Razlika

Kakvu razliku čini tek jedan dan! Mudri Josip Leko pametnom je izjavom najavio jedan radni, uzbudljivi ponedjeljak, spomenuvši ''realan svijet u realnom vremenu'', od sutra tj. od dotičnog, poslijeizbornog ponedjeljka. Slaven je Letica proglasio Kolindin triumf pobjedom ''zajedništva i gledanja u budućnost'', na liniji razmišljanja predsjednika Sabora, koji često promišlja staloženo, odbijajući pritom svaku natruhu povezanosti ili analogije s babom Vangom i sličnim prototipovima.

Ni 24 sata nakon Dana D odnosno svojevrsne političke prijelomnice u suvremenoj hrvatskoj povijesti, tako su šuplje zvučale isprazne poruke nadahnutih kadrova i aparatčika, poput Biljane Borzan ili Željke Antunović, pogotovo Dejana Jovića kao i mnogih drugih koji su loše prikrivali svoju zlovolju. Predrag Matić zvani Fred bio je osupnut tražeći konac kojim bi šivao džepove – valjda sakoa – ne sjetivši se prikladne pomoći u vidu političkog prijatelja i moralne vertikale sličnih vještina, čak i (prez)imenom sugeriranih. Željko Sabo ipak je bio negdje drugdje, na nekom boljem mjestu od Josipovićevoga pokislog tabora, koji je Zoran Milanović svojom izjavom dodatno rashladio bolje od najefikasnijeg klima uređaja, istresavši u svom stilu nekoliko otrcanih besmislica na račun izabrane presjednice, ali prvenstveno i kao uvijek, u smjeru svoje nemeze i jedine političke UhljebiUz 231 osobu zaposlenu u PR-u našega PremijeRa, nekako se nameće pitanje: što ti ljudi rade, kad mu očito ne trebaju? Možda kao volonteri, ali volonterstvo je u ovoj vladi već obilato prisutno unatoč dobrim nadnicama za političko uhljebljivanje bez ikakvoga rezultata, te bez bilo kakvoga doprinosa poboljšanju u nekom od (ne)mogućih područja (ne)aktivnosti, ove vlade.preokupacije, stranke koja će ga smijeniti na vlasti. Kad-tad, ali i kad i tad trebali bi biti – sad. Ili odmah.

Uz 231 osobu zaposlenu u PR-u našega PremijeRa, nekako se nameće pitanje: što ti ljudi rade, kad mu očito ne trebaju? Možda kao volonteri, ali volonterstvo je u ovoj vladi već obilato prisutno unatoč dobrim nadnicama za političko uhljebljivanje bez ikakvoga rezultata, te bez bilo kakvoga doprinosa poboljšanju u nekom od (ne)mogućih područja (ne)aktivnosti, ove vlade.

Dr. Ivo II., odnosno Josipović prezimenom, na veliku žalost svojih mnogobrojnih birača i obožavatelja, onih koji su mu osiguravali navodnih 85% najveće moguće popularnosti u hrvatskoj post-Tuđmanovskoj povijesti, mjesecima pa i godinama, pod iskusnom palicom raznorodnih analitičara, novinara i anketara udruženih i plaćenih na istome zadatku, nije ponovno izabran unatoč svojoj dominaciji unutar medija svih vrsta, nečuvenoj propagandi koju je provodio gotovo čitave prošle godine iskoristivši sve, što mu sedma sila pruža. Ni to nije dostajalo, kao ni odavno smišljene makinacije koje su ''festival demokracije'' pretvorile u ''festival diskriminacije'', kako ga je potpuno ispravno nazvao Milijan Brkić.

Maskenbal bi trebao završiti

Josipović se, međutim, izdigao iznad svoje očerupane podrške predvođene ministrom rupičastih džepova i rasplakanog lica. Poput pravoga predsjednika, pokazao je kako se to radi kad se gubi. Pogotovo Milanoviću koji ga nije niti slušao, odjedrivši prema novome danu koji mu je donio, već sutra, novu noćnu moru u vidu sjajne, razigrane, spremne i promišljene Kolinde Grabar Kitarović, koja je cijeli taj ponedjeljak iskoristila na najbolji mogući način, pokazala ''kakvu razliku čini tek jedan dan''. Kao da je neki novi vjetar zapuhao Zagrebom pa skroz u svim smjerovima oko Hrvatske, ali sve se vrtilo prema natrag, oko izvora novog stožera hrvatske politike, u centar pravoga puta koji je Kolinda zauzela, razorivši komplicirani i svim bojama prerušeni labirint posvećen vrtnji u krugu bez smisla i pravca.

