Ivo i Voja

Koja Veliki Vođ se vratio, i već u prvom govoru optužio svoje nekad bliske i najbliže. Ništa čudno, ne nedostaje toga u srbijanskoj tradiciji, gdje je oduvijek bilo svašta, i nikad nije bilo dosadno. Otprilike, što se Srbima htilo, to im se i snilo. Tako i bi, s Velikom Srbijom, koju je zemlje gladni i mora žedni Šešelj odmah proglasio imperativom. Neumrlim.

Voja ne bi bio Voja da se nije odmah upustio u politiku svojih snova. Ocijenivši kako u tzv. Republici Srpskoj, genocidnoj tvorevini – gdje su Rusi rasproširili pipke a stanovništvo čezne za njegovim savjetima, govorima i pojavom – kompliciranom situacijom ''vladaju Amerikanci, Englezi i Nijemci'', najveći četnik među mnogima živućima beznadno je onako usput prokazao i Nikolića i Vučića, kao sudionike i suradnike ratnih zločina te onih protiv čovječnosti. Svih za koje ga je Haag optužio pa otpustio, navodno neke teške bolesti radi. U Haagu zasad ni rječce o tim optužbama.

Iako je Voja Šešelj odavno, zapravo oduvijek teško bolestan, nažalost nije jedini. Toliko o njemu samome, jer malo toga – barem tako mislimo – ima nepoznatoga. A ako ima nečega bitnog i ŠešeljOno što je oduvijek bilo bitno pa tako jest i danas, to je hrvatska politika spram četnika i njihove politike prema Hrvatskoj. Bitno je i najbitnije da se povodom Šešeljevih izjava, kao i puštanja iz ''haškog apsa'' nije oglasio gotovo nitko tko se trebao oglasiti, pa ni oni koji bi to morali, jer ih ova država između ostaloga plaća, da, čak i za to. Vesna Pusić recimo mudro šuti, kao da je se sve to skupa uopće ne tiče. I još mnogi drugi vodeći političari od formata.nepoznatog što se još ne zna ili taji, nije previše ni bitno, jer je (čak) i on sam odavno, zapravo oduvijek, nebitan. I to apsolutno.

Ono što je oduvijek bilo bitno pa tako jest i danas, to je hrvatska politika spram četnika i njihove politike prema Hrvatskoj. Bitno je i najbitnije da se povodom Šešeljevih izjava, kao i puštanja iz ''haškog apsa'' nije oglasio gotovo nitko tko se trebao oglasiti, pa ni oni koji bi to morali, jer ih ova država između ostaloga plaća, da, čak i za to. Vesna Pusić recimo mudro šuti, kao da je se sve to skupa uopće ne tiče. I još mnogi drugi vodeći političari od formata.

Pomalo ima i pravo, jer nakon spomenutih Šešeljevih izjava, haški bi sud, kad bi imao imalo preostalog ugleda i kredibiliteta – znači svega onog što je nepovratno izgubio – trebao zatražiti odmah i ekspresno, Šešeljev povratak u najdraži mu sud, koji je, kako reče u svom obožavanom Beogradu, ''prosto rasturio''.

Umjesto toga, na dan Šešeljeve dominacije po Beogradu i hrvatskim medijima, Milorad se Pupovac raznježio nad ''svojim dalmatinskim'', misleći na jezik, govoreći po Hrvatskom – bivšem ''državnom'' – Saboru. Dan prije, na dan Šešeljeva dolaska, gospodin Pupovac je otpočeo zasjedanje Sabora žestokim prisjećanjem na nekakvu obljetnicu iz – čega drugoga nego – četrdes'iprve. Tada se nešto dogodilo u Glini, naravno zločin nad lokalnim nedužnim Srbima, nešto što je sedamdeset plus tri godine kasnije potaknulo Pupovca na prisjećanje... I na optužbu spram RH, koja očito ne radi kako bi to nekad Jugoslavija. Znači ne valja.

Pupovac

Čudno, i dalje još i više čudno, Pupovac se nikako ne može i nerado se prisjeća bilo čega iz devedesetih. Glina je jedan od hrvatskih gradova gdje se Hrvate ubijalo i klalo s nevjerovatnom lakoćom, čega se on nikako ne može prisjetiti. Ali to prodorno Pamćenje koje ga tako lako vraća u godine Drugoga svjetskog rata, nikako da Pupovca podsjeti na Srb i ''ustanak''. Ili na Domovinski rat, na primjer. Pa na poneku žrtvu ljudi koji danas, recimo, slavodobitno hodaju po Vukovaru smijući se svojim silovanim žrtvama u lice.

Sveučilišnog profesora Pupovca nikako da Šešeljev dolazak podsjeti na takve događaje, ili njegove povijesne podvige od Borova sela nadalje i širom. Reklo bi se, manjinski su zastupnici u Hrvatskoj zapravo ti koji najrevnosnije ''broje krvna zrnca'', iako nikako da se češće prisjete – recimo – ni brojnih Srba palih za Hrvatsku, u Drugom svjetskom i u Domovinskom ratu.

