Hrvatska je Milanoviću isto što i Malta

Nervoze je sve više u Hrvata. Poglavito kod onih koji su zaposleni pa primaju plaću u državnoj službi i pojma nemaju što ih čeka za tri mjeseca na poslu te što će ova skandalozno - nesposobna vlada učiniti protiv njihova standarda za nekoliko mjeseci, a posebno kod onih koji za kruh zarađuju, reklo bi se na ovaj ili onaj način, od turizma jer jeMilanovićsezona (zar već!!?; ali jest!) završila katastrofalno. Onaj najveći broj Hrvata koji živi od mizerne mirovine ili od socijalne pomoći, iako zbrajaju lipe za litru mlijeka, svejedno se od ovih prije spomenutih kategorija u hrvatskom društvu najviše nervira prigodom športskih manifestacija.

Nerviraju se ljudi zbog loših i slabih rezultata košarkaša, slabe igre nogometne reprezentacije jer im je dobar rezultat tih nacionalnih vrsta jedina satisfakcija za otklon od svakodnevice barem na dva i pol sata. No to je šport, natjecanje. Tko je bolji, neka pobijedi. Nema nerviranja, ako izgubimo. Svejedno da li u košarci, nogometu, rukometu, vaterpolu, tenisu ili skijanju. To su naši nacionalni športovi, u kojima smo se dosad pokazali kao svjetske veličine. No, jedina je istina da nogomet i košarku, pa i rukomet, vlast (gradska ili županijska) vrlo financijski podupire, a za razvoj tenisa ili skijanja u Hrvata od 1990. do rujna 2014. (svaka čast i velike čestitke našem Hercegovcu Marinu Čiliću za prezentaciju na US Open-u te trud u nastupu za reprezentaciju Hrvatske u Nizozemskoj!) zaslužne su pet – šest obitelji koje su investirale svoj novac u neizvjestan trenažni proces svoje djece.

Ako je tomu tako, a to je neoboriva činjenica, da hrvatski građani i državne (vladine) tvrtke uglavnom financiraju značajnije nogometne i košarkaške klubove u našoj zemlji, zašto se, u ovom stanju političkih prilika, najviše rangirani hrvatski političari kao predstavnici državne ili županijske vlasti ne pojavljuju na utakmicama svojih (naglašavam svojih!; jer ih oni sponzoriraju) reprezentacija.

Državna kapa

Držim da tzv. političareNerviranjeNerviraju se ljudi zbog loših i slabih rezultata košarkaša, slabe igre nogometne reprezentacije jer im je dobar rezultat tih nacionalnih vrsta jedina satisfakcija za otklon od svakodnevice barem na dva i pol sata. No to je šport, natjecanje. Tko je bolji, neka pobijedi. Nema nerviranja, ako izgubimo. Svejedno da li u košarci, nogometu, rukometu, vaterpolu, tenisu ili skijanju pod Milanovićevom „državnom kapom" sve više hvata paranoičan strah od bijesa puka, naroda... Očito zbog toga izbjegavaju razgovore s novinarima o bilo kojoj temi koja se ne tiče njihovog „resora" ili nije u njihovojnogometnadležnosti da ne bi nešto slučajno izgovorili o političkoj i gospodarskoj stvarnosti u svojim zbrkanim rečenicama što bi najpoznatiji lapsusar, koji je rodom Hrvat, Milanović, krivo razumio i – po kratkom postupku odmah ih izbacio iz Vlade.

Eto, baš je zato Milanović u ime Vlade RH poslao na nogometu utakmicu reprezentacija Hrvatske i Malte u Maksimir dvojicu ministara; jednog zaduženog za šport i obazovanje - Mornara, a drugog za financije – Lalovca. Obzirom da Milanoviću nije jasno da navijači koji dobro poznaju nogometnu igru znaju da oni nisu samo neobrazovani navijači ili da su „kao usput" saznali da su ti ministri, blago rečeno, antinogometno usmjereni oni su pojavu tih ministra ignorirali. Zamislite, nisu im čak ni zviždali dok su ta dva ministra u svečanoj loži stajali u stavu mirno sa spuštenim rukama poput vojnika (kao onda dok su bili u JNA na jutarnjoj prozivci) prigodom intoniranja hrvatske himne, a predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza Davor Šuker u isto je vrijeme držao desnu ruku na lijevoj strani grudi. (Obzirom da sam o ovoj temi, na ovom portalu – o ponašanju prigodom intoniranja hrvatske himne – pisao proljetos; ne ću previše obrazlagati svoj stav. Op.a.)