Profesorske reforme iz retorte pričekat će neka druga vremena, jer hrvatski se narod umorio od vrludanja po bespućima histeričnih promjena Ustava i ostalih zakona te podzakonskih akata, hitnih procedura bez smisla ili efekta, zaželivši nešto – ali zaista – nešto drugo i novo. Nešto, ipak, puno bolje, makar i na kredit od 5 godina. Ali, već prvi je dan nakon izbora pokazao kako je većina birača bila u pravu. Nepredvidiva je ta budućnost, što možda ne zna baba Vanga, ali sigurno zna Josip Leko. Kolinda Grabar Kitarović, međutim, zna da neće startati s 85% popularnosti, niti s podrškom medija koju nikad nije ni imala pa nije na nju ni računala.

Nevolja je, za njezine političke suparnike, oni više ne mogu računati niti na 15%. Jer pličina, kad se jednom taj prekrcani brod nasuče jer ga je vodio izrazito kvalitetni RokKako su pokazali izborni rezultati, kvaliteta je u oku birača, a ne Radmanovih stručnjaka. Zato je bolje, kako je ustvrdio Gordan Malić, živiti u mraku, neinformiran. Umjesto obasjan svjetlom s Pantovčaka i s Markova trga, te s Prisavlja i ostalih žarišta medijskog terora odanog anketama i ostalim oruđima putem kojih smo saznali – konačno – kako Obersnel zna, iako ne voli, musti, a Matić zna, iako ne mora, šivati. Spoznali smo, nakon tolikih godina, kako su ti ljudi ipak oboružani raznim znanjima, jedino što su, izgleda, na potpuno krivim radnim mjestima. Zato je valjda i pravi put prepoznat kao – bespuće. Ili vrtnja u krugu. Ali eto, rok trajanja je došao do izražaja.kapetan ili više njih, od formata karakterističnog za posljednjih pet godina stolovanja s Pantovčaka, gdje su podržavali fantastičan ''ekonomski program'' tzv. ove vlade, ne oprašta. Tome brodu nema više plovidbe, osim odvlačenja do rezališta. Zoran bi Milanović morao to priznati – što brže to bolje. Bilo bi to, na rastanku, nešto najbolje što je ikad ponudio hrvatskome narodu. Ali, kao što je već (svima) poznato, kod njega nema niti plana B. Niti može biti, kada nema niti plana A... Samo Plan 21? Ili mix šupljeg i praznog. I to je to.

Uskoro će poklade, i maskenbal bi brzo i još brže trebao završiti. Čak su i ''naši'' mediji ubrzali priču, prilagodili se pomalo (već!) situaciji, svemirskom brzinom poput športskih eksperata. I to lagano u šoku, poput svih koji su radili tako kako su trebali... Ali, Milan Kujundžić je bio dobar prognozer, baš kao i mnogi drugi među nama. Naime, prognoze u ovom slučaju nisu bile meteorološke, ta vrst zabave za hrvatske je promatrače prošla rok uporabe. Sve ima svoje vrijeme. Ili rok trajanja. Josipoviću je vrijeme isteklo, Milanoviću je rok trajanja odavno prošao, što je dobra vijest. Ona loša je kako još samo on to ne zna. Ali u perspektivi, on je politički pluskvamperfekt, dok Hrvatsku ipak, nakon 11-og siječnja, čeka futur. To smo, najzad, uspjeli dosegnuti. Hvala Bogu, imamo budućnost.

Što se tiče HRT-a i g. Radmana, tu već budućnost postaje maglovita. U ''Hrvatskoj uživo'' pojavi se, na primjer, osoba koja je izbornu noć provela u Novinarskom domu. ''Objektivna'' analitičarka prvo pokudi Josipovićevih pet godina predsjedništva odnosno odsutnost bilo čega opipljivog, izrazi duboko nezadovoljstvo njegovom kampanjom, da bi poentirala kako je on bio ''kvalitetniji kandidat''(?). Izbor sugovornika, raznoraznih eksperata koji su napučili naš medijski prostor, osim što iritira kao takav svojom prozirnošću i tendencioznošću, odaje ideološku potku kojom je politički prostor napučen, u izravnoj svezi s medijski odaslanom slikom i ocjenama koje stižu do hrvatskih domova. Taj politički neprobavljivi konglomerat nezdrave, brze političke hrane šteti zdravlju pučanstva već godinama.

Ali, kako su pokazali izborni rezultati, kvaliteta je u oku birača, a ne Radmanovih stručnjaka. Zato je bolje, kako je ustvrdio Gordan Malić, živiti u mraku, neinformiran. Umjesto obasjan svjetlom s Pantovčaka i s Markova trga, te s Prisavlja i ostalih žarišta medijskog terora odanog anketama i ostalim oruđima putem kojih smo saznali – konačno – kako Obersnel zna, iako ne voli, musti, a Matić zna, iako ne mora, šivati. Spoznali smo, nakon tolikih godina, kako su ti ljudi ipak oboružani raznim znanjima, jedino što su, izgleda, na potpuno krivim radnim mjestima. Zato je valjda i pravi put prepoznat kao – bespuće. Ili vrtnja u krugu. Ali eto, rok trajanja je došao do izražaja.

Što se tiče izabrane predsjednice, Igor Zidić je to najbolje rekao: državnički, od prvoga dana.

dr. Slaven Šuba