U Čakovcu je 29. travnja 2014. na svečan način predstavljena knjiga Zlatka Bacingera "Moje drago serce". Knjigu su promovirali dr. Zvonimir Šeparović, Dražen Budiša i Hrvoje Hitrec, uz koje je nastupio i dramski umjetnik Zlatko Vitez. Predstavljanju je uz brojne goste bio nazočan i skladatelj Ljubo Kuntarić, autor svečane pjesme Bratovštine Petar Zrinski. Promocija je završila u sedam sati navečer, u isti sat istoga dana kada je 1671. Petar Zrinski pisao oproštajno pismo ženi Katarini u tamnici Bečkoga Novoga Grada, večer prije smaknuća. Objavljujemo govor Hrvoje Hitreca na predstavljanju knjige "Moje drago serce". (hkv)

Bacingerova knjiga - doprinos matici hrvatske književnosti

Čast mi je predstaviti knjigu Zlatka Bacingera koja u naslovu ima prve riječi znamenitoga pisma Petra Zrinskoga Ani Katarini Frankopan, čast i hvalu izražavam Zlatko Bacingernakladniku Bratovštini Petra Zrinskoga – Časni stol Čakovec ne samo na ovoj knjizi nego i na cjelokupnom usrdnom domoljubnom poslu očuvanja uspomene na stari i slavni rod Zrinskih. Ujedno treba istaknuti izvanredan doprinos grafičkoga urednika Zdravka Tišljara koji je ovu literarno vrijednu knjigu učinio i likovnom, grafičkom atrakcijom kakva se rijetko viđa u suvremenom hrvatskom nakladništvu.

Oproštajno pismo Petra Zrinskog koje ima jedanaest rečenica, djelovalo je na potomke više od mnogih opsežnih književnih i povijesnih djela, pa ni danas nema Hrvata koji bi ostao ravnodušnim nad tim jednostavnim, potresnim riječima od kojih svaka kao malj udara u naše srce i izaziva osjećaje strave i divljenja, sućuti i gnjeva, ljudske i narodne bliskosti s ovim toplim i dostojanstvenim pismom muža koji piše voljenoj ženi, ratnika koji je svoje bitke na ovome svijetu PEtar Zrinskizavršio i predao se sudbini – ar je tak moralo biti, kako kaže - predao dušu Bogu u čiju se milost ufa jer se od ljudi više nema ničemu nadati osim krvnikova mača.

KaznaNa stratištu u Bečkom Novom Mjestu, nekoliko trenutaka prije Petrova smaknuća sažeo je bilježnik kaznenoga suda Maximilian Handke razloge izricanja smrtne kazne: da je Zrinski naumio odcijepiti Dalmaciju, Hrvatsku i Slavoniju, te se ovim kraljevinama nametnuti kao slobodan i nezavisan vladar, a svoj rod učiniti nasljednim.Strava i uzbuđenost duše što su obuzimale naraštaje kojima je pismo postalo dostupnim imala je u sebi i svenarodnu, hrvatsku tjeskobu koja je smrt Zrinskoga i Frankopana doživljavala kao konačnu smrt Hrvatskoga kraljevstva utjelovljenog u banu i potkralju Petru Zrinskom. Petnaestak sati nakon što je Petar potpisao pismo Katarini - sama je Hrvatska bila odvedena na stratište s kojega je njezino tijelo trebalo biti preneseno u mrtvački sanduk nasljedne austrijske provincije.

Na stratištu u Bečkom Novom Mjestu, nekoliko trenutaka prije Petrova smaknuća sažeo je bilježnik kaznenoga suda Maximilian Handke razloge izricanja smrtne kazne: da je Zrinski naumio odcijepiti Dalmaciju, Hrvatsku i Slavoniju, te se ovim kraljevinama nametnuti kao slobodan i nezavisan vladar, a svoj rod učiniti nasljednim.

Tri su nama tako poznate riječi u tom obrazloženju presude – sloboda, odcjepljenje i nezavisnost, riječi koje su usprskos svim nedaćama povijesti nastavile živjeti i poslije smrti Petra Zrinskog u svim naddržavnim tvorevinama koje su Hrvatsku smatrale plijenom i nastojale ju izbrisati sa zemljovida.

