Ljubomir ŠkrinjarLjubomir Škrinjar

Hrvatska svjetla i tame

 Kako piancu vino zaměriti - zatajene istine o bolnici Rebro (5)

ZVEKAN 1867 Starcevic

"[...] Gdje je uma, tu ja ne mogu ni pomisliti nego da će svatko radje pristati uz narodno, slavno ime, makar koje, nego li uz ime Slavjansko, ime izmišljeno, ime pod kojim ne razumeva se drugo nego nevolja i sramota. Razumni Hervati su proti onih koji kažu da su Slavjani, Jugoslavjani, jer će i oni Hervatsku, ako bude prilike, drugome dati, kao što su je magjarolci dali Magjarom i Nemcem... Pazite ove ljude od nekada do danas, oni su vazda isti, vazda proti Hervatskoj, vazda okrinkani, da ih prostota nepozna. Dok su dovršili Ilirstvo, eto Slavstva, Jugoslavstva... Zamamljuju narod izmišljotinami, koje ako bi se izpunile, vergle bi se narodu glave; ti ljudi pripravljaju Hervatom očitu propast... Nevidite li, da nas hervatski Nehervati cepaju nemilie i na tanje, negoli su to učinili svi izvanjski nepriatelji Hervatske, sva stoleća, sve nesreće koje smo do danas preživeli? [...]" .

Alkoholičari

"Otvoranje domačeg lěčtva za ljude i marvu", Josip Lalić, Zagreb, 1849.

U stalnom postavu Samoborskog muzeja ima doista zanimljivih izložaka, a za oko mi je zapeo naputak za liječenje alkoholizma ("Kako piancu vino zameriti") iz knjižice Josipa Lalića, koji je aktualan i danas. Dovoljno je samo spomenuti da prema zadnjem istraživanju (2015.) čak 85% maloljetnika u dobi od 10., 11., 12. godine u Hrvatskoj je probalo neko alkoholno piće, a 82% srednjoškolaca na području Grada Zagreba se opilo i pilo redovno alkohol u zadnjoj godini dana.

*Već spomenuti Škrlec (1790.) vidi u pijanstvu narodno zlo, i predlaže utrostručeno oporezivanje vinograda na ravnom terenu. Teško se oteti dojmu da zacrtani "program sloboda" - u kojima se između ostalih zabranjuje nekome reći da je šarmantan jer je to seksistička izjava - ne služi i za poticanje na ovisnost o alkoholu, na oštećenje mozga i zatiranje emocionalnog razvoja. Roditelj 1, ili roditelj 2, ili oba (istospolna) roditelja, tek će vidjeti za 10, 15, 20 godina novu generaciju "kriminalaca, idiota, imbecila i silovatelja" o kojima će skrbiti izabrani pastiri eu-genosa.

1862. -1865.
Zagrebačko je Gradsko poglavarstvo počelo provoditi katastarsku izmjeru grada, a 1865. izrađen je prvi generalni urbanistički plan (GUP) ili regulatorna osnova grada.

1874.
Zakonom o ustrojstvu Sveučilišta (potpisao Franjo Josip I) otvoreno je Sveučilište u Zagrebu zamišljeno sa četiri fakulteta: pravni, bogoslovni, filozofski i liječnički (medicinski). Zbog političkog otpora ugarske vlade, ali i utjecajnog političko-gospodarstvenim krugom u Zagrebu, osnivanje Liječničkog fakulteta (dalje u tekstu Medicinski fakultet) je odgođeno.

1883.
Gradsko poglavarstvo zamolilo je Kraljevsku zemaljsku vladu da se "stara i ružna bolnica" Milosrdne braće sv. Ivana od Boga u središtu Zagreba što prije sruši i izgradi nova Zemaljska bolnica (Državna bolnica) na nekom prikladnijem mjestu, a Zemaljsko zdravstveno vijeće predložilo je Široki brijeg, livadu na brijegu povrh Ribnjaka, nekad zvanom Sv. Rok (po kapelici s uređenim Križnim putom do katedrale), kao najprikladniju gradsku lokaciju za Zemaljsku bolnicu i Medicinski fakultet s kliničkom bolnicom.* U to je vrijeme bolnica Milosrdne braće imala 460 kreveta i 8 stalnih liječnika, a čitav se kompleks bolnice sastoji od glavne dvokatne zgrade, jedne jednokatnice i oveće prizemnice.

