Razgovor s Arnom Šebalj

Arna Šebalj redovito je obrazovanje i Pravni fakultet završila u Zagrebu. Prvih nekoliko godina Arna Sebalja2radnog vijeka radila u državnim institucijama i tvrtkama, a od 1995. do 2014. kao privatni poduzetnik. Poslijediplomske i doktorski studij polazila je na Sveučilištima u Zagrebu i Zadru. Autorica je i vlasnica programa "Agent prodaje nekretnina“. Jedna je od autorica i urednica prvog (studeni 2007.) i drugog (prosinac 2017.) izdanja stručnog priručnika "Agent prodaje nekretnina". Jedna od autorica i urednica stručnog priručnika "Procjene vrijednosti nekretnina i sve OKO toga", Novi Informator, lipanj 2018. Jedna od autorica i gl. urednica s Natašom Aralica, d. i. a. "MONOGRAFIJE MARIJAN TURKULIN", 2018. Autorica i urednica, s kolegama, stručnog priručnika "Procjene vrijednosti nekretnina i sve NAKON toga", srpanj 2019. Autorica knjige: "MEDIJI I MEDIJSKE MANIPULACIJE, UTJECAJ INTERNETSKIH PORTALA NA DRUŠTVO I KOMENTIRANJE ČITATELJA, problemi i posljedice", (knjiga u pripremi za tisak za veljaču 2020.).

Samostalno, ali i s kolegama, radila na više stručnih radova za nekoliko Međunarodnih znanstvenih skupova u Hrvatskoj i izvan.

-Međ. znanstv. skup DRUŠTVO I TEHNOLOGIJA 2005., objavljen je zajednički rad sa arhitektom  Marinom Račićem «Ravni krovovi grada Zagreba – rekonstrukcije, prednosti i nedostaci» te samostalni rad: "DVORAC BISAG - povijest dvorca, konstruktivni elementi te rekonstrukcija"

- Međ. znanstv. skup INFORMATOLOGIJA, ZNANOST I OBRAZOVANJE u Rogaškoj  Slatini 2004. samostalni stručni rad: "Plagiranje i zaštita autorskog djela u RH"

- Međ. znanstv. skupu DRUŠTVO I TEHNOLOGIJA, Opatija 2004. samostalni rad i provedeno  istraživanje: «Graditeljstvo i humane potrebe čovjeka» te rad s arhitektom Davorom Trupkovićem "Obnova crkve Blažene Djevice Marije u Buniću (Krbavsko polje)

- Znanstveni skup "KAKAV REGIONALNI RAZVITAK TREBA HRVATSKOJ", Opatija 2001.

Nedavno smo prenijeli tekst iz Hrvatskog tjednika u kojemu se govorilo o vašoj već 16 godina dugoj pravnoj bitci zbog autorskih prava i to ni manje ni više već s Hrvatskom gospodarskom komorom. Možete li nam reći kako je sve počelo?

Osvrnuvši se na tu, sad već zaista daleku 2004., upustila sam se u direktne razgovore oko ustupanja, prodaje programa edukacije profesionalnih posrednika u prodaji nekretninama Hrvatskoj gospodarskoj komori koji je već bio i Arna Šebeljautoriziran pri Hrvatskoj autorskoj agenciji, sukladno Zakonu o autorskim pravima, ali i svim drugim međunarodnim konvencijama kojih je Hrvatska potpisnica. Isto tako se od 1995. taj program provodio u suradnji s Pučkim otvorenim učilištem u Zagrebu, a od 1998. za njegovu provedbu Ministarstvo prosvjete i športa izdalo je rješenje, tj. verificiralo ga je te se je to obrazovanje odraslih upisivalo u radnu knjižicu, kasnije elektronski zapis. Program je kroz tih petnaestak godina uspješno završilo oko tristotinjak polaznika, uglavnom vlasnika agencija i tvrtki u posredovanju u prometu nekretninama iz cijele Hrvatske ali i nekoliko njih iz Slovenije i Bosne i Hercegovine.

Što se dogodilo s tim razgovorima oko ustupanja programa HGK koje ste spomenuli?

