Pisac Michael O'Brien, iako Kanađanin, vrlo je tankoćutan u opisu hrvatske teške povijesne sudbine. Uvjerljiv je u opisu političkog ozračja komunizma i ljudskih stradanja u Hrvatskoj. Neki su zapadni analitičari jugoslavenski režim prozvali – »komunizam s humanim licem«. To dakako nije bila istina, a Michael O'Brien jedan je od rijetkih svjetskih intelektualaca koji je posve svjestan te podvale. Opisuje hrvatsku prošlost na romansirani ali istinit način, snažno, uvjerljivo i dojmljivo. Tegobnu krvavu hrvatsku patnju u komunizmu, koju mnogi bivši dužnosnici i slijednici tog režima također žele zaboraviti, prikriti i prešutjeti, pisac podastire čitatelju kao paklenu hrvatsku sudbinu. Iako je već nekoliko godina poznat hrvatskoj publici po svojim djelima Posljednja vremena (Verbum, Split 2002.); Pomrčina sunca (Verbum, Split 2004.) i Dnevnik nevolje (Verbum, Split 2006.), najnovija knjiga Otok svijeta (Treći dan; Zagreb 2008.) po mnogo čemu je izuzetna. Glavni lik istinite priče je dječak Josip Lasta. Njegov život započinje sretnim djetinjstvom, u rodnom selu koje danas više ne postoji. Djetinjstvo je naprasno prekinuto pokoljem svih stanovnika sela krajem Drugog svjetskog rata. Devetogodišnji Josip slučajno je jedini uspio izbjeći stravičnu sudbinu svojih masakriranih susjeda, svoje majke Marije i oca učitelja Miroslava, vjeroučitelja fra Ante, desetgodišnje Josipe koja je silovana i ubijena, prostrijeljenih vršnjaka s kojima se igrao i družio. Viđeno i proživljeno, cijeli mu se život vraća, u snu i u javi, kao strašna filmska repriza.(D.Borovčak)

 

 

Mađarski kroatist iz Egera Istvan Lökös dobro je poznat u Hrvatskoj po svojim brojnim knjigama iz hrvatske književne prošlosti. Tako mu je tek nedavno u Mađarskoj objavljen i vrlo uspjeli prijevod Judite Marka Marulića na mađarski. Dopisni je član HAZU i od sviju respektirani posrednik hrvatske kulture u Mađarskoj, ali i mađarske u Hrvatskoj. Ovaj put nas je iznenadio s jednom knjigom na njemačkom. Naslov u prijevodu glasi: Nacionalna svijest, slika Mađara i roman. Poglavlja iz povijesti hrvatske umjetničke proze 19. stoljeća. Tu ćemo naći jedan iznimno zanimljiv pristup razvoju hrvatske umjetničke proze u 19. st., tj. preko stvaranja nacionalnoga identiteta i jezika rođena je i umjetnička proza. Njen razvoj, usponi i padovi, plod su i političkoga razvoja u 19. st., koji se reflektira kroz glavna književna djela, bolje reći kroz novostvorenu književnu proznu vrstu – roman.(Z.Pandžić)

 

 

S internetskih stranica biografije svetaca donosimo teološko razmatranje značenja blagdana Velike Gospe kao i štovanja kulta Marijina među katolicima općenito. Izdvajamo: "Među najomiljelije marijanske pučke blagdane spada današnji: Marijino uznesenje na nebo. Tko god može, za Veliku Gospu nastoji hodočastiti u koje marijansko svetište. Zato su naša marijanska svetišta toga dana puna proštenjara, sva raspjevana u dragoj hodočasničkoj pjesmi, ožarena ne samo ljetnim suncem nego još više žarom, molitvom i pobožnošcu. Božji je narod onim svojim vjerničkim osjetilom osjetio da je to dan Marijine slave i zato u molitvi, pjesmi, djelima pobožnosti daje oduška svojoj radosti. Teologija nas uči da je Marijino uznesenje dušom i tijelom na nebo kruna njezina bogomajčinstva, vječnog djevičanstva i bezgrješnog začeća. Nauk o Marijinu uznesenju na nebo po završetku njezina zemaljskoga života proglasio je člankom vjere 1. studenoga 1950. papa Pio XII. Iako je ta dogma proglašena tek u novije vrijeme, njoj prethodi duga tradicija, stara gotovo kao i sama Crkva."