1884.
Zbog prijepora oko gruntovnice (pogrešno provedeno vlasništvo u zemljišnim knjigama) propao je dogovor Gradskog poglavarstva s redom Milosrdne braće o rušenju stare i izgradnje nove Zemaljske (državne) bolnice na Širokom brijegu. Gradsko poglavarstvo pokreće parnicu (1884.) koju su Milosrdnici izgubili (1916.). Današnje dugotrajne parnice, koliko god se mi žalili, ipak ne traju 32 godine.

1894.
Tijekom trajanja sudskog spora, kojemu se nije nazirao kraj, nastavila se akcija za izgradnju Zemaljske bolnice i Medicinskog fakulteta na Širokom brijegu. Na prijedlog Kraljevske zemaljske vlade akciji se priključio i Hrvatski sabor 1894. s prilogom od 300.000 forinti uplaćenih u Zakladu medicinskog fakulteta.

1905.
Zagrebačka nadbiskupija prodala je gradu Zagrebu zemljište na Širokom brijegu (139.090 m2) za izgradnju Zemaljske bolnice i Medicinskog fakulteta, i to po znatno jeftinijoj cijeni od tržišne, što se smatralo kao donacija nadbiskupije Zakladi medicinskog fakulteta.

A zatim su "zagrebački gradski oci" prodali dio tog zemljišta židovskom poduzetniku, trgovcu kožama Wolfu Bernsteinu (tzv. Bernsteinov brijeg kojim prolazi današnja Novakova ulica), a veći dio Kraljevskoj zemaljskoj vladi.

1908.
Početak gradnje dogovoren je 14. srpnja i Gradski građevinski odjel počeo je odmah s izradom nacrta za bolnicu (arhitekt Ignac Fischer). Ban Pavao Rauch: "[...] Bez Zemaljske bolnice nismo si mogli predstaviti proširenje Zagrebačkog sveučilišta [...]."

1909.
Položen je kamen temeljac (30. studenog) za prijamnu zgradu nove Zemaljske bolnice na Širokom brijegu (dalje u tekstu Šalata, toponim u uporabi od 1934-te).

Plemički konvikt Salata 1914

Prijamna zgrada Zemaljske bolnice na Šalati (Plemički konvikt)

1910.
Izgrađena je prijamna zgrada, prva zgrada kompleksa Zemaljske bolnice na Šalati. Tada su počele "igre" kojima su centri moći željeli zaustaviti daljnju gradnju bolnice.

1911.
Komisija imenovana od hrvatskog bana Nikole Tomašića treba istražiti stabilnost zemljišta na Šalati.

Hrvatski geolog Dragutin Gorjanović-Kramberger zaključio je da je južna strana Šalate potencijalno klizište jer "naslage šljunka i ilovače leže na nepropusnom laporu" pa je komisija došla je do zaključka "da je teren na Šalati puzav i pogibeljan za daljnju gradnju bolničkih zgrada". Sličnu smicalicu vidjeli smo i prigodom odbijanja zahtjeva (1939.) za podizanje spomenika kralju Tomislavu ispred Glavnog kolodvora.

Salata Prijamna zgrada 1910 1925

Prijamna zgrada Zemaljske bolnice na Šalati nakon adaptacije

1913.
Nakon što je cijela akcija uspješno zaustavljena, druga komisija je teren na Šalati proglasila dovoljno čvrstim, i predložila Zemaljskoj vladi da se na "puzavom i pogibeljnom" terenu izgradi nova zgrada za Preparandiju (Mušku učiteljsku školu), a prijamna zgrada Zemaljske bolnice prenamijeni za Plemićki konvikt pa je on s Gornjeg grada (iz Habdelićeve ulice) preseljen na Šalatu (1913.).

