Ljubomir ŠkrinjarLjubomir Škrinjar

Hrvatska svjetla i tame

Megaliti i cipusi u Aseriji

 

 

Megaliti i neobični nadgrobni spomenici iz doba antike – cipusi – nalaze se u selu Podgrađe, pet kilometara istočno od Benkovca. Tu su ostaci starog grada Aserije (Asseria), jedne od atraktivnijih arheološko-turističkih lokacija Dalmacije i Hrvatske. Arheološka istraživanja tog iznimno značajnog i svjetski vrijednog lokaliteta, nakon stogodišnje pauze, započela su 1998. godine. Aserija je u središtu Ravnih kotara, "svetog" prostora Hrvata, na pola puta između Knina i Nina, odnosno Biograda, na cesti koja se u starim ispravama naziva Velika cesta. Sudbeno sjedište Hrvata u srednjovjekovnoj hrvatskoj državi  bilo je u Aseriji. 

aserija_0s

 Da smo prije dvije tisuće godina odlučili otići u Aseriju - dobro bi nam došao "Agripin turistički vodić", danas poznat kao "Peutingerova karta". Karta je iz 1508. (ukupna dužina karte je 6,75 m, a širina 34 cm!), a zapravo je srednjovjekovna kopija (načinjena u 12. ili ranom 13. stoljeću) Agripine antičke cestovne karte iz doba rimskog cara Augusta. Karta pokazuje glavne ceste, s naznakom gradova i udaljenosti među njima, rijeke, planine.

Na karti je prikazana i antička Liburnija: uočava se poluotok Iadera (Zadar, lijeva strelica) i dvije ceste. Prva ide uz Jadransko more do mjesta Sardona (tj. Scardona, Skradin, srednja strelica) i nastavlja prema Saloni (Solin). Druga cesta iz rimskog Zadra vodi do postaje Nedino (Nadin), udaljene 12 (XII) rimskih milja (18 km), nakon daljnjih 12 milja dolazi novo koljeno(oznaka za naselje) s natpisom Aserie (Asseria, desna strelica).

Aserijate, stanovnike Aserije, spominje i Gaj Plinije "Stariji" (poginuo u erupciji Vezuva 79. god. po Kr.) u Prirodopisu (Naturalis historia) prigodom opisa provincije Ilirika/Dalmacije.
U Aseriji se iščitava vrhunac liburnske civilizacije u vrijeme helenizma. U vremenu stvaranja provincije Ilirika, još je uvijek liburnska, i kao rimska saveznica uživa prilično povlašten položaj, a aserijatski teritorij (općina) imao je oko 190 četvornih kilometara površine. Raspolažući s preko 5100 ha obradivih površina, bila je među najplodnijima od 35 općina u Liburniji. 

aserija_1ts
Južni ulaz u Aseriju - lijeva strelica;  Sjeverni ulaz - desna strelica

Aserija, grad dug 850 i širok 150 metara, okružen je s oko 2,5 kilometara kamenih zidina visokim do 7 metara i širokim 3 metra. Ova liburnska gradina, u tlorisu jajolika, s koje se pruža pogled prema moru i na Ravne kotare, je tek djelomice očišćena i istražena, a pronađena antička keramika datirana je u razdoblje petog stoljeća prije Krista. Dalje se nije istraživalo. Teško je pretpostaviti što se sve krije pod velikom neistraženom površinom, i koliko je doista stara Aserija.

aserija_2
Pogled sa sjeveroistoka na sjeverni ulaz u grad.  

Aserija je, od brončanog/željeznog doba do konca 6. stoljeća po Kristu, bila središte jednog od 12 liburnskih bratstva (savez bratstava činio je pleme). Ističe se svojim bedemima, kao i Varvarija (Bribirska glavica ), izgrađenim pod utjecajem megalitičkog graditeljstva.  

aserija_53
Ostaci megalitičkog gradinskog zida, prvotnog obrambenog sustava Aserije.