Nažalost, pregovori i neki početni dogovori uz prisustvo kolega odvjetnika ostali su prepušteni ogluhi GHK, ali i tihoj najavi uvođenja "njihovog" programa. Kako su osjetili zov novca i dodatne, i to odlične, zarade te kao udruga koju je osnovala Vlada RH, a koja ima u javnosti status "ugledne institucije", nije im bilo ništa nemoguće, pa niti isti program 2007. ugurati u lex specialis, Zakon o posredovanju u prometu nekretninama, na kojem sam i sama radila te su tako preuzeli monopol u obavljanju tog posla. U svemu tome zanimljivo je kako je taj zakon praktički van snage stavio nekoliko drugih zakona i omogućio monopol HGK u obrazovanju posrednika u prodaji nekretninama, u poslu kojim se Komora ne bi smjela baviti, a dokaz tome je i činjenica da im Ministarstvo nikada nije izdalo verifikaciju istog programa.

Tko je sve sudjelovao u provođenju tog programu pri HGK?

Kroz program su prošetali i zaradili na tuđem autorskom djelu mnogi, počevši od gospođe Tatjane Josipović, nekad prve dame i profesorice mog Pravnog fakulteta, preko kontroverznog Siniše Petrovića, nekoliko profesora s Pravnog fakulteta, sudskih vještaka, PR stručnjaka, sudaca... do Anke Mrak Taritaš koja je niz godina i kao ministrica na programu zarađivala krasan novac iako je, kao i ostali, znala za ovu drsku i prijetvornu krađu autorskih prava. Nije joj smetalo pokupiti više od 130 tisuća kuna godišnje, čime se bavilo i Povjerenstvo za sukob interesa, nažalost bez pravog pravorijeka.

Kad ste odlučili podići tužbu i dokle ste s njom stigli nakon tolikih godina parničenja?

Uslijedio je 2004. prvi sudski postupak, tužbenog zahtjeva od 3,5 milijuna kuna (prema informacijama o prihodu iz programa do podizanja tužbe) točnije, u to vrijeme kad sudovi nisu imali iskustva, prvo su utvrđivali nadležnost, od Općinskog do Trgovačkog suda u Zagrebu, ni manje ni više, punih godinu i pol dana.

Godine su prolazile, svakih pet godina - zbog zastare - dižu se nove tužbe, suci krenu obećavajuće, potom zaborave na ročišta, određuju vještačenja koja ja plaćam, a kad im stignu onda ih odbijaju jer su u moju korist, iako sud bira vještake. Apsurdno, ali istinito.

 Sebelj2 1

Tako je ovlašteni sudski vještak u prvom postupku u svom nalazu, u Zaključku utvrdio:

"Na temelju obavljenih komparativnih analiza može se utvrditi sljedeće:

1. Program tužiteljice (na listovima 6 - 13 spisa) i tuženika (na listovima 14 do 16 spisa) vrlo su slični, ali nisu identični.
2. Tuženik je preuzeo tužiteljičin Program "Agent prodaje nekretnina", djelomnično, ali ne u cijelosti, tj. prosječna podudarnost iznosi 77,0429 %."

Kroz sve ove protekle godine, te nakon svih mogućih iskustava kao i informacija koje su mi ipak dostupnije već običnim laicima (obzirom da sam ipak u osnovnom obrazovanju diplomirani pravnik s mnogim drugim dodatnim obrazovanjima) odgovorno tvrdim kako su sudovi pod pritiskom, iako su sami suci u postupcima zadnjih godina vrsni stručnjaci, prije svega mislim na uvijek istu sutkinju koja odlučuje u drugom stupnju na VTS-u (Visoki trgovački sud) kao i na suca u zadnjem, trećem predmetu koji je od veljače 2017. u prvostupanjskom postupku na Trgovačkom sudu u Zagrebu. Ovdje se prije svega oslanjam na pouzdane zaključke kolega odvjetnika.

Nažalost, u predmetima se traže nova vještačenja, ta tzv. interdisciplinarna vještačenja s kojima je u početku bio problem u samim imenovanjima vještaka pa je tako bilo tužno, ali i smiješno da sud određuje za vještaka "privatnog detektiva" koji se bavi praćenjem preljubnika! U istom postupku sud (sudac) je izgubio pune dvije godine tražeći vještake na Policijskoj akademiji i u društvu grafologa! Žalosno, a zapravo se "kupovalo" vrijeme i odgađala presuda. Čiste pravno-pravosudne smicalice.

No nije to sve, u tom prvom postupku ima još jedna perfektna neobičnost, ili namjera, rečenice izrečene mi pred sudnicom od kolege još sa studija, Marijana Ruždjaka, a u postupku odvjetnika HGK ušle su u presudu! Citiram ga: "Ma daj, priznat ćemo ti autorsko pravo i dobiti ćeš 20.000,00 kuna i kamate, i gotovo!"

