Umjetna inteligencija

Nezadrživ razvoj domaće meteorologije, kojoj će valjda umjetna inteligencija pomoći da lagano uspori i usput da poneku točnu vremensku prognozu, prati još jedino hrvatska politička scena. Na sceni su, dakle, doslovno, živopisni akteri rastućeg potencijala, kao Dalija Orešković koja se proslavila s više sočnih kritika premijera Plenkovića, pa čak i pojedinih zastupnika, poput Majde Burić primjerice. Dalija pripada tzv. oporbi koju ne bi više sastavila niti gravitacijska sila, kada bismo i zaboravili na sve one druge sile koje su u opticaju po saborskim klupama, gdje biologija ne daje osobite rezultate, misleći pritom na genetiku koja pripada u sferu te sveprisutne znanosti. O kemiji je izlišno govoriti jer ta je znanost prekomplicirana za neki jasan odnos spram saborskih zastupnika. Kad se radi o fizici, međutim, može se ustvrditi kako ni procijenjena masa svemira, od nekih 3 puta 10 na pedesetdrugu potenciju, kilograma, ne bi svojom gravitacijom vjerojatno uspjela sastaviti raspadajuću masu oporbenog masiva koji se smjestio u Sabor.

Antropološki promatrano, žene su u naletu. Zaboravimo buduću (?) američku predsjednicu, demokratkinju od glave do pete. Kod nas se oporba oslanja na rodnu ideologiju, slobodni pobačaj, LGBT stečevine kakve već postoje u suvremenom demokratskom okružju, i brojne druge dosege kojima su nas već počastili, a i svesrdno nastavljaju, rodonačelnici i predvodnici svih tih revolucionarnih kretanja i pokreta koji imaju za cilj, osim sprečavanja mrske desnice da preuzme vlast i zavede teror, promicanje čovjeku bliskih sloboda, tako prirodnih potreba kao što su pobačaj po vlastitom nahođenju i uz što manje postavljenih pitanja, davanje svih mogućih koncesija N1 televiziji, propuštanje svih imigranata i prolaznika koji zapravo i ne žele doći u Hrvatsku, zaborav tipova koji su devedesetih operirali po Hrvatskoj, i tako dalje.

Sanja Major kao i, recimo, Sanja Radolović, uz još poneko perspektivno ime, često su na ekranima i svjedoče napretku hrvatske demokratske oporbe, koja neumorno kritizira i doprinosi održavanju stabilne programske sheme tobože nepristrane N1 televizije. HRT je ponešto konzervativniji, ne podržava tako strastveno oporbenu prisutnost i ne postavlja toliko puno retoričkih pitanja koja bi neupućenog birača mogla odvesti u skute (ne)simpatične hrvatske oporbe. HRT ima druge probleme, kao na primjer strani jezici športskih komentatora, ali i mnogih drugih. [Zašto se dotični, u nedostatku znanja, oslanjaju na srpski pravopis, umjesto hrvatskoga?] Uskoro će i predsjednički izbori, gdje ćemo imati prilike i po drugi puta izabrati žensku predsjednicu, što bi svakako bio dokaz svojevrsne progresivnosti hrvatskog društva općenito, jer bi znakovito ukazalo na važnost koju moderna, educirana, sposobna žena uživa u suvremenom hrvatskom okružju.

Lara Semeš, maturantica XV. gimnazije, koja uskoro ide na MIT, Jana Koščak, svjetska juniorska prvakinja u sedmoboju, Barbara Matić, Matea Jelić, Sara Kolak, zlatne olimpijke, i brojne druge mlade Hrvatice pokazuju što sve mogu učiniti sposobne djevojke rođene u slobodnoj Hrvatskoj. Kao i mnoge druge ovdje trenutno nespomenute. Koliko razlike samo leži u djelima netom spomenutih mladih žena i onih ovdje izostavljenih ali impliciranih, odanih besplodnim saborskim raspravama te prvenstveno beskorisnim kritikama ne bi li zapravo ostale tamo u Saboru u još kojem besmislenom mandatu, radeći za zamjetnu novčanu naknadu za svoj trud, odnosno nerad. Od kojega hrvatski birači nemaju baš nikakve zamjetne koristi.