Ratnik, pjesnik

Više ratnik nego političar, više pjesnik nego državnik, častan čovjek koji se nikako nije dobro osjećao kao urotnik niti je bio sretan što mora šurovati s Francuzima, Poljacima pa na kraju i PismaFranovo pismo ima sve odlike baroknoga stila i visoke, romanske kićenosti, dočim je Petrovo pismo Katarini upravo glagoljaški asketsko u izričaju, hrvatskim jezikom pisano i hrvatski sumorno i teško. Katarina je u tom trenutku već bila izbačena iz opljačkanoga dvora u Čakovcu i odvedena u Varaždin, a potom u Gratz. Po mnogim naklonim suvremenicima, upravo je Katarina bila ako ne srce i duša pobune, a ono njezina Sibila u najboljem smislu riječi, opreznija od svoga muža i brata, vješta pregovaračica u Mletcima i u Beču, odana Petru kojemu su njezina ljubav, pamet i potpora bili dragocjeni.Turcima, čovjek koji je spriječio namjere da se cara Leopolda ubije u atentatu, nije dakle ušao u veliku pustolovinu oboružan svim onim svojstvima koja Zrinski Frankopanje zahtijevala, a zahtijevala je potpunu i željeznu odlučnost i volju da se ide do kraja, vučju krvoločnost i lukavstvo lisice te iznad svega takvu organizaciju koja može dovesti do uspjeha.

Jedino što je Petar Zrinski doista htio jest prisiliti Austriju da prekine zlosretni mir s Turcima koji je njoj odgovarao, ali ne i Hrvatima jer su i dalje bili izloženi i ubijani, htio je, znači, potaknuti opći rat za oslobođenje hrvatskih zemalja od Turaka. Da nije u očaju, a suočen i s germanskim nasiljem u samoj Hrvatskoj, u stvari podosta nepripremljen podignuo ustanak, da su i on i mladi Fran Krsto Frankopan pričekali bolju priliku koja se pružila dvadesetak godine poslije i rezultirala oslobađanjem Slavonije i Like, ne bi se našao u smrtnoj nevolji i ne bi 29. travnja 1671. navečer pisao pismo Katarini, kao što je i Fran Frankopan u isto to vrijeme pisao ženi Juliji pismo na talijanskom jeziku – znatno opširnije od Petrova oproštajnog pisma.

Franovo pismo ima sve odlike baroknoga stila i visoke, romanske kićenosti, dočim je Petrovo pismo Katarini upravo glagoljaški asketsko u izričaju, hrvatskim jezikom pisano i hrvatski sumorno i teško. Katarina je u tom trenutku već bila izbačena iz opljačkanoga dvora u Čakovcu i odvedena u Varaždin, a potom u Gratz. Po mnogim naklonim suvremenicima, upravo je Katarina bila ako ne srce i duša pobune, a ono njezina Sibila u najboljem smislu riječi, opreznija od svoga muža i brata, vješta pregovaračica u Mletcima i u Beču, odana Petru kojemu su njezina ljubav, pamet i potpora bili dragocjeni.

Pobuna

Pobuna se u latentnom obliku razvijala u dugom razdoblju omeđenom s dvije svadbe. Prva je bila u ožujku 1641. kada se šesnaestgodišnja ljepotica Ana Katarina Frankopanka udala u Navik ziviKarlovcu za muževnog, mladog junaka Petra Zrinskog, druga dvadeset i pet godina poslije kada su Petar i Katarina udavali kćer Jelenu, a okupili se patrioti ugarski i hrvatski, ali i poslanici poljski, francuski i mletački. Tom su prilikom ugarski palatin i hrvatski ban potpisali zavjernicu da ni u sreći ni u nesreći jedan drugoga ne će ostaviti. Bio je to stvarni početak priprema za konačni obračun s carem Leopoldom i germanskim zlosiljem.

Tragediju nositelja hrvatske državnosti u svome vremenu, Zrinskoga i Frankopana, opisali su mnogi povjesničari, a književnim djelima Petra, Frana Krste i Katarine dano je dolično i značajno mjesto u povijesti hrvatske književnosti i hrvatskoga jezika, no posebno je oproštajno pismo Petrovo živjelo kao zavjetni svitak u medaljonu hrvatskoga pamćenja. Izvadio ga je i razastro opet jednom autor knjige "Moje drago serce" Zlatko Bacinger, te minucioznom, inteligentnom i osjećajnom filozofskom i filološkom analizom otkrio površnom čitatelju dubok smisao svake riječi, stavljajući ih ne toliko u kontekst onodobnih povijesnih zbivanja, nego u kontekst općečovječanskoga usuda, univerzalnih etičkih načela i temelja kršćanske vjere, u kontekst mučeništva i dostojanstvene smrti u svim vremenima.

Oni koji bi pomislili da je takav komentar uz banovo pismo nepotrebna i zamorna moralka ili metodološka ekstravagancija – bit će razočarani. Štoviše, Bacingerov se tekst u svojoj disciplini i stilističkoj uzoritosti otkriva kao samosvojno literarno djelo i doprinos matici hrvatske književnosti.

Hrvoje Hitrec

Sri, 25-11-2020, 09:29:33

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.