Salata Muska gimnazija Dekanat 1913

Zgrada Preparandije

Početkom Prvog svjetskog rata vojska je preuzela zgrade Konvikta i Preparandije za vojnu bolnicu

1917.
Milan Rojc, predstojnik Odjela za bogoštovlje i nastavu, ponovno pokreće pitanje nastavka gradnje Zemaljske bolnice. I ponovno su organizirane "grupe za pritisak" koje su ga trebale odvratiti od te "nesretne ideje", uz obrazloženje da je "novac potrebniji za druge svrhe". Zagreb i danas ima "družine za pritisak" koje rabe isto obrazloženje - "novac potrebniji za druge svrhe".

Granic pravo na grad

Preradovićev trg u Zagrebu (kuća Vatroslava Granića)

Oni čitatelji koji bolje pamte će se sjetiti 2007.-2009. godine i družine "Pravo na grad" i "Zelene akcije". Ugledna imena, poput Vesne Teršelić, Dražena Lalića, Josipa Kregara, pozivala su na građanski neposluh kada je poduzetnik Tomo Horvatinčić u sklopu preuređenja bloka Preradovićev trg - Ilica - Gundulićeva - Varšavska najavio na Preradovićevu trgu srušiti dvokatnicu izgrađenu 1886, kuću Vatroslava Granića.

Pravo na grad Krizni odbor

Družina se protivila rušenju kuće i lamentirala je o "kulturocidu", a zapravo je zadatak bio očuvati kuću židovskog poduzetnika, industrijalca i izdavača Vatroslava Granića (Ignatz Granitz, rođen u Nemes Magasi/Mađarska,1845.; 1869. doselio u Zagreb, 1876. dobiva zavičajno pravo, umro u Zagrebu1908.), člana Trgovačke komore i masonske lože "Ljubav bližnjemu", tada zatvorenog kruga simpatizera režima. Njegova kuća na Preradovićevom trgu postala je okupljalište intelektualne elite.

"[...] U tom krugu više se ćutio utjecaj secesijskog Münchena nego Beča, horizont bijaše širi. Dom Granitzov bijaše dom buržoazije zapadnog tipa, gdje je fundus imetka bio plodna potka za kulturno iživljavanje.[...]"

Granić je imao četiri kćeri. "[...] Dao im je uzoran odgoj i naobrazbu, nešablonsku agramersku, već srednjoevropsku onog vremena, prožetu duhom slobodoumlja, humanitarnosti i tolerancije. Stari je Granitz očito ozbiljno shvaćao načela masonerije, njihov je pečat nastojao dati odgoju svojih kćeri.[...]"

Vlaška Masoni

Loža Prudentia (Zur Klugheit), Vlaška ulica, Zagreb

Vlaška masoni Zigrović

Kuća "Lacković" ostala je do danas jedina neobnovljena kuća u staroj Vlaškoj ulici! Za njezinu obnovu ne zalaže se niti "građanska inicijativa Pravo na grad".

1918.
Hrvatski sabor (26. lipnja) donosi "Zakon o gradnji zgrada za Liječnički fakultet i Zemaljsku bolnicu sa klinikama u Zagrebu" s "najmanje tisuću kreveta, u kojoj će se urediti i za Liječnički fakultet potrebne klinike", a ban određuje da se još iste školske godine "fakultet ima otvoriti."

1918.
Prisilnim ulaskom Hrvatske u novu Karađorđevićevu monarhiju (Kraljevina SHS/Kraljevina Jugoslavija), nepovoljnim mijenjanjem kruna za dinar (4:1!), beogradske centralizacije države i usmjeravanjem državnih sredstava na izgradnju beogradskog Medicinskog fakulteta, plan izgradnje velikog zdravstvenoga centra na Šalati je stao jer je vrijednost novca iz "Zaklade za medicinski fakultet" i zaklade "Zakladna bolnica" poslijeratnom devalvacijom drastično smanjena.

*1916. Milosrdna braća gube 32 - godišnju parnicu. Bolnicu je tada preuzela Zemaljska vlada. Ulaskom u novu monarhiju bolnica od 1918. nosi ime Zakladna bolnica. (dalje u tekstu Zakladna bolnica).