Upravo to je u presudi suca Puškarića, citiram:

"Sud je djelomično USVOJIO tužbeni zahtjev i naložio tuženiku da plati tužiteljici iznos od 20.000,00 kuna sa zateznom kamatom." Ovo djelomično je s razloga jer je novčani zahtjev od 3.480.000,00 kuna - sud proglasio neutemeljenim! No, sudac nikada nije prihvatio moj zahtjev da se provede knjigovodstveno vještačenje. Jasno i zbog čega. Čak je isti zahtjev "ispustio" navesti u prvostupanjskoj presudi.

Sebelj2 2

Sud je također u obrazloženju presude naveo, citiram: "Tuženi (HGK) navodi kako je neprijeporno da je tužiteljica autor i vlasnik Programa "Agent prodaje nekretnina", ne poriče da je taj Program autoriziran kod Hrvatske autorske agencije još 27. kolovoza 1998. i kasnije, niti poriče da je po tom Programu na temelju odobrenja Ministarstva prosvjete i športa RH i u suradnji s Pučkim otvorenim učilištem iz Zagreba vršeno osposobljavanje polaznika za agente prodaje nekretnina."

Inače, Program prate i stručni priručnici kojeg su autori predavači iz programa, prvo izdanje 2007., a drugo dopunjeno izdanje u kolovozu 2017. istim naslovom kao i Program.

Što se sad događa sa svim tim sudskim postupcima?

U najnovijem zahtjevu suda oko novog vještačenja, u trećem postupku iz 2016., obje udruge ovlaštenih sudskih vještaka u Hrvatskoj odbile su vještačenja, iako me uglavnom kroz moja stručna djelovanja veliki broj vještaka i osobno poznaje.

I, kamo vodi taj postupak, ili ti postupci, gdje prvi čeka na Vrhovnom sudu već šestu godinu, drugi stoji na Visokom trgovačkom sudu sad već treću godinu, a treći, na prvostupanjskom sudu, ide uskoro u četvrtu godinu.

Obzirom da naše pravosuđe ne primjenjuje (iako ga reklamnim panoima na sve strane oblijepljenim hodnicima sudova uredno promovira) institut mirenja, nije za očekivati da će se ovo uskoro dovesti kraju, ali ja zbog nerada sudova i pritisaka na njih trpim štetu jer me prva presuda, prethodno u ponavljanom postupku, te u dva navrata i na VTS-u odbijenog tužbenog zahtjeva, a određeno prema visini tužbenog zahtjeva, dovela u blokadu s 750 tisuća kuna za troškove sudskog postupka. To je još jedna manjkavost hrvatskih zakona gdje pravomoćnost nastupa okončanjem drugostupanjskog postupka, iako iza njega u RH slijede još dvije instance i spor nikako nije gotov.

No, zakon je očito išao na pogodovanje presuđenoj strani kao i odvjetnicima u naplati njihovih troškova.

Slika 4 Agent korice 2 izdanje VIII 2017 g

Nažalost, hvalimo se drugim državama i njihovim pravosuđem, rado o tome organiziramo i razna događanja i konferencije, no, interes i obećanja traju koliko i one, par sati, a dokaz tome je i konferencija Američke gospodarske komore (AmCham) i Hrvatske udruge za mirenje iz prosinca 2012. u suradnji s američkim veleposlanstvom u Zagrebu, tadašnji američki veleposlanik Kenneth Mertenom, na kojoj je upozorio kako RH trenutačno (tada) na sudovima ima 58.000 neriješenih trgovačkih slučajeva te da bi mirenje moglo imati pozitivan učinak na gospodarsku klimu. "Brzina i učinkovitost rješavanja sporova jedno je od osnovnih pitanja koje si poslovni ljudi postavljaju kada odlučuju u koju zemlju investirati svoj novac " - kazao je tada veleposlanik Merten. U SAD-u se mirenjem i sličnim oblicima izvansudski rješava više od 90 posto sporova. Mirenje unutar EU politički je prioritet. U Italiji je medijacija odavno obvezan korak prije tužbe u većini vrsta sporova, a po učestalosti primjene prednjače Nizozemska i Velika Britanija.

