Split: Započeo dvodnevni znanstveni skup „Sanctus Hieronymus Dalmatiae vir illustris / Sveti Jeronim Dalmatinac – vrli muž„

U Zavodu za znanstveni i umjetnički rad u HAZU u Splitu, u četvrtak, 24. rujna, u 8.30, otvoren je dvodnevni (24.-25. rujna,2020.) međunarodni znanstveni skup „Sanctus Hieronymus Dalmatiae vir illustris / „Sveti Jeronim slavni Dalmatinski muž““, koji su priredili Književnog kruga Split, Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu i Zavoda za znanstveni i umjetnički rad HAZU u Split, pod visokim pokroviteljstvom HAZU, a u sklopu 32. Knjige Mediterana.

Pozdravljajući skup, splitsko-dalmatinski župan Blaženko Boban, kazao je kako on nije ni stručan ni mjerodavan raspravljati o sv. Jeronimu, nego će to učiniti znanstvenici okupljeni na ovom skupu. „Želim samo reći, da smo prije tri godine ustanovili 30. rujna „Dan Splitsko-dalmatinske županije“ i za svoga zaštitnika uzeli sv. Jeronima. To mi je oduvijek bila tiha želja. I Božja je providnost dala da to provedem i u djelo. Uvijek mi se činilo kako cijeli svijet više istraživa i poznaje sv. Jeronimu, nego mi Dalmatinci. Stoga je nam je ovo velika prigoda da učinimo pomake i počnemo njegovati tu našu veliku baštinu, sv. Jeru, koji je svugdje u svijetu priznat kako znanstvenik, prevoditelj i teolog te ga se ubraja u sto najpoznatijih ljudi u povijesti čovječanstva, koji je, između ostalog, imao poseban osjećaj za pomaganje siromašnih ljudi, i mnogi su ga slijedili. Ovo neće ostati samo na ovim „Danima“ i na ovom skupu, nego će se sv. Jeronim i dalje promicati i otkrivati, uz potporu Splitsko–dalmatinske županije, koja je upravo ovog velikog Dalmatinca uzela za svog Zaštitnika. – poručio je Župan.

IMG 20200924 103608 resized 20200924 043845494

Nazočne je pozdravio i domaćin akademik Nenad Cambj u ime Književnog kruga Split, kazavši kako će se držati svih mjera predostrožnosti vezanih za korona pandemiju, kako ovaj skup ne bi postao jedno od žarišta virusa.

Potom je predsjednik organizacijskog odbora i domaćin skupa, prof. dr. sc. Ivan Bodrožić, otvarajući skup kazao: „Ove godine navršava se 1600 godina od smrti jednog od najznamenitijih Dalmatinaca, sv. Jeronima, koji se rodio u Stridonu, gradić na granici Dalmacije i Panonije, zato je dostojno i pravedno da se i u našem narodu proslavi i obilježi ova obljetnica znanstvenim skupom. Bogu hvala, ne samo jednim, nego je bilo u planu i nešto više održati znanstvenih skupova i nadam se da će se unatoč epidemiji svi oni održati, a već je prošle jeseni održan znanstveni skup na KBF u Zagrebu, a njima se pridružuje i ovaj u organizaciji KBF-a Split i Književnog kruga Split pod nazivom „Sveti Jeronim, slavni dalmatinski muž“. Za sam naslov smo se nadahnuli na njegovim djelu „Slavni muževi“ u kojemu je i sebe uvrstio u znamenite muževe kršćanstva. Sv. Jere, kako ga od milja zovemo u Dalmaciji, ušao je na velika vrata u hrvatsku teologiju i književnost, kršćanski život i liturgiju, i u povijest i umjetnost. Sv. Jeronim će biti više naš što ga više budemo davali drugima, što više budemo živjeli njegov ideal. Zato je logično, da je ovom siromašnom Dalmatincu i betlehemskom monahu, Split, širom otvorio vrata i da ga je htio počastiti ovim znanstvenim skupom, u središtu današnje Dalmacije, želeći tako proslaviti 1600. obljetnicu njegove smrti.“ - zaključio je don Ivanovo, još naglasivši „ovo je drugi znanstveni skup u proteklih godinu dana koji priređuju teološki fakulteti u Hrvatskoj, uz ostale ustanove koje su se u našem narodu uključile u proslavu ove značajne obljetnice, a koji ima međunarodno obilježje, te smo ga i nazvali Hieronymiana II. „Nadam se da Split neće stati samo na ovome skupu, nego će naš narod postati nositelj jeronimovski istraživanja i inicijativa, a Split središte svjetskih jeronimovskih istraživanja.!“ – poručio je okupljenima, te se zahvalio na potpori Splitsko-dalmatinskoj županiji i svima koji su dio ovog jeronimovskog projekta.

