Ulomak iz knjige "Urod bez ljušture: kronika jednog sivog vremena i krvava raspleta" Emila Kazimira Žeravica

 

Časkom je zastao, a onda će ozbiljno kao da prkosi na nekom sudu za "deustašizacju i detuđmanizaciju":

- Jest, ja sam nacionalist, pa što onda!? Bio mi je, koliko znam, šukundjed, pradjed, djed, otac, ja sam, moja su djeca, moji unuci i praunuci! Ako biti nacionalist znači svim svojim bićem ljubiti domovinu, svoj narod, svoju vjeru i svoj svjetonazor, onda to ja doista jesam i ne kanim se toga odreći, pa makar me oni, koji za sebe tvrde kako to nisu, spalili i na lomači, lako zaboravivši svoje nenacionalističke, sveljudske, multikulturalne, multikon-fesionalne i multi- multi - multi vojne i konfesionalne ratove, u kojima su sa svoga hatara i nadaleko okolo njega, u ime svih tih načela i "human-right-a", potisnuli i iskorijenili bezbroj drugih plemena, naroda, konfesija, stvorili svoj svijet, pa odjednom, dospjevši na vrh moći i vlasti nad ostalim svijetom, postali svecima iz čijih aureola još i danas viri rogovlje podivljalih bikova. O tome kako su okrutnom pljačkom, mitom, topovima i ratnim lađama stvorili svoja "anacionalna" carstva ne treba ni spominjati!
Oni su, prijatelju moj, prosti i prostački naciofagi, lešinari i grobari sviju koji im se ne pokore. I u tome su ravni Rimskome carstvu i onom od Reinih sinova, Julijevskom i onome Svetoga njemačkog rimskoga imperija, pa sve do danas!

Nas uče što je desno, što lijevo, što pravo, što krivo, onako kako su ognjem i mačem učili i Arape, Indijce, Bure u Africi, Irce, Škote i druge "aborigene", nedostojne njihova postojanja, osim u ulozi egzotičnih životinja, slugu slomljene kralježnice, odsječena jezika, kako svojoj djeci ne bi mogli reći, tko su i čiji su. Prijatelju moj, sve je ovo otrovna kukuta kojom nas već odavna omamljuju, namećući nam krivnju za ono što kao narod nikad nismo počinili, ispirući nam mozak eterom i elektronikom, tiskom i pritiskom!. "To je odviše lijevo! To je odviše desno! Pravo je samo kuda i kamo mi kročimo" - kažu nam. Meni to zvuči, kad za nas ne bi bilo i tragično, isto toliko smiješno kao kad dijete pita: "Tata, ima li na svijetu više uzbrdica ili nizbrdica?". Kratko je predahnuo, potišteno pogledao Blaževića i kazao:  

- Toliko općenito! A sad da vam kažem, koja sam, kao nacionalist, kroz život nedjela počinio! - i proslijedi: 

- Bilo mi je tek sedam-osam godina, kad su me u jugo-sokolani pretukli, jer sam, neznajući drugih pjesama, zapjevao "Prosto zrakom ptica leti / Prosto zrakom zvijer prolazi." Sokolski me starosta tukao i za uši vukao dok nisam naizust naučio "Kosovku devojku", "Spremte se, spremte četnici", a potom sam morao učiti i "Giovinezza, giovinezza".

Tek što me brčići probiše, premlatiše me jer sam na jednom zidu u mome selu napisao "Živila slobodna Hrvatska!", a to sam napisao zato, jer su mi stariji rekli, kako Hrvatska nije slobodna, a ja sam želio da bude.

Došao je rat i oni mene zamalo za vrat. Pobjegao sam u Hrvatsku. Kamo? Pa, kamo sam mogao, osim u hrvatsku vojsku? Nacionalističku, dakako, jer se borila za slobodnu narodnu državu. Nikada ni meni, ni mojim ratnim drugovima, nitko nije govorio o nacionalizmu, šovinizmu, fašizmu i komunizmu. Mi o tome naprosto nismo imali pojma. O tom smo čuli tek za Križnoga puta i slušali bezbroj puta u zadnjih četrdesetak godina.  

A mene, vidiš, prijatelju moj, taj moj nacionalizam ispunjava ponosom, još mi i danas nadimlje staračke grudi, od njega mi ponekad i mutno oko zasjaji, i, kad bih se drugi put rodio, opet bih bio hrvatski nacionalist!

Baš, ovim današnjim tobožnjim anacionalistima, zapravo imperijalistima i globaliziranim fašistima i komunistima, ovisno o strani svijeta i kuta iz kojeg na nas navaljuju, za inat! Ma, što ja to govorim? Rabim tuđicu i po tome se vidi, kako nisam baš nekakav po svijet pogibeljan nacionalist! Zapravo, trebao bih reči kako sam žeženi i prekaljeni domoljub! - završio je Lukačić uz gorak osmijeh zbog nemoći da išta oko sebe promijeni.  

(Lj.Š.)
 
{mxc}
Pet, 5-03-2021, 16:34:10

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2021 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.