Jedan dan na Biokovu

Članovi HPD „Rama" organizirali su uspon na planinu Biokovo, odnosno njen najviši vrh – Svetog Juru. Zašto je Biokovo tako spektakularno i zašto je i ove godine već odnijelo nekoliko života trebala bi otkriti dijelom i ova reportaža.

Nakon završetka obveza, dio članova koji je boravio u Zagrebu, u ranim jutarnjim satima krenuo je put Imotskog, odnosno Modrog i Crvenog jezera, gdje su dočekali drugi dio ekipe koji je došao iz Rame. Poslije ranojutarnje kave i razbuđivanja, posjećeno je najprije Modro, a potom i Crveno jezero, gdje smo se zadržali oko sat i pol, a potom krenuli prema glavnom cilju – vrhu Sveti. Jure.

Odmah po dolasku na mjesto početka uspona i izlaska iz vozila, dočekala nas je vrućina, koja je bila smo uvod u ono što na je pratilo cijelim usponom – pravi vreli ljetni dan praćen blagim vjetrićem i zvukovima bezbrojnih zrikavaca, koji, kao da su povećavali osjećaj vrućine. Dolaskom na vidikovac Štrbina, dočekao nas je pogled kojega je riječima teško opisati. Za razliku od prošlog puta, kada je bura nosila sve što je mogla, ovaj put je sve bilo mirno i moglo se duže zadržati. Pogled na more i veći dio Makarske rivijere kao da je mamio na spuštanje i traženje osvježenja u vodenom plavetnilu. Odoljevši kratkotrajnom iskušenju, nastavljen je uspon na obližnji vrh Vošac (1422 mnv) koji se, kao prirodna terasa uzdiže iznad Makarske i s kojega se pruža prekrasan pogled na otoke Brač i Hvar, veći dio Makarske rivijere, ali i veći dio Biokova, posebno na njegov najviši vrh, kojim dominira veliki tv i telekomunikacijski toranj. Nakon odmora i snimanja brojnih fotografija, nastavljen je uspon do sv. Jure gdje smo za nešto više od dva sata i stigli.

Dolaskom na sami vrh, unatoč vrućini, zatječemo brojne turiste, mahom Poljake i Čehe koji su se, kao i mi ponovno divili krajoliku i prirodi. Nakon nezaobilaznog fotografiranja i pohranjivanja podataka koje je GPS uređaj prikupio, spremamo se nazad prema mjestu početka uspona, gdje smo i stigli u kasnim popodnevnim satima. „Riješivši" se planinarske opreme, uz osvježavajuće piće, lagano se vraćamo u normalu i poslije odmora, krenuli smo do Makarske, gdje smo, nakon kraće „potrage" uspjeli pronaći slobodno mjesto na plaži. More, osvježavajuće piće i domaća ekipa koja nas je dočekala kao da su odnijeli sav umor nakupljen tijekom dana. Da u ugodnom društvu vrijeme brzo prolazi, podsjetio nas je suton nad Makarskom. Nas je čekao put prema Rami, pa se moralo krenuti...

Svaki posjet bilo kojem kraju donese i nova poznanstva, tako je bilo i ovaj put, kada smo upoznali djelatnicu Parka prirode Biokovo, koja će nam u sljedećem posjetu biti vodič kroz Park i upoznati nas s brojnim znamenitostima i lokacijama koje u dosadašnjim posjetima Biokovu nismo „otkrili". Također, dogovoren je i posjet Makarana Rami, u kojem će HPD „Rama" biti domaćin. Svaki posjet Biokovu ostao je u lijepom sjećanju, a ovaj će zasigurno ostati kao najbolji do sada.

Ante Beljo