Potom je prof. dr. sc. don Mladen Parlov, dekan KBF Sveučilišta Split, pozdravio sve nazočne sudionike a posebno priređivača don Ivana Bodrožića, te je prije nego što je službeno otvorio skup kazao:“ Naš je „Fakultet“ za svog nebeskog zaštitnika uzeo sv. Jeronima, s pravom, iz više razloga. Znameniti Dalmatinac ubraja se u četiri najveća crkvena zapadna oca, a on je najučeniji jer je svojim djelom najviše zadužio zapadnu liturgiju. Posjetimo se kako je sv. Jeronim svojim prijevodom Biblije, postavio normu kršćansko-latinskog izričaja, koja će stoljećima biti podloga brojnim teolozima i piscima. Ali, ne samo njima, „Vulgata“ će postati temelj na kojem će se graditi standardizacija narodnih jezika. Sjetimo se Marulićeve „Judite“, koju splitski humanist pjeva služeći se predloškom, baš Jeronimovom „Vulgatom“ i tako postavlja kamen temeljac hrvatskog književnog jezika. Ne manje važan razlog je, za izbora sv. Jeronima kao zaštitnika KBF –a, je stoljećima prenošena i podržavana legenda o sv. Jeri, kao izumitelja hrvatskog pisma i apostol Slavena. Hrabar je u 9. st. zapisao u svom rukopisu, da je Jeronim izumio glagoljicu, to će to biti razlog papa Inocent IV. dopustiti. Hrvatima liturgiju na hrvatskom jeziku. Naš je „Fakultet“, u prosincu prošle godine, utemeljio „Centar Hieronymianum“ s ciljem da Split postane europsko i svjetsko središte istraživanja misli i djela ovog velikog Dalmatinca na čijem je čelu prof. Bodrožić.

„Što se dobro može očekivati od Dalmatinca“

Potom je započeo radni dio znanstvenog skupa kojim je moderirao Kristijan Kuhar, a prvo izlaganje imao je akademik Nenada Cambj, koji je u svom radu „Jeronim, Stridon, Dalmacija“, govoreći o sv. Jeronim, crkvenom ocu i piscu, koji je rano zadobio ugled u kršćanskom svijetu, od srednjega vijeka, a nije isključeno i od ranije, naglasak stavio, kako su ga svojatali mnogi gradovi i narodi. „Množile su se rasprave i neutemeljena prisezanja, na istarsku, talijansku, dalmatinsku i tzv. neutralnu stranu. Po svuda je, postojala želja da se Jeronimovo podrijetlo ugnijezdi u vlastitu domovinu i zavičaj. Dvojbe o Jeronimovu podrijetlu možda je on sam potakao natuknicom o svom rodnom gradu koja glasi: „Hieronymus natus patre Eusebio, oppido Stridonis, quod a Gothis eversum Dalmatiae quondam Panoniaeque confinium fuit.“ Pojasnivši da navod sadrži škrte podatke, ime Jeronimovo, očevo, grada (Stridon), na granici Dalmacije i nekadašnje Panonije, kojeg su poharali Goti, a da u „drugim izvorima nema spomena Stridona, što znači da nije na nekoj važnijoj cesti, nema ga ni u itinerarima. Ime grada odaje ilirsko postanje, Stridon Jeronim naziva oppidum, što zapravo označava utvrđeni grad/naselje, a takvih je bilo u izobilju u Dalmaciji. Ali, da je Jeronim Dalmatinac, izravno proistječe iz posprdnog navoda biskupa Paladija iz Helenopola u Bitiniji: ˁΙερώνυμός τις ὰπὸ Δαλματίας. Iza ovoga odlomka krije se smisao 'što se dobro može očekivati od Dalmatinca'. S obzirom na to da je Paladije u sukobu s Jeronimom i da mu je suvremenik, navod je izvoran. Jeronim je bio rimski građanin, latinskog govornog izričaja, rođen u Dalmaciji, u Stridonu, što je nedvojbeni iliriski urbonim. Teško je pretpostaviti da bi Jeronim bio nekog dalekog dalmatinskog podrijetla . – ustvrdio je Cambj.

I B i Kuhar

Gdje je Stridon? Je li ga uopće moguće locirati?

Josip Faričić govoreći o „Prostornom obuhvatu Dalmacije tijekom prošlosti: geografski okvir potrage za zavičajem sv. Jeronima“, istaknuo je, „mjesto i prostor rođenja i odrastanja“, za svakoga čovjeka su bitne odrednice njegova identiteta jer su rodni krajobraz i kultura duboko urezani u sjećanje i čine matricu bitka s kojom se uspoređuje svaki novi prostor života, djelovanja i iskustva. Polazeći od šturih historiografskih podataka o podrijetlu sv. Jeronima i često navođene izjave 'Parce mihi Domine quia Dalmata sum' koja se, bez točnih dokaza, pripisuje svecu, predmet njegova istraživanja bio je pregled pulsirajuće geografije Dalmacije koja je tijekom prošlosti često mijenjala svoj obuhvat: administrativni, kulturni i vernakularni. „Bez obzira tko je navedenom izrekom plastično izrazio osnovne crte karaktera prevoditelja Biblije na latinski jezik, a koji je vjerojatno motivaciju našao u dramatičnom narativu 'Knjige o Jobu', navodima Paladija o Jeronimovu podrijetlu iz Dalmacije i spoznaji o temperamentu ljudi na istočnoj obali Jadrana, očito je Dalmaciju doživljavao kao egzotičnu, samoživu i pomalo perifernu regiju romaniziranoga i kristijaniziranoga mediteranskog svijeta. , naglasio je, „mnogobrojni znanstveni pokušaji lociranja antičkoga Stridona i svojatanja rodnog mjesta sv. Jeronima najčešće se oslanjaju na maštu i intuiciju, a ne na važeće isprave, koje, ako i postoje, još nisu poznate, te da se zabune i zablude plod čestih mijena prostornog obuhvata Dalmacije kao stvarne i kao imaginarne, nastale na temeljima rimske provincije.“, zaključivši da mu „cilj istraživanja nije, na temelju analize kartografskih i historiografskih izvora geografskih podataka, osporavati pokušaje vezivanja pojedinaca i zajednica uz časnu svetojeronimsku baštinu, već ukazati na promašaje koji nastaju kada se isključivim pristupima zaniječe pravo na propitkivanje i kada se želje i potrebe sinkroniziraju s najpodesnijim trenutkom u carstvu linearne ali istodobno teško pojmljive dijakronije.“