Znakovito

No, znakovito je i vidljivo da, na veliku nesreću hrvatskoga nogometa i športa (oni malobrojni navijači u Maksimiru) postaju sve više nezainteresirani za ono što se oko njih događa. A, kad navijačkom, posebno nogometnom, puku uVedran MornarHrvatskoj sve postane nevažno onda je to problem koji odmah treba prepoznati te stalno o tomu pisati i govoriti u svim hrvatskim medijima. Doslovno trebalo bi organizirati rasprave u svakom zabačenom zaseoku na temu „Gdje je nestao hrvatski duh u hrvatskom čovjeku?"

Ali, ne! Događa se suprotno. Devedeset posto hrvatskih novinara ovu će ravnodušnost hrvatskih navijača ili ignorirati ili će je opisivati kao revolt navijača (čitaj, domoljuba) uperen protiv Zdravka Mamića i Hrvatskog nogometnog saveza koji je posebno izražen u Zagrebu, a ne će priznati da su ponajviše oni (mediji) najviše krivi za ovu situaciju. Možete listati dnevne novine ili gledati televizijske kanale HRT-a koliko god hoćete ali teško možete naići na priču koja bi u seriji tekstova ili televizijskih priloga promovirala, ili jednostavnije, prikazala običnog hrvatskog čovjeka kakav on stvarno jest od pamtivijeka. Hrvatski obični čovjek kao da je u medijima oguljen. Nema njega na ekranima televizija osim kad je riječ o poplavama ili velikim požarima.

Sve najobičnije ankete s građanima provode se u četiri najveća hrvatska grada. Nigdje nitko nije došao u Gospić, Križevce, Belišće, Pazin ili moj Imotski pa upitao građane što oni misle o nekom problemu u društvu, pa i o tomu da li bi oni došli na stadion u svom mjestu barem promatrati jedan pripremni trening hrvatske nogometne reprezentacije. Ili, da zapitaju mladiće iz svih naših sdpmanjih mjesta, recimo, što njima predstavlja bilo koja hrvatska reprezentacija i klizne li im suza niz obraz kad čuju hrvatsku himnu? Siguran sam da bi ogromna većina odgovorila – da su ponosni na sve hrvatsko.

Svakodnevna slika

No zato, na nesreću, svakodnevna „slika" i iz hrvatskih novina te s televizijskih kanala, neovisnih portala uporno pokazuje je da nekome u cilju da cijela država Hrvatska uvijek i stalno bude problem te sve manje važna kao njihova jedina domovina! Eto, to je trend koji prevladava zadnjih četiri – pet godina i koji ako se nastavi, doista, ne će donijeti ništa dobro u budućnosti. A narod (konzumenti medija) nasjeda na dva, tri naslova u novinama za kojima se povode u svakodnevnom životu. Jasno je jedno. Hrvatska je odlaskom predsjednika dr. Tuđmana izgubila svoje „Ja" s kojim se poistovjetilo tri četvrtine Hrvata. Zadnjih godina postali svi smo postali „Oni". Više nije važno „tko", „što" i „gdje" nego se u našoj zemlji odmah pokušavaju davati odgovori prvenstveno na pitanja „kako" i „zašto".

Baš zato onaj „dični" nam predsjednik Vlade može na utakmicu poslati dva čovjeka koji bi itekako trebali utjecati na raspoloženje hrvatskog čovjeka na stadionu, a ispalo je obrnuto. PodsmijehBaš zato onaj „dični" nam predsjednik Vlade može na utakmicu poslati dva čovjeka koji bi itekako trebali utjecati na raspoloženje hrvatskog čovjeka na stadionu, a ispalo je obrnuto. Ama baš nikoga od navijača nije bilo briga što su ministri na utakmici niti kako se ponašaju; njima je to bila protokolarna obaveza; a veleumno izbezumljeni Milanović je još jednom svim dokazao da je originalan premijer za podsmijeh u novijoj povijesti hrvatske državeAma baš nikoga od navijača nije bilo briga što su ministri na utakmici niti kako se ponašaju; njima je to bila protokolarna obaveza; a veleumno izbezumljeni Milanović je još jednom svim dokazao da je originalan premijer za podsmijeh u novijoj povijesti hrvatske države. Umjesto da barem pokuša puku dokazati da su ministri iz važnijih ministarstava danonoćno na poslu te pokušavaju spasiti što se spasiti dade u Hrvatskoj, on ih šalje među ljude koji ih čak ne žele ni primijetiti. Toliko je i njemu te ministrima stalo do Hrvata, kao rimskim carevima prema robovima. Sve se svodi na obostrano ignoriranje između njega (i grupice crvenih neoboljševičkih sljedbenika iz SDP-a) te ogromne većine ostalihvjeraneobrazovanih i visokoobrazovanih Hrvata ali to ni po cijenu potpunog bankrota države Milanović ne će priznati!

