Otvaramo jedinstveni muzej u Hrvatskoj

U desetak godina otkada su provedena temeljita istraživanja arheološkog lokaliteta Narona, mjesto Vid pokraj Metkovića promijenilo je svoje lice. Uz kamene obiteljske kuće niknulo je golemo zdanje - Muzej Narone koji se terasasto penje uz brijeg prateći temelje i zidove rimskog Augusteuma, Augustpva hrama iz 1. stoljeća prije Krista; uz Pompeje jednog od najvrjednijih nalazišta toga razdoblja. Šesnaest monumentalnih mramornih statua koje prikazuju Augusta i carsku obitelj, obišlo je svijet, a uskoro će biti trajno izloženo u Muzeju Narone. Za sada ih je vraćeno šest, a ostali su još na restauraciji. Zgradu Muzeja je projektirao arh. Goran Rako, a u gradnju je Ministarstvo kulture RH uložilo dvadesetak milijuna kuna.

Uz postavu dostupnih skulptura postoje i neka otvorena pitanja, primjerice, glede skulpture Livije - između Opuzena i Muzeja te Oxforda i Muzeja, no to će se rješavati institucionalno.

Uz ljepotu i bogatstvo biosvijeta neretvanske doline te dosadašnji safari turizam, arheološko nalazište i njihova prezentacija u Muzeju i šire postaju poticateljem razvoja kraja a slikovito mjesto Vid čine značajnim kulturnim odredištem juga Hrvatske. Zato - iako je Hrvatsko slovo već pisalo o Naroni, povodom skorog otvaranja razgovarali smo s (privremenim) ravnateljem Hrvojem Manenicom.

Gospodine Manenica, zgrada Muzeja Narone, kojem ste sada na čelu, upravo je završena, u tijeku su posljednji radovi, u svibnju je svečano otvorenje. Koja je njegova osobitost?

Zgrada muzeja je pred dovršetkom, ostali su još neki manji radovi na interijeru i na okolišu. Paralelno s tim odvijaju se konzervatorsko-restauratorski radovi, no i oni su u svojoj posljednjoj fazi. Svi veliki restauratorski zahvati su već potpuno završeni. Ovi radovi, na restauraciji su bili uglavnom gotovi u ožujku, nakon čega nam je preostalo smještanje samoga postava u zgradu muzeja, tako da se otvaranje muzeja planira za početak svibnja.

Osobitost ovoga muzeja je u načinu njegove koncepcije, to je prvi muzej IN SITU u Hrvatskoj, dakle koji je u potpunosti izgrađen iznad samoga lokaliteta i prezentira taj lokalitet u potpunosti. To je najveća osobitost ovoga muzeja.

Rimska Narona je bila smještena nedaleko od današnjeg Metkovića, na mjestu današnjeg Vida. Što je Narona značila u svoje vrijeme te koji su uzroci njezina nestanka?

Rimska Narona bila je smještena uz rijeku Naro, današnju Neretvu, koja je u to doba imala drukčiji tok, tekla je uz današnje mjesto Vid i bila je plovna sve do Vida i to velikim lađama, kao što su grčke trijere, o čemu nam svjedoče i antički izvori.

Rimska Narona je bila iznimno važno političko središte tadašnje Provincije Dalmacije. Pokraj glavnog grada Salone imala je značajnu ulogu, a osobito zahvaljujući svome položaju, jer je bila pogodna za daljnje vojne intervencije protiv nepokorenoga barbarskoga stanovništva u zaleđu Dalmacije. Bila je sjedište rimskog konventa i rimska kolonija, što nam govori o velikom značenju toga grada. U kasnoantičke vrijeme postoje i pisani dokazi o sudjelovanju naronitanskoga biskupa na crkvenom koncilu u Saloni, dakle postojala je i biskupija u Naroni. Grad se kasnije jednostavno ugasio, a u svojoj bogatoj prošlosti, imao je veoma važnu ulogu u rimskoj provinciji Dalmaciji i na svome širem području.

Kako je tekla priča o tom arheološkom nalazištu koje je stoljećima, uglavnom neistraženo, živjelo s neretvanskim pukom do 1995. kad su započela konkretna istraživanja Arheološkoga muzeja Split na čelu s Emiliom Marinom?

Narona je bila zapuštena i nenaseljena vjerojatno negdje do 18. st, kada se okolno stanovništvo polako tu naseljava i gradi kamene kuće. Paralelno s tim otkrivaju se i mnogi ostatci antičkoga grada i njegova fizionomija. I današnji Vid prati neke stečevine iz Narone, prije svega raster ulica i smjerove komunikacija.

Prva istraživanja su počela početkom 19. st., a proveo ih je austrijski arheolog Čari Patch, slijedili su dalje Arthur Evans, engleski arheolog, zatim tijekom 20. st mnogi naši arheolozi uglavnom iz splitskoga Arheološkoga muzeja, Frane Buškariol, Nenad Cambi, Emilio Marin i drugi.

