Smrtonostna paučina

U onim danima kada je Miroslav Mikuljan dobio nagradu Oktavijan napisao sam negdje ili sam htio napisati da je Mikuljan zapravo u prvoj svojoj fazi podosta nalik Oktavijanu Miletiću koji se u drugim vremenima također bavio filmom u uvjetima koji nisu bili ni izdaleka profesionalni. A da postoji i tajna veza između Mikuljana i Miletića doznao sam iz jednoga Mikuljanova intervjua objavljenog u knjizi "Smrtonosna paučina" gdje reče da bi htio snimiti film o Lisinskom i Sidoniji Rubido, dakle temu koju je uzeo Oktavijan Miletić za igrani film snimljen u doba Nezavisne države Hrvatske.

Čovjek snuje, a Bog određuje i tako je odredio Miroslavu Mikuljanu da djelomično napusti igrani film kojemu je dao dva priloga i posveti se dušom i tijelom dokumentarnom filmskom i televizijskom izričaju jer je razumio da su devedesete vrijeme dokumentarista čiji je posao dragocjen za borbu protiv paučine zaborava, vrijeme kada za povijest treba zabilježiti veličanstveno stvaranje moderne hrvatske države i otpor srpskoj agresiji, ali se također vratiti duboko u doba komunističkoga totalitarizma i snimiti njegove krvave tragove, te još žive svjedoke i žrtve crvenoga terora.

BarjakTaj autorski barjak s hrvatskim bojama stavio je i na radni stol kao urednik Dokumentarnoga programa Hrvatske televizije, potičući hrvatsku samosvijest i prisjećaje, ne sluteći da bi se mogao dogoditi preokret koji će prisjećaje pretvoriti u sjećanje na budućnost. A zbilo se to nakon šestosiječanjske promjene koja je počela odmazdama i zatiranjem hrvatskoga duha ali i ponovnim pokopom tema koje su u devedesetima otkopane iz jama.Taj autorski barjak s hrvatskim bojama stavio je i na radni stol kao urednik Dokumentarnoga programa Hrvatske televizije, potičući hrvatsku samosvijest i prisjećaje, ne sluteći da bi se mogao dogoditi preokret koji će prisjećaje pretvoriti u sjećanje na budućnost. A zbilo se to nakon šestosiječanjske promjene koja je počela odmazdama i zatiranjem hrvatskoga duha ali i ponovnim pokopom tema koje su u devedesetima otkopane iz jama.

Tu se otvaraju ključne stranice knjige koju danas predstavljamo: naime, u prvo se vrijeme činilo da će Miroslav Mikuljan opstati u Dokumentarnom programu kao neupitan profesionalac, doduše nešto previše hrvatski obojen, ali se prozirna paučina već spuštala s oblačnoga neba da i njega obavije jer se nije dao uklopiti u projekt ravnoteže krivnje, a još manje u krivotvorenje ne samo bliske nego i podosta daleke prošlosti.

I nadalje se vodeći načelom da istinu treba objaviti, a ne sakriti, prikriti i izobličiti, Mikuljan je došao u sukob s neokomunističkom menažerijom i njezinim trabantima u kulturi, dotično u dokumentarnom, umjetničkom njezinu području, a oni su našli načina da ga u starom staljinističkom stilu optuže i likvidiraju uz pomoć kvazipovjesničara tipa Ivo Goldstein i medijskih paukova koji su Mikuljana odavno imali na zubu zbog Jazovka i Bleiburga, zbog portreta stradalnika u komunističkim kazamatima, ali i poradi otkrivanja srpskih zločina u Vojniću, Glini i drugdje na Banovini i ne samo na Banovini.

Mitovi otaca

Ne osvrćući se na znakove vremena, a oni su mu govorili da proizvodi neutralne emisije s krajobraznim ljepotama, Mikuljan je nastavio kao da se ništa nije dogodilo, kao da je Tuđman živ i istine neupitne i neopasne, pa je dirnuo ondje gdje je tzv. socijaldemokrate, a u stvari slabo kostimirane komuniste najviše boljelo – dirnuo je u mitove njihovih otaca kojima su prikrivali svoje zločine. Ne sporeći da je Jasenovac bio strašan logor u vrijeme NDH, u emisiji Dokumentarnoga programa bilo je izrečeno i da je logor funkcionirao do 1947. i bio, drugim riječima, postaja Križnoga puta.

Ne sporeći da je u Španovici bilo ustaških zločina, rečeno je istinito i dokumentirano da su Španovčani Hrvati četrdeset i pete ubijani ili protjerani, da su im oduzeta imanja i dana srpskim kolonistima, da su se proveli kao i Hrvati u Zrinu, u Udbini i Boričevcu. Tu se pojavljuje Goldstein koji znade samo za jednu, jugoslavensku verziju povijesti u kojoj se mrtvi Hrvati ne broje, a ta je verzija i opet službena pa Mikuljan dobiva pakrački dekret premda mu MitoviNe osvrćući se na znakove vremena, a oni su mu govorili da proizvodi neutralne emisije s krajobraznim ljepotama, Mikuljan je nastavio kao da se ništa nije dogodilo, kao da je Tuđman živ i istine neupitne i neopasne, pa je dirnuo ondje gdje je tzv. socijaldemokrate, a u stvari slabo kostimirane komuniste najviše boljelo – dirnuo je u mitove njihovih otaca kojima su prikrivali svoje zločine.upravo iz Pakraca dolazi najveća potpora.

Preostali dijelovi knjige svjedočanstva su o Mikuljanovu beskompromisnom otporu i raskrinkavanju režima na vlasti i na televiziji gdje mu ime brišu sa špica emisija snimljenih u njegovo vrijeme, o sumraku Hrvatske televizije koja se pretvara u komercijalnu, koja potpuno zapušta dramski program a i dokumentarni ide silaznom putanjom, publici se pere mozak priglupim zabavama i nastupima uvijek istih dvadeset ljudi koji indoktriniraju ljude nastupajući kao osobe s partijskom legitimacijom i neskrivenim protuhrvatskim stajalištima.

No, Miro se ne povlači u depresivnu šutnju, nalazi načina da se opet bavi autorskim radom i stvara najuspješnija svoja djela žumberačkoga ciklusa, već načet bolešću koja će se pokazati nepobjedivom. Marija Peakić Mikuljan ovom knjigom na najbolji način ispunjava posljednju želju svoga supruga i suradnika, prenoseći potomcima dokumentarno štivo o jednoj hrvatskoj sudbini u vremenima remisije početkom našega stoljeća, čudovišne remisije koja traje do dana današnjega, ali se upravo primiče svršetku jer Hrvati na kraju uvijek pronađu prsten u grobištu i usprave se u povijesti.

Hrvoje Hitrec

Sri, 25-11-2020, 08:27:12

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.