Hrvoje Hitrec: Dux Chroatorum

U petak 11. studenoga 2022. predstavljen je na Interliberu „Dux Chroatorum“, novi povijesni roman Hrvoja Hitreca, kojim nastavlja niz svojih povijesnih romana kroz stoljeća hrvatske povijesti. Na predstavljanju koje je organizirala Školska knjiga, izdavač najnovijega Hitrečeva romana, govorili su predsjednik Upravnoga odbora Školske knjige dr. sc. Ante Žužul, autorica pogovora romana dr. sc. Helena Sablić Tomić, urednica Miroslava Vučić i autor Hrvoje Hitrec. Izabrane dijelove romana čitao je dramski umjetnik Vedran Komerički.

Nakon povijesnoga romana „Što Bog dade i sreća junačka“ (2010.), u kojem piše o 19. stoljeću i banu Jelačiću, romana „Špilberk“ (2017.), o 18. stoljeću i barunu Trenku, „Samo sreća, ništa drugo“ (2018.), o 17. stoljeću i Nikoli VII. Zrinskom, „Luka od Sigeta“ (2019.), o 16. stoljeću i Nikoli Šubiću Zrinskom, „Vladar Bosne“ (2020.), o razdoblju na prijelazu 14. u 15. stoljeće i Hrvoju Vukčiću Hrvatiniću, u najnovijem povijesnom romanu „Dux Chroatorum“ autor se posvetio 9. stoljeću i knezu Branimiru. Prethodnica tim romanima autorova je trilogija „Kolarovi“ (2004.), u kojoj je o društveno-političkim zbivanjima u 20. stoljeću pisao kroz priču o životu jedne zagrebačke obitelji, a sljedeći povijesni roman, otkrio je autor, vratit će nas u davno 11. stoljeće. 

Na predstavljanju nije bilo klasičnih dugih govora nego nam je roman predstavljen kroz opušten razgovor, kojim je vrsno moderirala urednica Vučić, što je svakako pridonijelo živahnosti i lakšemu približavanju nove knjige potencijalnim čitateljima, premda svatko tko imalo poznaje pisanje Hrvoja Hitreca zna da njegov stil nije nimalo sumoran i suhoparan, pa čak ni kad je riječ o povijesnim romanima. Stoga, ne treba se čitatelj bojati puste faktografije i stranica ispunjenih datumima, godinama i imenima, nego ga – kao i u drugim Hitrečevim povijesnim romanima – čeka „povijest ispričana kao pripovijest“, kako je to navela dr. sc. Helena Sablić Tomić. Ipak, ne znači to da autor nije pomno proučio sve dostupne izvore i arhivsko gradivo jer on je to vrijeme itekako dobro istražio. Štoviše, na pitanje koje mu je na predstavljanju uputila urednica Vučić o tome kad je siguran da može početi pisati povijesni roman o određenom stoljeću, odgovorio je kako je to tek onda kad osjeti da je toliko uronio u to stoljeće kao da je suvremenik svim njegovim događajima. Napokon, i dr. sc. Helena Sablić Tomić potvrđuje to u pogovoru:

„Dux Chroatorum utemeljen je na povijesnim činjenicama koje Hitrec raslojava u trideset sedam poglavlja pomno otkrivajući povijesno-politički kontekst doba hrvatskih kneževa, čime je postao njihov literarni istražitelj i pomni arhivar. (…) Diskretno se u romanu oblikuje i povijest maloga, gotovo nevidljivoga privatnog svijeta. Taj zadatak nije bio nimalo lak, izvori kojima se autor koristio katkad su zasigurno bili nepotpuni ili pak razbacani po različitim knjižnicama i arhivima.

Iz toga se, stoljećima udaljena, mikrokozmosa, gradi širok itinerar Branimirova razdoblja pa je ova knjiga gotovo školski primjer kako se povijest može usustaviti kao pripovijest podređujući je narativnim zakonitostima da bi bila uzbudljiva i nadahnuta. U njoj kao da se upalila šibica koja osvjetljuje jedan dio udaljene hrvatske povijesti koji je u današnjemu, apokaliptično-pandemijskom površnom vremenu gotovo zaboravljen pa je ona simbioza biografije, romana i povijesnoga romana, a sve te tri kombinacije sadržavaju dublji smisao. (…)

Doima se Hitrec kao mikrohistoričar koji se bavi posebnim u kontekstu tipičnoga i time razdire crno-bijele generalizacije, traga on za onom niti realne naracije kojom bi mogao uvezati dokaze u labirinte života osoba Branimirova doba. U biti, autor promatra odnos između tragova prošlosti i osobne interpretacije, koja čitateljima dočarava načine spoznavanja prošlosti.

Izabrane povijesne ličnosti postaju likovi, proučavani 'slučajevi' njegove istrage i eksperimenti uz pomoć kojih se otkriva kompleksnost realnosti i pozicija istraživača koji želi oblikovati jedno davno prohujalo vrijeme. (…)

Dux Chroatorum stoga je idealan umjetnički poticaj u iskazivanju političkih, socijalnih i idejnih tendencija udaljenog vremena u kojem se stvarao hrvatski identitet, društveni, skupni, ali i osobni.“

Kako bismo vam prenijeli još malo ugođaja s predstavljanja, spomenimo još neke zanimljivosti koje smo ondje čuli. Za početak, roman Hrvoja Hitreca primjer je pravoga povijesnoga romana i treba ga razlikovati od novopovijesnih romana. Zatim, Hitrec je jedan od rijetkih autora koji danas želi (!) pisati povijesni roman jer takvo pisanje zahtijeva dugu pripremu. Dalje, Hitrečev povijesni roman pripada tipu apološkoga romana (na prošlost se gleda kao na uzor te nam ona treba poslužiti kao poticaj u sadašnjosti). Potom, Hitrec je udahnuo život kneginji Maruši, supruzi kneza Branimira, koja se otkriva kao snažan ženski lik preporučiv za buduća umjetnička ostvarenja. Na koncu, složili su se predstavljači, hrvatska povijest (pa i ona ispripovijedana u romanima Hrvoja Hitreca) može poslužiti kao daleko pogodniji i zanimljiviji predložak za nove književne i filmske uspješnice od onih razvikanih stranih knjiga, filmova i serija koji se počesto temelje na izmišljenoj povijesti.

(hkv)

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.