Zoran Vukman

Iza obzora

 Politički Vuk Boris Jokić i cjelovita kurikularna reforma

Taj čovjek kojega danas dio ove nacije smatra herojem, i koji se radi dramatske napetosti i stvaranja dodatne fame oko sebe, nije pojavio na otvorenoj sceni i prosvjedima u znak podrške „njegovoj“ Jokic predsjednicakurikularnoj reformi, s rukama se u džepovima slikao s predsjednicom države i ministrom obrazovanja nakon zajedničkog sastanka. Boris Jokić stoji tako pored predsjednice RH Kolinde Grabar –Kitarović, koja se blaženo smiješi, i drži ruke u džepovima hoteći valja poručiti naciji kako je nekonvencionalni frajer, i kako je prošlo vrijeme ne samo kavalirske pristojnosti nego i poštovanja prema instituciji predsjednika države i samoj predsjednici.

Kravata i kulturan stav na slici, u društvu s predsjednicom i ministrom, u situaciji koja je službena i ozbiljna, valjda su za Jokića nešto posve nazadno, kao i svi koji kritiziraju kurikularnu reformu. Dobro je da nije došao još u šlapama NepristojnostKravata i kulturan stav na slici, u društvu s predsjednicom i ministrom, u situaciji koja je službena i ozbiljna, valjda su za Jokića nešto posve nazadno, kao i svi koji kritiziraju kurikularnu reformu. Dobro je da nije došao još u šlapama i kratkim hlaćama na razgovor s predsjednicom države. Čini se da je takva vrsta nepristojnosti dio današnjeg ljevičarskog anti-bon-tona.i kratkim hlaćama na razgovor s predsjednicom države. Čini se da je takva vrsta nepristojnosti dio današnjeg ljevičarskog anti-bon-tona. Sjetih se tako živopisnih slika Slavoja Žižeka u susretu s tadašnjim predsjednikom Zizek JosipovicHrvatske Ivom Josipovićem u pohabanoj majici koju nije skidao danima, kosu ne znam je li uopće pere, a na slikama se jasno vidjela i mrlja na hlaćama pored rasporka. Jokić je ipak došao u bijeloj košulji, bez kravate, i barem nije žvakao žvaku kao Igor Dragovan za vrijeme himne. Dakle, u usporedbi s ostalima, Jokić je još i pristojan momak.

Sve donedavno, a pogotovo u vrijeme Zokija Milanovića, činio se kao čovjek golubinje ćudi, nije bilo – za divno čudo – nikakvih govora oko političkih pritisaka na njega i njegovu reformsku ekipu. Odjednom je reforma obrazovanja došla u pitanje kad je sam Jokić, njegovi rezultati rada, njegova ekipa i metodologija došla u pitanje, a kritizirali su je vrlo argumentirano razni eminentni hrvatski znanstvenici koji nisu ni uključeni u kurikularnu reformu. I gle vraga, iz janjeće kože, provirio politički vuk koji je vrlo spretno u javnosti – očito ima kvalitetan PR koji nije iz domaće produkcije – sustavom pritisaka i ucjena doveo ministra Šustara u nepovoljnu situaciju i uzbunio dio ove nacije pa čak i zaveo na krive premise i zaključke kao da je samim time što je ugrožena njegova vodeća pozicija ugrožena i reforma.

Zavodljive parole

„Raščupani“ ministar se u početku mandata zaletio pa je podržao „raščupanog“ Jokića no čini se da nije slutio da Jokićeva nekonvencionalnost nije po naravi tako politički bezazlena kao što je njegova. U političkoj igri čije konce EksperimentiSvi koji smo se dugo školovali, a pogotovo moj naraštaj kao žrtva šuvarovskih eksperimenata, na svojoj koži smo naučili što znači eksperimentiranje s obrazovnim sustavom, ali i što znači njegova krajnja ideologizacija. Na Prosvjed reforma2jokićevskim prosvjedima radilo se upravo o prikrivenoj ideološkoj pobuni ultralijeve i ultraliberalne opcije kojoj su sindikati i učitelji poslužili kao paravan i pokriće za glavnu motivaciju podrške „heroju ulice“: anacionalna i anti-teistička odioznost prema reformi koja bi uključila u sebe ono što oni smatraju konzervativnim, tradicionalnim i nazadnim, crkvenim, vjerskim i nacionalnim.vuku neki jaki igrači i veliki sponzori (je li Tedeschi stručnjak za obrazovnu reformu?) Jokić je preuzeo inicijativu trijumfirajući iza kulisa zagrebačkih prosvjeda koji su medijski najviše odjeknuli po broju okupljenih ljudi, dok u drugim gradovima je sve ostalo na razini prosječnih i ispodprosječnih protestnih okupljanja.

