Testiranjem prve balističke rakete, Ukrajina poručila Zapadu – znamo, želimo i možemo (II. dio) 

U drugom dijelu intervjua s izv. prof. dr. sc. Gordanom Akrapom, stručnjakom za hibridne sukobe, pitali smo o uhićenju vlasnika Telegrama; srbijanskom uhićenju navodnoga hrvatskoga špijuna; ruskom napredovanju u smjeru Pokrovskoga, te ukrajinske vojske na ruskom teritoriju, u Kurskoj oblasti; značenju testiranja prve ukrajinske balističke rakete; ratu bespilotnim letjelicama; hrvatskoj proizvodnji tih sustava te je li ruska agresija na Ukrajinu dosegnula vrhunac.

Uhićenje osnivača jedne komunikacijske platforme nije plod slučajnosti nego posljedica pomnih raščlamba

Razvoj interneta i multimedijskih aplikacija za razmjenu poruka prostor je kroz koji se mogu razvijati hibridne prijetnje. SAD je prije nekoliko mjeseci zakonski stvorio pretpostavke za onemogićavanje TikTok kanala. U Parizu je proteklih dana uhićen vlasnik Telegrama Pavel Durov, u Brazilu je zabranjena platforma X Elona Muska. Kakvi su to znakovi?

Moderni sukobi i ratovi planiraju se, organiziraju, provode i nadziru u svim mogućim domena. S obzirom na to da je digitalni prostor, odnosno kiberprostor postao naša svakodnevica bez koje se život više ne može zamisliti, prirodno je i očekivano da je i ta domena postala to što jest: prostor u kojem se neprestano vode sukobi, prostor iz kojega dolaze brojne različite prijetnje našoj fizičkoj inačici bitka. Stoga je nužno, a što je naglašeno u našem razgovoru, postići stanje informacijskoga suvereniteta. Treba naglasiti da tog suvereniteta nema ako ne postignemo i digitalni suverenitet. Tu leže opravdanja za napore koje različite države ulažu i aktivnosti koje potiču u odnosu na analize rizika i prijetnja. Sasvim sigurno takve zabrane, kao i nedavno uhićenje osnivača jedne komunikacijske platforme nije plod slučajnosti nego je posljedica pomnih raščlamba. Europska unija nije bez razloga i opravdanja donijela Opću uredbu o zaštiti podataka (poznatu pod engleskom kraticom GDPR) kao i NIS2 te DORA direktive. Mnogi su primjeri kad je upravo zloporabom osobnih podataka koje su pojedinci neoprezno i neodgovorno dijelili na društvenim mrežama i platformama, kao i brojne krađe do kojih je došlo različitim oblicima digitalnoga kriminala, nanošena ozbiljna šteta na osobnoj, zajedničkoj, kolektivnoj razini. Ponekad su čak i interesi nacionalne sigurnosti bili ozbiljno ugroženi. Stoga treba vrlo jasno postaviti okvir za ponašanje: digitalni prostor je prostor u kojem države, a ne tvrtke moraju i trebaju utvrditi zakonodavni (Priručnik iz Talina na primjer) okvir (pravila igre) te kazniti svaki oblik neprihvatljivoga i nezakonitoga ponašanja i djelovanja. To nema veze s cenzurom nego odgovornošću i brigom za suzbijanje anarhije i učvršćivanjem demokracije.

Ne znam koliko je poznato da su se upravo u Hrvatskoj, prije ruske agresije na Ukrajinu, mnoge poznate osobe „ukapčale“ na Telegram, proglašavajući druge multimedijske aplikacije, u poglede osobnih podataka, nepouzdanima. Jesu li nasjeli?

