Totalitaristi

Ministar Mirando Mrsić ne ostavlja povjerenje, kad god nešto kaže, ništa veće nego prije tri godine, kada je nastupio na dužnost. Dapače, ne samo da je svo povjerenje proigrao, nego što god rekao, zvuči kao laž, a najčešće se o tome i radi. Kada kaže kako nam se ulaskom u EU ''otvorilo ogromno tržište rada'', to je čista i nepatvorena laž. Tržište rada nije se ''otvorilo'' ništa više nego prije, a to što su ga mnoge zemlje eksplicitno zatvorile, na tih dodatnih, čisto neznatnih sedam godina, to Miranda Mrsića uopće ne muči. Njemu su to sporedne stvari, kao uglavnom i sve ostalo o čemu je bilo kada govorio. Što reći, uostalom, o ministru iz vlade koja sama sebi dodjeljuje čistu tricu, osim da su – vjerojatno – zbrojili tri jedinice za tri uzastopne godine, umjesto da su ih pomnožili. Jasno je kako će si dati čistu četvorku prilikom odlaska, kada za godinu dana, negdje u svijetloj budućnosti, ispare s političke pozornice u povijesni nepovrat.

Predsjednik Ivo Josipović, kojega Voja Šešelj ne prestaje hvaliti i častiti kao najboljega među Hrvatima, jako je zabrinut što uočava totalitarizam koji se valja negdje u HDZ-u, iza Kolinde Grabar Kitarović koju je nazvao lutkom na koncu, a koja navodno nudi paket dobrih želja u kojima on ne vidi supstancu. Kako i bi? Josipović zasigurno misli kako su on i njegovi zagovarači ispunili puno dobrih želja, za razliku od svojih suparnika koji će tek dobiti priliku ispunjavati ih. Nažalost ne Josipoviću ili Milanoviću, tu je Ivo Josipović potpuno u pravu, nadajmo se totalno ako ne i totalitarno. Mali problem postoji, ipak, s takvim ocjenama gospodina predsjednika, a nazire Ico II.Što se tiče Zakona o životnom partnerstvu, dr. Ico II. bi se, sad kad je donesen, ''želio uvjeriti u implementaciju i doslovnu primjenu'', dotičnog zakona u praksi, kao i ''uvažavanje takvih istospolnih životnih zajednica u društvu''. Nakon toga, ''možemo razmišljati o sljedećem koraku.''. Razvidno, riječ je o nekom, zasad neodređenom, demokratskom iskoraku, za koji će puk saznati kada za to dođe čas. Za predsjednika RH ''to zahtijeva i određene promjene društvene svijesti, koje počinju prije svega obrazovanjem''.se u činjenici kako je sve dobre želje ispunio – sebi, poneke i svojim pobočnicima i glasačima. Ostalima? Malo koju, čak se čini, nijednu.

Kako su ti ostali većina hrvatskoga naroda i biračkoga tijela, Josipović će s Pantovčaka uskoro morati otići. Velike li nevolje. HDZ-ov ''totalitarizam'' će se i dalje valjati iza brda, kroz čitavu sljedeću godinu, sve dok ne nahrupi jednoga lijepog, zimskog dana. Opreku tome čini, naravno, Ivo Josipović. Dr. Ivo II. hrvatske recentne politike i vladanja ovom potlačenom državom, odredio se u nedavnom razgovoru za lezbijski portal Crol spram poželjnih istospolnih brakova na ovaj način: ''Osobno, ne mislim da su heteroseksualni parovi predodređeni biti bolji roditelji ili pružiti sretniji dom od istospolne obitelji''.

Što se tiče Zakona o životnom partnerstvu, dr. Ico II. bi se, sad kad je donesen, ''želio uvjeriti u implementaciju i doslovnu primjenu'', dotičnog zakona u praksi, kao i ''uvažavanje takvih istospolnih životnih zajednica u društvu''. Nakon toga, ''možemo razmišljati o sljedećem koraku.''. Razvidno, riječ je o nekom, zasad neodređenom, demokratskom iskoraku, za koji će puk saznati kada za to dođe čas. Za predsjednika RH ''to zahtijeva i određene promjene društvene svijesti, koje počinju prije svega obrazovanjem''.