Ivan Matijević govoreći o „ Salona u Jeronimovo doba“ istaknuo je „arheološki, epigrafski i literarni izvori omogućuju dobar uvid u zbivanja u Saloni tijekom druge polovice 4. i prvih dvaju desetljeća 5. st., u doba salonitanskih biskupa Leoncija, Gajana, a Simferije i slavnog Hezihije zaslužnih za podizanje gradske bazilike (tzv. basilica Urbana). Značajni građevinski pothvati izvedeni su na cemeterijima sjeverno od grada, krajem 4. st. podignuta je bazilika na Manastirinama, tijekom prvog desetljeća 5. st. nastala je bazilika na Marusincu.“ - dodavši još „sadržajno su vrijedni nadgrobni natpisi, poput onoga na sarkofagu prokonzula Afrike Konstancija, preminuloga 375. te natpis Flavije Talasije iz 378., Peregrina Domnija koji je 382. pokopan in lege sancta christiana.„

Marko Medved govorio je preko video snimke o „Liburnijskoj tezi o lociranju Stridona i crkva sv. Jeronima u Rijeci“, kao rodnog mjesta sv. Jeronima „gdje je došlo do različitih i suprotstavljenih škola mišljenja: dalmatinska, istarska, međimurska te liburnijskokraška, koja ga nalazi u zaleđu rimske Tarsatike (Rijeke) oko Šapjana, Starada i Pasjaka, odnosno Pivke i Šilen Tabora. Titula sv. Jeronima augustinskoj crkvi u Rijeci ukazuje na to da stanovništvo Rijeke u 14. st. njeguje pobožnost tome Svecu. Čini se, i prije izgradnje augustinskog samostana, postojala je crkva posvećena Svecu iz Stridona, na što je svojedobno upozorio Mate Suić.„ Na temelju novih historiografskih rezultata iznio je podatke koji potvrđuju postojanje nepoznate kapele posvećene sv. Jeronimu uz augustinski samostan i crkvu koja nosi naslov istoga sveca.

Josip Faricic

Vesna Badurina Stipčević u izlaganju preko online „Jeronimove Vitae Patrum u hrvatskoglagoljskoj književnosti“ istaknula je sve tri monaške biografije, životopise svetog Pavla pustinjaka, svetog Hilariona opata i monaha Malka, koje je napisao sv. Jeronim, koje su utjecale na razvoj hiografske književnosti u Hrvatskoj. „Pustinjaci o kojima Jeronim pripovijeda prvi su kršćanski pustinjaci, koji su u 3. i 4. st. pred progonima pronašli utočište u pustinjama rimskih provincija Egipta, Sirije i Palestine. Jeronimove su 'Vitae Patrum' postale najpopularniji tekstovi kršćanske antike i srednjega vijeka i značajno su utjecale na razvoj hagiografske književnosti. I u hrvatskoj književnoj tradiciji postoje tekstovi Jeronimovih pustinjačkih hagiografija, a najstariji su prijevodi sačuvani u hrvatskoglagoljskim spomenicima. Hrvatskoglagoljski tekstovi 'Života sv. Pavla Pustinjaka' potječu iz različitih književnih predaja, dva su teksta potvrđena u zbornicima (Fragment zbornika HAZU 32b, 15. st. i 'Žgombićev zbornik', 16. st.) i pripadaju grčkobizantskoslavenskoj tradiciji, a tri legende nalaze se u hrvatskoglagoljskim brevijarima u „2 novljanski brevijar, 1495., Baromićev brevijar, 1493. i 'Brozićev brevijar', 1561.) i pripadaju latinskim izvorima Pavlove Vita (BHL 6596). Jeronimova legenda o sv. Hilarionu opatu čita se u oficiju ovoga sveca u sedamnaest glagoljskih brevijara od 14. st. do 1561. godine. Eremitski likovi Pavla Pustinjaka i opata Hilariona bili su nadahnuće i kasnijim hrvatskim crkvenim piscima i hagiografima.“ zaključivši „ovi Jeronimovi monaški životopisi od srednjega vijeka čine vrlo važan sastavni dio hrvatske književne i duhovne kulture.“