Eto i dalje nas mediji hrvatski nasušni, pridodajući i N1 koji ne pratim niti ću ikad, ''informišu'' o svemu što se tiče Regiona. Kao da smo godinu i pol uronjeni u Europsku uniju zapravo utonuli u jugoslavensku baruštinu, beznadno medijskom omčom utaknuti u ''zapadnobalkanski'' klinč, voljom i dizajnom tih vladajućih ''Amerikanaca, Engleza i Nijemaca''.

Gdje bi drugdje i bili, uz ovu vladu i ovakvu vlast kakvu imamo, gdje dr. Ivo II. žudno i po taktu koji odzvanja energijom kakve se prisjećamo iz čuvene ''Ars diaboli'', kompozicije koju nam HRT nemilosrdno uskraćuje iako bismo tu glazbu volili i htjeli čuti malo više, i malo češće, barem sada u predizborno vrijeme, svirucka nekakav svoj politički tango ljubomore za Kolindu Grabar Kitarović. Avaj, dr. Ivo je nekako sve razdražljiviji i nervozniji, kao da njegov PR nema više lijeka za opasnost koja se približava, za neminovnost koja se zove – Kolinda.

RegionEto i dalje nas mediji hrvatski nasušni, pridodajući i N1 koji ne pratim niti ću ikad, ''informišu'' o svemu što se tiče Regiona. Kao da smo godinu i pol uronjeni u Europsku uniju zapravo utonuli u jugoslavensku baruštinu, beznadno medijskom omčom utaknuti u ''zapadnobalkanski'' klinč, voljom i dizajnom tih vladajućih ''Amerikanaca, Engleza i Nijemaca''.Zoran je Milanović, riješivši problem nedostatne prehrane i nepostojećeg siromaštva skoro sinkrono sa svojom suprugom, u ciglih par obraćanja naciji prerezao još par gordijskih čvorova, onako verbalnom lakoćom i u svom superiornom stilu. Otprilike onako kako piše Jergović: ''hrvatski superiorno i glupo'', jedino što se ''glupo'', naravno, ne može odnositi na premijera Republike Hrvatske, što je književnik Jergović svojedobno propustio spomenuti, izuzeti neke Hrvate. Ali na sve ostale, nas koji nismo članovi SDP-a niti bismo to ikada mogli biti, u svakom slučaju se primjenjuje, po eminentnom hrvatskom piscu.

Tko je Šešelju kriv što nije Hrvat. On može biti samo superioran, glup nikako, inače ne bi hrvatski političari obazrivo zamucali sada kada je Voja the Vođ izašao i progovorio. Čovjek bi pomislio kako su plaćeni puno govoriti i malo reći, sada vidimo kako su plaćeni i kako bi šutili (i opet ništa ne kazali).

No, Josipoviću je trebalo par dana dok se njegov savjetnički tim oporavi od šoka i sroči suvislo priopćenje. Predsjednik je ustvrdio kako Šešeljeve izjave krše uvjete pod kojima je privremeno otpušten, i u tome stilu, itd. Nedovoljno, ocjena 1, ili 5 po novouvedenom sustavu ocjenjivanja.

Superiornost

Najzad, razvidno je kako i PR Ive Josipovića gubi bitku za bitkom u okršaju s nadmoćnom (''hrvatski'' superiornom, i posve različitom od nadarenog kompozitora) Kolindom Grabar Kitarović, koja spram njegove kampanje polako ali sigurno iskazuje – superiornost. Navodno Zoran Milanović raspolaže s 231-om osobom koje dirinče u njegovom PR-u, što se već može okrstiti manufakturom. Nadamo se da će ponekoga od njih prepustiti, barem na kredit, svojem predsjedničkom kandidatu i uzdanici, predsjedniku koji nikad i nije bio, jer to nije ni namjeravao, biti predsjednikom baš svih Hrvata. Svoj preuski stranački svjetonazor i klijentelistički pristup najvišoj državnoj funkciji potvrdio je još jednom ovih dana, objelodanivši svoju podršku vladinom ''ekonomskom programu''.

Na stranu jedna neugodna činjenica kako za dotični program nitko ne zna u čemu bi se sastojao, ili gdje bi se krio, ili možda na čemu bi počivao. Ako takvih pak negdje ima, osim jasno sveznajućega i (previše) dobro upućenoga g. predsjednika Josipovića, ipak pomalo čudi kako nitko drugi u RH pojma nema o svemu tome u svezi s tim fantomskim programom. Možda bi ponajprije narod, birači, PravosuđePravosuđe u Hrvatskoj doživljava svoj procvat, gotovo pravu renesansu. Kome trebaju kriminalistički romani usred ovakve hrvatske stvarnosti? Koruptivna i nepotistička stvarnost očito je svuda oko nas, diše u svakoj pori ovoga društva i njegove politike. Jedino pravosuđe se uzdiže, kao gorda ptica Phoenix. Još samo u to treba povjerovati, baš kao i u Josipovićevu pobjedu na siječanjskim izborima. Bliži se čas! ''Dok nam srce kuca živo, Pantovčakom će da vlada Ivo''? Drugarice, posadite cvijeće. Drugovi, treba i to da se odradi. Skočiti, hop, i to je to. Sva su kola upregnuta, čak i svi volovi.građani, Hrvati (?) trebali znati o čemu se tu radi. Tu ili tamo? Ali uputstva za uporabu nema, do programa se ne može ni manualno niti na daljinu. Jednostavno ništa. Nada. Zilch. Zero.