Može li se tako voditi bilo koja država u Europi? Može; očito samo Hrvatska. Može li se željeti dobro Hrvatskoj na način kako joj želi Milanović i njegova mala partijska ćelija? Ne može! Ali, zanimljivo, kod njega u tim prečestim nebuloznim izjavama u medijima, ne osjeti se u glasu osjećaj srama za ono što je dosad napravila Vlada RH i, pogotovo, on osobno. Ništa ga nije sram!Naprotiv, stalno je razdragan, veseo i dakako svakome se bahato s maksimalnim omalovažavanjem podsmjehuje. Svejedno, razgovara li s poljoprivrednikom ili novinarkom. No, ne želi vidjeti i spoznati koliko se Hrvata srami što ima takvog premijera. Žalosno je da mu to nitko u njegovoj partiji (koji to znaju i vide!) ne želi reći u lice, pred novinarima, što samo dokazuje o kakvoj je opskurnoj SDP-ovoj družini riječ. Smiješno da smješnije ne može biti, čak mu se i Linić javno smije na javnoj televiziji; no nije to radio prije nego je izbačen iz partije. (Iskreno, takvi su tipovi poput crvenog Linića najgori. Sjetite se samo Mesića i Manolića.)

Umjesto da časno Milanović i družina kojom upravlja odstupe, čim prije za spas hrvatske države, on će bez srama još više od godinu dana poput Kaligule u Rimu vladati u Hrvatskoj. Još jedna godina s Milanovićem na vlasti donijet će Hrvatskoj samo intrige, skandale, omalovažavanje svih slojeva društva te će nas dovesti do toga da ćemo i susjede iz ulice optuživati za koješta jer su se u ove minule tri godine nagomilale raznorazne frustracije. A, mi, moderni neobrazovani ili malo više obrazovani robovi Hrvati, stoga ćemo još narednih godinu i pol morati slušati izjave „nogometnih ministara viđenih u Maksimiru" ; Lalovca koji će o državnim financijama govoriti kao da je blagajnik u košarkaškom klubu iz treće lige ili Mornara sa svojim brojnim savjetnicima koji će se opet, pak, praviti kao da dnevna novina SD uopće nije objavila tekst u kojem se novinarka čudi (!) da je svećenik u splitskoj Osnovnoj školi „Skalice" prvog dana nastave, 8. rujna, blagoslovio prvaše. Naslov tog teksta bijaše „Na Skalicama se prvog dana škole molio „Očenaš"!?"

Jasno je primijetiti kako je urednički opremljen taj tekst uz znak uskličnika i upitnika, a to nešto znači. Treba se zapitati čemu pa i zbog čega takav naslov te kojoj je katoličkoj obitelji upućena ta poruka iz „Slobodne Dalmacije", posebno u Dalmaciji? Pa ne živimo u Indiji gdje obitavaju ljudi u gradovima sa stotinama različitih religija. Čemu čuđenje što je svećenik pozdravio djecu prvog EPHdana školske godine kojih je veliku većinu krstio? Pritom, nije ni važno da li su sva djeca u toj školi bila rimokatoličke vjeroispovijesti, ali siguran sam da roditeljima (bilo koje vjeroispovijesti) nije smetalo malo tišine u razredu uz molitvu. Na našu svekoliku žalost na ovakve i slične članke u novinama ministarstva (u ovom slučaju ministar Mornar) u ovoj vladi ne će dati komentar, ili barem pojašnjenje da svećeniku ako ravnatelj to dozvoli nije onemogućen blagoslov, već će „ulici" prepustiti komentar. No, „ulice" je sve manje i sve je mirnija, kao da više ne želi vidjeti niti čuti baš ništa - ravnodušna je.

Hrvatski duh

Možda je to karta na koju igra Milanović i njegova ekipa. On se drži svoje „ulice", no znam sigurno da u cijeloj Hrvatskoj postoje ne samo ulice nego cijele gradske četvrti i gradovi koje će ga otpuhati s vlasti jer je toliko neuk prema samom sebi da ne zna što je hrvatski narod i hrvatski duh ako ga, kao nekad Turci, povrijediš. A, to što njegova vlada sada podupire izdanja EPH-a, i drži po kontrolom HRT, u ovom trenutku nije ni važno... Nije ni važno da urednici i novinari u Slobodnoj, Jutarnjem te na HRT-u ovih dana stalno pripremaju propagandne tekstove i emisije kakve objavljuju... Saznat će to Milanović vrlo brzo. Najprije na gradskim ulicama velikih hrvatskih gradova gdje su popločane ulice. No, u to sam još sigurniji, na protestima protiv ove i ovakve vlade, u manjim hrvatskim gradovima, narod će se samo na spomen prezimena Milanović dozivati općim smijehom i odmahivati rukom. Na nepopločanim ulicama.

Domagoj Zovko

 

Pet, 18-10-2019, 10:06:35

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.