Sveti Jeronim i postanak glagoljice

Drugim djelom jutarnjeg skupa presjedao je Josip Faričić a Ivan Botica, pročitao je izlaganje koje je imao Tomislav Galović, o dvjema iznimnim ispravama hrvatske povijesti, a to su „ Dva papinska reskripta iz 1248. i 1252.godine o hrvatskim glagoljašima i sveti Jeronim (rapčlamba i povijesna kontekstualizacija)“ te je naglasio „u Tajnom vatikanskom arhivu, u registrima pape Inocenta IV. (Reg. Vat., n. 21 et 22), čuvaju se za hrvatsku povijest i Crkvu u Hrvata dva iznimno značajna dokumentarna zapisa. Prvi je povlastica glagoljanja koju je papa u svome pismu (reskriptu) od 29. ožujka 1248. dao senjskom biskupu Filipu za njegovu Biskupiju. Taj je dokument, iako kratak i sažet, privukao pozornost istraživača i postao je temelj tzv. jeronimske teorije o postanku glagoljice. Papine riječi ukazuju na činjenicu da je sv. Jeronim od glagoljaša smatran tvorcem glagoljice: ('Predana nam tvoja molba sadržavala je da u Slavoniji postoji posebno pismo kojim se kler te zemlje, tvrdeći da ga ima od sv. Jeronima, služi u slavljenju bogoslužja. Zbog toga da bi se s njime suobličio i prilagodio se običaju zemlje u kojoj si biskup, ponizno si od nas zatražio dopuštenje da možeš bogoslužje slaviti prema rečenom pismu. Mi, dakle, imajući na umu da je govor podložan stvari, a ne stvar govoru, podjeljujemo ti ovim pismom zatraženo dopuštenje, i to u onim krajevima gdje već postoji spomenuti običaj, s time da se različitošću pisma ne povrijedi smisao.') Time je sv. Jeronimu, uz crkveno naučiteljstvo, prijevod Biblije na latinski jezik,Vulgata, biblijske komentare, prijevode grčkih crkvenih otaca itd. (nekritički) pridodana činjenica,tvorca, ali i zaštitnika glagoljice i glagoljaštva (»dika i poštenje, slava i svitlost, kruna hrvackoga jezika«). Tomu se pridružuje i tzv. ilirska teorija o podrijetlu Južnih Slavena.

Drugi dokument iz papinskih registara jest indult pape Inocenta IV. od 26. siječnja 1252. kojom se, na prethodnu molbu omišaljskih benediktinaca iz samostana sv. Nikole o pravu na staroslavensku službu Božju, krčkom biskupu Fruktuozu dopušta da o tome donese konačnu odluku, tj. da ti redovnici-glagoljaši dobiju slobodu uporabe glagoljice i hrvatskostaroslavenske liturgije po obredu rimske Crkve iz razloga 'jer su Slaveni te imaju slavensko pismo, a latinsko pismo ne mogu naučiti.' Tek se pretpostavlja 'da je krčki biskup u ono doba, kad je grad i otok Krk bio izravno u mletačkoj vlasti (god 1244.- 1260.), jamačno po nalogu mletačke vlade bio zabranio slavensku liturgiju i glagolsko pismo' (Vj. Klaić). Međutim, u dokumentu iz 1252., vrlo indikativno, nema više spomena sv. Jeronima. Naime, u razdoblju do 13. st. održano je nekoliko crkvenih partikularnih sabora na kojima se raspravljalo i donosilo odluke o staroslavenskom bogoslužju u Hrvatskoj. No, status staroslavenske službe Božje tako je pozitivno riješen tek u 13. st. navedenim papinskim odobrenjem glagoljanja senjskom biskupu Filipu 1248. i krčkom biskupu Fruktuozu 1252. za 31 omišaljske benediktince čime svakako otpočinje novo razdoblje u životu Crkve, ali i pisane kulture među Hrvatima, a napose za krčko glagoljaštvo koje dobiva nove osnove otvarajući tako novo razvojno doba koje u knjižnom pogledu svoj vrhunac doživljava tijekom 14. i 15. st.“ Još je posebno raščlanio stavove brojnih istraživača o navedena dva papinska reskripta iz 1248. i 1252. o hrvatskim glagoljašima, tako i o sv. Jeronimu te ukazao na potrebu šire povijesne, političke, crkvene, kulturne i društvene kontesktualizacije navedenih događaja.“

Rad akademika Josipa Bratulića pod nazivom: „Sveti Jeronim i hrvatski glagoljaši“ pročitao je prof. Ivan Bodrožić. U radu je poseban naglasak stavljen na glagoljaše „kad su počeli pripisivati glagoljicu sv. Jeronimu a to je bilo već početkom 13. stoljeća, kult sv. Jeronima, uz sv. Jurja, zmajoubojice, proširio se na cijelokupnom hrvatskom prostoru, jednako u krajevima s latinskim liturgijskim jezikom, kao i u krajevima sa slavenskim bogoslužjem i glagoljskim pismom. Jeronimo štovanje intenzivno širi i pavlinski red, u nas nazočan od sredine 13. st., jer je Jeronim autor životopisa sv. Pavla, prvog pustinjaka, te je pavlinskom redu njegovo štovanje uvijek bilo osobito važno, osobito u krajevima gdje je red prihvatio glagoljicu i glagoljanje.“