Totalitaristička torturta javnosti

Jasno je o čemu se ovdje radi. Dok predsjednika Republike brine mogući, potencijalni, hipotetički totalitarizam Karamarka, Brkića te njihove ''lutke na koncu'', istodobno NeugodnostJedna lagana neugodnost, kako njihova ideja društvene svijesti očito ne korespondira sa stavovima ili razmišljanjima, pa i idejama ili ne daj bože sviješću – valjda primitivnom – te nekakve većine birača, koji sebe valjda zabunom pišu kao katolici što bi uključivalo neke posve drukčije stavove o nekim važnim društvenim pitanjima, iz domene ''društvene svijesti'', pa i nedajbože osobne, iako primitivne ipak individualne pa time i – Ustavom zajamčene – kao slobodne, u izrazu i primjeni, to će predsjednik Josipović očevidno tražiti nekakvo novo ustavno rješenje, što je i najavio. Zajamčeno, nešto kreativno, izrazito moderno.on sam želi ''doslovnu primjenu'' jednoga kontroverznog zakona, kontroverznoga ako po ničemu a onda upravo po njegovom obrazloženju sljedećega koraka, znači onoga što će u Hrvatskoj uslijediti. A to zahtijeva ''određene promjene društvene svijesti''. Kako te počinju ''prije svega s obrazovanjem'', jasno je kako je predsjednik na tragu Jovanovićeve propale nasilne ''reforme'', odnosno antidemokratske totalitarističke torture javnosti i školstva putem takozvanoga zdravstvenog odgoja, na krilima i principima posve neutemeljenih, neprihvaćenih, pa i propalih teorija koje nisu zaživjele u nekim uzornim zemljama uglednoga Zapada ili Sjevera, govorimo li o Europi.

Glede ''određenih promjena društvene svijesti'', to nekako opasno podsjeća na određene promjene svijesti, ne samo društvene već i čisto individualne, koje su se obavljale i vršile, kroz povijest, tehnički i politički precizno i nepogrešivo, na nekim točno određenim lokacijama, recimo poput Golog otoka, kao i na mnogim drugima, po Hrvatskoj i u njezinom okruženju, neposrednom ali i šire. Naravno, očigledno iz tih riječi izvire nostalgija za vremenima kada se, čisto antidemokratski, rješavao problem društvene svijesti u ne baš spontano naklonjenom okruženju, kakvo – užas jedan – predsjednik ima nesreću i danas susretati, pa mu čak i predsjedavati. Razvidno je, kako bi se društveno okruženje dopalo gospodinu predsjedniku, zatim Jovanoviću pa Štulhoferu i ostalim prominentnim barjaktarima posve određenih ideja o društvu i njegovoj svijesti, potrebne su promjene, a implementaciju i primjene trebati će nadzirati. Kako bi korifeji društvenog razvoja i napretka bili sigurni, radi li se zaista o ''doslovnoj primjeni''.

Jedna lagana neugodnost, kako njihova ideja društvene svijesti očito ne korespondira sa stavovima ili razmišljanjima, pa i idejama ili ne daj bože sviješću – valjda primitivnom – te nekakve većine birača, koji sebe valjda zabunom pišu kao katolici što bi uključivalo neke posve drukčije stavove o nekim važnim društvenim pitanjima, iz domene ''društvene svijesti'', pa i nedajbože osobne, iako primitivne ipak individualne pa time i – Ustavom zajamčene – kao slobodne, u izrazu i primjeni, to će predsjednik Josipović očevidno tražiti nekakvo novo ustavno rješenje, što je i najavio. Zajamčeno, nešto kreativno, izrazito moderno.

