Ljubomir ŠkrinjarLjubomir Škrinjar

Hrvatska svjetla i tame

Pregled reportaža

Reportaže u kronološkom redu

Franjevački muzej i galerija Gorice u Livnu (2/2)

(prvi dio reportaže - Franjevački muzej i galerija Gorice u Livnu (1/2))

S tarohrvatska umjetnost druge polovice 9. stoljeća pokazuje različite utjecaje, posebno mediteranske u spajanju s karolinškim. Najstariji starohrvatski spomenik u Bosni i Hercegovini predstavljaju izloženi ulomci hrvatske pleterne skulpture iz starohrvatske crkve sv. Petra u selu Rapovine nedaleko od Livna.

20-Livno oltarna pregrada starohrvatske crkve sv. Petra u Rapovinama

Rekonstrukcija oltarne pregrade starohrvatske crkve sv. Petra u Rapovinama, na osnovi sačuvanih ulomaka, 9. - 10. st. 

Prostor svetišta u crkvi koji je namijenjen isključivo za svećenike, ili druge posvećene osobe (vladare), odavno se razdvajao od crkvene lađe posebnom pregradom (oltarna pregrada). Ona je ispočetka od kamena i sastoji se od slavoluka, stupova, glavne grede (arhitrav) koja veže dva ili više stupova i počiva na njima, te velikih kamenih ploča (pluteja). Često je takva pregrada bogato ukrašena reljefima.  

21-Livno Gorica Arhitrav s kukama i latinskim natpisom

Arhitrav s kukama i latinskim natpisom, u prijevodu: «Udostojao se sagraditi na čast blaženom Petru apostolu za spas svoje duše».

22-FMGG Livno pluteja oltarne pregrade 9. - 10. st

Rekonstrukcija pluteja oltarne pregrade, 9. - 10. st.

Ulomak pluteja ukrašen je troprutim kružnicama koje su međusobno isprepletene istim takvim trakama. Godine 1684. Turci su crkvu Sv. Petra spalili i razrušili, a puk u Rapovinama poubijali..

23-Livno Starohrvatska naunica Litani - Podvornice 9. - 11. st

Starohrvatska naušnica, Lištani - Podvornice, 9. - 11. st. 

Na lokalitetu Lištani pronađeno je više rimskih spomenika, ostaci ranokršćanske bazilike i srednjovjekovna starohrvatska nekropola. Količina starohrvatskog nakita, koji je prilagan pokojnicima, uvjerljiv je dokaz o visokoj kulturi i gospodarskim mogućnostima Hrvata onog vremena.

24-Franjevci Livno Starohrvatski nakit Litani - Podvornice

 Starohrvatski nakit, Lištani - Podvornice, 9. - 11. st. (fotografija iz arhiva FMGG-a) 

25-FMG Livno Peatnjak biskupa Guida iz Modene

Pečatnjak biskupa Guida iz Modene, groblje sv. Ivo, Livno, prva polovica 14. st. (fotografija iz arhiva FMGG-a; snimio Zoran Alajbeg)

Livno se od antičkih vremena nalazi na karavanskom putu kojim se preko planine Kamešnice i prijevoja Vaganj (1173m/nmv), tzv. "vrata Bosne", dolazilo do Sinja, Splita i Jadranskog mora. Pečatnjak Guida de Guisia (1330.), mondenskog biskupa i Papinog legata u Bosni, pronađen na ostacima samostana, svjedoči da je mondenski biskup boravio u Livnu i tu izgubio svoj prsten.
26-Livno Gorica Prsten peatnjak Rapovine 15. st

Prsten pečatnjak, Rapovine, 15. st.

Prsten nađen u kasnosrednjovjekovnom grobu nosili su svećenici i biskupi. Na njemu je Kristov monogram.
27-Franjevci Livno Grob na lokalitetu Litani  Podvornice

Grob na lokalitetu Lištani – Podvornice, 12. st. (fotografija iz arhiva FMGG-a)

Položaj pokojnika, u ispruženom položaju sa rukama uz tijelo, orijentiran je zapad-istok.  

