Maskenbal
''Mržnja prema političkim oponentima maskirala se u domoljublje i zaštitu braniteljskih prava, ulični pučizam ogrnuo se plaštom navodno demokratskog prosvjeda'', piše bivši predsjednik Ivo Josipović, nazivajući prosvjednike u svojoj kolumni na portalu autograf.hr šatorašima. U patetičnom tekstu izrazito niske vrijednosti i s mnoštvom problematičnih postavki, što tendencioznih što ridikuloznih čovjek se može pročitavši sve to samo Bogu zahvaliti da je Hrvatska ipak izabrala jednu novu osobu, uz laganu jezu i na pomisao što bi bilo da je taj čovjek ostao...
Kako bi bilo ovako: ''Mržnja prema političkim oponentima maskirala se u antifašizam i zanemarivanje ljudskih prava, simulirani revolt ogrnuo se plaštom navodno demokratskog anti-prosvjeda''?
''Jasno je, stvaranje tenzija zapravo je glavni cilj šatoraša'', piše Bivši. Što reći za stvaranje ''Antifašističke lige''? LiderčićKako je gotovo sve što je ova vlada napravila tijekom svoga mandata možda legalno, ali uglavnom nelegitimno, sa stanovišta njezine obveze rezultata isporučenih hrvatskome narodu – u ime pravde, istine, budućnosti u prvom redu – predsjednik Josipović je propustio ogromnu šansu da se zaista nametne kao nekakav liderčić na nekakvoj ljevici, kad bi takve uopće još negdje bilo.Njoj je, kao, glavni cilj – smirivanje tenzija? Što kazati za govor u Knessetu, koji je zapravo njegov politički credo, kako je upravo nedavno i prisnažio, uz mnoge druge poruke, prikladne za ''spasitelja'' hrvatske političke ljevice, odnosno putnika u vlaku za povijesnu ropotarnicu. Uz teške riječi kojima je, lakonskom rečenicom, prisvojio legitimitet nad pravdom, istinom i budućnošću – ni više ni manje – s onom predivno karakterističnom lakoćom ignoriranja svakog demokratskog priziva takvome stavu, ničim utemeljenome osim u magli vlastite umišljene veličine i nadnaravne sposobnosti [uočene kad se radi o vještinama koje s pravdom, istinom a nadajmo se i budućnošću nemaju nikakve veze].
Maskenbal koji je trajao već godinama sve do 19. veljače ove godine, kada je zaustavljen barem na Pantovčaku, Josipović kao i obično nije na taj način komentirao. Tu se radi, kaže on, o ''neefikasnosti Vlade''. Naravno, ta se tiče otkrivanja organizatora ''nelegalnog okupljanja'' u Savskoj 66. Kako je gotovo sve što je ova vlada napravila tijekom svoga mandata možda legalno, ali uglavnom nelegitimno, sa stanovišta njezine obveze rezultata isporučenih hrvatskome narodu – u ime pravde, istine, budućnosti u prvom redu – predsjednik Josipović je propustio ogromnu šansu da se zaista nametne kao nekakav liderčić na nekakvoj ljevici, kad bi takve uopće još negdje bilo.
Besmislicama započeta kolumnistička karijera
Uz mnoštvo besmislica s kojima je otpočeo svoju kolumnističku karijeru, očito je kako nas čeka još more sličnoga štiva i gradiva. Straha nema, sve je to lakše od paperja, prozračno i tanašno poput paučine na vjetru. Kako je novinarstvo u Hrvatskoj 99 posto tabloidnog karaktera, bivši će predsjednik svoju publiku pronaći i zadržati. Njima baš takav predvodnik i treba, jer nakon Račana silazno strmoglavu putanju preuzeli su Milanović i Mesić te on sam. Uz takve asove nema straha za odavno iščezlu ''socijaldemokraciju''. Neće je nikad više ništa oživiti. To uostalom nema veze s Hrvatskom koja bi onda ispala nešto posebno, a ne kao obično i uvijek, jednostavno zrcalo svih mogućih, na sto i više odraza, raznoraznih politika i svjetonazorčića...
Ono što naši dementni kreatori stalno novih i novih strančica gube iz vida jest kako nema tako jake političke individualnosti niti politike koja bi mogla uza sebe vezati bilo koji razuman broj glasača – u budućnosti. Nema ni takve politike, nema ni obećanja. Postoje samo rezultati, postoje samo kredibilitet i moral kao preduvjeti, conditio sine qua non. Tu neće pomoći ni vlast nad medijima, ni ocrnjivanje po uhodanim udbaškim obrascima, koji do dan danas haraju svim medijskim prostorima.
Ivi Josipoviću neće pomoći baš nitko ili ništa. On je, naime, tek jedan od mnogih koji su – izgubili. Pa se pogubili. PitanjePitanje koje, čini se, nikad nije posebno zaokupilo niti našega gospodina bivšeg predsjednika, a zašto i bi? Kako je moguće da jedan brat i jedna sestra vedre i oblače na planu što politike što navodno neovisnih organizacija, s time da sestra bratu koji ima prste u gotovo svim tim medjusobno-ovisnim-tobože-nezavisnim pekmezima, neviđenom lakoćom jednoga poteza pera, donira?Kako vidimo i iz dubrovačke perspektive, iz grada koji valjda nikad nije niže potonuo, u suvremenoj Hrvatskoj dosta je toga moguće. Ali Hrvatska je, premda mala, ipak puno, daleko veća, čak i od Dubrovnika. Prevelik zalogaj za Josipovića bila i ostala, kao i za mnoge i brojne koji su zagrizli i polomili zube. Predviđam istu sudbinu i ''Antifašističkoj ligi'', nakon svih poruka netrpeljivosti, provokacije upućene hrvatskom narodu sa strane šačice i jedino u njezino ime, odbijanja pomirbe s realnošću i rukavice bačene u lice – zdravoj pameti.
Na kraju krajeva, jedno pitanje komu, čemu – kome god nadležnome za nekakve ''sukobe interesa'' i slične problemčiće. Pitanje koje, čini se, nikad nije posebno zaokupilo niti našega gospodina bivšeg predsjednika, a zašto i bi? Kako je moguće da jedan brat i jedna sestra vedre i oblače na planu što politike što navodno neovisnih organizacija, s time da sestra bratu koji ima prste u gotovo svim tim medjusobno-ovisnim-tobože-nezavisnim pekmezima, neviđenom lakoćom jednoga poteza pera, donira?
Ima li razlike u krimenu notorne ministrice AZV i perspektivne sestre VP? Nema razlike, jer država u oba slučaja ne poduzima – ništa. Ovrhe, međutim, idu i dalje. Banke i dalje vladaju. Dokle će? Dok je ove i ovakve vlade, hoće. Bez obzira što o tome (ne) rekao Josipović, kojega to niti brine niti zanima.
Ponovno, na početak. Nisu to pitanja, očigledno, koja bi previše zaokupljala novopečenoga kolumnista, bivšega predsjednika, budućega lidera. Njega brine demokracija, očito sama njezina bit i zasade. Krimeni ministrica unutar demokratskoga sustava, nije to neki preveliki razlog za njegovu (razbi)brigu, nikad bio. Još manje kojim su plaštom one ogrnute. Tu se radi samo o ljubavi... Pogodimo prema čemu.
dr. Slaven Šuba