Megalitička kultura pojavila se u Europi tek oko 2000. pr. Kr., a u megalitske spomenike ubrajamo i gradine. Mnogi megalitički spomenici ("kameni prsteni") izvedeni su kao zatvorene krivulje, od kružnice i elipse do simetričnog jajolikog oblika kakvoga ima i gradina u Aseriji.

aserija_89 
aserija_46
Visina i ukupna dužina gradinskog zida u koji su posloženi megaliti (1- 4 m dugački, 0.5 – 1 m visoki, 1- 2 metra široki i 500 – 5000 kg teški), govore o vještini i bogatsvu Liburna. Oni od 9. – 8. st. pr. Kr. pa sve do pomorske bitke s Grcima, negdje kod otoka Raba 365. pr. Kr., kontroliraju i gospodare cijelim Jadranskim morem i njegovim obalama, sve do Otranta. Ravni kotari i Kvarner je sve što im je ostalo nakon izgubljenog rata s Grcima.
 
Najmanje 2000 željezničkih vagona bilo je potrebno za prijevoz kamenih blokova koji su ugrađeni u zidine Aserije. Koliko dugo su gradili Aseriju, i s koliko ljudi to ne znamo. Nekropola još nije pronađena. 
 
aserija_50
aserija_33
Južni ulaz - jedan od sedam ulaza u Aseriju zorno prikazuje debljinu bedema.
 
U rimskom razdoblju (od kraja 1. stoljeća pr. Kr. do 4. stoljeća po Kr.) nadograđen je na liburnske zidove novi obrambeni bedem (nazvan kasnorepublikanski, odnosno ranocarski). Naknadno je ispred bedema podignut i tzv. kasnoantički zid. Aserija je preuređena: forum, kupalište i vodovod - koji je išao od izvorišta u Lisičiću do Aserije.  

aserija_29
 Zapadni ulaz 

Kod zapadnog ulaza u grad rimski bedem ima izgled zakošene kule (druga pol. 1. st. pr. Krista ili sam početak 1. st.), a ispred njega podignut je kasnoantički zid. 

aserija_34
Zapadni ulaz (pogled iznutra)

 Glavni ulaz u grad nalazio se sa zapadne strane, a kasnije njegovu ulogu preuzima "Trajanov slavoluk" na sjevernom obodu masivnih bedema, podignut 113. godine u čast caru Trajanu, prilikom njegova posjeta Aseriji u drugom pohodu na Dačane (današnja Rumunjska). 

aserija_23
Sjeverni ulaz

Kroz "Trajanov slavoluk" je prolazila rimska vojska u svojim karakterističnim crvenim odorama, a danas kroz njegove ostatke crvena Toyota. 

aserija_71
Ostaci "Trajanovog slavoluka" 

aserija_22
Bedem iz doba cara Augusta i kasnoantički zid. 

Narod Liburna je na hrvatskom ozemlju najranije jasno potvrđena i opisana etnogrupa (Zadar je od IX stoljeća pr. Kr. stalno naseljen); arheonalazi upućuju na moguću trgovinsku razmjenu s Feničanima i Etruščanima; kao saveznici Cezara u rimskom građanskom ratu dolaze u tjesniji doticaj s rimskom civilizacijom, a Liburni postaju glavni graditelji rimske flote pa u Rimskom carstvu flota Naves Liburnae kontrolira cijelo Sredozemlje.

Iako su Liburni vjerojatno bili nepismeni prije dolaska Rimljana, njihova tehnička znanja bila su iznimno razvijena i napredna, naročito u brodogradnji i proizvodnji stakla, npr. brod s bočnim kotačima na lopatice (Liburnae Rotatae), koje su pokretali volovi na palubi, a u Aseriji je pronađena i jedna od najvrjednijih antičkih figura ljevača stakla. 

aserija_60
Razbacani elementi grobne i urbane arhitekture, kao i nadgrobni spomenici, bili su ugrađeni u kasnoantički zid koji je napadaču otežao i usporio približavanje glavnom obrambenom bedemu. 

aserija_37
Pogled na sjeverni bedem s kontraforima

Između bedema i kasnoantičkog zida otkriveno je nekoliko antičkih grobova (zidane rake od priklesanog kamenja s ukopom djece u amfori, te dječji grob od kamenih ploča uz koji je pokopan i djetetov pas).