U RH je ovo samo san. Iscrpljivanje, onemogućavanje u radu, kontrola sudaca, čak i vještaka, sve je to hrvatska stvarnost. A sve su znali i o svemu i službeno raspravljali, još daleke 1995. u HGK na sjednici Grupacije agencija za promet nekretninama (koje sam i sama bila član) dana 11. 12. 1998. pod točkom 2. Informacija o programu osposobljavanja Agenta prodaje nekretnina, verificiranog od strane Ministarstva prosvjete i športa dana 22. 09. 1998.

Jeste li pokušavali preko Vlade, obzirom da je ona osnivač HGK, sukladno zakonu o osnivanju i financiranju HGK kao i Zakonu o udrugama, ili drugih institucija učiniti kakav pomak u rješavanju ovog slučaja?

Sve Vlade do sada, kao i ova gospodina Plenkovića, kao i svi ministri u Ministarstvima pravosuđa i prosvjete Vlada(obrazovanja) kao i predsjednici HGK (bivši i sadašnji) znaju sve o ovome slučaju. Svima sam se obraćala. Koja korist! Njihovi šturi, unificirani odgovori sve govore.

Sve to zna i današnji hrvatski predsjednik Vlade koji je djelovao obećavajuće, no nije smatrao za shodno (iako o tome ima velikih saznanja iz više izvora) niti na jedan zahtjev od njih 7 - odgovoriti. Imaju komotnu situaciju, priznanje u sudskim postupcima i izvan njih mojih autorskih prava ali ne i adekvatne novčane naknade. Vlada nažalost potpuno bezakonje.

Prema pribavljenim informacijama iz HGK ali i godišnjih izvješća Porezne uprave čisti prihod od Programa koji je do 31. 03. 2019. ostvarila HGK je preko 20 milijuna kuna.

A presude, ove do sada, govore o velikoj pravnoj nesigurnosti za svakoga, čak i čovjeka iz struke. "Pošteno suđenje kao temelj sudačke etike", te neovisnost sudaca koju bi morali imati, nažalost još ćemo čekati godinama. Preporučam svima (ljudima iz struke, ali i običnim ljudima) u svezi toga potražiti ovaj navedeni izvorni znanstveni stručni rad dr. sc. Borisa Ljubanovića (UDK: 347.962 od 15.10.2011.) profesora Pravnog fakulteta Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku.

A kako izgledaju te prvostupanjske i drugostupanjske presude najbolje govore one same za sebe. Čak isti suci u ponovljenim postupcima donose sasvim nelogične nove presude koje su suprotne prethodnima.

HGK (Hrvatska gospodarska komora) je počinila brojne povrede mojih autorskih prava, i to one iz čl. 18 ZAPSP-a, odnosno 19. i 20., kao i prava iz čl. 13., te prava iz čl.15. i 16. istog zakona, ostvarujući istovremeno na taj način za sebe protupravnu imovinsku korist. Danas ona prelazi znatno iznad 20-estak milijuna kuna od 2004. godine! Ovakvo postupanje HGK ukazuje i na činjenicu da uopće ne postoji svijest o tome što je autorsko pravo i da se radi o dobru koje je ustavna kategorija, jednako zaštićeno kao i pravo vlasništva.

Osim što je HGK povrijedila imovinsko autorsko pravo ona je svojim radnjama povrijedila i moje moralno autorsko pravo, a za neovlašteno korištenje mog autorskog djela i bez moje suglasnosti, pripada mi naknada i zbog te povrede. Ovdje i te kako ima osnove za primjenu odredbi čl. 53. ZAPISP-a i 200.st.2 ZOO., tj. dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete.

Čak niti podignuta kaznena prijava u veljači 2017. protiv HGK nema učinka. Još je po ladicama DORH-a, inspektora kojih nikad nema, iako su dobili "zadatak" od ODO-a od mene pribaviti "dopunu izvida i to obavljanjem obavijesnog razgovora na sve okolnosti podnesene prijave." Riječ je o povredi članka 284. (povreda osobnih prava autora) i čl. 285. (nedozvoljena uporaba autorskog djela) KZ RH.

Isto tako povrijeđena su i moja ustavom zajamčena prava, člancima 14. stavkom 2., 29. stavkom 1., 35. i 38. stavcima 1. i 5. Ustava Republike Hrvatske, te članci 19. stavak 1. i 117. stavak 3. Ustava (u pročišćenom tekstu Ustava, NN broj 85/10., označen kao članak 118. stavak 3.) i članak 6. stavak 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN – Međunarodni ugovori« broj 18/97., 6/99., 8/99., 14/02. i 1/06.; u daljnjem tekstu: Konvencija).