Telegram je popularan komunikacijski kanal na istoku Europe. To je na žalost trenutačno možda i jedini stvarni komunikacijski kanal koji se može rabiti kao bi se o ruskoj agresiji na Ukrajinu kao i drugim događajima u svijetu mogle uputiti točne i vjerodostojne informacije ruskoj javnosti. Iako je njezin osnivač napustio Rusiju, ipak se osnovano pretpostavlja da je ruska obavještajna zajednica u posjedu ključeva koji joj omogućavaju pristup svim informacijskim sadržajima koji se unutar te aplikacije stvaraju i dijele. Telegram nije jedina takva aplikacija za komuniciranje. Za razliku od nekih drugih, jako popularnih, komuniciranje unutar te aplikacije nije istovremeno i zaštićeno određenim algoritmima. Ta se mogućnost mora ručnim putem pokrenuti.

Institut za istraživanje hibridnih sukoba iz Zagreba pridružit će se mreži provjeravatelja točnosti objavljenih informacija

Uoči dolaska francuskoga predsjednika Emmanuela Macrona u Beograd, u Srbiji su uhitili navodnoga hrvatskoga špijuna te zadržali poznatu hrvatsku građanku na granici, ispitujući ju kao što se to radilo i radi u totalitarnim sustavima. Tamošnji režimski tisak to je nazvao „ustaškim napadom na Vučića“. Istodobno u svezi s nekakvim grafitima bilo je naslova kako u Hrvatskoj „cveta nacizam“. Kontroliramo li sve hibridne prijetnje, konkretno protuobavijesni rat koji razvija čitavo desetljeće Vučićeva Srbija spram Hrvatske?

Bilo bi zanimljivo pitati srbijanskoga ministra unutarnjih poslova Ivicu Dačića, na kraju nekoga večernjega druženja, uz večeru i piće, što stvarno misli o tome uhićenju. Ne bih se iznenadio kad bi odgovorio da je to podvala i moguće izmišljotina izišla iz radionice bivšega ministra i bivšega šefa srbijanske BIA-e Aleksandra Vulina koji je, po svim postojećim informacijama, glavna poveznica Srbije s ruskom obavještajnom zajednicom. Nitko nije potpuno otporan na hibridne prijetnje, posebno demokratska društva, i to na operacije utjecaja. Proces razvijanja otpornosti na takve zlonamjerne aktivnosti je spor jer ga treba postaviti u demokratski pravni okvir vodeći računa o zaštiti ljudskih prava te zaštiti demokracije i slobode. Zadovoljstvo mi je istaknuti da će se Institut za istraživanje hibridnih sukoba u vrlo skoroj budućnosti, nakon što smo prošli sve predradnje, uskoro pridružiti mreži provjeravatelja točnosti objavljenih podataka i informacija u hrvatskom, ali i u europskom javnom prostoru. Naziv projekta je ATENA: Analiza Točnosti mEdijskih Napisa. Sufinanciran je sredstvima Agencije za elektroničke medije iz programa NPOO. Domena u kojoj ćemo mi djelovati i u kojoj smo se usavršili jest obrana i sigurnost, kako na nacionalnoj tako i na međunarodnoj razini. Zato smo i okupili vjerodostojne stručnjake iz nekoliko tematskih područja. Okupili smo i veći broj mladih stručnjaka i znanstvenika kako bi naša znanja i sposobnosti prenijeli na buduće naraštaje. Tako ćemo se, zajedno s drugim sastavnicama domovinske sigurnosti, boriti za zaštitu demokracije, ljudskih prava i sloboda.

Iako nisu uspjeli oslabiti ruski vojni pritisak na istoku zemlje, ukrajinska je strana prodorom prema Kursku postigla mnoge ciljeve na taktičkoj i operativnoj razini

Želio bih iskoristi priliku i pitati kako gledate na aktualnu ukrajinsku obranu – s jedne strane imamo rusko napredovanje u smjeru važnoga istočno-ukrajinskoga grada Pokrovskoga, a s druge strane ukrajinsko, na sjeveru, u Kurskoj oblasti, na ruskom državnom teritoriju. Mislite li da je riječ o „kockanju“ ili se može povući paralela s hrvatskim osloboditeljskim ratom, kada je za obranu Hrvatske trebalo eliminirati agresorske „osinjake“ u susjedstvu, odnosno neki su mislili da sve hrvatske snage treba baciti na jednu točku hrvatske obrane?

