Skica koja pokazuje način efikasnog prijenosa energija pomoću magnetskog polja koji je predložila grupa Marina Soljačića:
 
Prijenos energije

 
Marin Soljačić: Zvuk pražnjenja mobitela u noći doveo me do izuma
 
Otkad je u četvrtak navečer objavljeno da je mladi hrvatski znanstvenik Marin Soljačić (33) na čelu skupine znanstvenika s Massachusetts Institute of Technology (MIT) izveo eksperiment bežičnog prijenosa energije, to je otkriće udarna tema praktički svih svjetskih medija.

WiTricity, kako se zove koncept bežičnog prijenosa energije, mnogi su analitičari proglasili revolucionarnim jer bismo se zahvaljujući tome već za nekoliko godina mogli riješiti kabela i žica uz pomoć kojih napajamo mobitele, laptope i slične uređaje. S Marinom Soljačićem danas poslijepodne razgovarali smo telefonski.
 
Kako ste došli na ideju koncepta bežičnog prijenosa energije?

Zahvaljuljući mome mobitelu, on me učestalo noću budio signalom koji je upozoravao da je prazan jer sam ga zaboravio napuniti. Kad me jedne noći probudio, počeo sam razmišljati kako bi bilo lijepo da se mobitel puni sam od sebe i da se ne moram o tome brinuti. Onda smo razmišljali koji bi se fizikalni fenomeni mogli iskoristiti za to pa smo se tako dosjetili rezonancije. Riječ je o fizikalnom fenomenu kod kojega neki predmet počinje titrati kada se pobudi frekvencija njegova vlastitog titraja.
 
Svoj ste teorijski koncept predstavili u San Franciscu u studenome prošle godine najavivši da bi se prvi rezultati mogli znati za godinu ili dvije, no uspjeli ste već nakon nekoliko meseci?

Mislim da je bolje ne davati velika obećanja na početku. Mi smo polako razmišljali i razvijali ideje o rezonanciji, a koncept je izgledao obećavajuće. Tako smo i počeli eksperimente u kojima smo uspjeli dokazati bežični prijenos energije na udaljenosti od dva metra i sa žaruljom snage 60 W.
 
Svoj ste koncept nazvali WiTricity. Što to znači?

Wireless Electricity, dakle u prijevodu bežična struja. Taj je naziv smislio jedan od suradnika.
 
Gdje će bežični prijenos energije najprije naći primjenu i kada?

Naša je vizija da to bude kod mobitela, laptopa, MP3 playera, malih kućnih robota i sličnih uređaja. No, teško je predvidjeti hoće li to tako uistinu i biti. Nije teško predvidjeti koje će tehnologije biti dostupne za pet godina, no vidjet ćemo hoće li se to ljudima svidjeti i hoće li im biti praktično. Ipak, važno je da smo pokazali da je to moguće, a na industriji i potrošačima je da odluče što žele.
 
Mnogi su ljudi već sada pitaju kako će WiTricity utjecati na zdravlje?

To je važno pitanje, jer ljudi stalno raspravljaju o tome zrače li mobiteli i bežični telefoni ili ne. Mi ne radimo medicinska istraživanja. To rade drugi, a na temelju tih istraživanja agencije za zaštitu zdravlja određuju prihvatljive razine električnog i magnetskog polja. Mi vjerujemo da se naš dizajn može usavršiti tako da razina zračenja bude ispod općeprihvaćenih razina.
 
Hoćemo li se u budućnosti moći riješiti većine kabela?
 
Kada je moj sin Fran u stanu moga tate ugledao 20 godina star telefon, pitao je zašto je on žicom pričvršćen za zid. Tada sam se zamislio jer su nama žice i kabeli nešto normalno, što nije slučaj s generacijama koje dolaze. No, isto tako je bilo i s nama, odrasli smo s televizorima i kompjutorima pa nam je neshvatljivo da su ljudi nekad živjeli bez njih.
 
Može li se u budućnosti očekivati da ćemo bežičnim putem prenositi energiju i na velike udaljenosti?
 
Ne, naš koncept je planiran na udaljenosti na razini sobe i ne vidimo kako bi se to moglo pomaknuti na 100 metara ili veće udaljenosti. Možda će netko drugi u budućnosti razviti neki drugi koncept bežičnog prijenosa energije, no sigurno je da naš WiTricity nije predviđen za velike udaljenosti.
 
Što sada planirate?
 
Nastavljamo s eksperimentima, jer planiramo povećati učinkovitost u prijenosu energije sa sadašnjih 50 na 70 do 80 posto. Namjeravamo smanjiti i veličinu zavojnica te povećati udaljenost prijenosa s dva na četiri do pet metara.
 
Vlada li na MIT-u, gdje ste izvanredni profesor, uzbuđenje zbog vašeg otkrića o kojem pišu mediji iz cijelog svijeta?
 
Pa teško je biti ravnodušan, no novinari me praktički opsjedaju. Ujutro me probudio neki kanadski novinar, a telefon mi zvoni svake minute. Moram priznati da nismo očekivali ovakav medijski interes, a kako su četvorica mojih suradnika na putu, novinarima smo na raspolaganju samo jedan kolega i ja.
 
Tanja Rudež
Jutarnji list
 
{mxc} 
Pon, 18-01-2021, 21:00:36

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2021 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.