Može li se što očekivati od EU suda za ljudska prava?

Niti EU sud za zaštitu ljudskih prava u Strasbourgu ne obećava. Tek tamo je potpuna kontrola naših djelatnika, a manevriranja s obrascima za podnošenje zahtjeva (jasno, tek kad se prođu sve instance u RH, a to je još Vrhovni sud Sudi Ustavni sud, znači lako moguće još 5 do 10 godina nakon pravomoćnih drugostupanjskih postupaka) završavaju na najneobičniji način, "sud proglašava zahtjev nedopuštenim." No, koliko imam saznanja od mnogih kolega odvjetnika zahtjevi prema EU sudu za ljudska prava u Strasbourgu, pisani čak i bez poštivanja detalja iz uputa za popunjavanje spomenutog Zahtjeva, prolaze. Tako na tisuće državljana RH koji su obuhvaćeni abolicijom nakon Domovinskog rata danas bez imalo problema godinama već ostvaruju pred EU sudom svoja prava iz radnih odnosa ili svoje mirovine! O tome se ne govori. Jedino kolege odvjetnici znaju reći kako je pravo čudo da Hrvatska nije već bankrotirala zbog toga.

Zanimljivo, nikada oko istoga nismo vidjeli nikakvu statistiku, od broja predmeta do iznosa koje Republika Hrvatska isplaćuje. Zašto se i to ne objavi?

I tako završava (prema statističkim podacima EU suda) 90 % podnesenih zahtjeva. Pitanje je: koja je uopće uloga EU suda? On je baš taj koji "zapečati" odluke naših sudova! Nažalost, Sud u Strasbourgu nije sud "četvrte instance", odnosno nije žalbeni, revizijski niti kasacijski sud. Ne može preispitivati utvrđenje činjeničnog stanja slučaja od strane domaćih sudova kao niti njihovo tumačenje ili primjenu domaćeg prava, kao niti krivnju ili nevinost u kaznenim postupcima. Što će nam uopće taj sud?

Stoga je teška obmana vjera u rad Suda u Strasbourgu. Iz iskustva, birokracija i površnost tamo je daleko veća od postupanja u hrvatskom pravosuđu. A tek kontrole koje "provode" države "tužene" u tim zahtjevima.

Vidite li uopće mogućnost rješenja cijelog slučaja izvan sudskih postupaka?

Rješenje ove pravne trakavice? Razum, dogovor, nagodba tj. medijacija ili mirenje. Nažalost, više se svima - koji vuku korist iz ovoga u HGK - isplati trenutni status, jer za odgovornost i zakonitost ionako ne mare, zašto i bi? Nikad nitko neće odgovarati. I to je ključni problem. I tako od 1995.

Kao član Matice hrvatske sudjelujete aktivno oko rasvjetljavanja događaja oko navodnih nezakonitosti i nepravilnosti Matici hrvatskoj. Možete li odgovoriti kad i zašto ste se u sve uključili, te vidite li izlaz i kako iz cijele situacije u Matici?

Događaji u Matici hrvatskoj osobno su mi počeli biti zanimljivi još u studenome 2012. kad u Večernjem listu pročitah tekst autora Josipa Pavičića, zanimljivog naslova koji dio citiram:

"Matica hrvatska naveliko se čerupa"

Na fantomske Matičine projekte potrošeno 1,3 milijuna kuna, od čega 250.000 otišlo na račun predsjednika Zidića, otkrio je dr. August Turina. Sad je napokon jasno što se događa u Matici hrvatskoj. Naveliko se čerupa. Prije tri godine, kad je iz Matice prognan jedan od najčasnijih i najzaslužnijih “matičara”, akademik Dubravko Jelčić, a ključna Matičina biblioteka “Stoljeća hrvatske književnosti” praktički likvidirana, još nam se moglo učiniti da je riječ o samovolji MHi zatiranju slobode kritičkog mišljenja, za što je mogla biti odgovorna “birokratizirana struktura Matice hrvatske” s glavnim tajnikom Zorislavom Lukićem na čelu (VL, Gibanica, rujan 2009. i svibanj 2010.).

Sad se, međutim, pokazuje da je obračun s Jelčićem i drugim “matičarima” koji se nisu mirili s upropaštavanjem Matice hrvatske bio samo neznatan djelić raskošne slike nezakonitosti, nepravilnosti i običnog prizemnog haračenja Matičnim blagajnama, koja se pod krovom palače u Matičinoj 2 valja posljednjih godina.

