Crna Gora nije u žarištu međunarodne javnosti, a vrlo moćna srpsko-ruska promidžba sve prikazuje kao borbu protiv korupcije iako je riječ o svjetonazorskoj bitki

Godišnji susret Odbora Međunarodnoga PEN-a za pisce u zatvoru, od 12. do 14. svibnja u Zagrebu, u organizaciji Hrvatskog PEN Centra, koji je okupio šezdesetak sudionika iz cijeloga svijeta, bio je kulturni događaj od svjetske važnosti. Hrvatski glavnostrujaški mediji, međutim, na sve načine su ga zabašurili, iako je otvaranju na Akademiji dramskih umjetnosti nazočila i hrvatska ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek. Interes javnosti za skup pobudilo je izlaganje poznatoga crnogorskoga književnika Milorada Popovića koji je govorio o jezičnoj, kulturnoj i nacionalnoj diskriminaciji Crnogoraca. Njegovo izlaganje koje se najprije širilo po društvenim mrežama u cijelosti su u Hrvatskoj objavili Portal HKV-a i novi broj književnoga lista „Vijenac“ Matice hrvatske. O alarmantnom izlaganju u svezi s diskriminacijom Crnogoraca u Crnoj Gori razgovarali smo s književnikom Miloradom Popovićem.

Na nedavnom godišnjem susretu Međunarodnoga PEN-a u Zagrebu govorili ste o jezičnoj, kulturnoj i nacionalnoj diskriminaciji etničkih Crnogoraca. Kako se ta diskriminacija očituje i tko ju provodi?

U pitanju je vjekovni sukob velikosrpske i crnogorske političke opcije koji nije samo imanentno državno-politički već prije svega kulturno-nacionalni, koji se tiče nacionalnoga, duhovnoga karaktera Crne Gore i Crnogoraca. Od 1918. neprestano se vodi organizirana asimilacija prema nacionalnim Crnogorcima. Nakon izbora 2020., poslije 22 godine, pobijedila je velikosrpska i proruska politika, koja je imala pripremljenu strategiju kako preko institucija, medija, propagande krenuti u program asimilacije i denacionalizacije nacionalnih Crnogoraca. To se radi sustavno i uglavnom brutalno, tako da danas ni na jednoj poziciji u domeni kulture, prosvjete, prije svega, državnih medija nemate nacionalne Crnogorce koji baštine nacionalnu samobitnost, prozapadnu orijentaciju, državnu i političku. Taj je proces prilično odmaknuo.

Može li se temeljem toga tvrditi da Crna Gora danas nema svoju nacionalnu kulturnu politiku?

Ovo što je danas mainstream, ono što je službena politika, zapravo je velikosrpska nacionalna politika. Od monopola Crkve, podsjetio bih da je na čelu sveučilišta čovjek koji se javno deklarirao kao ruski propagandist, do drugih bitnih domena, izravni su izvršitelji velikosrpske politike, čiji je kredo da su Crnogorci izmišljena nacija, odnarođeni Srbi, koje su stvorili Kominterna i Josip Broz Tito itd.

Je li Vaše izlaganje na godišnjem skupu Međunarodnoga PEN-a imalo odjeka u Crnoj Gori? Je li ga neko glasilo komentiralo ili prenijelo, kao primjerice Matičin dvotjednik „Vijenac“?

Jest, nekoliko opozicijskih portala. Još postoji nekoliko portala koji se opiru velikosrpskoj asimilaciji, međutim najmanje 80 posto javnih medija u Crnoj Gori provodi velikosrpsku politiku. Svi mi koji se javno i beskompromisno borimo protiv toga, jednoga imperijalizma, izloženi smo raznim diskriminacijama, blaćenjima itd. To je nažalost izvan Crne Gore gotovo nepoznato. U ovom času nemamo ni jednoga aktivnoga saveznika. Istina, postoji načelno potpora prozapadnoj, pronatovskoj Crnoj Gori, ali nitko se ne bavi onim što se danas zbilja događa u Crnoj Gori, što presudno oblikuje crnogorsko društvo, jer vodeći crnogorski akteri, s obzirom na međunarodni kontekst, i s obzirom na to da je Rusija slabija, u sukobu sa Zapadom, u nekoj vrsti rata između Zapada i Rusije, oni verbalno podržavaju prozapadnu politiku, ali unutar Crne Gore rade sve suprotno. Dakle, u Crnoj Gori su na vlasti zagovornici tzv. rusko-srpskoga sveta, čak i u Hrvatskoj gdje je većina javnoga mnijenja na strani ove prozapadne opcije, dakle suverenističke, postoji potpuna blokada informacija iz Crne Gore.

Kad Vas slušam što govorite, moram pitati: je li svrha udaljiti Crnu Goru od europskih integracija ili je riječ možda o nečem drugom?

Strateški je cilj vratiti Crnu Goru u krilo Beograda. Podsjetimo da u tim velikim međunarodnim igrama postoje određeni centri koji bi bili spremni trgovati sa suverenošću Crne Gore da bi Srbija dobila neku kompenzaciju za stanoviti gubitak Kosova. Jedinstven primjer u povijesti referenduma jest onaj o neovisnosti Crne Gore kada je određen cenzus od 55 posto jer su tadašnji važni akteri na europskoj sceni mislili da se to ne može postići. Crna Gora nije u žarištu međunarodne javnosti prije svega jer moćna, vrlo moćna srpsko-ruska promidžba pokušava čitav društveno-politički fenomen prikazati kao borbu protiv korupcije, a ne da se tu vodi jedna svjetonazorska bitka. Ta je politika dovela do smjene vlasti i gubitka Đukanovića na predsjedničkim izborima. Cijelo se vrijeme događa zamjena teza, optuživali su Đukanovića za korupciju, za monopol itd., a zapravo je ključni motiv napada na njega bilo ono što je najbolje napravio, prije svega to što je bio na čelu pokreta za nezavisnost.