Istraživani su ostatci nekadašnjeg foruma, kao i ostatci bazilike na trasi vodovoda, za koju se smatra i da je mogla biti katedrala kasnoantičke Narone. U svim tim istraživanjima dolazi do izražaja značenje i prosperitet antičke Narone. Bilo je naznaka, preko natpisa i tragova na terenu, o mogućem hramu u Naroni, tako da je prof. Emilio Marin počeo istraživanje lokaliteta Plećaševe Štale. Rezultat toga jesu nalazi od svjetskoga značenja i ovaj jedinstveni muzej u Hrvatskoj.

Što govori činjenica da su glave tih skulptura pronađene odvojene od tijela? Zanimljiv je način na koji je Livijina glava - oko koje su i sada zapleti - dospjela u Evansov putopis, a potom i u Muzej u Oxfordu koji bi je Muzeju Narona posudio do 2008.

Nakon pada Narone u ruke barbara, negdje krajem 4. st. hram gubi svoju funkciju kao svetište. Kipovi su s tribine na kojoj su stajali povaljani i prevrnuti, a glave odvojene od tijela i bačene izvan hrama. Glava cara Vespazijana nađena je na forumu, dakle izvan hrama.

Glava Livije, koja se čuva u Muzeju u Oxfordu, u 19. st. zamijenjena je za polucilindar s jednim mještaninom Vida, i završila u Engleskoj.

Šesnaest monumentalnih skulptura putujućom je izložbom obišlo Europu. Što će uz njih još činiti stalni postav Muzeja Narone? Eksponati su razasuti po drugim muzejima i privatnim zbirkama?

Stalni postav Arheološkog muzeja Narona su napravili kolege iz splitskog Arheološkog muzeja, i uz ove kipove tu se nalazi još oko 800 nalaza , koji su raspoređeni po lokalitetima gdje su nađeni i razdobljima kojima pripadaju. Eksponati se nalaze uglavnom u splitskom muzeju, ali i u nekim drugim muzejima u Hrvatskoj, i gotovo svi će biti vraćeni u Naronu. Što se tiče privatnih zbirki, one sigurno postoje, jer se zna da je puno stvari odneseno i prodano iz Narone, ali veseli činjenica u koju sam se uvjerio u ovom razdoblju otkako sam ravnatelj, a to je da mještani Vida primjećuju značenje ove ustanove za njihovo mjesto i Hrvatsku, pa sami ustupaju predmete koje su našli oko svojih kuća ili pri obradbi zemlje. To je pozitivna suradnja i svakako nešto čemu treba težiti.

U privatnim konobama se mogu vidjeti mozaici; nekad kamene ploče danas eksponati, ugrađeni su u mnoge zidove kuća. Može li se reći i je cijeli Vid muzej u širem smislu?

Svi ti nalazi koji su uzidani u mnoge kuće u Vidu su dokumentirani i bilježeni od arheologa i epigrafa. Može se reći da je to i dobra stvar da su ti natpisi i nalazi našli svoje mjesto u zidovima kuća, prezentirani tako, jer su se na taj način i trajno čuvali do današnjih dana. Mjesto Vid je svakako muzej sam po sebi, i posjetitelji kada dođu mogu puno toga vidjeti i izvan same zgrade muzeja, počevši od ulaza u mjesto i crkvice sv. Vida, preko antičkih bedema do mnoštva antičkih natpisa uzidanih u kuće po mjestu.

Kakvom vidite budućnost Muzeja? Planirate li suradnju s domaćim i svjetskim muzejima?

Budućnost ovoga muzeja je neupitna, moj program rada, ukoliko ostanem na ovoj funkciji, svakako će ići u tom pravcu. Naravno da je suradnja s drugim muzejima i fakultetima prijeko potrebna, ovaj muzej ne može nikako biti izoliran. O suradnji s drugima postoje ideje i planovi. Ovaj će muzej voditi i arheološka istraživanja na području antičke Narone ali i po dolini Neretve koja obiluje raznim prapovijesnim i ostalim lokalitetima koji nisu do sada istraživani.

Vide li se promjene u životu Vida? Kada se očekuju prve veće skupine turista? Koliko će Muzej utjecati na razvoj turizma?

Promjene u životu Vida su očite, one fizičke, izgled samoga središta mjesta se znatno promijenio, i mislim da će prostor oko zgrade muzeja ponovo dobiti karakter mjesnoga trga koji je nekada imao. Svakako da će ovakav muzej donijeti promjene i u turističkom smislu. Turisti već pohode u Vid, a turističke agencije i hoteli, ponajprije s dubrovačkog područja, već su me kontaktirali, raspitujući se za datum otvaranja muzeja. Muzej će u svibnju biti otvoren za posjetitelje.

Hrvoje Manenica rođen je 1976. u Velikoj Britaniji, osnovnu i srednju školu završio u Zadru gdje je i živio. Studij arheologije i povijesti diplomirao u Zagrebu. Nakon odsluženog vojnog roka, radio kao povjesničar u Državnome arhivu u Zadru, odakle u travnju 2006. dolazi na ovu funkciju.

Mira Ćurić
Hrvatsko slovo

{mxc}