kralju Petru Svačiću, predvodio svetu misu za hrvatske kraljeve.
Uz izložene fotografije spaljenih i srušenih samostana, crkava i kapela, izložen je i popis oko 700 imena stradalih katoličkih vjernika tijekom Domovinskog rata samo na dijelu srednje Dalmacije gdje djeluju franjevci Provincije Presvetoga Otkupitelja sa sjedištem u Splitu. U tekstu «kataloga» ove tužne sobe napisano je i ovo: «Moramo napomenuti: Za ove zločine još nitko nije odgovarao niti pred međunarodnim niti pred nacionalnim sudovima.»
A kako i bi kad u ovoj našoj današnjoj Hrvatskoj, koja naravno traje od siječnja 2000-te, ako policija i privede osumnjičene onda DORH ili Županijsko državno odvjetništvo obično odustaje od progona za ratni zločin protiv civilnog stanovništva i podnosi istražni zahtjev za kazneno djelo oružane pobune – a za to kazneno djelo primjenjuje se Zakon o oprostu, pa se «osumnjičeni» ratni zločinci puštaju na slobodu. Da apsurd bude veći, vođe srpske pobune i današnji moralno-politički podobni borci protiv Hrvatske i Hrvata, u hrvatskim i svjetskim medijima optužuju «da Hrvatska nije pravna i demokratska država», i bestidno se žale na «zapostavljenost krajeva u koje se vraćaju i uništenu infrastrukturu».

88 fotografija izloženih u muzeju možete vidjeti
ovdje
Kralj Petar Krešimir IV., 1058.-1074., rad kiparice Marije Ujević- Galetović
Dva hrvatska kralja, Petar Krešimir IV. i Petar Svačić, sjede ispred franjevačkih samostana koji su udaljeni tek dvadesetak kilometara. Skulptura kralja Petra Krešimira IV. postavljena je ispred ulaza franjevačke crkve Sv. Franje u Šibeniku, hrvatskom nacionalnom svetištu sv. Nikole Tavelića.
Krešimirov grad Šibenik je u rujnu 1991. Hrvatskoj donio prvu veliku pobjedu u Domovinskom ratu – «Oba dva, oba su pala!». Pripadnik slavne 113. šibenske brigade Hrvatske vojske bio je i, danas proganjan, Marko Perković Thompson.
Petar Krešimir IV je obnovio snagu starog hrvatskog kraljevstva i ostvario snažno jedinstvo hrvatske države. Tisuću godina poslje živio je čovjek koji je ponovno ostvario snažno jedinstvo hrvatske države, ali mu se grad Zagreb, zbog rijetko viđenog koncensusa svih današnjih hrvatskih parlamentarnih stranaka, ne smije odužiti spomenikom. Nije slučajno. Možda ćemo s devetsto godina zakašnjenja podići i taj spomenik.
Ljubomir Škrinjar
{mxc}