Dalija Orešković, od koje bi se očekivalo da povede bitku za iskorjenjivanje neravnopravnosti glede novca koji primaju ne samo umirovljenici, već i mnogi Hrvati koji svakodnevno teško rade, a imaju poteškoća nositi se sa suludim povećanjima cijena po hrvatskim supermarketima, da privremeno izostavimo sve ostalo, nema nikakvu polugu boriti se protiv uvećanja vlastite plaće. Zašto bi se time i bavila, kad je preopterećena sukobima interesa te ''mitom i korupcijom'' kojih su puna usta svima kojima plaće rastu iznad očekivanja. Broj automobila na hrvatskim cestama nezadrživo raste, u prvoj je polovici godine prodano više automobila nego ikada, ukupan broj privatnih vozila pokazuje da praktično svaki Hrvat sposoban za upravljanje motornim vozilom posjeduje bar neko putničko vozilo. Ili nešto drugo ili slično. Bar motor kojim je još lakše okončati život sebi ili svojem suvozaču, u slučaju nepažnje ili loših cestovnih uvjeta. Ali to u Saboru nije nikakva tema. Jer su i hrvatski zakoni i policijski propisi savršeni.

Na žalost, baš kao što slušamo meteorološke priloge svakoga dana, tako i izvješća o brojnim nesrećama na hrvatskim cestama nemaju neki značajan utjecaj na bilo kakvu promjenu stanja. Naravno, radi se, standardno i provjereno, na sve većoj sigurnosti. Navodno se povećava i točnost vremenskih prognoza. U zemlji rastuće demokratizacije, iako je teško sustići susjednu Srbiju, jasno, gdje srpska političarka iz Stare Baške na Krku upozorava kako je Srbija svjetionik demokracije za RH. Oporba ne nudi odgovore na ta urgentna pitanja, kao: kako dostići Srbiju u demokratizaciji, kada nas toliko ostavljaju iza sebe, a mi smo već desetak godina u EU-u? Uopće, Gordan Jandroković, predsjednik Sabora, tek je sad ustvrdio kako Srbija ''nije demokratska država''. Dobar dan, Gordane. I laku noć. Ana Brnabić valjda zna kako stoje stvari. Ipak je ona iz Hrvatske, a predsjednica je Narodne skupštine u Srbiji. Kakva karijera, običnom čovjeku se glava zavrti.

Slično kao i Ana, i Dalija, kao i mnoge značajne političarke iz hrvatske oporbe, nemilosrdno kritiziraju suvremenu hrvatsku zbilju. Tko im ne bi vjerovao. Treba samo pogledati kako je Slovenija napredovala, a Hrvatska znatno zaostaje. Rast BDP-a je dobar, ali razina kvalitete života? Prevedeno, dubina džepa, mobilnost, ugled, stabilnost, čak i športski trendovi, svi su na strani naših zapadnih susjeda, koji imaju desetak godina više članstva u EU-u. Stižemo li ih?

Teško je uspoređivati i mjeriti. Leonard Susskind objašnjava kako teorija struna predlaže 10 na petstotu potenciju, mogućih svemira. Ne samo toliko svemira, nego i toliko različitih svemira. Pretpostavljeno računalo jedne buduće generacije, QCM računalo [Quantum Computronium Multiverse computer], moglo bi raditi s 10 na 600 operacija po sekundi. Kako se na takvim futurističkim idejama zaista danas i radi, to se saborske rasprave i izjave čine još besmislenijim. Jer ako umjetna inteligencija preuzme, postupno, vlast nad meteorološkim prognozama, koje se ionako ne daju bez pomoći svemogućih računala i algoritama sve veće moći i mogućnosti, iako ne – očito - bez ljudskog čimbenika i prosudbe neophodne prilikom svakog subjektivnog očitanja, kakvima smo i dalje svakodnevni svjedoci, što bi se tek dogodilo preuzme li umjetna inteligencija kontrolu nad političkim procesima? Kako već i srednjoškolci rabe AI, ne samo da bi na brzinu pisali eseje i razne druge uratke, to nije nemoguće zamisliti prodor računalstva sve do saborskih klupa, gdje se okoštale procedure ne će moći vječno odvijati po sadašnjem, dosadnom, principu suprotstavljenosti bez argumenata ili optužbama bez stvarnih i dokazivih tvrdnji. Vremenski čimbenik, tako neumitan i neodložan u skoro svim segmentima suvremenoga ubrzanog života, prodirat će i u svete institucije i činiti besmislice razvidnima pa i providnima. Vrlo brzo.

Slaven Šuba