Dio Zagrepčana dao se zavesti parolama tipa „Hrvatska se voli znanjem“ (zanimljivo, ipak se voli srcem, a znanje je pitanje razuma i intelekta), ili „Znanje je igra, ali sa znanjem se ne igra.“ Sve u stilu školskih poskočica, nećemo biflati i bubati nego misliti i kreirati. Onaj koji misli – on misli. Pa kad misli, onda zna da znanje nije igra nego jedan ozbiljan posao, da se čovjek usavršava mukotrpnim radom i da reforma nije sindikalno-feministička ideološka platforma, ili antiklerikalni festival i borba protiv „starih tradicija“ nego pitanje po kojem modelu će se školovati i kakav sadržaj će usvajati naša djeca i na temelju njega promišljati i sazrijevati.

Svi koji smo se dugo školovali, a pogotovo moj naraštaj kao žrtva šuvarovskih eksperimenata, na svojoj koži smo naučili što znači eksperimentiranje s obrazovnim sustavom, ali i što znači njegova krajnja ideologizacija. Na Prosvjed reforma2jokićevskim prosvjedima radilo se upravo o prikrivenoj ideološkoj pobuni ultralijeve i ultraliberalne opcije kojoj su sindikati i učitelji poslužili kao paravan i pokriće za glavnu motivaciju podrške „heroju ulice“: anacionalna i anti-teistička odioznost prema reformi koja bi uključila u sebe ono što oni smatraju konzervativnim, tradicionalnim i nazadnim, crkvenim, vjerskim i nacionalnim.

Organizatori su bili dovoljno lukavi pa da u prvi plan istaknu apolitičnu parolu o znanju što je samo po sebi apsurdno – jer tko uopće dovodi u pitanje znanje? I tko dovodi u pitanje nužnost reforme koja bi promijenila puno toga lošega u našem školskom sustavu? Je li problem metodološki ili sadržajni? Ako govore o bubanju, onda je valjda metodološki. Ali što oni smatraju pod bubanjem ako se neke činjenice moraju naučiti?

Vuk i crvenkapica?

Učenici jesu preopterećeni viškom gradiva, no onda je potrebno uključiti više eksperata koji bi procijenili ne samo PreispitatiMislim da treba preispitati model i sadržaj Jokićeve reforme i u načelnom, strukturalnom smislu: je li ona kopija anglosaksonskog modela i odgovara li takav model Hrvatskoj? Donosi li nam i ideološke natruhe takvog modela koji je strukturiran po načelima scijentizma i anti-teizma i rodne ideologije? To su pitanja o kojima je HDZ trebao misliti prije.metodu nego i sadržaj, jer sadržaj je upitan u mnogim segmentima Jokićevog kurikuluma. O potrebi za znanjem i djelotvornosti i korisnosti toga znanja nitko ne spori, no ako ćemo stavljati u prvi plan samo tehnološko-utilitarnu funkciju znanja, hoćemo li onda stvarati djecu robote? Što je s kulturalnim, jezičnim, književnim, filozofskim, duhovnim segmentima reforme i obrazovanjem cjelovite osobnosti, a ne samo budućih korisnika globalne tehnologije?

Ovdje se ponovno HDZ-u osvetila njegova anti-intelektualistička politika i zanemarivanje desne inteligencije koja se bavi kulturom i znanošću. Mnogi su ostali zatečeni i podrškom Predsjednice države Jokiću koja je u svojoj ulozi pomiritelja zapravo dala dečku s rukama u džepovima vjetar u leđa. Možemo samo nagađati o motivima, jer takvim potezom je izgubila dio popularnosti među biračima desnog centra, ali možemo pretpostaviti barem jedan razlog koji bi bio možda nepolitički: i Jokić je američki đak kao i ona, završio je srednju školu u Americi kao i predsjednica Grabar-Kitarović, oboje su na neki način obrazovno formatirani u anglosaksonskom miljeu i razmišljaju na taj način.

Zato mislim da treba preispitati model i sadržaj Jokićeve reforme i u načelnom, strukturalnom smislu: je li ona kopija anglosaksonskog modela i odgovara li takav model Hrvatskoj? Donosi li nam i ideološke natruhe takvog modela koji je strukturiran po načelima scijentizma i anti-teizma i rodne ideologije? To su pitanja o kojima je HDZ trebao misliti prije. U svakom slučaju, momak s rukama u džepovima u društvu predsjednice nije Robin Hood, a ni Che Guevara, još najmanje Einstein, on je nečiji politički vuk u janjećoj koži. A čudi me da je Predsjednica tako naivna kao Crvenkapica...

Zoran Vukman

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

Sub, 14-12-2019, 04:29:09

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.