Ines Ivić u izlaganju „Sv. Jeronim i franjevačka pobožnost“, promatra dva istraživačka upita vezana uz proces oblikovanja Jeronima kao reprezentativnog simbola Provincije. „Prvi dio propituje razloge odabira sveca kao zaštitnika i predlaže da je, osim od pobožnosti domaćih franjevaca, poticaj za imenovanje došao od vodstva Reda, koje sagledava ulogu sveca kao uzora za franjevačko apostolsko djelovanje i ističe dodirne točke između života sv. Jeronima i sv. Franje. Drugi dio raščlanjuje likovnu produkciju franjevačke provenijencije s ciljem propitivanja postojanja specifičnog ikonografskog prikaza koji odražava Jeronimovu ulogu zaštitnika Provincije“, istaknuvši „tijekom kasnog srednjeg vijeka u Dalmaciji, izuzev postojeće glagoljaške tradicije, štovanje sv. Jeronima dodatno se institucionalizira odabirom sveca kao zaštitnika Franjevačke provincije Dalmacije. Unutarnjom reorganizacijom franjevačkih provincija 1393., osnovana je Provincija Dalmacija, pod zaštitom sv. Jeronima.“

„Dvije luči Dalmacije: Jeronim i Marulić“

Branko Jozić govoreći o „Dvije luči Dalmacije: Jeronim i Marulić“, obuhvatio je odnos dvojice Dalmatinaca, kazavši „u literaturi ima dosta radova sa tematiziranjem Jeronima i Marulića, ali su uglavnom posrijedi partikularni vid njihova odnosa. Marulić je formiran u tradiciji koja je sv. Jeronimu pridavala osobit ugled kao čovjeku naše krvi, prevodiocu svetih knjiga na slavenski jezik, čak i izumitelju glagoljskog pisma (i sâm ga u više navrata naziva »naš Jeronim«). Kao i drugi humanisti, i Splićanin je bio opčinjen Jeronimom zbog njegove iznimne učenosti i zbog toga prema Svecu gaji poštovanje. Imao je brojne Jeronimove spise (sâm navodi dvjesto šest naslova i preko stotinu prevedenih djela), pomno ih čita i pravi bilješke, iz njih mnoge dijelove utkaje u svoja djela. Izvacima iz Jeronimovih komentara ispunjeni su deseci stranica u Repertoriju, a cjelokupni njegov opus impregniran jeronimskom lektirom. Jeronim je Maruliću kao kršćanskom humanistu izvor podataka i lijepih misli, uzor mu je u svakom pogledu, u dvojnom odnosu prema antičkom naslijeđu: obojica se formalno odriču profane kulture, ali obojica ipak čitaju te i navode poganske autore. Splićanin se na njega ugleda sastavljajući De Veteris Instrumenti viris illustribus commentarium kao i »mnogobrojna književna djela i poslanice s poticajima na čestit i blažen život« (Božićević), poput Jeronima gajeći duhovnu skrb za bliske mu osobe. Slavni crkveni otac uzor mu je ne samo za umni i književni rad nego i za kršćanski, blažen život; uočljive su sličnosti u asketskim aspektima njihovih života. Tko je Jeronim bio Maruliću i kakvo je poštovanje prema njemu gajio, razvidno je iz njegovih tekstova kojima je tema Jeronim (Život svetog Jeronima te popratni sastavci: Epitaf, Protiv onih koji tvrde da je sveti Jeronim bio Italac i Pjesma u hvalu svetoga Jeronima). U njima on ocrtava lik prirodno snažna uma, muža izuzetno obrazovana i rječita, revna i mudra, koji podnosi progone i ostaje čvrst u vjeri. Njegove su zasluge za vjeru goleme: ispravio je Sveto pismo i protumačio nejasna mjesta. Uz to, pobjednički je branitelj Crkve od zabluda (njega valja pretpostaviti svim drugim crkvenim ocima) i od »poganske rulje«. Sada je stanovnik neba, uživa najveću sreću i slast; ima čudesnu moć (koja se očitovala za zemaljskog života), pa i protiv demona. Zbog svega toga ljudi ga s pravom štuju te mu upućuju svoje molitve i zavjete. Zanimljivo je da se u svoj prikaz svečeva života i čudesa Marulić nije ustručavao uvrstiti razne legendarne vijesti, ali nigdje nije pokušao Jeronima predstaviti kao tvorca glagoljice. Čini se da mu je kršćanski identitet važniji od nacionalnog, što se otčitava iz završnih riječi vehementne polemike, u kojoj brani njegovo dalmatinsko podrijetlo. Marulić predstavlja Jeronima kao sveca koji spasonosan nauk nije učio samo glasom ili spisima nego je uzor djelom i životom. Time čitateljima pruža vrhunski uzor za nasljedovanje pa se kod Marulića, uz proslavljenje omiljenog mu sveca, opet radi o njegovu trajnom zauzimanju: poticanju na krepostan, odnosno blažen život.“