28-Franjevci Gorica Livno grobu na lokalitetu Litani - Podvornice 12. st

Ploča nađena u grobu na lokalitetu Lištani - Podvornice, 12. st.; uklesan natpis pisan je bosančicom.

29-FMGG Kapitel s glagoljskim natpisom Livno groblje sv. Ivo 14. st

Kapitel s glagoljskim natpisom, Livno, groblje sv. Ivo, 14. st.

30-Gorica Livno glagoljicom na hrvatskom jeziku

Natpis glagoljicom na hrvatskom jeziku s imenom pisara (dijaka) i godinom kad je napisan «Ovo je pisao dijak Luka 1368. godine», prvi je otkriveni glagoljski spomenik na livanjskom području.

Na prostorima Hrvatske, od 14. do 16. stoljeća, dijaci (profesionalni pisari) se služe hrvatskim jezikom i glagoljičkim pismom, a u Bosni još i bosančicom, ponekad i latinskim jezikom i latiničnim pismom. Ovo vrijedi i za Livno i cijelu zapadnu Bosnu, bez obzira što je dio klera, sve do polovine 19. stoljeća, u liturgiji upotrebljavao hrvatski jezik i glagoljsko pismo, a u praksi hrvatski jezik i bosančicu.

Arheološka istraživanja na lokalitetu Rešetarica i na groblju sv. Ivo opširno su opisana u knjizi "Plodovi ljubavi i žrtve: prinosi iz povijesti, kulture i arheologije", dr. fra Bono Mato Vrdoljak, Livno, FMGG 2005. – 312 str. To je ujedno i prva knjiga koju je FMGG samostalno tiskao.

Stara samostanska knjižnica posjeduje oko 4000 knjiga nastalih od 1450. do 1850. godine, a novija knjižnica ima oko 40.000 naslova i otvorena je za javnost.  
 
31-FMGG Livno  Nauk karstianski fra Matija Divkovi

Molitvenik „Nauk karstianski“, fra Matija Divković, Venecija, 1698. g., pisan hrvatskim jezikom na bosančici.

32-Franjevci Misal napisan glagoljicom 1631. godina

Misal napisan glagoljicom, 1631. godina

33-FMGG Livno Sakralna zbirkaSakralna zbirka

34-Franjevacki samostan i galerija Livno

U sakralnoj zbirci izloženi su crkveni predmeti (prijenosni oltar, kaleži, križevi, navikule, kadionice ...), liturgijsko ruho i sakralne slike iz 17. i 18. st. koje pripadaju venecijanskoj školi.  

35-Franjevci Livno Prijenosni-oltar-1804

Prijenosni oltar, triptih, 1804.g. (fotografija iz arhiva FMGG-a) 

Poveljom pape Honorija III od 1221. godine dopušta se propovjedničkim redovima da tijekom misijskih putovanja obavljaju bogoslužje na prijenosnim oltarima izvan samostanske crkve.

U najstarije doba kršćanstva, dok nije bilo crkva i samostana, oltar (hr. žrtvenik) je prijenosan i uglavnom drven. Početkom IV stoljeća, za pape Silvestra, oltar postaje fiksan i od kamena (kvadratična ploča – mensa – na jednoj ili četiri noge). U doba romanike (zbog čestih hodočašća i križarskih pohoda) pojavljuju su prijenosni oltarići u obliku škrinjice. Od XIII stoljeća počinju se iznad menze stavljati slike ili reljefi sastavljeni od više dijelova (triptih, poliptih), iz čega će se u XIV i XV stoljeću razviti tzv. krilni oltar, s nekoliko preklopnih ploča oslikanih s jedne i druge strane.