Grob i ukop su za arheologa otvorena knjiga iz koje iščitava podatke o načinu života i običajima, te o odnosu živih prema mrtvima. Jer, grobna arhitektura asocira na stambenu: grob je kuća za vječnost.   

aserija_80
Aserijatska skupina liburnskih cipusa ispred zidina Aserije.

Hekatej iz Mileta i neki drugi grčki pisci već od 7. st. pr. Kr. pišu o Liburnima i pojedinim plemenima (koja se kasnije neopravdano ubrajaju u Illyrioi - Ilire!), ali ne daju nikakve podatke o njihovoj religiji i mitologiji. Pseudo-Skilaks piše kako Liburnima vladaju žene.

Iz arheoloških nalaza stečena su neka saznanja o vjerovanjima Liburna, no o svetilištima i mjestima žrtvovanja (tumuli) malo se zna. Uglavnom se radi o astralnim kultovima (prvenstveno kult Mjeseca) i lokalnim božanstvima. Po predmetima koje su stavljali uz pokojnike u grobove znamo da su vjerovali u zagrobni život. Kamene humke (gomile) bile su nadgrobni spomenici.  

Matrijarhat se kod Liburna ogleda i u religiji, jer sva dosad poznata liburnijska božanstva nose samo ženska imena! Naglašen je kult plodnosti. U postavi Lošinjskog muzeja nalazi se liburnijska figurica Velike majke (7. st. pr. Kr.) - božice plodnosti (Anzotika ili Latra), a njoj je u rimskom razdoblju pridodan rimsko-grčki bog Prijap.

Među različitim tipovima kamenih nadgrobnih spomenika antičkog doba osobito su zanimljivi "liburnski cipusi" – kojim se obilježavaju grobovi liburnskih starosjedilaca u već romaniziranom okružju prvog stoljeća nakon Krista. Takav nadgrobni spomenik nemaju ostali «Iliri» na teritoriju Rimske provincije Ilirik (Illyricum), a i po tipu grobova (»zgrčenac«) Liburni se jasno razlikuju od susjeda: njihovi kosturi uvijek leže bočno u skvrčeno-sjedećem položaju.   

aserija_81

Cipusi imaju falusoidan oblik, na čijem vrhu je isklesan prikaz borove šišarke (simbol sjemena vječnoga života). Najvjerojatnije je da su bili u uporabi od 1. do početka 3. st. po Kr. Njihova geneza nam je nepoznata, no s obzirom da su uz Veliku majku u to vrijeme štovali i Prijapa…

U Aseriji su iskopana 44 cipusa, koji se od zadarskih i krčkih razlikuju prije svega po svojoj monumentalnosti: promjeri cilindrične baze iznose im od 55 do 65 cm, a visina cjelovitih cipusa, bez šišarki (rijetko su sačuvane), iznosi od 110 do 150 cm.  

aserija_28
Tipični primjerci aserijatske skupine liburnskih cipusa.

Kalota je pokrivena fino isklesanim ljuskama (skvamama) s vrhovima okrenutim prema gore, a šišarka je bila na njezinom vrhu (na ovim cipusima su odlomljene); natpisna polja (tabula ansata) su omeđena sa sve četiri strane.

Od ova dva cipusa jedan sigurno nije završen (izrada teksta čeka naručitelja), dok je drugi bio u nadgrobnoj uporabi.

