Reforme iz retorte

Profesor Baltazar lik je omiljen i drag Hrvatima. Nema problema koji bi pred njega istresli, a da nije iznašao rješenje. Imao je i pripomoć – nestvarnu, silnu, simpatičnu mašineriju koju bi pokrenuo, jednom kad bi genij dokučio što i kako. Svaki put i bez greške, rješenje bi profunkcioniralo, problem bi se neutralizirao ili iščeznuo i – voilà! U zemlji običnih ljudi, čudesni bi profesor porješavao sve što se dalo, i ljudi bi zaplesali i zapjevali.

Sretne li Hrvatske! Mala, čudesna zemlja koju su branitelji obranili, a HDZ s Tuđmanom progurao na zemljopisnu kartu unatoč opasnim namjerama i oduzetom oružju i embargu i lošim prognozama i nesklonosti svjetskih šahopolitičara, uskrsla je nakon 888 godina, i bez Baltazara, jer ni znanost niti šport nisu i ne bi ništa... da nije bilo nečeg što je i njih i sve ostalo povezivalo i vodilo. I danas je tu! Šahopolitičari su previdili da je šahovnica Hrvatima u krvi. Da se povijest baš uvijek ne ponavlja. I da uvijek ima prvi put.

Ali, otišao je Tuđman, Mesić kako došao još bolje, odnosno još gore, otišao... Danas imamo i Baltazara. Uživo, već pet godina crtanog filma. Profesor s odgovorima na sva pitanja, čudesni kompozitor i učeni zakonoznalac, koji svira Jubilusa, doktorira na zatvorima i uhićenjima, pa pleše u politici i po Balkanu, raspolažući mašinerijom kojoj ni Baltazarova ravna nije – stoluje na Pantovčaku, već pet godina vodi zemlju malu, uskrslu, nepobjedivu --- u bolju budućnost. Naravno, u idealnom bi slučaju on bio sam, i sve bi to bilo istina, ali što onda... U crtićima je sve moguće, zašto ne bi i u Hrvatskoj? Zemlji neumrle mašinerije, zna se kakve i čije.

Kontrola medija

Dr. Ivo II. već pet godina, po mnogima i više, raspolaže tom svojom mašinerijom koju pokreće djelić po djelić. Medije u svakom slučaju kontrolira, oni mu uvijek serviraju poneku čarobnu kap, poput konopljinog ulja koje liječi štošta što znanost i medicina bogme ne izliječe, ReformeMedije u svakom slučaju kontrolira, oni mu uvijek serviraju poneku čarobnu kap, poput konopljinog ulja koje liječi štošta što znanost i medicina bogme ne izliječe, iako liječe dugo i mudro. Baš kao što dr. Ivo piše i ispisuje zakone, hoda po zemljama, šumama i gorama, sveudilj rješavajući probleme – voilà! Mašinerija je, snagom genijeva uma, iznjedrila – reforme. Prisjetimo li se Baltazara, uvijek bi iz te neobične retorte iscurila čarobna kap, i rješenje bi se... potom implementiralo. Istu metodu primjenjuje i naš, stvarni Baltazar. On rabi sofisticiranu mašineriju, s pomoću koje je otkrio te snažne, čiste – reforme.iako liječe dugo i mudro. Baš kao što dr. Ivo piše i ispisuje zakone, hoda po zemljama, šumama i gorama, sveudilj rješavajući probleme – voilà! Mašinerija je, snagom genijeva uma, iznjedrila – reforme. Prisjetimo li se Baltazara, uvijek bi iz te neobične retorte iscurila čarobna kap, i rješenje bi se... potom implementiralo. Istu metodu primjenjuje i naš, stvarni Baltazar. On rabi sofisticiranu mašineriju, s pomoću koje je otkrio te snažne, čiste – reforme.