 Tijekom turske okupacije i procesa islamizacije bitno se promijenila vjerska i etnička slika Bosne. Muslimani su porušili gotovo sve katoličke crkve u Bosni, a neke su pregradili u džamije, kao na primjer dominikansku crkvu Sv. Antuna iz 1266. godine, pa je najstarija gotička crkva u Bosni danas Fethija džamija u Bihaću. Od starih katoličkih samostana koji su postojali i prije turskoga osvajanja Bosne (Fojnica, Konjic, Kreševo, Sutjeska, Visoko, Jajce, Zvornik, Modriča, Tuzla, Rama, Olovo, Srebrenica, Gradovrh …), do 1729. održala su se samo tri: Sutjeska, Kreševo i Fojnica. 

U takvom ozračju su katoličke svete mise slavljene obično po skrovitim mjestima - na ruševinama kakve crkve, po grobljima, šumama ili livadama. Na misu se pozivalo zvukom roga, a za bogoslužje su rabili prijenosne oltare (1221. godine papa Honorije III. dopustio je propovjedničkim redovima bogoslužje izvan samostanske crkve na prijenosnim oltarima).

36-Livno Novi muzej FMGG

Novi muzej FMGG na prostoru negdašnjih samostanskih gospodarskih zgrada.

Samostanski prostor nije dovoljan da se izloži sveukupno kulturno blago i hrvatska baština iz skladišta muzeja, pa su u Livnu, i to u vrijeme kad je moderno omalovažavati nacionalnu povijest, i kad nam sugeriraju da se odreknemo sebe, izgradili novi muzej s 2000 kvadratnih metara izložbenog prostora! Do kraja ove godine planira se postaviti arheološka i etnografska zbirka (narodne nošnje, oruđe, oružje i predmeti svakodnevne upotrebe iz bliske prošlosti livanjskog kraja), dok će u starom samostanskom muzeju ostati izložene sakralna zbirka, zatim numizmatička zbirka (predrimski novac, novac rimske republike i carski novac, bizantski novac, novac bosanskih vladara, ugarski, dubrovački i mletački novac) i filatelistička zbirka fra Miroslava Džaje, te stare knjige i galerija slika Gabrijela Jurkića.  

40-FMGG-Jurkic-Livno

 Gabrijel Jurkić

Hrvatski narod je, kao najmalobrojniji od triju konstitutivnih naroda u Federaciji BiH, danas ponovno ugrožen kao u turska vremena, i ponovno je Katolička crkva u Bosni i Hercegovini, kao i tijekom proteklih stoljeća, jedina glasno ustala u obranu njegovoga bića i nacionalnog identiteta!

I dok se Bosnom ponovno vijore "turske zastave", a potomci turskih muslimana (u novije vrijeme i po svjetskom nazivlju "Bošnjaci") iz sarajevske Porte poručuju Vrhbosanskom nadbiskupu kardinalu Vinku Puljiću da ferman za obnovu pročelja katoličke crkve u Sarajevu "može dobiti samo ako fasada bude obojena zeleno" (kardinal Vinko Puljić, HRT1, Dnevnik, 25. kolovoza 2008.), istovremeno muftija Ševko Omerbašić u Hrvatskoj govori "nadam se da će dojam o muslimanima u Rijeci, nakon izgradnje džamije, biti isti onakav kakav je bio nakon izgradnje zagrebačke džamije" i da je "položaj muslimana u hrvatskom društvu danas jako dobar, i nigdje u Europi nije bolji nego u Hrvatskoj." (Novi list, 7. rujna 2008.).

Hrvate optužuju za agresiju i nakanu podjele BiH, za rušenje svjetski poznatog Starog mosta u Mostaru, a mediji su od Hrvata iz Hercegovine napravili sliku najvećih lopova na svijetu. Može se pretpostaviti da bi se isto ili slično pisalo i govorilo o Posavljacima, Hrvatima iz Bosanske Posavine, no njih više nema, protjerani su i etnički očišćeni iz Bosne i Hercegovine. 