1919.
Odlukom Gradske skupštine upravu nad bolnicom preuzima Odbor utemeljitelja Zakladne bolnice nazvane "Hospital na Harmici".

1919.
Građevna sekcija za gradnju Medicinskog fakulteta izradila je položajne nacrte za grandiozno planiran "Liječnički fakultet na Širokom brijegu u Zagrebu" s pet paviljona teoretskih zavoda, devet paviljona kliničke bolnice i sedam upravnih te gospodarskih zgrada. Predviđeni su troškovi u iznosu od 8.800.000 kruna. Postojeće zgrade konvikta i preparandije/gimnazije su prenamijenjene, uz pregradnju Plemićkog konvikta u "Anatomsko, farmakološki i sudsko-medicinski zavod", a Preparandije u "Dekanat MF-a, Morfološko-biološki, Fiziološki i Medicinsko-biokemijski zavod".

Zagrebačka "društvena i gospodarska elita" ponovno se "iskazala" u promicanju hrvatskih interesa.

Dr. Edo Marković (odvjetnik, 1932. direktor Jugoslavenske banke) i dr. Antun Bauer (zagrebački nadbiskup) jedini su dali oveću svotu novaca Zakladi za medicinski fakultet.
*Antun Bauer (1856. - 1937.)
1906./1907. rektor Zagrebačkog sveučilišta;
1914. postaje zagrebačkim nadbiskupom;
1937. Bauerov nasljednik, kao nadbiskup koadjutor, Alojzije Stepinac - će na Uskrs 14. travnja 1942. blagosloviti novotvorenu zagrebačku bolnicu Rebro.

Škola A. Štampar - Rockfeller

Škola narodnoga zdravlja u Zagrebu (1927.), Ministarstvo zdravstva/Zdravstveni zavod NDH (1942. - 1945.)

1919.
Liječnik Andrija Štampar imenovan je načelnikom Odjela za rasnu, javnu i socijalnu higijenu pri Ministarstvu narodnoga zdravlja u Beogradu. Štampar je 1923. istupio iz Zbora liječnika Hrvatske, Slavonije i Međimurja.

*Hrvatski liječnički zbor (HLZ) osnovan je 1874. kao Sbor liečnikâ kraljevina Hrvatske i Slavonije; 1919. mijenja ime u Zbor liječnika Hrvatske, Slavonije i Medjumurja; 1939. u Hrvatski liječnički zbor (izlazak iz genitiva!); 1945. u Zbor liječnika Hrvatske (povratak u genitiv); 1991. u Hrvatski liječnički zbor (izlazak iz genitiva).

*Donošenjem Zakona o ljekarima (1931.), odlukom ministra socijalne politike i narodnog zdravlja, formirana je krovna ljekarska organizacija pod nazivom "Savez ljekarskih komora Kraljevine Jugoslavije" sa sjedištem u Beogradu.

*Podpredsjednik SDP-a prof. dr. Rajko Ostojić, od 2000. do 2002. obnašao je dužnost zamjenika ministra zdravstva u Račanovoj vladi, a od 2011. dužnost ministra zdravlja u Milanovićevoj vladi. Sukladno promjeni naziva ministarstva i Ostojić je u javnom nastupu liječnike zamijenio ljekarima ("naši ljekari na Rebru").

Štamparovim zalaganjem osnovan je 1925. u Beogradu, na milenijsku obljetnicu Hrvatskog kraljevstva, Centralni higijenski zavod beogradskog MF-a (MF je u Beogradu otvoren 9. prosinca 1920.)

Imenovan je – kao predstavnik Ministarstva narodnoga zdravlja – članom Savjetodavnoga odbora Škole narodnoga zdravlja u Zagrebu (od 1. rujna 1927. do 1. rujna 1930).

Kao predsjednik Odbora za podizanje Škole narodnoga zdravlja u Zagrebu (podignuta novcem iz Zaklade Rockefeller) poziva kralja Aleksandra I. Karađorđevića ("Kralj Ujedinjitelj") na svečano otvorenje (3. listopada 1927.) Higijenskoga zavoda sa Školom narodnog zdravlja u Zagrebu.