Nažalost, otkriva se i činjenica da posrijedi više nije samo Lukić, nego i najviše Matičino vodstvo oličeno u svom dugogodišnjem predsjedniku Igoru Zidiću.

Teške riječi, ali tko pročita oveći spis donedavnog poslovnog tajnika MH dr. sc. Augusta Turine, koji je pod naslovom “Prijedlog za pokretanje izvanrednog postupka ocjene zakonitosti rada i odgovornosti glavnog tajnika MH Zorislava Lukića...” poslan Glavnom i Nadzornom odboru MH, vidjet će da su one u usporedbi s težinom nalaza dr. Augusta Turine blage.

Mjesto da podnese momentalnu ostavku, a isto preporuči i suradnicima (i tako olakša Matici izlazak iz nevolja u koje su je on i ekipa gurnuli), Zidić saziva Matičinu upravu, suradnicima daje smjernice za zataškavanje, a dr. Turini momentalni otkaz."

Zanimljivo, danas je situacija još gora, metode su iste, glavni tajnik Lukić harači i dalje, a dvojica predsjednika Matice hrvatske u međuvremenu, Damjanović i Botica, poslušno odrađuju Lukićeve "projekte".

Kakva je situacija s dovršetkom spomen kuće i kulturnog centra Antuna Gustava Matoša u Tovarniku?

Bila je 2017. i u ruke mi je dopao tekst prof. dr. sc. Ivice Šole. Ma, više me privukao opet naslov, a ticalo se osobno nove ministrice kulture, Nine Obuljen. Do tada ne znajući baš ništa o slučaju vezanom za obnovu spomen kuće i kulturnog centra Antuna Gustava Matoša u Tovarniku s osobitom sam pozornošću čitala kronologiju cijelog slučaja koju je prof. Šola odlično posložio. Nakon tih prestrašnih činjenica i sasvim jasno iščitane opstrukcije Matice hrvatske kao i Ministarstva kulture prema ".. osobi koja je duboko upisana u dušu i identitet hrvatskog naroda – Antunu Gustavu Matošu."

Sola AGm
Slobodna Dalmacija, 23. 10. 2017.

Nadalje u istom članku prof. Šola navodi: "Ljudi koji već duže vremena drmaju Maticom hrvatskom, od Zorislava Lukića, Stjepana Sučića do Damira Zorića neka tjeraju pravdu zbog par tisuća škuda duga, to im nitko ne osporava, ali ne preko Matoševih leđa i hrvatske kulture, tim više što niti Ogranak u Tovarniku niti kasnije Društvo A. G. Matoša niti su osporavali niti osporavaju dug, već traže načine kako da ga otplate.

Zadnji put takav prijedlog o otplati 197.102,38 kuna duga središnjici u Zagrebu podnesen je 22. svibnja 2017. i odbijen je, a potpisali su ga predstavnici Odbora za izgradnju Matoševe rodne kuće: akademik Dubravko Jelčić, akademkinja Dubravka Oraić Tolić, Hrvoje Hitrec, Ivica Matičević, Josip Pavičić i Željko Anić.

Ako je jedan posto investicije i tih par stotina tisuća kuna vrijedno dvanaestogodišnjeg sudovanja, zapravo opstrukcije Matoša od strane Matice koja se još zove hrvatska, onda je to ne samo neodgovorno, već i sablažnjivo.

Zato, zbog ovog slučaja, zbog Matoša, zbog ljudi u Matici poput Zorislava Lukića i sličnih, javno ovdje objavljujem da više ne želim biti član Matice hrvatske, da istupam. Kakva je to institucija, Matica pa još hrvatska, koja u procesu ovrhe ide prodavati Matoševu kuću?

Pogotovo kada se sjetim kako je u emisiji Pola ure kulture akademik Damjanović priznao kako je slučaj Matoševe kuće jedan od najtužnijih u povijesti Matice hrvatske i ponudio Društvu A. G. Matoš iz Tovarnika da glavnicu vrati, a da kamate Matica neće potraživati. Što se u međuvremenu dogodilo? Boga pitaj.

Možda ipak bolje pitati, zamoliti ministricu Obuljen – spasite Matoša od matičara i njihovog prepucavanja! U protivnom, nema druge nego ponoviti Krležu: "Sačuvaj me Bože srpskog junaštva i hrvatske (ministrice) kulture."