Pitanje je što bi bilo sa državom BiH da su srpski tenkovi i Ratko Mladić u proljeće 1992. prošli kroz Livanjsko polje i dolinom Neretve, da ih hrvatske snage kod Livna nisu zaustavile i porazile? Zaboravilo se da je Hrvatska vojska s HVO-om onemogučila da se u Bihaću ponovi Srebrenica, i da je 1995. oslobodila praktički polovicu BiH. Da je Hrvatska primila pola milijuna muslimanskih izbjeglica. No usprkos svemu navedenom hrvatska zastava Herceg-Bosne, koja je ustavom zajamčeno obilježje bosanskih Hrvata, smeta raznim bošnjačkim udrugama, ograncima bošnjačkih političkih stranaka i nevladinim organizacijama (NGO) koje se bore za tzv. "ljudska prava", pa je na ovogodišnjoj proslavi obljetnice oslobođenja Jajca bilo zabranjeno njezino isticanje.(Večernji list, 11. rujna 2008.) A Jajce su od vojske Radovana Karadžića oslobodili Hrvati. «Ti kurvini sinovi!» - kako nas je jednom prigodom nazvala Carla del Ponte.

Prva žrtva rata u BiH bio je Hrvat, vozač Hitne pomoći koji je poginuo 1. listopada 1991. godine u napadu srpskih paravojnih postrojba i jedinica JNA (brigada Sava Kovačević, poznata kao 'Nikšićka brigada' - kasnije će opustošiti Konavle, opljačkati Zračnu luku Čilipi i granatirati Dubrovnik) na hrvatsko selo Ravno u Hercegovini, koje je spaljeno i do temelja razoreno (kao i selo Čepikuće). Za vlasti u Sarajevu i Aliju Izetbegovića to nije bio "njihov rat". A nakon rata Stjepan Mesić se ispričao "Nikšičkoj brigadi". U čije ime i za čije interese?

Hrvati i Muslimani su vještim vojnim i političkim smicalicama britanskih komandosa u Ahmićima uvučeni u međusobni rat. A čovjek sa salvetom, britanski lord Paddy Ashdown (rođen u Indiji u obitelji kolonijalnih službenika, mornarički časnik britanske vojske, protestant, zapovjednik komandosa u Belfastu, obavještajac MI6 i svojedobno lider Liberalnih demokrata i član Parlamenta Velike Britanije, tijekom rata osam je puta boravio u BiH i dao je snažnu potporu srpskoj agresiji te nijekao postojanje srpskih koncentracijskih logora) proširio je mit koji optužuje Hrvate za agresiju i podjelu BiH na hrvatski i srpski dio.

37-Strategijski atlas Editions Complexe Bruxelles 1993. Miroslav Tuman

Detalj karte Europe 1993. s povijesnom crtom razdiobe kršćana katolika i pravoslavaca, Strategijski atlas, Editions Complexe, Bruxelles, 1993. (Miroslav Tuđman: "Priča o Paddyju Ashdownu i Tuđmanovoj salveti - Hoće li Haaški sud (opet) sudjelovati u prijevari i obmani?" , P.I.P., Zagreb, 2002.)

 Kad bi javnost prestala razmišljati bočnom prugom i počela racionalno govoriti o argumentima, onda bi činjenice izgledale ovako:

"Sam je dr. Franjo Tuđman tu priču više puta demantirao. Nedavno je njegov sin Miroslav objavio knjigu "Priča Paddyja Ashdowna i Tuđmanova salveta" u kojoj iznosi i dokazuje kako je tijekom dvadesetminutnog razgovora prilikom proslave pedesete obljetnice pobjede nad fašizmom u Londonu, na Ashdownovo pitanje kakva će biti budućnost BiH za deset godina, Tuđman crtom na salveti ili jelovniku označio interesne sfere istočne i zapadne Europe, odnosno NATO-ove i ruske interesne sfere, odnosno katoličke i pravoslavne Europe, crtom koja Tuzlu i Sarajevo ostavlja na istočnoj, a Banju Luku i zapadnu Hercegovinu na zapadnoj strani. I sve to prema podjeli koja se pojavila u Strategijskom atlasu u izdanju kuće Complex iz Bruxellesa 1993. godine.