1941. "[...] Skoro istovremeno sa aprilskim hapšenjem u Beogradu, i u Zagrebu je nekoliko slobodnih zidara bilo uhapšeno jer su se našli na specijalnom spisku poternica. Među prvim uhapšenim slobodnim zidarima u Zagrebu bili su dr. Andrija Štampar, Ivan Meštrović, Hinko Krizman, dr. Stanko Švrljuga i drugi. Ovo hapšenje su izvršili Nemci. I prilikom ovih hapšenja u NDH slobodni zidari su smatrani engleskim špijunima, pa je to opredeljivalo tretman prema njima [...]."

1941. Odlukom poglavnika Nezavisne Države Hrvatske dr. Andrija Štampar umirovljen je kao redoviti sveučilišni profesor (31. svibnja 1941.)

1945. ponovno u Zagrebu preuzima katedru i upravu Škole narodnog zdravlja;

1946. postaje rektor zagrebačkog Sveučilišta;

1948. postavljen, na intervenciju "druga Bevca" (Edvard Kardelj), za predsjednika JAZU.

Šalata MF 1923

Dio nacrta Zagreba iz 1923.; u žutom okviru - 1. Klinika za pedijatriju i Dekanat MF, 2. Anatomsko, farmakološki i sudsko-medicinski zavod i Zavod za patologiju i anatomiju; žuta točka - križanje Martićeve i Bauerove ulice.

1920.
Započela gradnja zgrade Pedijatričke klinike, a 1921. sjeverno od "konvikta" zgrada Patološko-anatomskog zavoda MF-a. Kad je zgrada Pedijatrije stavljena pod krov, daljnja izgradnja je zaustavljena (dovršena je 1928., i u nju je useljena i Dermatološko-venerološka klinika). Do 1932. bit će izgrađena još samo jedna zgrada - Ortopedska i Zubna klinika (1930.-1932.), pa je Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu do danas ostao raspršen po cijelom Zagrebu.

1922.
Donesen novi GUP u kojem nema ni traga Zakladnoj bolnici.

1923.
Uslijedio je još jedan neuspio pokušaj nastavka gradnje Zemaljske bolnice, ovoga puta sredstvima zaklade Hospital i načelno dogovorene zajedničke izgradnje s Medicinskim fakultetom.

1929.
Utemeljena "Zaklada za gradnju Zakladne bolnice u Zagrebu" (18. listopada). Utemeljitelji Zaklade bili su zagrebački Kaptol i Nadbiskupija, Zagrebačka oblasna samouprava i Općina grada Zagreba. Zakladni odbor sastavljen je od pročelnika (gradonačelnik Zagreba Stjepan Srkulj) i pet članova.

Poseban Zakladni odbor voditi će poslove oko rušenja bolnice Milosrdne braće i izgradnje nove Zakladne bolnice.

Zakladni odbor donosi odluku (30. listopada) o potrebi raspisivanja natječaj za parcelaciju "Zakladnog zemljišta" starog špitala na Jelačićevu trgu, i međunarodnog natječaja za idejni projekt "Zakladnog bloka" (poslovno-stambenih zgrada na Trgu bana Jelačića) i "Zakladne bolnice s klinikama Medicinskog fakulteta na Šalati". Za članove žirija predviđeni su predstavnici Zaklade i MF-a, Udruženja jugoslavenskih inženjera i arhitekata te 3 inozemna arhitekta.

1929.
Natječaj je u ime Zakladnog odbora raspisalo Gradsko poglavarstvo 6. studenoga.

Pristiglo je 25 radova, od toga po dva iz Berlina, Leipziga i Pariza. Sudjelovanjem Japanca Kunij Maekawe i Amerikanca Normana Ricea iz Le Corbusierova atelijera prekršena su pravila natječaja! Za ocjenjivački sud (arhitekti Edo Šen, Aleksandar Freudenreich, Stjepan Hribar, Mato Jurković i Juraj Denzler) "nijedna od predloženih osnova nije udovoljila svim zahtjevima programa".