Je li moguće sumnjati da Europa potiho prepušta Crnu Goru imperijalnim prohtjevima Srbije?

Ne postoji još definirano mišljenje oko toga. Međutim, mi nemamo saveznika u ovom smislu koji ima ovaj drugi dio Crne Gore, koji je prosrpski, Srbi i Rusi. Mi nemamo ni jednoga saveznika na Zapadu koji će nam pomoći aktivno, materijalno, propagandno, politički. Tako smo prepušteni na milost i nemilost. Mi čak ne uspijevamo ni do Hrvatske koja je susjedna zemlja. Na primjer dopisnik Hine iz Crne Gore jedan je od direktora javnoga servisa koji je najbliži suradnik Dritana Abazovića. To kako izvještava iz Crne Gore, to je propaganda, to nije novinarstvo. Ni jedna vijest iz Crne Gore ne će doći koja ne ide u prilog sadašnjemu režimu. Ni jedna. S druge strane ima ta linija, ta mreža Milorada Pupovca, nekoga stanovitoga Ratka Kneževića, kuma Mile Đukanovića koji je bio osuđen u Velikoj Britaniji... Kako to biva s konvertitima, opsesivno se bave Crnom Gorom, tako ćete vidjeti više intervjua Abazovića u hrvatskim medijima, negoli nositelja drugih opcija koji su saveznici Hrvatske.

Za FAZ se smatra da se prije tri godine gorljivo zauzimao za smjenu Đukanovićeve stranke na parlamentarnim izborima. Sada kada je riječ o diskriminaciji, o kojoj ste govorili na skupu PEN-a, šuti, kao i europski mediji, u što treba uračunati i hrvatske.

Da, da. Europski mediji šute jer prvo, mi ne uspijevamo doći do tih adresa, a tamo gdje uspijevamo, očigledno postoje razni utjecaji, razni interesi lobija, koji su čak i u Hrvatskoj moćni, a kamoli u zemljama koje o Crnoj Gori ne znaju ništa, koje nemaju izravne uvide. Morate imati u vidu da je Srbija vrlo vješta i posvećena propagandnim poslovima i da izdvajaju vrlo mnogo novca u lobiranje, mnogo novca u propagandu. Vučić je fanatik propagande. Mi smo u takvoj situaciji da se naš glas vrlo malo i rijetko čuje.

Prilikom nedavne zakletve crnogorski predsjednik Jakov Milatović rekao je da će biti predsjednik svih građana Crne Gore. Očekujete li da bi mogao zaštiti crnogorsku komponentu od diskriminacije o kojoj govorite?

Volio bih da griješim i volio bih da me se demantira za godinu dana, ali kod političara, osobito balkanskih političara, treba više gledati što rade negoli što govore. Milatović je prije godinu i pol bio na sjednici kriznoga stožera u vrijeme belvederskih događaja, prosvjeda u povodu intronacije mitropolita Joakinija, na kojem se odlučivalo kako silom represije crnogorske države razbiti te prosvjede. Prema svjedočenju onih koji su bili tamo, rekao je da ako treba poginuti deset Cetinjana, nije cijena koja se ne može platiti za jedan tako važan događaj. Znamo da je u ovom trenutku pročitao taj govor koji godi ušima zapadnih političara. E, sad, vidjet ćemo misli li to zaista ili je to rekao iz kalkulantskih razloga. Ono što misli opcija bliska njemu kad govori o pomirenju u Crnoj Gori jest da treba pomiriti Srbe i da treba Crnogorce – prema njihovu mišljenju to su neki iskvareni Srbi koji su se odrekli svojega identiteta – vratiti u srpsku maticu. Jer kad bi mislili drukčije, kad bi se zalagali za one vrijednosti koje predstavljaju autentičnu crnogorsku povijesnu, kulturnu, političku posebnost, prema njima bi se drukčije odnosili.

Bi li Europska komisija, budući da je Crna Gora najviše odmaknula u pregovorima o članstvu u EU, trebala novčano pomoći književnomu časopisu Ars, nezavisnoj udruzi književnika i crnogorskomu PEN-u, kako ih ideologija „srpskoga sveta“ ne bi ugasila?

Europska unija nominalno počiva na ljudskim pravima i ta su prava unesena u sve dokumente. U Crnoj Gori je prije svega riječ o ljudskim pravima. Jedna nacionalna zajednica koja ima relativnu većinu u Crnoj Gori, koja je po posljednjem popisu imala 278 tisuća stanovnika, u ključnim je pitanjima neravnopravna i u tom pogledu očekujemo imati prava koliko imaju na primjer neke nacionalne manjine, neke ugrožene skupine, danas se skrbi primjerice o ugroženim pticama, životinjskim vrstama. Mislim da bi bio red povesti računa i o jednoj maloj europskoj kulturi i naciji.

Je li trenutak, nakon Vašega upozorenja, da Međunarodni PEN centar iziđe s izjavom kojom bi europsku i svjetsku javnost upozorio na jezičnu, kulturnu i nacionalnu diskriminaciju Crnogoraca u Crnoj Gori?

To očekujem. Na samoj konferenciji bilo je verbalnih reakcija na moj govor. Hrvatski PEN pokazao je jednu solidarnost, što očekujem od drugih nacionalnih PEN centara i Međunarodnoga PEN centra sa sjedištem u Londonu.

Gospodine Popoviću, hvala na razgovoru.

Razgovarao: Marko Curać

Napomena: Odgovori Milorada Popovića s crnogorskoga su prilagođeni hrvatskomu jeziku.