Nadalje, Miroslav Tuđman upozorava na nečasne namjere lorda Ashdowna, koji je izišao pred novinare 7. kolovoza 1995., dakle trećeg dana Oluje sa salvetom i izjavom: "Vidio sam kartu podjele BiH", očito s namjerom kompromitacije te oslobodilačke akcije HV-a. (…) U svojoj autobiografskoj knjizi Ashdown priznaje kako mu se Tuđman nije sviđao i kako ga je htio namamiti u zamku, i to tako što mu je podmetnuo salvetu s već nacrtanom kartom na kojoj je Tuđman samo povukao jednu crtu u obliku slova S, na što je Ashdown naknadno još docrtavao određene važne detalje.

Zanimljivo je kako se i dandanas Tuđmanovi protivnici, točnije protivnici njegove nacionalne politike i u svijetu i u zemlji, grčevito drže ove priće o salveti, usprkos svim spomenutim činjenicama, usprkos posrednom priznanju samog lorda da je lagao, kao i usprkos činjenicama da je Hrvatska prva priznala BiH, i da je hrvatski narod glasovao za njezinu cjelovitost i nezavisnost. Ali ne, od svega toga važnija je salveta, jer ona tobože dokazuje ono što oni hoće." (Josip Jović, Slobodna Dalmacija, 3. travnja 2002.).  

"Tako je spomenuta priča stavljena na sva zvona, ali rezonantni maksimum nije postignut samo u Sarajevu i Beogradu, nego i u hrvatskim političkim snagama koje su na toj platformi i uz pomoć istih mentora zasjeli na vlast (siječanj 2000.) i krenuli u rashrvaćenje Hrvatske." (Davor Domazet-Lošo: Klonovi nastupaju, Detecta, Zagreb, 2007.)

Najglasniji i jedan od najžustrijih zagovaratelja Ashdownovog mita o podjeli Bosne je prof.dr. Vesna Pusić (HNS), koja usprkos izgubljenih izbora danas (2008.) obnaša jednu od najviših dužnosti u saboru Republike Hrvatske! Mnogi su već zaboravili da je i Stjepan Mesić bio HNS-ovac do izbora za predsjednika RH.

Ashdown se pojavio pred sudom u Den Haagu s famoznom salvetom kao krunskim dokazom hrvatske agresije na BiH. Hrvate je jednom prigodom nazvao čak ustašoidnim narodom, dok je Franju Tuđmana u Drugom svjetskom ratu strpao "na onu drugu stranu". Među škripavce. Temeljem svjedočenja lorda Ashdowna i dvojice tajnih svjedoka, od kojih je jedan Stjepan Mesić, hrvatski general Tihomir Blaškić optužen je za sudjelovanje u agresiji na BiH i osuđen na 45 godina zatvora.  

"U kazni izrečenoj generalu Blaškiću izričito stoji da Ashdawnovo i Mesićevo svjedočenje optužuju Blaškića za sudjelovanje u međunarodnom oružanom sukobu, a to je najteža kvalifikacija. S druge strane, u obrazloženju presude Blaškiću doslovce se navodi da je svjedočenje Paddyja Ashdowna argument za presudu po točkama 5.0, 5.1, te za točke 5.8, 5.11, 5.17. i 5.19. Znači, po šest od 19 točaka u optužnici. Ashdawn je samo jedan od aktera u igri koja je namjerno odigrana."

U knjizi "Priča o Paddyu…" čitamo na 59-oj stranici: "Pitanje ukazuje i na vrstu prijevare i obmane: svjedočenje će biti tajno, argumenti i dokazi o podjeli BiH te međunarodnom sukobu su skriveni od medija i javnosti, a samo presuda će biti javna."

Priču o međunarodnom sukobu, u koji su uključene dvije države, a za njega znaju samo dva tajna svjedoka, ali ni oni ne mogu o tome svjedočiti javno zbog svoje sigurnosti, može se utisnuti samo u mentalni sadržaj djeteta.  