Pet je godina trebalo da retorte izbace reforme, i sad smo konačno na konju. Čudnom igrom slučaja, ili možda slučajem igre svojstvene razigranom profesoru, rješenje je stiglo pravovremeno, i ovaj put. Oduševljeni će narod ponovno zaplesati i zapjevati, ostaje još samo da pozaokruži odgovarajući broj i, neodložno, jer vrijeme leti, kroz sljedećih pet ćemo godina provoditi – dotične reforme. I uživati u blagodatima produljenja lagodnog života, na krilima tih čudesnih, čarobnih rješenja. Politike kojoj alternative nema.

Jer, dio su mašinerije i vlada kojoj premca nema, ista ona koja tek što nije najavila oporavak, a nazire se i ekonomsko čudo, negdje na krilima naftnih platformi na plavom, turističkom moru, kao i brojnih investicija ili pak privučenog, pa apsorbiranog, mora novca iz nepresušnih EUropskih kohezivnih, strukturnih, ruralnih i inih, prikladnih fondova kreiranih za Hrvatsku 21. stoljeća. I demografsku sliku zemlje na izdis.. pardon, na škrgama.

Ustavne promjene

Neviđenom lakoćom, profesionalnom fleksibilnošću, naš je profesor Baltazar uvjerio birače u potrebu za ustavnim promjenama. Te će sigurno sve porješavati, jer pravna smo država, i zakoni cvjetaju pod pravednim zakonodavstvom, što narodu osigurava (vječni) mir i prosperitet. Gdje ćeš strpljivijeg naroda? Gdje ćeš sretnijeg? Uz dva živuća predsjednika, koji oru po medijima i plivaju u novcu, posve je sigurno da i ostali uhljebi i što izabrani, što probrani, kadrovi i eksperti čine ovu zemlju onakvom kakva jest: rajem. Za one koji tamo pripadaju.

Zanemarimo li ljude koji ruju po kontejnerima, besposličare koji ne rade ništa, ljenčine koji ne vraćaju dugove, ovršene koji se bore protiv reda i zakona, mlade koji bi – gle čuda – odmah išli raditi, tek što su nešto škole pozavršavali a ništa da su zbiljski uradili, reforme će sigurno uroditi plodom. Evo Grčićevi su, ministrovi prijatelji ili rođaci ili tko već, već primili poneku stotinu kuna više. Ništa posebno, ali nije li to uspjeh, u zemlji u kojoj ništa, baš ništa pa čak ni novac, ne pada u džepove tek tako? Još manje slučajno. Još manje s neba ili bez veze? To je ključ! Ima neka tajna veza, ima neka formula. Zato i reforme, jer Baltazar ima i retortu, i onda je u pitanju win-win situacija. A to je, znakovito i nadasve značajno, taj pravi put. Po ne znam koji put i opet Ivo-nanovo.

Zato nema očaja. Treba samo znati zaokružiti. Tako lako. Budućnost je pred vratima. Nakon pet godina užitka, što je bolje od još pet sličnih? Život iscrtan, kao u crtiću, to će nama odnosno svojima, priuštiti naš Baltazar. I onda ćemo zaplesati uz Jubilus, proslaviti nove, friške reforme i ostala rješenja. Gdje ćeš više. Vojko će Obersnel sigurno snimiti spot, pomusti nešto od čistoga veselja. Zacrveniti se od sreće. Tako i treba, to će biti taj dan. Pjevat će i Mile Kekin, možda ipak ostane u Hrvatskoj. Bio bi to patriotski čin, za razliku od tisuća koji bježe. Eto što su ljudi, ušli smo u EUdorado, a oni – odoše. Unatoč reformama. Unatoč rastu. Unatoč moralnoj vertikali u svim segmentima što vlasti, što države, što partije. Valjda su ti bjegunci u nekom krivom filmu. Tko im kriv što ne čitaju i ne slušaju. A reforme tek što nisu. I novi Ustav. Juhhuuuuuuuuu...

dr. Slaven Šuba