Ovo je bio poticaj za mojim interesom oko cijelog slučaja, za kontaktima s kolegama i prijateljima iz mnogih ogranaka (Zagreb ih nema - zanimljivo - tako da niti nemamo mogućnost ikakvih aktivnosti niti djelovanja).

Bio je početak 2018. Kao čitateljica Hrvatskog tjednika pratila sam sve tekstove u njemu oko događaja kako u Matici tako i oko Matoša.

Matos Matos kuca
Snimljeno iz zraka 27. 09. 2019.

Internetske stranice bile su pune raznih tekstova oko Matice i Matoša. Što je najbolje, počela su kružiti međumrežjem i razna pisma kako ograncima tako i upravi Matice od rijetko hrabrih članova Matice. Dobih jedno krajem travnja 2018. Napisala ga članica Matice iz Petrinje, Mare Prpić, dipl. ing. Osupnuo me sjajan komentar u kojem gospođa Prpić kaže: "Ne znam što mi je bilo teže. Shvatiti da Matica hrvatska, najstarija i najuglednija (bar nekad!) ustanova hrvatskog naroda tuži samu sebe, ili prihvatiti činjenicu da je time postala saveznik srbijanske kulturne kolonizacije hrvatskoga Srijema. U Vukovaru se upravo gradi Srpski dom, a financira ga, ne samo Srbija, nego i Vlada RH. Koja sramota! I strahota! Tko nam to u zadnje vrijeme vodi najstariju i najugledniju ustanovu u Hrvata?! Tko god bio zaslužan za ovo, treba ga „pribiti“ na stup srama.

I u nas i šire na sceni je galopirajuće rastakanje identiteta. Žestoko se nasrće na vjeru, obitelj, domovinu. U središnjici se o tome ne raspravlja. (Ili članstvo na terenu za to ne zna. A trebalo bi.) Članovi upravnih tijela središnjice MH, ako se silom prilika nađu u kakvom povjerenstvu (npr. za suočavanje s prošlošću), odrađuju to tako da izazivaju mučninu. Što reći o sudjelovanju Predsjednika u donošenju famoznog „Dokumenta dijaloga“? I o intervjuu kojega je ovih dana dao Hrvatskom tjedniku?! A njegove izjave na sastanku u Zagrebu od 20. ožujka, kao i ostalih sudionika iz središnjice MH, su upravo nevjerojatne! (vidi Hrvatski tjednik od 29. ožujka 2018.) Prežalosno!

Pitala sam neke svoje znance, dugogodišnje članove MH, u čemu se sastoji njihovo članstvo. Svi odgovoriše isto. Da plaćaju članarinu i čitaju Vijenac. Ako dopustimo da tako i ostane, a da Uprava nastavi voditi neke čudne ratove, međusobno i protiv svojih ogranaka, protivno svojoj temeljnoj zadaći i na štetu države, onda bolje da nas nema. Tko zna, možda to i jest cilj. Možda su i u to gnijezdo podmetnuta kukavičja jaja. Po onoj Matoševoj iz 1907. godine:

...U šarmantnoj pozi moderni poganac
Najmio ga stranac, da nam metne lanac
Taj klatež, što o pravdi blebeće
On za tuđu korist laže, kleveće ...

A tek grijesi nečinjenja!"

Je li se Matica očitovala o bilo čemu od strateškog interesa za naciju? O urušavanju moralnih vrijednosti u društvu, blokiranima, iseljavanju, propasti Imunološkog zavoda, demografiji, crvenom teroru u kulturi (frljićizmu), demagogiji i poltronstvu u politici, ... Nisam primijetila (izuzev nešto malo „nježno“ o Istanbulskoj konvenciji). To valjda ne utječe na identitet hrvatskog čovjeka. O tome se, valjda, trebaju izjašnjavati neke druge nevladine udruge. Neki drugi aktivisti.

Prošla je tako 2018. u sve većim saznanjima iz Matice, o kriminalu i podizanju kaznenih prijava, o pokretanju kaznenih postupaka kako protiv glavnog tajnika Lukića tako i protiv same Matice hrvatske, o malverzacijama i falsifikatima na skupštinama, o ovrsi koju je čekalo Društvo Antuna Gustava Matoša, o dražbi koja iza toga slijedi, zamislite, rodne kuće Matoša!

Nekoliko nas entuzijasta, sasvim anonimno, 7. siječnja 2019. pokrećemo putem jednog portala Peticiju za spas Matoša.