Nalazi nedovršenih cipusa potvrđuju da se ovaj tip nadgrobnih spomenika izrađivao u Aseriji, odnosno da je lokalni proizvod aserijatskih klesara.                                                                                                                                                                                                  

Stoga, nema dvojbe, Aserija je epicentar podržavanja ideje i tradicije o cilindričnom cipusu kao nadgrobnom spomeniku, bez obzira na to ima li on duhovnu, odnosno religijsku, kulturološku ili samo eshatološku pozadinu.  

aserija_38
Kasnoantička grobnica na svod uz sjeverni bedem.
 
Kasnoantičke grobnice na svod poput ove pronađene u Aseriji javljaju se u Dalmaciji od 4. do 7. stoljeća, uvijek uz ranokršćanske crkve. Grobnica je pravokutnog oblika, zidana loše klesanim kamenom, ima bačvasti svod od lomljenog kamena i vezanog debelim slojem žbuke. Na pročelnoj strani grobnice je pravokutni otvor i kamena nadgrobna ploča (tegula). 
 
aserija_88
Aserija danas izgleda kao velika posuda za cvijeće napunjena zemljom.  
 
aserija_56
Unutar zidina svuda su kamene gomile i manje ili više uzdignuta zemljana područja koja čekaju arheologe.  
 
aserija_93
I zmijoljubci mogu doći na svoje u Aseriji.

Sva ondašnja plemena u Dalmaciji poznavala su strelice s otrovnim vrškom, i taj otrov nazivali su 'ninum', a dobivali su ga od otrova tamošnjih zmija.

Grci su svojim sjevernim susjedima, jednom malom plemenu između Skadarskog jezera i rijeke Mati, nadjenuli ime Illyrioi – Iliri ili narod-zmija, jer je zmija u njihovoj mitologiji imala važnu ulogu: obavila je mitskog junaka Illyriosa i dala mu magičnu moć.

aserija_87
Rimski forum u Aseriji – danas groblje i crkva Sv. Duha

Od četvrtog stoljeća poslije Krista u Liburniju prodire kršćanstvo. Tijekom 5. 6. i 7. stoljeća cijeli su prostor zahvatili nemiri u kojima se postupno gasio život rimske civilizacije.

Ranokršćanska crkva u rimskoj Aseriji izgrađena je na samom forumu (širine 28 metara), u neposrednoj blizini južnog izlaza iz grada. Tloris crkve nije u potpunosti sačuvan, no na temelju pronađenih ostataka znamo da je imala dimenzije 16,8 x 4,85 metara. Na njezinim ostacima podignuta je crkva Sv. Duha, koja je u srednjem vijeku doživjela više preinaka.

Crkva Sv. Duha je obnovljena 1999., nakon što su je u Domovinskom ratu do temelja srušile ravnokotarske srpske vojne jedinice podmetanjem eksploziva pod oltar i apsidu.  

Isto su učinili i crkvi Sv. Marije u Perušiću, i u Polači, i zapravo su u minirane sve katoličke crkve na benkovačkom prostoru, a mnoge su se od njih bile održale u razdoblju vladavine Muslimana tijekom 16. i 17. stoljeća.

I tako su u velikosrpskoj agresiji Srbi Hrvatima srušili gotovo 800 crkva na teritoriju «na kojem su oduvijek živjeli Srbi». A i današnja Srpska pravoslavna crkva Roždestva Sv. Jovana Krstitelja u Benkovcu izgrađena je na ruševinama hrvatske srednjovjekovne crkve Sv. Vida.

Država Hrvatska ne iskazuje interes za kazneni progon Srba odgovornih za ovaj kulturocid (mnoge od porušenih crkva su bile zaštićeni spomenici kulture Hrvata!). Muk u Državnom odvjetništvu RH. Što ćete! Politički neodgovorni, i moralno nesavjesni građani prema svojoj Domovini.  

 Ljubomir Škrinjar

{mxc}

Sri, 18-09-2019, 12:15:25

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.