Ponašanje usporedivo s onim okupatorskih sila koje su prodefilirale Splitom

Hrvatsko kulturno vijeće daje punu potporu akademiku Kuzmi Kovačiću u naporima da se izbori protiv samovolje splitskih vlastodržaca koji su prvo prekršili umjetnikova autorska prava nedopuštenim zahvatom u autorsko djelo postolja jarbola (tzv. splitski štandarac), a nakon presude Trgovačkoga suda u umjetnikovu korist njegov rad naglo, nasilno i nedostojanstveno uklonili sa splitske Pjace.

Nedopušten zahvat u autorsko djelo

Javni kip Štandarac na splitskoj Pjaci, 1999., kamen „seget“ (kameno postolje), koji je do 22. veljače 2025. bio postavljen na Narodnom trgu u Splitu (splitska Pjaca), umjetničko je djelo akademskoga kipara akademika Kuzme Kovačića i kao originalna i dovršena intelektualna tvorevina zaštićeno Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima (NN 111/2021).

Naknadni zahvat na Kovačićevu autorskom djelu, nastao odlukom splitskih čelnika i bez autorova odobrenja, čin je deformacije izvornika koji zadire u narav samoga umjetničkoga djela i krši umjetnikovo autorsko pravo, što je sa zakonskoga motrišta kažnjivo, a s motrišta društvene i kulturne javnosti zaslužuje javnu i glasnu osudu.

Uklanjanje autorskoga djela

Nakon presude Trgovačkoga suda, prema kojoj je Gradu Splitu naloženo da ukloni deformacije na autorskom djelu, splitski su se čelnici odlučili i na drugi sramotan čin u odnosu na akademika Kovačića i njegovo djelo kada su – nezadovoljni presudom – odlučili njegov javni kip ukloniti sa splitskoga gradskoga trga. Svemu smo mogli i osobno svjedočiti gledajući u televizijskim prijenosima i čitajući o višesatnom rušenju spomenika na splitskoj Pjaci i bespomoćnom umjetniku koji promatra kako mu pred očima uništavaju autorski rad.

U iščekivanju sudskoga epiloga koji će i o tome donijeti pravorijek, Hrvatsko kulturno vijeće poziva Ministarstvo kulture i medija, Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti, Maticu hrvatsku, sva umjetnička strukovna društva te cjelokupnu društvenu i kulturnu javnost da osude taj čin političke demonstracije samovolje i sile prema jednomu umjetničkomu autorskomu djelu i njegovu autoru.

Šteta i odgovornost

Ne treba izgubiti iz vida da je u ovom slučaju riječ o umjetniku međunarodnoga ugleda (iako bi svi izneseni argumenti vrijedili za bilo kojega drugoga umjetnika), kojemu je tim drskim postupkom pričinjena velika šteta i još ga se pritom pokušalo i javno poniziti. No tim je postupkom učinjena velika šteta i hrvatskoj kulturnoj javnosti, pri čemu se uvode prakse koje su vladale hrvatskim društvom prije demokratskih promjena. Ne mogu se pritom izbjeći ni politički aspekti cijeloga slučaja jer nema dvojbe kako je on politički motiviran i, zapravo, demonstracija političke sile lokalnih čelnika koji svoje ideološke matrice crpe iz propaloga jugoslavenskoga komunističkoga totalitarnoga sustava.

Osim toga, takvo širenje razdora nužno vodi na daljnje podjele u trenutcima kada hrvatsko društvo stoji pred sve većim izazovima i sve složenijim međunarodnim prilikama. Umjesto da kultura bude stup okupljanja, splitski slučaj očigledno kao cilj ima izazvati tenzije i skrenuti pozornost s problemâ od vitalnoga interesa za Republiku Hrvatsku.

Postavlja se zato pitanje i političke odgovornosti i stvarnoga cilja onih koji su izveli tu potpuno nepotrebnu destrukciju u samom središtu Splita. Ona se u mnogočemu može usporediti s ponašanjem pojedinih okupatorskih sila koje su hrvatskim Splitom prodefilirale u ne tako davnoj prošlosti.

Upravni odbor Hrvatskoga kulturnog vijeća