Odjek je bio odličan, kao i odaziv. U nepuna tri dana preko 2000 potpisnika, i to još kakvih!

I komentara uz potpise koji su sve govorili. Je li reagirala Matica? Ne.

Jedino se ročište za ovrhu na sudu u Vukovaru odgodilo za koji mjesec.

Sad već godinu dana od tada, postupak traje, opstrukcije su otišle još dalje, a ono što se može pročitati u Hrvatskom AGMtjedniku, te na nekim portalima upućuje kako je i vlast uključena u sve, točnije, u uništenje projekta s namjerom prodaje ga općini Tovarnik, gdje neuka načelnica kani od istog (u 99 % gotovog projekta u vlasništvu Društva Antuna Gustava Matoša) učiniti starački dom, uz blagoslov Matice, Ministarstva kulture, župana Bože Galića. Uostalom, što očekivati i od ministrice kulture Obuljen Koržinek u rješavanju ovog "slučaja" kad ista "snažno podupire financijama Desničine susrete, valjda zato što je taj književnik podržavao velikosrpske ideje, a prezire Dane Ranka Marinkovića i Petra Šegedina jer su to hrvatski velikani." (citat iz teksta Marka Curaća, 3. listopada 2019.)

I onda, u jeku svih tih sablažnjivih događaja (kako reče prof. Šola) još jedna nečuvena obmana, licemjerje, sramota za Maticu. Vijenac u broju 150 od 10. listopada 2019. posvetio velikom Matošu naslovnicu, te 16 i 17 stranicu u njemu. Osoba iz Odbora za izgradnju spomen kuće i kulturnog centra, Dubravka Oraić Tolić, piše o Antunu Gustavu Matošu! Ma molim vas! A što čini u Matici kao potpredsjednica iste da se ovo kulturno, ali prije svega političko pitanje i sramota riješi. Tjeraju Matoša iz njegove kuće, boje ga se i mrtvog a obmanjuju javnost i sve nas. Kako podlo i besramno.

Kako Oraić Tolić može pisati: "Matoš je Viencu važan i zbog još jednog razloga. To je Matoševo zauzimanje za Vienac u doba njegova gašenja u članku Za Vienac, pisanu u Parizu 6. prosinca 1903. i objavljenu u Obzoru. ... Stoga bi bankrot Vijenca bio "glasnik bankrota naše poezije, naše literature", a njegova propast "znakom propadanja našega ukusa, umjetnosti, književnosti, čistog jezika."

Davno im je Matoš posvetio stihove, uvijek aktualne, i danas ih znam napamet:

O, ta uska varoš, o ti uski ljudi,
O, taj puk što dnevno veći slijepac biva,
O, te šuplje glave, o, te šuplje grudi,
Pa ta svakidašnja glupa perspektiva!

Čemu iskren razum koji zdravo sudi,
Čemu polet duše i srce koje sniva,
Čemu žar, slobodu i pravdu kada žudi,
Usred kukavica čemu krepost diva?

Među narodima mi Hrvati sada
Jesmo zadnji, robovi bez vlasti,
Osuđeni pasti i propasti bez časti.

Domovino moja, tvoje sunce pada,
Ni umrijeti za te Hrvat snage nema,
Dok nam stranac, majko, tihu propast sprema.

Jadan Matoš kraj ovakvih prijetvornih, lažljivih i "šuplje glave" - Matičara.

Na toj obljetnici 150-og broja Vijenca, izreče predsjednik Matice, prof. Botica, jednu zanimljivu rečenicu, no, koliko iskrenu i točnu, vrlo brzo će se saznati: "A kada je riječ o Matošu, Matica će zajedno s Ministarstvom kulture sačuvati i njegovati Spomen dom Matoševe rodne kuće u Tovarniku kao najviše nacionalno i kulturno dobro - sjećajući se i Matoševe tvrdnje da tolerira sve osim trgovanja hrvatstvom."

Zar stari prof. Botica nije najbolji trgovac hrvatstvom? Što je učinio od svog ustoličenja na mjesto predsjednika Matice hrvatske? Ima jednu, ja primijetih kroz ovaj njegov mandat u izjavama, vrlo zanimljivu i lukavu osobinu, govori svakome ono što baš tada žele čuti. Stari ljudi bi rekli: „stari prefriganac i pokvarenjak!“.

razgovor vodio: Davor Dijanović

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

 

 

 

Sri, 30-09-2020, 02:15:15

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.