Toliko o suvremenoj ekonomiji, uostalom svi vodeći stručnjaci u tom području, počevši od Slavka Kulića, Ljube Jurčića, Gorana Marića i još mnogih, nemaju baš ništa za reći (pozitivnoga) o nekakvim potezima ove vlade. Tri su godine prohujale, džepovi su se punili i napunili. Jednima. Stanovništvo je osiromašilo, standard je pao, djeca su i dalje i sve više gladna, ljudi su sve više obučeni kao da ih odijeva neka lokalna kineska tvornica iz nekoga njihovog prosječnog, priobalnoga gradića, cca petmilijunske izvozne ispostave gdje svi rade i šute. Ovdje ljudi šute i trpe.

Službene ankete i dalje vrludaju, i dižu ljubav prema Josipoviću već sljedeći mjesec odmah natrag, ako mu slučajno padne koji postotak u okviru statističkih pogrešaka, koje su jedino opipljivo s čime ova vlada egzaktno matematički barata. Narod mora i treba voliti svog predsjednika. Poruka je to medijskih eksperata i znalaca od zanata, koji vole domovinu.

Pravosuđe u Hrvatskoj doživljava svoj procvat, gotovo pravu renesansu. Kome trebaju kriminalistički romani usred ovakve hrvatske stvarnosti? Koruptivna i nepotistička stvarnost očito je svuda oko nas, diše u svakoj pori ovoga društva i njegove politike. Jedino pravosuđe se uzdiže, kao gorda ptica Phoenix. Još samo u to treba povjerovati, baš kao i u Josipovićevu pobjedu na siječanjskim izborima. Bliži se čas! ''Dok nam srce kuca živo, Pantovčakom će da vlada Ivo''? Drugarice, posadite cvijeće. Drugovi, treba i to da se odradi. Skočiti, hop, i to je to. Sva su kola upregnuta, čak i svi volovi.

Haaško pravosuđe

Što se tiče haškog pravosuđa, treba reći kako personificira značajan ''razvoj'' koji je suvremena pravna znanost prošla putem, kroz tih sedamdeset godina, od Nuernberga do Haaga. Ovaj potonji predstavlja dugometražnu holivudsku predstavu za mase, svakodnevnu potrošnju ili pak za ofucane kinoteke. Slavni Nuernberg bio je konkretan i presudio je jer su sudili – pobjednici. U Haagu sude – gubitnici, tako da je i Šešelj u pravu: nisu imali izbora nego ga izbaciti iz ševeninške tamnice. Šešelj koji hoda i viče i zabavlja sebe i ''vascelo srpstvo'', nije samo karikatura Srbije i njezine ''politike'', on je prije svega moralna presuda haškome tribunalu: palac dolje.

Nuernberg je obavio posao, Haag ne da nije ni to, nego je uspio stvoriti preduvjete za neke nove nastavke serijala na istu temu. I na kraju, truli Zapad, koji je propustio osuditi Srbiju za agresiju na Hrvatsku i BiH te zločine sustavno počinjene na tim teritorijima, nema nikakvo moralno pravo suditi Putinu ili Rusima za Ukrainu jednako kao i sjevernokorejskom geniju za simbolično poštivanje ljudskih prava, recimo, u njegovoj demokratskoj narodnoj republici.

U Hrvatskoj danas imamo analognu situaciju: diktaturu proletarijata pod tankim velom ocvale angloameričke export-import demokracije, u verziji namijenjenoj predziđu takozvanog ''zapadnog Balkana'', izdubenog stoljetnim otomanskim divljanjem koje naši istočni susjedi ne prestaju oponašati, kako Šešelj i njegova ''politika'' zorno predočavaju, vrlo učinkovito i na radost svojih demokratskih zaštitnika, tamo na trulom, dekadentnom Zapadu. Dok se Putinove trupe igraju na zapadnim granicama zapadnog Balkana zajedno s četničkim saveznicima, NATO, baš kao i EU ili hrvatska ''vanjska politika'', jednostavno šute. Bez komentara, što je za njih najbolja ''politika''.

Za suvremenu Hrvatsku to, međutim, nije više dovoljno, jer nikada nije ni bilo. Hrvatska treba jake i sposobne vlastite oružane snage, a ne zajedničke manevre sa susjedima u ''Regionu''. Hrvatska treba vlastiti entitet u BiH, i apsolutno sigurnu Bosnu i Hercegovinu, za sebe i sve Hrvate tamo i u Hrvatskoj. To je hrvatsko povijesno nasljeđe, apsolutno pravo, trajni interes.

dr. Slaven Šuba

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.