Prilog HKV-a javnoj raspravi o Nacrtu prijedloga zakona o HRT

Već skoro 30 dana traje javna rasprava o Nacrtu prijedloga zakona o HRT, odnosno o formuliranju i donošenju novog Zakona o HRT. Za tih 30 dana malo smo toga iz do sada održanih rasprava mogli čuti ili pročitati u našim medijima.

Kad bismo po medijskim odjecima zaključivali ispada da je najvažnija stvar samo to kako se bira glavni ravnatelj i tko će ga birati – Programsko vijeće HRT ili Nadzorni odbor naše dične dalekovidnice. Ni mi ne mislimo da se i oko toga problema ne treba raspravljati, no s obzirom na to da u svijetu postoji niz boljih ili lošijih rješenja za izbor te nesumnjivo važne i utjecajne persone (u našim prilikama i neprilikama počesto čak i bolje plaćene i utjecajnije od premijera ili predsjednika države) mišljenja smo da prioritetno treba urediti kuću kojom ta osoba upravlja kao i pitanje u čije ime upravlja – odnosno čija je to kuća, s kojom svrhom je ustanovljena i izgrađena, komu ona služi, kojim jezikom se služe njezini službenici i komu i kako odgovaraju urednici programa pa i sam ravnatelj za svoj dobro ili loše obavljen posao. Mogao bi netko reći da pretjerujemo i cjepidlačimo, jer da je sve to predviđeno u tezama Ministarstva kulture RH i u Prijedlogu zakona, odnosno njegovu nacrtu. No, ipak već u jednom od uvodnih članaka "Nacrta..." nailazimo na šokantnu formulaciju koja doista razorno djeluje na naše povjerenje. Evo kako taj članak glasi:

"HRT je dužan u programima služiti se hrvatskim jezikom i latiničnim pismom, ako ovim ili drugim zakonom nije određeno drugačije."

Kako objasniti ovu neshvatljivu formulaciju nego kao rezervaciju za neki drugi jezik i neko drugo pismo koje će, po svemu sudeći netko drugi "ovim ili drugim zakonom" odrediti umjesto nas. Možda netko naš ulazak u EU vidi kao ulazak nečije gubernije i u kulturnom smislu, jer na ekonomskom polju je, čini se, taj proces već završen. Ako temeljna stvar u Nacrtu zakona o HRT ovako glasi što možemo uopće od njega očekivati.

Drugi jednako problematičan, pa i najvažniji dio priče oko budućeg uređenja HRT jest omjer domaćeg i stranog programa koji u ovom Nacrtu... nije jasno određen i zadan u korist domaćeg programa, a po našem mišljenju upravo je to središnji posao novog zakona. Preciziranjem takvog jednog članka i njegovom razradom bile bi zaštićene specifične profesije u proizvodnji programa kao i velik broj radnih mjesta. Čak kad bismo i povjerovali da će novi Zakon o HRT načelno štititi domaću proizvodnju postavlja se pitanja ne stoji li iza toga vješto pripremljena klopka za lakovjerne koji ne žele cjepidlačiti i do kraja inzistirati na temeljnom pitanju a ono glasi: što se u stvari podrazumijeva pod domaćim programom? Jer, primjerice dvije domaće sapunice godišnje u stanju su pojesti sve naše iluzije o tome čemu treba služiti javna televizija. I ne samo što će pojesti naše iluzije nego i naše novce.

Stoga bi javnoj televiziji trebalo zabraniti proizvodnju izrazito komercijalnih programa uključujući u taj okvir i sapunice i potanko opisati krug zadaća što ih svaki od predviđenih programa treba ispunjavati a da ne potone u žutilo, jeftinoću i nekvalitetu. Bitno je na ovome mjestu istaknuti kako Zakon... mora obvezivati HRT na proizvodnju barem 60% domaćeg programa i to s obveznim istim postotkom u svakom od postojećih programa (Informativnom, Dramskom, Religijskom, Dokumentarnom, Kulturnom, Znanstvenom, Programu za djecu...) jer bi se time izbjegla moguća podvala da nam beskrajna, višesatna naklapanja trećerazrednih političara ili "proizvedenih" javnih osoba i tobožnjih arbitara za sve i svašta, utrape u tu količinu od 60% domaće proizvodnje.

Pozivamo stoga sve strukovne udruge koje su uključene u izradu novog Zakona o HRT da se javno izbore za jasno preciziranje upravo ovih aspekata "Zakona..." jer se bojimo da su sve moguće površnosti u novim formulacijama gotovo sigurno namjerne.

Uz ovih nekoliko komentara oko, po našem mišljenju, ključnih dijelova novoga Zakona pridružujemo se i svima onima koji ogorčeno zahtijevaju promjenu sastava Programskog vijeća, u kojemu poput kukavičjih jaja, sada sjedi hrpa anonimusa iz udruga poput GONG-a, Potrošača, Transparency Internacionala i sl. umjesto stvarnih predstavnika hrvatske javnosti kao što su Hrvatsko sveučilište, HAZU, Matica Hrvatska, DHK, Crkva, branitelji...

Dodajmo na kraju kako od novog Zakona o HRT očekujemo stvarnu preobrazbu ove medijske kuće u ono što svi od nje očekujemo, a to je da informira bez ideologizacije, da zabavlja ne prelazeći granice dobroga ukusa i da educira birajući vrhunske suradnike za teme koje obrađuje. U tom smislu očekujemo da će i naši prijedlozi, upozorenja i primjedbe izraženi u ovom prilogu biti dobronamjerno prihvaćeni i razmatrani u procesu donošenja novog zakona o HRT.

Upravni odbor Hrvatskoga kulturnog vijeća