I priča da su Hrvati srušili Stari most (Sulejmanov most) u Mostaru ima nametnutu istinu, koja je naravno malo pomaknuta od povijesne istine. Dvije međunarodne ekspertne skupine vojnih stručnjaka nedvojbeno su dokazale da Stari most u Mostaru nije 9. studenog 1993. srušen s hrvatske strane rijeke Neretve. Iste je godine tiskan Strategijski atlas. Most je obnovljen 2004. godine, a do danas se na mnogim bosanskim (ali i hrvatskim) portalima vrti "istina" da "se da zaključiti da je rušenje mosta bilo dio smišljene kampanje agresije Hrvatske, koja se ogledala između ostalog i u urbicidu."  

Lord Paddy Ashdown i Wolfgang Petritsch (po narodnosti Slovenac), obojica visoki predstavnici Ujedinjenih naroda u Bosni i Hercegovini (1999. – 2006.), dobili su zadatak da terorom, kriminalnim i represivnim postupcima slome hrvatsku nacionalnu svijest u Hercegovini. Ostat će upamćeni i po tenkovskom prepadu (UN-ovi tenkovi s britanskim vojnicima) na Hercegovačku banku u Mostaru (koji se dogodio 5. travnja 2001.) i grabežnoj pljački (eksproprijaciji) štednih uloga Hrvata, ne bi li se tako uništili i gospodarski temelji preostalih Hrvata u BiH. Ovom u svijetu jedinstvenom obliku pljačke neke banke prethodila je u Hrvatskoj medijska sotonizacija Hercegovaca, u kojoj Stjepan Mesić nije ni do danas održao predizborno obećanje iz 2000. godine «da će uhvatiti petog ortaka».

38-Buko jezero-blato

Buško jezero (blato)

U južnom dijelu Livanjskog polja nalazi se Buško jezero (782 milijuna m³ vode), do 1990. godine najveće umjetno jezero u Europi. Izgrađeno u doba Jugoslavije (1974.) potopilo je deset hrvatskih, hercegovačkih sela, a žitelje raselilo (otjeralo) iz livanjskog i duvanjskog polja.
 
Kanadske vojne postrojbe (a njihov je vrhovni zapovjednik britanski monarh, kraljica Elizabeta II.!) su pod okriljem UN-a tijekom proteklog rata provodile geološka istraživanja ovog prostora i okolnih planina. Livanjsko polje i cijela zapadna Hercegovina leži na najvećem rezervoaru pitke vode u Europi! Voda se nalazi na dubini od 50 do 250 metara. Na još uvijek djevičanski čistom prostoru.
 
S obzirom da zemlje EU zatvaraju termocentrale (npr. sve termocentrale u Njemačkoj moraju se ugasiti do 2018.), onda bi najavljena izgradnja termocentrale Kangora u livanjskom kraju, kao i otvaranje rudnika lignita(!), mogla biti samo dimna zavjesa iza koje se jedna globalna kompanija zapravo zaobilaznim putem namjerava dokopati pitke vode iz podzemnog jezera, pa bi se lako moglo dogoditi da termocentrala Kangora postane - Punionica vode Kangora.

Nije teško pretpostaviti za čije strane interese perfidni političari uvjeravaju žitelje ovog siromašnog kraja da prodaju djedovinu…  

39-Gorica Livno FMGG

Zahvaljujemo kustosu arheologu gospođi Mariji Marić i ravnatelju muzeja Josipu Geli, na susretljivosti i četri fotografije iz arhiva FMGG-a ustupljenim za Portal HKV-a.

 
Ljubomir Škrinjar
Uto, 18-02-2025, 23:24:42

Potpora

Svoju članarinu ili potporu za Portal HKV-a
možete uplatiti i skeniranjem koda.

Otvorite svoje mobilno bankarstvo i skenirajte kod. Unesite željeni novčani iznos. U opisu plaćanja navedite je li riječ o članarini ili donaciji za Portal HKV-a.

barkod hkv

Komentirajte

Zadnji komentari

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

AKT

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Copyright © 2025 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.