Prodorom prema Kursku, ukrajinska je strana postigla mnoge ciljeve na taktičkoj i operativnoj razini. U strateškom smislu nisu uspjeli promijeniti rusku strategiju i oslabiti pritisak na ukrajinski teritorij na području Donjecka. Međutim, pokazali su ono o čemu sam više puta javno govorio; Rusija je po dubini prostora vrlo, vrlo ranjiva, s jako slabim obrambenim sposobnostima. Pri planiranju obrambenih djelovanja, kao i onih aktivne obrane, treba uzeti u obzir povijest ruskih vojnih djelovanja kad su spremno žrtvovali i prostor i ljude na tom prostoru kako bi dobili na vremenu. Iako Rusija danas nije ono što je bio Sovjetski Savez u Drugom svjetskom ratu (a zapadni saveznici bez čije pomoći bi tada teško preživjeli na strani su Ukrajine), ipak i to treba uzeti u obzir.

Usporedba iz pitanja je jako zanimljiva. Kad smo mi krenuli u oslobađanje Hrvatske te Bosne i Hercegovine, sredinom 1994. brojni su „stručnjaci“ optuživali predsjednika Tuđmana da ne zna što radi, da bespotrebno ratujemo u BiH, da želi podjelu BiH i slične neistine. Međutim, trebalo je imati strategijsko znanje o značenju dubine bojišta kako bi se shvatile naše krajnje namjere: oslobađanje okupiranih dijelova Hrvatske s najmanjim mogućim brojem žrtava, kako na hrvatskoj tako i na agresorskoj strani.

Sasvim sigurno će doći i do naknadnih „tumačenja“ prema kojima je to bio dio dogovora Zelenski-Putin o razmjeni teritorija, na isti način kao što smo i mi bili takvim neistinama izloženi. Tako će se poticati unutarnji sukobi i razdori. Naime, prilikom analiza koje se spominju izbjegava se (slučajno ili namjerno, ili pak iz neznanja) navesti da su ukrajinske postrojbe koje su ušle na ruski teritorij, postrojbe namijenjene za upravo takav oblik djelovanja: brze i učinkovite prodore. To nisu obrambene postrojbe, već specijalne postrojbe, posebno one iz sastava ukrajinske vojne izvještajne službe. Motivirane su, opremljene i uvježbane za napadna djelovanja u najzahtjevnijim uvjetima. Vrijeme pripreme obrambenoga vojnika u usporedbi s pripadnikom postrojba za specijalna (napadna) djelovanja znatno je kraće i jednostavnije. Specijalne se postrojbe u obrambene svrhe mogu koristiti jedino i samo u krajnjoj nuždi ako više nema nikoga drugoga da obavlja obrambene zadaće. Ako se pak dođe u tu situaciju, to je pokazatelj kraja toga obrambenoga sustava.

Ukrajina pokazuje znakove jačanja vlastitih razvojno-istraživačkih vojnih sposobnosti, inovativnosti te suradnje s drugim državama i organizacijama

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski smatra kako je čišćenje ukrajinskoga neba od ruskih navođenih bomba snažan korak koji Rusiju može natjerati na traženje kraja rata i pravedni mir. U videoporuci 31. kolovoza apelirao je na Sjedinjene Države, Veliku Britaniju, Francusku i Njemačku da im je potrebna pomoć kako bi stvarno i potpuno obranili Ukrajinu i Ukrajince. „Trebamo i dopuštenje dugoga dometa, vaše granate i projektile dugoga dometa. Vitalne se odluke ne mogu odgađati“, poručio je. Može li se očekivati pozitivan odgovor prije zime, kada će intenzitet ratnih sukoba splasnuti?