prof. bodrozic

Josip Vrandečić o „Sv. Jeronimu u renesansi“ predstavio je percepciju sv. Jeronima, od 1300 do 1600 godine, koju je obradio američki povjesničar E. F. Rice u svojoj knjizi 'Saint Jerome in the Renaissance' i dao je osvrt na tu utjecajnu knjigu u kojoj je Rice pokazao da je upravo za renesansno štovanje sv. Jeronima doživio svoj vrhunac kao nikada prije ni poslije. „To je razvidno iz potvrde Tridentskog koncila Jeronimova prijevoda Biblije i iz tematske zastupljenosti dalmatinskog Sveca u teologiji, književnosti i umjetnosti. Rice tvrdi da je upravo štovanje sv. Jeronima prožeo i nadahnuo vjerski osjećaj i intelektualna nastojanja renesanse.“, zaključivši kako iz toga proizlazi središnja teza „da je renesansa imala duboku kršćansku, a ne sekularnu podlogu odnosno da je patristička teologija bila centralna u oblikovanju humanističkog moralnog razmišljanja toga doba.“

Eminentni hrvatski teolozi raspravljali su o utjecaju sv. Jeronima na teologiju

Nakon jutarnjeg djela skupa, na kojemu su znastvenici raspravljali o sv. Jeronimu u geografskim okvirima i njegovu životu te o utjecaju Sv. Jeronima na hrvatsku kulturnu baštinu i nastanak glagoljice, u popodnevnom dijelu programa „teološkom djelu“ raspravljali su poznati teolozi koji se bave izvornom mišlju sv. Jeronima, o njegovu utjecaju na teologiju.

Poslijepodnevni dio programa, međunarodno znanstvenog skupa „Sveti Jeronim, slavni dalmatinski muž“, kojim je presjedao voditelj prof. dr. sc. Jospi Vrandečić, započeo je izlaganje dr. sc. Silvia Košćaka i dr.sc.Kristijana Kuhara o temi „Naučitelji Crkve (Ambrozije, Augustin i Jeronim) u hrvatskoglagoljskoj tradiciji„ koji su istraživali štovanje četvorice naučitelja Crkve u hrvatskoglagoljskoj liturgijskoj tradiciji, te opsege liturgijskog štovanja u liturgijskim knjigama pisanima glagoljicom i crkvenoslavenskim jezikom, istaknuvši kako je „“Papa Bonifacije VIII. godine 1295. proglasio je naučiteljima Crkve (doctores Ecclesiae) četvoricu crkvenih otaca: Ambrozija, Augustina, Grgura i Jeronima. Time je papa njihov liturgijski spomen uzdigao na viši liturgijski rang, te se njihovo štovanje započelo širiti u rimskoj Crkvi. Hrvatskoglagoljska liturgijska tradicija rimskoga je obreda i poseban zamah dobiva u 13. stoljeću, u doba kada se prevode i prepisuju liturgijske knjige rimskoga obreda i kada se, pod utjecajem latinske liturgijske tradicije, stvaraju nova štovanja svetaca.“

Humski brevijar - najbogatija liturgiju časova u čast sv. Jeronima

Potom je slijedilo izlaganje dr. sc. Kristijan Kuhara i dr. sc. Ivana Botice koji su govorili na temu „Služba na blagdan sv. Jeronima u hrvatskoglagoljskim brevijarima„ te su kazali da „liturgijski spomen sv. Jeronima, koji se slavi 30. rujna na dan svečeve smrti, donosi samo polovica cjelovito sačuvanih hrvatskoglagoljskih brevijara po zakonu Rimskoga dvora. Otvoreno je pitanje zašto ostali hrvatskoglagoljski brevijari nemaju molitvene časove na taj blagdan s obzirom na to da je sv. Jeronim bio zaštitnik glagoljaštva i da su svi glagoljski brevijari nastali iz istoga predloška, prijevodom latinskoga brevijara secundum morem Romanae curiae na hrvatski crkvenoslavenski jezik. Raščlambom molitvenih časova uočene su mnoge razlike u broju časova i u pojedinim liturgijskim elementima od brevijara do brevijara, ali se dobio zaključak da su hrvatskoglagoljski brevijari iz unutrašnjosti Istre, gdje je bilo najstarije štovanje sv. Jeronima u Katoličkoj Crkvi, ali i najživlje na glagoljaškom prostoru, imali cjelovitiju liturgijsku službu u čast sv. Jeronima u odnosu na druge. Uvjerljivo je najbogatiju liturgiju časova u čast sv. Jeronima imao Humski brevijar., - zaključivši kako je zanimljivo da gotovo svi hrvatskoglagoljski brevijari s liturgijskim spomenom sv. Jeronima donose himan sv. Jeronimu koji nije zabilježen u molitvi časova u predtridentskome latinskom brevijaru. „Stoga se može smatrati 'dodanom vrijednošću« živomu štovanju sv. Jeronima u glagoljaškim crkvama koje u dioništvu s Rimokatoličkom Crkvom ne bi mogle opstajati upravo bez sv. Jeronima“.