Politička slastičarnica na Pantovčaku

Treba li podržati Josipovića i njegov plan promjene Ustava, ''Druge Republike'', i slične poslastice iz političke slastičarnice na Pantovčaku? To u ovoj zemlji, razvidno je, ne ovisi o volji većine, što bi trebalo biti ili zvučati kao nekakav demokratski preduvjet za donošenje svih odluka toga tipa i dosega. U ovoj zemlji vladaju manjine, odnosno interesi određenih društvenih skupina i grupa, posve određenih profila i interesa, koji po logici stvari dolaze u konflikt s interesima nekih njima različitih profila, odnosno skupina ili grupa. Kako grupa i organizacija, recimo onih ''nevladinih'', ima oko 50 tisuća, prilično je jasno kako su njihovi interesi prilično raznorodni a neki od njih neizbježno su i posve suprotni. Inače niti bi ih bilo toliko niti bi bili potrebni u društvu, a ponajmanje bi se bavili stvarima o kojima odlučuje politika, odnosno legalno i demokratski izabrani ''predstavnici naroda''.

U stvarnosti, naravno, kako nitko ne može udovoljiti svima u isto vrijeme, jasno je kako vladajući moraju biti visoko selektivni pri odabiru koga ili što podržati, između svih raznorodnih ideja i tendencija. Isto je tako jasno kako bi njihov posao bio znatno lakši kad bi se više držali ''društvene svijesti'' i stavova većine ''svoga'' naroda, kako pri raznim manje važnim tako VrijednostiRečenice koje tijekom svih pet godina izgovara predsjednik Josipović, kao i mnogi njemu bliski poput ministra Bauka, koji je nedavno okićen naslovom počasne lezbijke, ukazuju na apsolutno i jednoumno zanemarivanje stavova koji su se gradili kroz tu nesretnu povijest, nešto duže od onih koje oni zagovaraju. Neke stoljetne vrijednosti, stavovi i tradicionalni pogledi na neka od pitanja s kojima se suočava svako suvremeno društvo pa time i naše hrvatsko, njima su očigledno strane.i još više pri onim najvažnijim pitanjima, a posebno bi se odnosili s pažnjom prema svemu što se tiče nekih tradicionalnih, dubokih, hrvatskom narodu i njegovom biću bliskih, pa i iskonskih vrijednosti i stečevina. Ako ništa drugo, mogli bi sebi tepati o provođenju i širenju demokracije, njezinih stečevina, itd.

Rečenice koje tijekom svih pet godina izgovara predsjednik Josipović, kao i mnogi njemu bliski poput ministra Bauka, koji je nedavno okićen naslovom počasne lezbijke, ukazuju na apsolutno i jednoumno zanemarivanje stavova koji su se gradili kroz tu nesretnu povijest, nešto duže od onih koje oni zagovaraju. Neke stoljetne vrijednosti, stavovi i tradicionalni pogledi na neka od pitanja s kojima se suočava svako suvremeno društvo pa time i naše hrvatsko, njima su očigledno strane. Zato bi oni mijenjali ''društvenu svijest'', kao što su se oboje izjasnili, zajedno s mnogima iz sadašnje vlasti. Na tragu je to najboljih stranica iz marksističkih udžbenika, recimo onih iz školskog predmeta zvanoga ''marksizam'', obaveznog u srednjim školama SR Hrvatske, iz ne tako davne hrvatske povjesnice. Više su nego poznati i kristalno jasni, ti kolosalni dosezi i rezultati velike marksističke filozofije i njezinih najvjernijih sljedbenika. Uostalom, izravno su odgovorni za situaciju u kojoj smo danas, između ostalih neoborivo zaslužnih faktora i čimbenika.

Zaista, totalitarizam razmišljanja, makar vanjskim stilom i milozvučnim obilježjem propagiran i širen po svim dobro plaćenim medijskim trubama, strunama, te piskaralima i stručnjacima koji moraju od nečega živiti, najznačajnija je i najuočljivija karakteristika trenutne vlasti u Hrvatskoj. Svi njihovi planovi, odreda težine i dubine Plana 21 ili sličnih obmana hrvatskoga pučanstva, za koje sami sebi daju odličnu ocjenu 3, natopljenu samozadovoljstvom i silnim samopouzdanjem pred predstojeće predsjedničke izbore te parlamentarnu izbornu godinu, odavno su propali. Razmišljanja i izričaji predsjednika Josipovića nadvladani su društvenom sviješću i njezinim nositeljima, većinom hrvatskoga naroda, koji zaslužuje nešto puno, neizmjerno bolje. Kao i nekoga tko će s tom, istinskom promjenom i primjenom, konačno započeti.

dr. Slaven Šuba

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.