Nisam siguran da će u zimu intenzitet ratnih djelovanja splasnuti. Vjerojatnije je da će splasnuti sredinom rujna i listopada, odnosno u vrijeme kiša. Kad zemlja smrzne, te posebno ako dovoljno smrzne, intenzitet djelovanja bi se čak mogao i povećati. Dovoljno se prisjetiti kraja 2022. i ukrajinskih operacija oslobađanja Hersona, Harkiva, Izjuma, Kupjanska, Limana i drugih gradova i područja.

Dakle, kad bi moglo doći do promjene stajališta?

Ovisno o političkoj situaciji u Europi i SAD-u. Bude li se zaoštravala kao posljedica jačanja proruskih i populističkih političkih stranaka kao i u slučaju neizvjesnosti ishoda izbora u SAD-u, možda dođe i do promjene tih pozicija. Ono bitno je pak da Ukrajina pokazuje znakove jačanja vlastitih razvojno-istraživačkih sposobnosti, inovativnosti te suradnje s drugim državama i organizacijama na pojedinačnoj razini.

Je li logički neobično, dok Zapad ne dopušta korištenje dugometnih raketa po ciljevima u dubini Rusije, istodobno ukrajinske bespilotne letjelice dosežu znatne udaljenosti?

To je politička odluka koju političari koji ih donose s time trebaju živjeti. Jedno je biti oporbeni, a drugo političar koji je na vlasti i odgovoran za poteze koje donosi. Ne opravdavam nikoga tko brani Ukrajincima razvoj vlastitih sposobnosti niti uporabu kupljenoga i dobivenoga oružja na teritorij Rusije odakle ne dolaze izravne prijetnje (kako se to koristi u tim izjavama). To su pravila u međunarodnoj zajednici koja vrijede za sve koji kupuju nečije oružje: kupuje se za obranu, a za napadna djelovanja treba tražiti mišljenje onoga tko je to oružje prodao ili će se snositi posljedice. Međutim, vratio bih se na prethodni odgovor. Ukrajina se mora osloniti na vlastite snage. Jedino i samo oni trebaju pobijediti ruskog agresora. Nitko iz NATO saveza ne će slati svoje vojne postrojbe (osim ako ne dođe do namjernoga napada na neku od njih bilo od strane Rusije bilo od Bjelorusije) u taj rat. Zato Ukrajina treba sebe razvijati. I ta znanja, sposobnosti, tehnologije i iskustva poslije dijeliti s budućim saveznicima i prodavati onima koji su bili nezainteresirani.

Što znači uspješno testiranje prve ukrajinske balističke rakete za tijek ukrajinske obrane?

Informacija Zapadu da Ukrajina zna, želi i može, a Rusima prolazi vrijeme dominacije u tom području sukoba. Samo se prisjetimo poruke koju smo poslali Srbiji i svim agresorima kad smo na mimohodu na Jarunu, u svibnju 1995., pokazali sustav S-300. Vrlo jaka poruka. Kako za obrambene napore tako i za napadna djelovanja.

U Hrvatskoj nakon 2000. godine zamrla proizvodnja i razvoj bespilotnih letjelica

Zapovjednik ukrajinskih bespilotnih sustava Vadim Suhkarevski izjavio je mrežnom izdanju Ukrajinske pravde da će, po njegovu mišljenju, svi sljedeći ratovi, takozvane pete generacije, biti ratovi bespilotnih sustava. Proizvodnja besposadnih letjelica u Ukrajini ima svojevrsni bum. Tvornice proizvode mjesečno na desetke tisuća jeftinih jurišnih besposadnih letjelica, koje uz male troškove stvaraju sve više problema ruskomu gospodarstvu. Svakodnevno je nešto u plamenu. Netko je izjavio da ih se može „sastavljati kao Ikea“. Za izradu drvena trupa potrebno je sat vremena i isto toliko za postavljanje elektronike, motora i eksploziva. Ukazuje li sve skupa na to da Ukrajina postaje tehnološki sve sposobnija za vođenje dugotrajnoga rata?