Dr. sc. Silvio Košćak u svom izlaganju „Crkveni oci kod sv. Johna Henrya Newmanas s naglaskom na sv. Jeronima“ ustvrdio je, da je na hrvatskom govornom području misao sv. Johna Henryja kardinala Newmana nedovoljno vrednovana, naglasivši „Newman, u ispravnom vrednovanju, Crkvi može dati odgovore na suvremena pitanja te ponuditi moguća pastoralna rješenja. Prolazeći put od anglikanske zajednice, preko obraćenja, traženja via media, do istinskog življenja crkvenosti, Newman je otkrio značaj crkvenih otaca za svaki kontekst u kojem se Crkva može naći, bilo povijesni bilo geografski.“ Košćak istražuje spomenuti značaj crkvenih otaca koji je Newman otkrio na putu rasta u vjeri. Široki spektar tema o kojima je istraživani teolog i crkveni velikodostojnik pisao dugi niz godina, omogućava uvid u razvoj i rast svetosti posebno potaknut mišlju crkvenih otaca. „Teolog Newman koristi velik broj otačkih tekstova raznorodne tematike.“ Autor, uz opći pregled upotrebe patrističkih izvora kod Johna Henryja Newmana, posebnu pozornost posvećuje upotrebi misli sv. Jeronima.“ Iako Jeronim u svojim djelima nema dubokih teoloških uvida, njegova misao uvelike pomaže Newmanu pronaći put prema ispravnom razumijevanju Pisma, Crkve, unutarcrkvenih odnosa, nedoumica u moralnim pitanjima i slično .“ zaključio je Košćak.

Silvijo Koscak i voditelj J Vrandecic II

Doc. dr. sc. Taras Barščevski imao je izlaganje oniline na temu „De optimo genere interpretandi“ sv. Jeronima u teoriji i praksi današnjih prijevoda Svetoga pisma„ te je kazao „ sv. Jeronim, braneći se od 'neupućenih jezika' da ne samo da nije valjano preveo nego i da je hotimice krivotvorio prijevod poslanice Epifanija iz Salamine Ivanu Jeruzalemskom, kao što se i sv. Pavao morao braniti pred Agripom od optužaba Židova koji su tražili njegovu smrt 'zbog nade u uskrsnuće'. Sveti Jeronim u poslanici Pamahiju, svojem utjecajnom prijatelju u Rimu, pokazuje ispravnost ne samo načela toga i ostalih svojih prijevoda nego i njihovu zasnovanost na svjedočanstvima novozavjetnih pisaca. - zaključivši da drži da svi današnji prijevodi i s teoretskoga i s praktičnoga gledišta teže prema vjernosti smislu, jer ni posve točan doslovni prijevod još nije jamstvo da je smisao izvornika točno prenesen, a tim ni jamstvo čitateljeva točna razumijevanja. „U mnogim današnjim prijevodima dinamičkoga ili funkcionalnoga tipa velika se pozornost posvećuje tomu da čitatelj može otkriti u prijevodu isti onaj smisao koji je želio i ljudski autor. Drugim riječima: kojim načinom današnji prevoditelji, tragajući za najboljim načinom prevođenja, čine smisao teksta dostupnim čitatelju, a da tekstu ne oduzmu Istinu Božje riječi? „ – upitao se autor.

Potom je slijedilo predavanje „Jeronimovo tumačenje Pavlovih poslanica, prof. dr. sc. Marinka Vidovića, u kojem je zanimljivo izlagao Jeronimovu tumačenja Pavlovih poslanicama ili Pavlova pisma, najstarijeg spisima Novog zavjeta, i uopće, koje je apostol sv. Pavao upućivao raznim ranokršćanskim zajednicama. Zatim je doc. dr. sc. fra Anto Barišić je u svom radu „ Jeronimov susret i kontroverzija s arijanizmom na Istoku“ pratio je i prikazao Jeronimove prve reakcije, (ne)snalaženja, perpleksije i stavove u susretu s arijanizmom, te je kazao „Jeronimov dolazak na Istok u drugoj polovici 372. godine u svakom pogledu predstavlja novu fazu u njegovu životu. Otišavši s već davnom, mladenačkom željom i namjerom da bude, poput mnogih hodočasnika, obični hodočasnik u gradu Kristova stradanja, u Jeruzalemu, slijedom različitih događaja na kraju će, u ranim četrdesetim godinama svoga života, donijeti odluku da se, nakon proputovanja po raznim i glavnim centrima kršćanstva na Istoku, trajno nastani u neposrednoj blizini Jeruzalema, u Betlehemu. Ali između privremene hodočasničke želje i trajne odluke da ostane živjeti i djelovati na Istoku, događaju se novi susreti i za nj nove, neočekivane teološke kontroverzije u koje će se kao novopridošli Latin i, u tom trenutku, bez teološkog znanja, silom prilika morati uključiti. U trenutku Jeronimova dolaska na Istok već više desetljeća traje arijevska teološka kontroverzija vezana za kršćanski nauk o Trojstvu„.