 

 

Na stranicama Rodoslovlje.hr naišli smo na zanimljiv članak koji nam otkriva pozadinu podjele računanja vremena po Julijanskom i Gregorijankom kalendaru, te ga u nastavku donosimo u cijelosti: «Razlika između Gregorijanskog i Julijanskog kalendara je u tome što Gregorijanski ima 97 prijestupnih godina u svakih 400, a Julijanski 100. U Gregorijanski kalendar uvedeno je takozvano Sekularno pravilo da su godine djeljive sa 100 (sekularne godine) obične, osim ako su djeljive sa 400, u tom su slučaju prijestupne. To znači da su godine 1700., 1800., 1900., 2100., itd. prijestupne po Julijanskom, a obične po Gregorijanskom kalendaru. Danas razlika između Julijanskog i Gregorijanskog kalendara iznosi 13 dana, a nakon 2100. uvećat će se na 14 dana.»

 

 

U povodu 50 obljetnice međunarodnog susreta vojski svijeta u Lurdu, gdje se i ove godine okupilo 40 zemalja i cijelog svijeta, za izniman doprinos i sudjelovanje u brojnim programima internacionalnog sadržaja u proteklih 8 godina, vojni ordinarij Republike Francuske Mons. Patrik le Gal, uručio je zlatnu plaketu međunarodnog vojnog hodočašća (Pelerinage militaire international) klapi Hrvatske ratne mornarice "Sveti Juraj" iz Splita. Pred okupljenim predstavnicima svih zemalja sudionica ovogodišnjeg hodočaća,na svečanom prijemu, Mons le Gal je posebno istaknuo značenje sudjelovanja hrvatske vojske i policije u svim organizacijsko sigurnosnim zadaćama vojnog hodočašća i na poseban način zahvalio vojnom ordinarijatu u RH na čelu s biskupom Jurajem Jezerincem na svemu što su do sada učinili.

 

 

Damir Pešorda u Hrvatskom listu dao je zanimljiv pregled rada praksisovaca, filozofske škole kojoj je pripadao i nedavno preminuli Milan Kangrga. Osim pregleda, Pešorda daje i svoje mišljenje o radu spomenute škole: "Lukava strategija praksisovaca da režimski socijalizam kritiziraju s još socijalističkijih, a režimski marksizam - onaj s partijskih foruma, režiranih mitinga, iz škole i s političke nastave u JNA - s još marksističkijih pozicija bila je sjajno odabrana. Omogućavala je ugodan život, intelek- tualni prestiž i neobvezno filozofiranje o svemu i svačemu. Uglavnom ni o čemu. Praxis filozofiji ipak treba odati priznanje barem zbog najmanje dvije stvari. Prva je već spominjani proboj u svjetsku filozofiju. Ne samo zbog te relativne poz-natosti u svijetu, nego i zbog stanovite drskosti ako ne u istinski filozofskom mišljenju, ono barem u fingiranju filozofskoga mišljenja. Drskosti teko nekarakteristične za hrvatske intelektualce. Hrvati, po navadi malih i u sebe nesigurnih naroda, rijetko iznjedre mislioce nesputane sjenom inozemnih autoriteta. Sve što dolazi izvana čini im se većim no što uistinu jest, a sve stoje domaće ukazuje im se malim i ništavnim".

 

 

Još se jednom pokazalo istinitim da slika vrijedi tisuću riječi. Badave silni tekstovi o potrebi spašavanja Žumberka, oživljavanju tog kraja i potencijalu da postane rezidencijalna četvrt Zagreba (da posudimo izraz Mile Vranešića), kada sve to, čak i bez izravnog spominjanja, u svojih 60-ak minuta film Sam izlaže oku gledatelja preciznije, jasnije i dojmljivije od bilo kojeg novinskog apela. Premijerno prikazan u utorak, 15. travnja, u samoborskoj kino dvorani, dokumentarni film Sam redatelja Miroslava Mikuljana i scenaristice Marije Peakić Mikuljan progovorio je o propadanju Žumberka i njegovoj depopulaciji kroz razgovore sa žumberačkim neženjama.

 

 

S tribine Hrvatsko slovo uživo donosimo osvrt Hrvoja Hitreca na novu knjigu Zvonimira Magdića "Bljeskovi i oluje hrvatskog športa". Izdvajamo: "Opsežna knjiga Zvonimira Magdića «Bljeskovi i oluje hrvatskoga športa» nije, naravno, slučajno nazvana po pobjedničkim pothvatima Hrvatske vojske u Domovinskom ratu. Za autora su ovi kodni nazivi sinonimi trijumfa, kao i za sve nas, i to je jedina sveza s pravim ratom i ratovanjima, jer Magdić ne smatra športska nadmetanja nastavkom rata drugim sredstvima, nego se, štoviše zauzima za opušteno uživanje, za dolazak na stadione bez straha od nasilja, za igru po sebi, pa i bez obzira na rezultat, za lakoću i ljepotu, koje s pravom drži urođenim Hrvatima, darovitim u mnogim športovima. Uz nogometne velikane i utakmice za pamćenje, u Magdićevoj knjizi defiliraju i sjajni naši natjecatelji i natjecateljke u tenisu i rukometu, skijanju i atletici, košarci i vaterpolu".