Član Hrvatskog kulturnog vijeća Milan Vuković, dr. iur., sudac Ustavnog suda RH, u zadnjem broju Hrvatskog slova još je jednom podsjetio na zamisao "izgradnje Centra koji bi trebao biti, ne samo memorijalni, nego i edukativni centar, susretište raznih stručno znanstvenih skupova posvećenih problemima borbe za samostalnost Hrvatske, od Zrinsko Frankopanske borbe, preko Kvaternikove borbe za samostalnu Hrvatsku u drugoj polovici devetnaestog stoljeća, masovnih progona i pogubljenja Hrvata poslije Versajskih sporazuma i stvaranja neprirodne jugoslavenske zajednice 1918. godine, proglašenja Nezavisne države Hrvatske 10. travnja 1941. godine, tragičnih događaja i masovnih pokolja na bleiburškom polju i "Križnom putu" diljem Slovenije pa sve do Prištine i Skoplja, 1945. godine, sva stradanja u političkim progonima od 1945. - do 25. siječnja 1991. godine, kad je bio zadnji politički proces protiv Virovitičana kod Vojnog suda u Zagrebu." U nastavku članka Vuković je dodao kako bi spomenuti Centar trebao sadržavati građu koja obrađuje i cijeli Domovinski rat. Mi primjećujemo kako bi se ovime na jednom mjestu dobio prostor koji bi sadašnjim i budućim naraštajima pružio priliku da bez dnevnopolitičkih opterećenja sazna povijest hrvatske borbe za samostalnošću. Iako ova zamisao vjerojatno ne će biti brzo ostvarena, jasno je kako bi postojanje Centra zasnovanog na ovim idejama označilo važan trenutak za hrvatsko društvo. Štoviše, ovakav Centar približilo bi Hrvatsku društvima razvijenog Zapada, u kojima su slične institucije već odavno dio opće kulture.

 

 

U prosincu 2006. godine izašlo je drugo izdanje knjige Hrvoja Kačića "U službi domovine - Croatia Rediviva", od koje je prvo izdanje izašlo još 2003. godine u izdanju Matice hrvatske, a cijela je naklada bila rasprodana već 2005. godine. Izdavač drugog izdanja knjige na hrvatskom jeziku je također Matica hrvatska, Matičina 2, Zagreb, tel. +385-1-4819-325, u nizu knjiga posebnih izdanja, a recenzenti su Trpimir Macan, Mate Maras i Đuro Vidmarović. Urednica je Jelena Hekman. Knjiga ima 479 strana u tvrdom uvezu, s dvije ilustracije rušenja Dubrovnika i Vukovara na unutarnjim stranama korica. Knjiga sadrži kazalo imena, 18 stranica priloga s kopijama ilustriranih i pisanih dokaznih materijala. Nadalje sadrži predgovor Trpimira Macana, prijevod s engleskog prikaza knjige prof. dr. Kathleen Wilkes (predgovor izdanju knjige na engleskom jeziku), te esej uglednog engleskog pisca, bivšeg urednika listova "Evening Standard“ i "Tribune“, dugogodišnjeg laburističkog zastupnika i glasnogovornika laburističke stranke u britanskom Parlamentu gospodina Michaela Foota.

 

 

Koncem dvadesetih godina prošloga stoljeća Matica je hrvatska pokrenula časopis za književnost koji je dobio ime "Hrvatska revija“. Komunisti su zabranili taj časopis ali ga je u argentinskoj emigraciji opet pokrenuo Vinko Nikolić i redovno izdavao sve do obnove hrvatske države. Potom je i sam došao u Zagreb i nastavio izdavati Reviju. Nikolić je umro a Matica hrvatska nastavlja izdavati časopis, jedno vrijeme ga je uređivao pjesnik Maruna a danas leksikograf Klemenčić. Međutim, skrivečki je poznati časopis "redizajniran", sadržajno izmijenjen, "oslobođen balasta prošlosti", pa danas broji ne sedamdeseto nego sedmo godište.