Prof. dr. sc. Ivan Bodrožić u svom izlaganju „Jeronimov komentar Danijelovih sedmica u prepisci između salonitanskog biskupa Hezihija i sv. Augustina“ kazao je „U svojoj prepisci glede drugog Kristova dolaska s Hezihijem, salonitanskim biskupom, sv. Augustin će u Ep. 197 odbiti izjasniti se o vremenu drugog Kristova dolaska, o čemu ga je Hezihije izravno pitao. Dok je Hezihije inzistirao na tome da se može izračunati točan trenutak, dotle će Augustin odbacivati takve tvrdnje. Štoviše u Ep. 197,5 reći će kako je i sveti prezbiter Jeronim obilježavao kao nepromišljenost mišljenje nekog čovjeka koji je tumačio da se Danijelove sedmice odnose na drugi, a ne na prvi dolazak (usp. Comm. In Dan. 9,24; PL 25, 542sl). Hezihije, međutim, nije bio zadovoljan tim tumačenjem, držao je da ono ne može biti konačno ili bolje od drugih, jer je jedan broj teologa naginjao jednome, a drugi drugome mišljenju. Štoviše, Hezihije se poziva i na pravilo kojim se vodi i sveti Jeronim, a to je da je vrlo opasno izricati sud o stavovima učiteljâ Crkve, sve s ciljem da zadrži svoju tezu kao valjanu. Augustin, međutim, uzvraća novim pismom (Ep. 199) i ostaje dosljedan prethodno danom tumačenju kada se pozvao na Jeronimov komentar, pri čemu drži kako je vrlo važno pitanje naviještaju li Danijelove sedmice prvi ili drugi dolazak (usp. 199,7,21). Hiponski biskup ponovno se poziva na tolike tumače božanskih tekstova koji su dokazali da se Danijelovo proročanstvo ispunilo pri prvom Kristovu dolasku. Premda više ne spominje Jeronima, sasvim je jasno kako je on jedan od njih.“

Posljednje izlaganje prvoga dana znanstvenog skupa bilo je izlaganje dr. sc. Trpimira Vedriša, povjesničara, koji je u svom izlaganju „ Gospođice s Aventina: Jeronimovo duhovno nasljeđe i rimska hagiografija“ imao za cilj „smještajući nastanak niza hagiografskih legendi iz tzv. Rimskog legendarija u povijesni kontekst (kasno 4. st., krugovi rimskih kršćanskih aristokratkinja)“ povezati neke od karakteristika 'jeronimske duhovnosti' i izgrađujuće moralno-duhovne književnosti kakvom se te legende mogu smatrati. Drugim riječima, bila mu je nakana „istražiti tragove (uvjetno nazvanog) Jeronimovog 'duhovnog nasljeđa' u (pozadinskom) svjetlu velikih teoloških prijepora u postkonstantinovskoj Crkvi s jedne strane (Pelagije Jovijan, pitanje odnosa tijela i duha, braka i suzdržljivosti) i hagiografije koji svoje korijene imaju u tom razdoblju.“

Znanstveni skup nastavlja se, u petak, 25. rujna, u 8. 30 sati, kada će uz domaće većinu izlaganja imati znanstvenici iz Francuske, Italije, Mađarske: Bratislav Lučin: Jeronimovski florilegij Petra Cipika; Barbara Vunović: „Tema sv. Jeronima u opusu Ivana Meštrovića“.

Josip Knežević: „Poveznica nova ex veteri haeresis u tumačenju Jeronimova Komentara na proroka Jeremiju ( In Hier. I, 17,3)“; Jeanjean Benoît: Quelles informations la Lettre 130 de Jerome apporte-t-elle sur Anicia Faltonia Proba, grand-mere de Demetrias? Les consequences d’une traduction abusive de Ep. 130,7 ; Viellard Delphine: „What is an illustrious man for Jerome in the De viris illustribus?“ (Što je slavni čovjek za Jeronima u De viris illustribusu?) , Cain Andrew: Jerome s Pauline Commentaries and the Rhetoric of Chastity, Caruso Giuseppe: I Commentarii in Hieremiam di Girolamo: tra esegesi e impegno antiereticale ¸ Courtrey Régis: Ipsa Scripturarum uerba ponenda sunt. L’exegese grammaticale au service de la defense de la virginite de Marie dans le Contre Helvidius de Jerome; Degórski Basilio: Il giudizio di san Girolamo sull’imperatore Costantino il Grande secondo la continuazione della „Cronaca di Eusebio di Cesarea“ „Sv. Jeronima sud o caru Konstantinu Velikom prema nastavku „Kronike Josepha Cezarova“; Franchi Roberta: „From Erotic to Ascetic Desire: Jerome’s Letters and the Song of Songs„; Heidl György: Jerome, Chromatius and the Plant of Jonah.

Cilj skupa je bio predstaviti važnost sv. Jeronim za hrvatski narod, njegov utjecaj na hrvatsku pismenost i kulturu, golemi utjecaj na duhovnost hrvatskog naroda, jer su ga Hrvati, došavši na prostore nekadašnjeg rimskog Ilirika prihvatili kao svoga sveca i zaštitnika. Pogotovo zato što su ga franjevci na našim prostorima prihvatili kao iskusnog i vrsnog učitelja askeze i duhovnoga života. Jeronimovo se ime vezalo uz nastanak glagoljice, te je kao takav utjecao na oblikovanje kršćanske svijesti hrvatskoga naroda, koji se je još od srednjega vijeka njime ponosio kao svojim sinom.

Dragica Zeljko Selak

Uto, 24-11-2020, 18:41:17

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.