Zakladni blok ban Jelacic

1929.
Prvi idejni projekt "Zakladnog bloka" je izrađen u samo nekoliko dana - cijelim Zakladnim blokom dominirao je dvanaesterokatni neboder na uglu Ilice i Gajeve. Visoki postotak izgrađenosti trebao je Zakladi (i investitorima) osigurati što veću zaradu kojom će nastaviti izgradnju bolničkog kompleksa na Šalati. Projekt nije prihvaćen.

Trg Jelačić Sunko Zakladni blok 1930

Dionis Sunko - Projekt Zakladnog bloka, 1930.

Javnosti su najzanimljiviji bili žiriju neprihvatljivi avangardni projekti Jurja Neidhardta i Ernesta Weissmanna udruženog s kolegama iz Le Corbusierova atelijera, Japancem Kunijom Maekawom i Amerikancem Normanom Riceom. Uslijedila je i javna polemika između Josipa Piemana, potpisanog "u ime mnogih", i profesora Srednje tehničke škole Franje Brozovića. Prozvanima su se osjetili i članovi žirija, Aleksandar Freudenreich i Edo Šen. Najtiražnije zagrebačke dnevne novine "Jutarnji list" i "Novosti" zauzele su suprotne pozicije.

1930.
Novi natječaj (početkom siječnja) je imao uobičajen ishod. Izradu idejnog nacrta preuzeo je gradski Građevni odjel. Sredinom siječnja predstavljena su dva, od kojih je jedan na preporuku neimenovanih članova žirija i prihvaćen te su ga hitnim postupkom usvojili (29. siječnja) Zakladni i građevno-regulatorni odbor i Gradsko zastupstvo. Tako je jugozapadni dio Trga bana Jelačića dobio današnje lice (s interpoliranim Iličkim neboderom 1957. godine).

14 Siroki brijeg Zagreb 1930

1930.
Zakladni odbor i Rektorat Sveučilišta u Zagrebu raspisali su 17. srpnja međunarodni natječaj za "generalnu osnovu novogradnje Zakladne bolnice i klinika Medicinskog fakulteta". Angažiranje francuskih i švicarskih arhitekata (Roger-Henri Expert iz Pariza i Walter Henauer iz Züricha) u ocjenjivački sud bio je prvi u nizu presedana i škandala vezanih uz pokušaj izgradnje velikog zdravstvenoga centra na Šalati. Dotada se u ocjenjivačke sudove uglavnom pozivalo austrijske i njemačke arhitekte.

(Nastavlja se)


Ljubomir Škrinjar

VEZANO

"Zahtěvanja naroda - He'rvatska déržavna kasa" - zatajene istine o bolnici Rebro (4)

"Mi Hrvati"- zatajene istine o bolnici Rebru (3)

Kaj vi muži, vrag vas je dal i stvoril, kaj se vi opet podjarmiti date, kaj vi poslušate ovu gospodu - zatajene istine o bolnici Rebro (2)

Zatajene istine o zagrebačkoj bolnici Rebro (1)

IZVORI

A .Starčević: Bi-li k slavstvu ili ka hrvatstvu, Zvekan, 1. listopada (br.18), 15. listopada 1867. (br.19) i 1. studenoga 1867. (br.20)
L. Dobronić: Splet sudbina, Zagreb: vlastita naklada, 2000,
J. Horvat: Živjeti u Hrvatskoj – zapisi iz nepovrata, Zagreb: Liber, 1984, Liječnički vjesnik. 45, 1923, HR HDA 517. Higijenski zavod sa Školom narodnog zdravlja
Z. D. Nenezić: Masoni u Jugoslaviji 1764–1999, tom II, Beograd 1999,
T. Bjažić Klarin: Međunarodni natječaj za Zakladnu bolnicu i klinike Medicinskog fakulteta u Zagrebu 1930.-1931. godine, "Prostor", 2(44), Zagreb, 2012,

Muzej grada Samobora

 

 

Sri, 18-09-2019, 16:22:31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.