„Suhe kosti, čujte riječ Gospodnju! Izvest ću vas iz vaših grobova, dome Izraelov“

Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima – nacizma, fašizma i komunizma, poznat je i kao Dan crne vrpce. Obilježava se svake godine 23. kolovoza, te se i ove godine uobičajeno komemoriralo na Maclju sa sjećanjem na žrtve komunističkoga režima slijedom Rezolucije Europskoga parlamenta o europskoj savjesti i totalitarizmu od 2. travnja 2008. Potom je Europski parlament 19. rujna 2019. donio dodatnu Rezoluciju o važnosti europskoga sjećanja za budućnost Europe. Tim slijedom 23. kolovoza je odlukom Hrvatskoga sabora uveden u Republici Hrvatskoj kao spomendan od 1. siječnja 2020. godine.

Od tada Udruga Macelj 1945. obilježava Europski dan sjećanja na žrtve komunizma pokopane u grobnici pored crkve Muke Isusove na Maclju i sve one žrtve koje još neotkrivene leže u Maceljskoj šumi. Macelj je najveće stratište komunističkih žrtava na području Republike Hrvatske s do sada točno utvrđenim brojem 1247 ekshumiranih žrtava. Ujedno, Macelj je po 21 svećeničkoj žrtvi ubijenoj na Lepoj Bukvi u noći 4./5. lipnja 1945., najuzvišenije žrtvoslovno mjesto za sve katoličke vjernike u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Stoga članovi Udruge Macelj 1945. smatraju upravo stratište i grobnicu u Maclju mjestom koje bi i hrvatski vjernici i političari trebali prepoznavati kao najuzvišenije mjesto dubokoga kajanja i pijeteta prema žrtvama komunizma.

Sjećajući se žrtava zločinačkoga komunističkoga režima, genocidnoga ubijanja i istrebljenja hrvatskoga naroda bez presedana u hrvatskoj povijesti, molitvu je predvodio član Udruge Macelj 1945. p. Božidar Nagy, postulator kauze bl. Ivana Merza. Pater Nagy je iz evanđelja pročitao prvo čitanje, iz Knjige proroka Ezekiela (Ez 37,1-14) koje je naslovljeno „Suhe kosti, čujte riječ Gospodnju! Izvest ću vas iz vaših grobova, dome Izraelov“, a upravo ovdje u Maclju imaju svoj duboki i pravi smisao. To čitanje upozorava i potiče vjernike da se suhe kosti žrtava ne smiju nikada zaboraviti, jer su to nekoć bili živi ljudi koji će jednoga dana po Riječi Gospodnjoj ponovno ustati.

Potom su uslijedile molitve članova Udruge Macelj 1945. Ivan Jaklin je predmolio za 21 svećeničku žrtvu iz četiri biskupije i dvije franjevačke provincije. Njihova su imena poznata i u molitvi pročitana. Molilo se i za dušu gvardijana fra Ostijana Ostrognaja koji je u Kronici franjevačkoga samostana zapisao sva imena svećenika i njihove podatke. Molilo se i za Frana Živičnjaka, preživjeloga svjedoka tih zločina, koji je izbjegao sudbinu masovno stradalih i potom 90-ih godina činio sve kako bi se te jame otkrile i otkopale.

Idejni začetnik i osnivač Udruge Macelj 1945. Damir Borovčak molio je i za sve pokojne članove Udruge Macelj 1945., koji su se zalagali da se uspomena na maceljske žrtve nikad ne zaboravi. Njihovih 39 imena i prezimena su pročitana, zaključno s onima koji su i ove godine preminuli.

Molitvu je zaključio p. Nagy prisjećajući se kardinala Franje Kuharića koji je prvu misu na stratištu Lepa Bukva održao 9. lipnja 1991., dok ekshumacije još nisu ni započele. Svi nazočni potom su se uputili do grobnice gdje su upalili svijeće i poklonili se žrtvama.

Naposljetku, krenulo se na stratište Lepa Bukva gdje su kod križa upaljene svijeće iznad jame IV.D pred kojom su ubijani svećenici. Uz poznate riječi blaženoga kardinala Alojzija Stepinca, koji je na komunističkom sudu 3. listopada 1946. rekao: „Vi ste učinili fatalnu pogrešku, što ste pobili svećenike. Narod vam to nikada ne će zaboraviti“ dosljedni su bili hodočasnici koji su obilježili ovaj dan sjećanja. U molitvi i komemoraciji sudjelovao je i prvi najavljeni kandidat za buduće izbore predsjednika Republike Hrvatske, dr. sc. Tomislav Jonjić sa suprugom, poznat kao odvjetnik, povjesničar i glavni urednik Političkog zatvorenika, glasila Društva hrvatskih političkih zatvorenika.

Ove godine izostala je najava svete mise na Maclju, zbog okolnosti primopredaje župe u ovom tjednu novom župniku. Ujedno župa prestaje biti franjevačka i prelazi u nadležnosti Zagrebačke nadbiskupije.

Komemorirao je samo manji broj članova Udruge Macelj 1945. uz nekoliko domaćih župljana, a izostali su uobičajeni hodočasnici. Otkazali su u posljednji čas kad su doznali da ne će biti svete mise.

Na današnju komemoraciju nisu bili pozvani predstavnici državnih ni lokalnih vlasti. Smatrali smo da je u nizu nekoliko godina, kao i poslije zamjenskih misa za bleiburšku komemoraciju postalo dovoljno naglašeno da je Macelj to krvavo tlo u Hrvatskoj gdje se treba sjetiti brutalnih komunističkih zločina i odati duboko poštovanje i počast žrtvama komunizma. Međutim, to ipak nije tako. Očito je da su političari na Macelj dolazili samo hiniti lažni pijetet s tko zna kakvim primislima u glavi. Inače bi danas na Macelj došli po sjećanju na prošle godine, po svojoj savjesti i istinskoj svijesti da su se na tom tlu Lepe Bukve, Ilovca i Đurmanca dogodili stravični zločini bez presedana. Očito još uvijek nisu dozreli uvjeti za istinsko kajanje i suosjećanje onih na vlasti. Njihovo istinsko odmicanje od zločina komunizma sa svim ideološkim posljedicama, očito treba čekati neke neka druga vremena i neke druge osobe.

Tekst i fotografije: Damir Borovčak