Da. I to je upravo ono o čemu govorimo. Prema ozbiljnim izvorima proizvode oko 100 000 različitih vrsta dronova na mjesečnoj razini. Naš narod kaže: uzdaj se u se i u svoje kljuse. Ukrajina trenutačni nedostatak ljudstva i streljiva nadoknađuje masovnom proizvodnjom različitih besposadnih letjelica. To je vidljivo već dulje vrijeme. U svakom su slučaju razvoj i uporaba različitih vrsta besposadnih sustava (kako letjelica, tako i zemaljskih, nadvodnih i podvodnih), njihovo integriranje u različite oblike borbenih djelovanja kao čimbenik pojačavanja primarnih napora (a u budućnosti biti i sam primarni napor) pitanja koja će odrediti spremnost neke države i zajednice na obranu.

Dopustite jednu digresiju. Kako stoji Hrvatska u pogledu razvoja tih sustava s obzirom na to da se još u Domovinskom ratu Hrvatska vojska koristila bespilotnim letjelicama?

I sam sam sudjelovao u razvoju prvih besposadnih letjelica zajedno s na žalost nedavno preminulim, umirovljenim pukovnikom Damirom Galešićem koji je taj projekt vodio. S obzirom na rezultate koje smo postigli njihovom uporabom u Domovinskom ratu, kao i zamiranjem njihova razvoja i proizvodnje nakon 2000., držim da imamo još dovoljno znanja, sposobnosti, mogućnosti i iskustva da razvijemo tu proizvodnju. Kako onih koje će letjeti tako i onih koje će štititi naše možda najveće bogatstvo: more i vode. Na žalost vrlo često upravo se vodene površine zanemaruju kad se govori o veličini Republike Hrvatske. Površina kopna Republike Hrvatske je 56,6 tisuća kilometara četvornih. Površina našega mora (teritorijalnih voda kao i površine u isključivom gospodarskom pojasu) iznosi tek nešto manje: 55,3 tisuće kilometara. Stoga, kad govorimo o veličini Republike Hrvatske, to moramo uzeti u obzir. Mi upravljamo s više od 111 tisuća kilometara četvornih prostora, kopna i mora. S obzirom na rizike i prijetnje kojima smo izloženi i u morskoj domeni, potrebno je razmišljati o razvoju višenamjenskih višefunkcionalnih besposadnih sustava. Nedavno sam napisao jedan rad za potrebe NATO Centra za borbu protiv terorizma na tu temu, u okviru radne skupine, u sklopu koje upravo promišljamo o tim izazovima.

Rusija od početka agresije tri puta mijenjala strategijske ciljeve specijalne operacije

Je li agresija Rusije na Ukrajinu dosegnula vrhunac, ili je sve uvod u još žešće sukobe? Neki analitičari, naime, smatraju kako će rusko topništvo zbrisati Pokrovski s lica zemlje. Sun Tzu, kineski mislilac i general, u svojoj knjizi Umijeće ratovanja kaže kako „najniži oblik rata jest napasti gradove“. Smatrate li, s obzirom na stradanja civilnoga stanovništva, kako bi urbane cjeline i naselja trebalo zaštiti od herostratskoga postupanja?

Od početka ruske agresije na Ukrajinu, Rusija se koristi razaranjima i politikom spaljene zemlje. Ništa novo, ništa neobično jer je to njihova doktrina. Upravo zato, jer se ne znaju prilagoditi na strateškoj razini, jer nisu spremni na iskreno suočavanje i priznavanje pogrješaka, jer nemaju dovoljno razvijenu razinu kritičkoga promišljanja, jer je politika autokratska i totalitarna, jer se jedinomu donositelju odluka ne smije doći i donijeti loše vijesti, Rusija ne će pobijediti. Naime, od početka agresije 2022., Rusija je već tri puta mijenjala svoje strategijske ciljeve i odrednice. Danas se bitke za mala mjesta u regiji Donjeck uspoređuju s donedavnim bitkama za Kijiv, Herson, Mikolajiv, Odesu. To pokazuje koliko su promijenjeni ruski ciljevi.

Gospodine Akrap, hvala na razgovoru!

Razgovarao: Marko Curać