 

 

Kako javlja IKA, u petak je u Rakovici predstavljena knjiga Ivana Strižića "Bitka za Slunj", s podnaslovom "Obrana i oslobađanje grada Slunja i općina Rakovice, Cetingrada, Saborskog i Plitvičkih jezera od velikosrpske agresije i okupacije 1991. - 1995.". Prije samog predstavljanja o knjizi je govorio gospićko-senjski biskup Mile Bogović. "Narod ovog kraja nije smio govoriti a kamoli pisati o svojim patnjama koje je proživio u 2. svjetskom ratu. Zato je izlazak ove knjige pravo zadovoljstvo za naš kordunski i slunjski narod te sam beskrajno zahvalan autoru godinu Strižiću. Pitam se kada će se početi pitali male ljude da progovore o svojoj sudbini," rekao je biskup Bogović.

 

 

Mato Marčinko, pisac, povjestnik, književnik i pjesnik, a cio život hrvatski branitelj, 1945. sveučilištarac-križoputnik od Bleiburga do Maribora, Zagreba, Bjelovara i Petrinje, nakonratni sužanj-uznik-zatvorenik oznaško-udbaških logora-tamnica-mučilišta, a 1972. opet uznik Stare Gradiške, tzv. KPD-a, i to zbog pjesme Hrvatska molitva, pa sve do sada hrvatski branitelj perom i duhom, taj hrvatski častnik i uzornik - unatoč bolesti - pribiva ovomu prikaznomu skupu. Hvala mu, što je s nama u domu HKZ-a i HS-a, a cio život u Božjemu domu, tamo još od Bleiburga u hrvatskome vječnu braniteljskome zdrugu, kako i pjesmom kazuje: Vraćam vam se, mrtvi moji. Od vas ni otišao nisam...

 

 

Iz prošlog broja Hrvatskog slova prenosimo razgovor s Hrvojem Manenicom, privremenim ravnateljem Muzeja Narone. Ovaj muzej uskoro će otvoriti vrata javnosti. Izdvajamo kratki opis povijesti Narone koju je dao Malenica: "Rimska Narona bila je smještena uz rijeku Naro, današnju Neretvu, koja je u to doba imala drukčiji tok, tekla je uz današnje mjesto Vid i bila je plovna sve do Vida i to velikim lađama, kao što su grčke trijere, o čemu nam svjedoče i antički izvori. Rimska Narona je bila iznimno važno političko središte tadašnje Provincije Dalmacije. Pokraj glavnog grada Salone imala je značajnu ulogu, a osobito zahvaljujući svome položaju, jer je bila pogodna za daljnje vojne intervencije protiv nepokorenoga barbarskoga stanovništva u zaleđu Dalmacije... Narona je bila zapuštena i nenaseljena vjerojatno negdje do 18. st, kada se okolno stanovništvo polako tu naseljava i gradi kamene kuće. Paralelno s tim otkrivaju se i mnogi ostatci antičkoga grada i njegova fizionomija. I današnji Vid prati neke stečevine iz Narone, prije svega raster ulica i smjerove komunikacija.".

 

 

Vitomira Lončar - Bucka, koja je ujedno i naš član, vodi zagrebačko kazalište Mala scena. Poduži razgovor s njom objavljen je u tjedniku Fokus koji ovdje prenosimo u cijelosti. Na pitanje o stanju u hrvatskim medijima Vitomira Lončar - Bucka je odgovorila: "Kao i svugdje u svijetu, mediji odražavaju samo stavove svojih vlasnika, a o objektivnosti ili "stvarnom stanju stvari" ne može biti ni govora. Neki dan sam gledala film o Rupertu Murdochu i ako sam i imala iluzija da možda stvari baš i nisu tako loše, nakon toga filma sam ih izgubila. lako, naravno, i sam taj film je dio - propagande. U današnje vrijeme tehnologije moguće je svaki događaj promijeniti, pokazati ga u drugom i drukčijem svjetlu i na pitanje - što je zapravo istina više nije moguće odgovoriti, lako iskrivljuju istinu kao i oni drugi, hrvatski su mediji na još gorem stupnju nego oni zapadnoga svijeta jer su manje sofisticirani. Nedavno sam bila na tribini Kultura i mediji i na nju je došla samo jedna novinarka iz privatnih medija. Sve ostalo bili su novinari državnih medija. To vam najbolje pokazuje koliko ima interesa za dijalogom. Sve su poluistine, činjenice izvađene iz konteksta, sve informacije su oblikovane prema stavu vlasnika, a sve skupa je zapakirano u jeftini senzacionalizam.".